Nikada se nećemo pokoriti okupaciji! (Halid Mišal iz Hamasa)

Moj narod u Gazi je pod opsadom već 18 mjeseci, zatvoren u najveći zatvor na svijetu,  zatvoren sa zemlje, zraka i mora, zaključan u kavez, gladan, lišen čak i mogućnosti liječenja za one bolesne.

Nakon ove politike sporog ubijanja, sad je na redu i bombardovanje. U ovom najgušće naseljenom dijelu svijeta, ništa nije pošteđeno izraelskih vazdušnih napada – od vladinih zgrada do kuća, džamija, bolnica, škola i pijaca. Više od 540 ljudi je ubijeno i hiljade ljudi zauvijek osakaćeno. Trećina su žene i djeca. Cijele porodice su masakrirane, neke dok su spavale.

Izrael prolijeva svu ovu krv pod lažima i neistinitim izgovorima. Hamas je šest mjeseci poštivao prekid vatre. Izrael ga je neprestano kršio, od samog početka. Izrael je trebao otvoriti prijelaze do Gaze i produžiti primirje do Zapadne obale. Umjesto toga, Izrael je učvrstio svoju smrtonosnu opsadu Gaze, stalno prekidajući dovod struje i vode. Kolektivno kažnjavanje nije stalo, nego se i pooštrilo – kroz atentate i ubistva. 30 Palestinaca je ubijeno izraelskom vatrom i stotine pacijenata je umrlo kao direktan rezultat opsade tokom navodnog prekida vatre. İzrael je uživao period mira. Naš narod nije.

Kada je ovo krnjavo primirje bilo pred istekom, mi smo izrazili svoju spremnost za novo svestrano primirje ako bismo zauzvrat dobili ukidanje blokade Gaze i otvaranje svih graničnih prijelaza, uključujući prijelaz Refah. Svi su se oglušili na naše zahtjeve. İpak bismo bili voljni početi novo primirje pod ovim uslovima ako bi se okupatorske snage u potpunosti povukle iz Gaze.

Nijedna raketa nije nikad ispaljena sa Zapadne obale. S druge strane, Izrael je tamo prošle godine ubio 50 ljudi i ranio na stotine ljudi, dok je neumorno nastavio sa svojim ekspanzionizmom. Mi treba da budemo zahvalni što je Izrael milostiv pa nam daje sve manje mrvice teritorije i brojne kantone, a istovremeno smo zatvoreni sa svih strana. Istina je ustvari da Izrael traži samo jednostrano primirje – primirje koje će samo moj narod poštivati da bi zauzvrat dobio opsadu, glad, bombardovanje, atentate, napade i naseljavanje. Ono što Izrael želi je da mu poklonimo jednostrani prekid vatre.

Logika onih koji traže da mi prekinemo naš otpor je apsurdna. Oni ne pozivaju na odgovornost agresora i okupatora koji je naoružan najsmrtonosnijim oružjem smrti i destrukcije, a optužuju žrtvu, zatvorenika i okupiranog. Naše skromne rakete koje izrađujemo sami je naš krik protesta svijetu. Izrael, zajedno sa svojim američkim i evropskim sponzorima, želi da budemo ubijeni u tišini. Ali umrijeti u tišini nećemo.

Ono što se dešava sa Gazom danas desilo se i ranije sa Jaserom Arafatom. Kada je on odbio da se pokori izraelskim naredbama, bio je zatvoren u svom sjedištu u Ramallahu, okružen tenkovima dvije godine. Kada time nisu uspjeli slomiti njegovu odlučnost, ubili su ga trovanjem.

Gaza ulazi u 2009. godinu kao što je ušla u 2008.: pod izraelskim napadima. Između januara i februara prošle godine, 140 Palestinaca poginulo je u vazdušnim napadima. İ tačno prije nego što je započeo svoj neuspješni napad na Libanon u julu 2006., Izrael je zasuo Gazu hiljadama granata, ubivši pri tom 240 ljudi. Duga je historija izraelskih zločina – od Deir Jassina 1948. godine do Gaze danas. Opravdanja se mijenjaju, ali je realnost uvijek ista: kolonijalna okupacija, tlačenje i beskrajna nepravda. Ako je ovo “slobodan svijet” čije “vrijednosti” Izrael brani, kao što to tvrdi izraelska ministrica vanjskih poslova Cipi Livni, onda mi ne želimo imati ništa sa tim svijetom.

Israelski lideri su konfuzni i nesposobni da uspostave jasne ciljeve za svoje napade – od zbacivanja legitimno izabrane Hamasove vlade i uništenja njegove infrastrukture, do zaustavljanja raketa. Kako ne uspijevaju razbiti otpor Gaze, ciljevi se spuštaju. Sada govore o oslabljivanju Hamasa i ograničavanju njegovog otpora. Ali oni neće postići ništa od toga. Narod Gaze je ujedinjen kao nikad prije, odlučan da se ne preda, čak i kada ga terorišu. Naši borci, naoružani pravednošću svog cilja, već su uspjeli savladati mnoge zločince iz okupatorske armije i nastavit će se boriti kako bi branili svoju zemlju i svoje ljude. Ništa ne može poraziti našu želju da budemo slobodni.

Opet su Washington i Evropa izabrali da pomažu i podstiču teroristu, okupatora i agresora i da osuđuju žrtvu. Nadali smo se da će Barack Obama prekinuti Bushovu  pogubnu baštinu ali Obamin početak nam ne ulijeva mnogo nade. Dok je Obama promptno osudio napade u Mumbaiju, on još uvijek šuti i nakon 10 dana masakra u Gazi.
Ali moj narod nije sam. Milioni muškaraca i žena koji se zalažu za slobodu podržavaju borbu ovog naroda za pravdu i oslobođenje – svjedoci smo svakodnevnih protesta protiv izraelske agresije, ne samo u arapskom i islamskom svijetu, nego i širom svijeta.

Izrael će bez sumnje iskaliti svoju mržnju kroz neviđenu destrukciju, smrt i patnju u Gazi. Ali čeka ga ista sudbina u Gazi kao što je doživio u Libanonu. Neće nas slomiti opsada i bombardovanje i mi se nikada nećemo pokoriti okupaciji.

Napisao: Halid Mišal, šef Hamasovog političkog biroa

Izvor: Guardian

Prijevod: IslamBosna.ba