Nelsonova firma se zove „Empire Anatomical Co.“ i ima na desetine mušterija: istraživačke institucije, privatne medicinske i farmaceutske firme. To što su Nelsonovi napadi testerama ilegalni nikoga ne interesuje. Niko ne pita zašto Nelson brzo dostavlja i odakle dostavlja. „Organska industrija čežne za dijelovima tijela kao vampiri za krvlju. Pojedini dijelovi tijela su skupocijeniji od dijamanata“, kaže bioetičar Arthur Caplan. Empire Anatomical je milione godišnje zarađivala, dok FBI agenti nisu uhvatili Nelsona na djelu. Uhapšen je zajedno s upraviteljom medicinskog odjela UCLA. 800 tijela je Nelson mogao izkasapiti i prodati uz dozvolu spomenutog upravitelja, potkupljujuči istog.
Postoji više „nelsona“ u svijetu. Ni jedna druga grana medicinske industrije ne cvjeta kao trgovina transplantacije organa. U sjeni strogo regulisanih transplantacija organa uvuklo se i etabliralo nekontrolisano tržište. Dans u SAD-u i Evropi godišnje ima više od dva miliona operacija s transplantatima ljudskog porijekla. Eksperti vjeruju da su u pitanju stotine milijarde dolara. Većina firmi koje se bave ljudskim kostima i organima su legalne. Međutim, obzirom da ljudsko tijelo može donijeti zaradu od oko 170000 eura, postoje i „crne ovce“ u svemu ovome. Ljudska tijela posjeduju oko 130 dijelova koji su traženi na tržištu. Potražnja je velika. Samo u Njemačkoj bi na hiljade ljudi oslijepilo da se rožnjača ne može transplantirati. Rožnjača košta oko 1000 eura, ali ko pita za cijenu kada mu je vid u pitanju?
„Potreba za transplantatima je najmanje tri puta veća od ponude“, rekao je vlasnik „Biomedical Tissue Service-a“ Michael Mastromarino, prije pet godina. Tada još niko nije sumnjao da je njegova firma našla načina da ispuni tu prazninu. Put je vodio u smrtovnice i na groblja. Michael Mastromarino je to činio po kratkom postupku, kada je bilo potrebe da se određeni dio dostavi. Da bi brzo dostavio određene dijelove tijela, nije se ni ustručavao da podmiti odgovorne kako bi mu dali napismeno da je dotični organ od zdrave osobe: tako bi od HIV inficirane osobe napravio sportistu, a od 80- godišnjaka mladića od 20 godina.
Juni 1998: K.B. se ne osjeća dobro. Osjeti bolove u zadnjem dijelu glave, u rukama i vratu. Nakon kraćeg vremena je slijepa i završava u kolicima. Pet sedmica kasnije umire. Uzrok smrti je Creutzfeldt – Jakubova (Krojcfeld Jakubova) bolest. 1992. Godine je imala operaciju u kojoj je dobila novo – strano tkivo. Kasnije se ispostavilo da je to tkivo bilo zagađeno. Istraživanja su pokazala da je to tkivo poticalo od osobe koja je bolovala od raznih bolesti; između ostalog od srčane i neurološke. Pošto je bilo nekih praznina u ispitivanju, nije došlo do suđenja.
Obično se svi organi namijenjeni za transplantaciju moraju prokuhati na 80°C, hemijski ili zračenjem preraditi i zamrznuti. 2006. godine se u SAD-u saznaje da je jedan ispostavljač organa dostavio u više od 80 bolnica oko 1600 zaraženih organa. Porijeklo tih organa se nije utvrdilo. Dosada se već bezbroj procesa vodilo oko zagađenih organa, ali je jako teško sakupiti dokaze. Trgovina dijelovima tijela je raširena po raznim državama, tako da je često porijeklo tih organa nepoznato.
Gepek pun lobanja
Kada je jedne prilike indijska policija otvorila gepek jednog terenca, iz njega je ispao veliki broj lobanja koje su udarcem na asfalt ostale dijelom bez zuba. Šefu policije to nije bilo suviše šokantno, obzirom da ima slučajeva gdje se i groblja iskopavaju, a prije su se ganjali pripadnici najmanje vjerske zajednice – kako bi se zadovoljilo tržište. Ali indijski kostolovci su „neandertalci“ u ovom poslu. Obično se primenjuju druge metode. Tako kruže priče da se u Južnoj Americi i Istočnoj Evropi psihićkim bolesnicima odstranjuju žile i dijelove kože.
Globalna mreža se uspostavila. Kada prirodne nesreće, ratovi ili bilo šta drugo uzrokuje povećanu potražnju za ljudskim organima, cijene skaču – za arterije iz Francuske, koža iz Danske, vene iz Kanade i hrskavica iz Indije.
Izvor: wdw 3/08
Prijevod: IslamBosna.ba