Medijski bućkuriš o ratu u Gazi

Od početka bombardiranja, 27. decembra, Izrael novinarima ne dozvoljava ulazak u Pojas Gaze. Kao tigrovi u kavezima, televizijski dopisnici se kreću zabranjenom zonom i ponekad uspiju kamerama približiti dim koji se vidi na horizontu.

Izrael nije još nikada do sad pristup medijima toliko ograničio i za to treba da se stidi!, izjavio je glavni urednik New York Timesa u Jerusalemu, Ethan Bronner i dodao: S tim se šprdaju sa svim načelima po kojima sami oni žele da žive. Kao razlog zabrani ulaska u Gazu za 350 ratnih dopisnika i 900 akreditiranih novinara u Izraelu, vlada u Jeruzalemu navodi «siguronosne razloge». Mnogi su mišljenja da Izrael tako samo želi da ima kontrolu nad izvještavanjem, u svoju korist naravno.

Žalba Udruženja stranih dopisnika pred Vrhovnim sudom u Izraelu je okončana nagodbom da je osam novinara prošlog petka trebalo da uđe u pojas Gaze, a ostali mediji bi smjeli preuzeti njihove izvještaje. Potom je otvaranje granica odgođeno za ponedjeljak, da bi na kraju bilo potpuno obustavljeno. Zbog toga mnogi novinari vrijeme provode snimanjem raketiranja Izraela i posljedicama toga, zaključuje jedan od dopisnika AP. I njemački novinari izvještavaju o tome i moraju prihvatiti činjenicu da moderatori večernjih vijesti ovakve izvještaje koriste za širenje razumijevanja ubilačkih napada izraelske vojske na stanovnike Gaze.

Ne radi se samo o informacijskoj blokadi, jer i na licu mjesta ima stranih novinara. Dopisnici El-Džezire, El-Arabije i Press TV-a, kao i palestinske kolege iz različitih novinskih agencija, izvještavaju o dešavanjima u Gazi, rizikujući i svoje živote. Zahvaljujući satelitskim prijenosima, njihove slike dostižu do više miliona gledalaca u cijelom svijetu, a njemački mediji ih skoro nikako ne pokazuju. Ali i ostale informacije, kao npr. da je Izrael kao okupatorska sila Ženevskom konvencijom odgovoran za zdravlje okupiranog stanovništva i da je ta Konvencija prekršena 18-mjesečnim zatvaranjem granica pojasa Gaze, ostaju skoro neobjavljene. Čak i predstavnici UN-a okrivljuju Izrael za kršenje prekida vatre, a ne Hamas, kojeg bez izuzetaka nazivaju «radikalnom terorističkom organizacijom» sa kojom se ne pregovara, što je i originalni ton vlade Izraela.

Radio i TV ne izvještavaju da je broj žrtava na palestinskoj strani za više od sto puta veći od broja izraelskih žrtava. Ne može se saznati da SAD dnevno podržava Izrael sa 6,8 miliona dolara, dok palestinska administracija dobija 0,3 miliona. Postoji 65 rezolucija UN-a protiv izraelskih postupaka, a ni jedna protiv palestinskih! Jedan Izraelac je u palestinskom zatvoru, dok se u izraelskim zatvorima nalazi 10756 Palestinaca! Mimo ratnih dešavanja, Palestinci nisu uništili nijednu izraelsku kuću, dok je Izrael od 1967. godine uništio 18167 palestinskih kuća! Osim toga, Izrael u Palestini ima 223 ilegalna naselja, dok su Palestinci izbjeglice u svojoj sopstvenoj zemlji.

Isključivanje zapadnih medija iz aktuelnog rata dovodi do pogrešnog informisanja, do prenošenja verzija urednika izraelskih novina.

Hamas falsifikuje slike i izvještaje iz pojasa Gaze, kako bi Izrael prikazao u što gorem svjetlu, objašnjava Daniel Seaman, i izvještaje iz Gaze naziva «upitnim». U stvarnosti, njemački mediji o ratu tako izvještavaju pristojno «usklađeno» da se Palestinci ili ratni kritičari rijetko mogu oglasiti. Ali, jedan kritičar po imenu Džemal Nazzal, predstavnik palestinskog Fataha, to je nedavno uspio. Nazzal je u intervjuu za radio kritizirao ratne izvještaje zapadnih medija i zaključio da bi oni “mogli biti dio izraelskog ministarstva za informisanje. Moto zapadnih izvještaja je da je Hamas teroristička organizacija.”

Izvor: Jungewelt.de
Za IslamBosna.ba sa njemačkog prevela: M.S