Kakva demokratija?

Recesija morala u demokratskim zemljama

Godinama sam bio žestoki zagovornik demokratije, inspirisan vlastitim iskustvom s američkim slobodama.
Kao musliman koji govori o onome što misli i postavlja kritička pitanja, stalno mi prijete i potvaraju me oni koji nisu u mogućnosti da se nose s mojim razmišljanjem i kritikom pa me zbog toga pokušavaju ušutkati. Američka demokratija mi je dala zaštitu i priliku da živim kako Bog zapovijeda – kao razumno biće koje izražava svoje mišljenje.

Radio sam na osnivanju jedne organizacije koja promovira demokratiju u muslimanskom svijetu i izdao knjigu da bih objasnio da je za dobru islamsku vladavinu demokratija od velike važnosti. Međutim, u nekoliko proteklih godina demokratija je iznevjerila zagovornike kao što sam ja. Dozvolite mi da navedem nekoliko primjera.

Tony Blair, George Bush i Dick Cheney su okupirali jednu zemlju, prouzrokovali smrt i uništenje, unatoč protivljenju miliona vlastitih građana. Invazija Iraka je groteskan ratni zločin kojeg demokratija nije mogla spriječiti. Preko milion Iračana izgubilo je živote kao direktna posljedica rata.

Danas bi na hiljade djece bilo bi živo, hiljade familija ostale bi nedirnute, i ne bi imali četvrtinu miliona beskućnika, izbjeglica, rasutih preko tri kontinenta, da Sjedinjene države i Ujedinjeno kraljevstvo – obje demokratske države! – nisu izvršile invaziju na Irak. Iračani su propatili na više načina.

Danas, zahvaljujući našoj ”promociji demokratije”, stotine iračkih žena prisiljene su na prostituciju kako bi prehranile svoju djecu. One su, naravno, "oslobođene". Sada susreću ”nove ljude” na dnevnoj osnovi za 8 dolara na dan!

Zakoni koji su usvajani u Britaniji i Sjedinjenim državama su ismijavanje ideje o slobodi. Izopačene moralne vrijednosti su promovirane. Lideri koji konstantno lažu vlastiti narod iznova su birani na vlast.

Ubijajnja na hiljade civila, mučenje ljudi, otmice, podmićivanje su postale sastavne procedure demokratije. Demokratije funkcionišu poput mafija i ponašaju se jednako brutalno.

Današnji građani ovih demokratija ne mogu čak razlikovati ratnog zločinca, razbojnika, masovnog ubicu i državnika. U Indiji, Narendra Modi, premijer vlade provincije Gudžarat, predvodio je genocid nad manjinskim stanovništvom u 2002. godini.

Državna mašinerija sarađivala je s razbojnicima koje su ubile preko 2000 ljudi, uništile na hiljade kompanija i proizvele preko stotinu hiljada beskućnika. Širom svijeta su ga osudile organizacije za zaštitu ljudskih prava, ali u najvećoj demokratiji na svijetu –  ponovno je izabran na vlast. Štaviše, Indo-Amerikanac Sonal Šah, koji je bio blisko povezan s njim i njegovom grupom, nalazi se u tranzicijskom timu izabranog predsjednika Obame.

Očigledno, današnje demokratije nemaju problema s liderima čije su ruke uprljane krvlju. Moralni pad demokratija je direktna posljedica rata protiv terorizma. Građanima je rečeno da je neprijatelj tako zao da su bilo kakva zla sredstva korištena u borbi protiv takvog neprijatelja opravdana. Veliki teror koji se nastavlja, popraćen svjetskim medijima koji ih uveličavaju i dramatizuju, otupio je moralnu osjetljivost građana do mjere da narod ne samo da prihvata štagod njihova vlada uradi, nego joj još za to i aplaudira.

Proteklih dana, Sveta zemlja doživjela je jedan od najstravičnijih prizora u historiji Palestine kada je Izrael masakrirao preko 1000 Palestinaca u Gazi. Palestinci nisu doživjeli ništa slično ovom od 1948. godine kada su dvije židovske terorističke grupe, Irgun i Lehi, masakrirale 254 Palestinca u selu Der Jassin.

Sedmicu prije izraelskih osvetničkih napada, Hamas je ispalio oko 100 raketa na Izrael, a da pri tome nije niko ubijen, ali su time pružili potrebno opravdanje Izraelu čije su rakete i projektili do sada ubile 1000 a ranile 5000 ljudi.

Dok slušam izjave Bushove administracije koja isključivo krivi Hamas za svo nasilje i dok se Mesija lično provodi na Havajima, zapanjen sam potpunim nedostatkom humanosti u njihovoj reakciji. Nema ni trunka suosjećanja, žaljenja ili tuge za onim koji su preminuli. Kao da su im srca od kamena.
 
Izrael i SAD bi trebale biti "demokratije" koje štite ljudska prava. Ali kad masakriraju na stotine ljudi a njihovi građani to šuteći posmatraju, bez protesta i iznenađenja, onda u korijenu nešto nije kako treba.

Ja još uvijek vjerujem u demokratiju. Mislim da je to odličan sistem upravljanja. Ali bojim se da današnje demokratije nisu samo u ekonomskoj, već i moralnoj recesiji.

Postepeno prihvatamo stvari koje su donedavno bile tabu. U borbi protiv "teorističkih organizacija" popuštamo u moralnim vrijednostima s kojima smo tradicionalno ocjenjivali vrijednost demokratija. Mučenja, otmice, atentati i sada masakri postali su opravdani; šta je sljedeće?

Ukoliko se ne osvijestimo i ne uzmemo stvar u svoje ruke, vrlo brzo neće ostati nijedne razlike između demokratije i terorizma, što će i rezultirati konačnom pobjedom terorizma.

Napisao: Dr. Muktedar Han, direktor Islamskih studija na univerzitetu u Delawareu i suradnik na Institutu za socijalnu politiku i razumijevanje.
Izvor: Ijtihad.org
Za IslamBosna.ba prevela: M.I.