IslamBosna.ba – Čast nam je i zadovoljstvo predstaviti intervju sa Sehijom Dedović*, direktoricom Ženskog edukacionog centra Nahla, osnovanog 2000. godine u Sarajevu.O Nahli, o ženi inače i ženi muslimanki posebno i o mnogim drugim pitanjima razgovarali smo s našom gošćom, pa vam iskreno preporučujemo da pročitate cijeli intervju.
Vi ste direktorica jedne respektabilne ženske organizacije u BiH. Kakvi su bili počeci i šta biste izdvojili kao najteže momente u radu Nahle?
Organizovani rad sa ženom, što se mene tiče, počeo je 1999. I ono po čemu ga se najviše sjećam jeste ogroman entuzijazam, ljubav, očekivanja i ideje, kao i velika želja da dam svoj doprinos u poboljšanju kvaliteta življenja na ovim prostorima, prvenstveno žene.
Ne bih rekla da su postojale neke teškoće u tome jer raditi za druge, činiti njihov život boljim i sretnijim, davati im nove mogućnosti, otvarati vidike i pružati nadu samo po sebi daje takvu satisfakciju da svaka potencijalna teškoća prerasta u zadovoljstvo.
Nedostatak iskustva, borba za finansiranje i održivost brojnih ideja i projekata, dokazivanje jednog novog koncepta u radu sa ženom, povremeni deficit u iskusnom i profesionalnom kadru jesu neke nezaobilazne situacije, pogotovo u početku, koje bih ja radije nazvala izazovima nego teškoćama.
Nova zgrada na Otoci, otvorena 2007. godine, došla je kao nagrada za vaš predan i odgovoran rad. Kakve sve usluge i aktivnosti nudite u moderno opremljenoj zgradi Nahle?
Malo je nezahvalno govoriti o svim našim programima i uslugama na jednom mjestu jer na prvi pogled može djelovati preopširno pa i međusobno nepovezano. Mi smo pokušali na jednom mjestu ponuditi ženi maksimum poticaja da shvati da je učenje jedan cjeloživotni proces koji najviše dobra donosi njoj samoj i da je ovo pravo mjesto da se u to i uključi. Drugi dio programa brine se o njenom fizičkom zdravlju i kondiciji, lijepom i urednom izgledu, ali i njenom duhovnom uzdizanju i učenju. Usto smo pokušali osigurati i jedan prijatan ambijent u kojem se žena osjeća prihvaćeno i važno i u koji se voli vraćati… Detalje o programima i njihovom sadržaju kao i čitav niz drugih zanimljivih tema vaši čitatelji mogu naći na našoj web stranici www.nahla.ba.
Koliko imate članica? Koja je vaša ciljna grupa?
Članstvo u Centru nije relevantan podatak koji išta kazuje o broju korisnica naših usluga. Članstvo govori samo koliko osoba godišnje odluči uzeti člansku kartu koja omogućava jeftiniji pristup programima koji se plaćaju ili prednost učešća u programima koji su besplatni. Godišnje imamo oko 500 takvih osoba, ali podatak koji bi vašim čitateljima mogao mnogo više govoriti o dinamici rada i programa te o njihovoj posjećenosti jeste da dnevno usluge našega centra koristi 150–180 osoba.
Ciljna grupa su žene koje žive na prostoru BiH bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, kao i starosnu dob, a naše dosadašnje iskustvo je pokazalo da najveći interes pokazuju žene u dobi od 25 do 40 godina.
Ostvarujete li saradnju s drugim organizacijama iz BiH pa i šire?
Da i to vrlo intenzivno, zapravo, ovakva vrsta rada nemoguća je bez široke saradnje i međusobnog razumijevanja sa sličnim organizacijama. Nekada je to saradnja sa sličnim organizacijama radi razmjene iskustava, dobijanja podrške ili zajedničke implementacije nekih projekata, a nekada je to i saradnja s organizacijama koje imaju sasvim različite ciljeve i programe, ali radi nekog zajedničkog interesa, lobiranja, saradnje na konkretnom projektu i sl.
Jeste li zadovoljni dosadašnjim postignutim rezultatima? Vidite li promjene u ciljnoj grupi s kojom radite?
Preskromno bi bilo reći da iza nas ne stoje neki rezultati i da se oni ne vide ali, što zbog stanja u društvu u kome se toliko toga još mora napraviti da bi postalo jedno kvalitetno mjesto za življenje, što zbog moje stalne vjere da uvijek može bolje i više, ne mogu reći da sam pretjerano oduševljena – vjerujem da možemo i hoćemo više, ako Bog da!
Mi nemamo takve mehanizme da možemo pratiti sve naše korisnice nakon što odu od nas, ali sudeći po onima koje se vraćaju i povratnim informacijama koje imamo od njih, jako su zadovoljne, mnogi nam pričaju o promjenama u odnosu prema sebi i drugima nakon nekih od naših programa, a ponekad jednostavno osjetite taj pozitivan impuls da vam to i ne kažu. Ženama posebno nedostaje duhovnosti i sretne su što to ovdje mogu spojiti s drugim životnim potrebama i procesima.
Kako vidite Nahlu u budućnosti?
Kao stabilnu žensku organizaciju koja će postati simbol kvalitetnog i efikasnog rada sa ženom na lokalnom nivou i predstavljati važan društveni faktor u borbi za ispravljanje brojnih nepravilnosti koje ženu ograničavaju u kvalitetnijem korištenju vlastitih kapaciteta, bilo da su one u sferi zakonodavnog, društvenog ili vjerskog.
Po čemu je Nahla drugačija od drugih ženskih organizacija u BiH?
Ono u čemu pokušavamo biti dobri jeste da kvalitetno i profesionalno radimo prave stvari, ali da u svemu zadržimo taj važni ljudski faktor i bliskost koja ispunjava, a da li smo u tome uspjeli i jesmo li zato drugačiji, morat će drugi ocijeniti.
Oni koji vas poznaju kažu da imate izuzetnu lidersku harizmu. Šta je vaša lična formula za uspjeh?
Najveći uspjeh bio bi znati i spoznati šta je, ustvari, uspjeh u životu te raditi na njegovom postizanju – do tada ostaje nam da se nadamo da će nam Uzvišeni Bog pomoći i prosvijetliti nas na tom putu.
Ako ste ovdje mislili na uspješnost u vođenju, mislim da dosta faktora utječe na to, a ja bih izdvojila:
– duboka vjera i dosljednost u principima koji nas vode;
– ustrajnost i požrtvovanost samog lidera;
– pozitivna energija kojom animiramo ljude oko sebe da vjeruju, ustraju i predano rade za zajednički cilj.
Kakvo je iskustvo upravljati tako velikom organizacijom?
U organizacionom smislu ima tu dosta posla i odgovornosti. Rad s ljudima pored teoretskog znanja zahtijeva i dosta iskustva, strpljenja i empatije… Ponekad moramo imati moć da budemo „korak ispred“ i neke situacije pretpostavimo prije nego što se dese. Poseban izazov u ovakvoj vrsti organiziranog društvenog rada jeste da morate sve vrijeme biti uspješni na najmanje tri nivoa: s ciljnim grupama, koje i jesu najvažnije i zbog kojih sve postoji, s radnim timom, bez čije je stalne izgradnje i nadogradnje nemoguće očekivati rezultate, te s donatorima, partnerima, relevantnim institucijama, medijima, lokalnom zajednicom i drugima koji vam pomažu (ili odmažu!) da postignete uspjeh. Pravilno rasporediti energiju i vrijeme koje imamo na raspolaganju na svaki od ovih nivoa jeste jedno od umijeća upravljanja koje se ja još uvijek trudim postići.
Da li ste ikad doživjeli da vas neko manje cijeni kao sagovornika jer ste žena na čelu jedne organizacije?
Ne, nisam nikad imala takav osjećaj, možda i zbog same činjenice da vodim organizaciju koja radi sa ženama i većinski nudi programe i usluge upravo ovoj populaciji, pa je ta pozicija sasvim očekivana. Moram reći da sam često imala suprotan osjećaj, tj. da su neki naši uspjesi dočekani s dodatnim oduševljenjem i podrškom jer iza njega stoje uglavnom žene. Ta podrška često dolazi i iz redova muškaraca, posebno onih koji znaju da je u našem društvu s neznatnom podrškom vlade teško djelovati u nevladinom sektoru i usto biti još žena…
Prema vašem mišljenju, koji koraci se mogu poduzeti za poboljšanje položaja žene u društvu?
1.Pomoći ženi da cijeni sebe, bude svjesna svog značaja u svakoj od namijenjenih joj uloga i raditi na podizanju njene kvalificiranosti da se kvalitetno nosi s tim izazovima.
2. Lobirati za donošenje (i donijeti!) zakona o zaštiti meterinstva, regulisanju radnih obaveza u skladu s mogućnostima žene, adekvatnog porodičnog zakona i sl.
3. Insistirati na ponovnom iščitavanju vjerskih izvora radi pravilnog i nepristrasnog razumijevanja uloge i položaja žene koje joj je Uzvišeni Bog odredio jer jedino tako može se postići pravi balans i jedno produktivno zadovoljstvo obje strane.
Kako gledate na rad feminističkih organizacija? Slažete li se da se žena nekada bori za dominaciju, a ne za svoja prava?
Rad samih feminističkih organizacija je vrlo različit i u pristupu i u metodama od vrlo radikalnih i uglavnom kontraproduktivnih do umjerenih i realnih, tako da ne mogu sve to zajednički posmatrati i ocjenjivati… Kod samog nastajanja ovih pokreta oni su bili odraz stvarne društvene potrebe koja je očito morala biti „izborena“ jer drugačije se nije naziralo njeno rješavanje. Kasnije je to prerastalo u znatno širi pokret s mnogo brojnijim ciljevima i zahtjevima i neki od njih se još uvijek pojavljuju i definišu. Meni je žao što je ikakva „borba“ i bila potrebna i jedina idila u mojoj perspektivi jeste pozitivna saradnja i natjecanje u izgradnji boljeg i zajedničkog nam mjesta za življenje… Kad god se za nešto borite postoji problem mogućnosti pravilnog sagledavanja situacije, zbog brojnih faktora i emocija koje nas u tome prate, pa mogu ponekad učiniti da ta borba od svojih osnovnih principa u svom toku preraste u nešto drugo. Generalno gledajući, ne vidim da je žena u borbi za neka prava prešla niti da je blizu da pređe u borbu za dominaciju, mada je to u nekim pojedinačnim slučajevima istina, ali mislim da ne može imati neke ozbiljnije posljedice.
Može li žena biti paralelno uspješna i u privatnom i u poslovnom životu? Kako kombinovati ove dvije dimenzije?
Odgovor na ovo pitanje opet zavisi od definicije uspjeha, ali ako uzmemo ono što ja smatram uspjehom, a to je izbalansirana briga za naš duhovni i materijalni život te izgradnja našeg karaktera koji treba da bude spreman ponijeti tu važnu ulogu čovjeka i iznjedriti najbolje od mogućnosti koje su mu na raspolaganju – onda su privatni i poslovni život u suštini neodvojivi i neuspjeh na jednom od njih (za one koji uopće imaju poslovni život!) znači da ni ovaj drugi ne može imati drugačiju kvalifikaciju jer se oni zajednički odražavaju na uspjeh u cjelini. Inače stvar je vrlo individualna i čovjek treba pokušati biti korektan prema sebi i na vrijeme pokušati procijeniti svoje mogućnosti, kapacitet i energiju i trošiti ih racionalno, u protivnom, vrlo brzo može otkriti da je on sam prvi gubitnik.
Šta mislite o Amini Vedud, ženi koja je izazvala brojne reakcije kad je predvodila džumu namaz prije nekoliko godina?
O Amini Vedud kao osobi, osim da spada u red tzv. muslimanskih feministica, ne znam dovoljno da bih donosila neki valjan sud, ali njen konkretan postupak predvođenja džume namaza je po mom mišljenju bio nepotreban i šerijatski neopravdan. Ja taj njen čin pokušavam razumjeti u svjetlu njene potrebe skretanja pažnje na pitanje nekorektnog interpretiranja islamskog učenja u sferi prava i položaja žene, ali mislim da je mogla i nekim drugim metodama polučiti sličan efekat.
Šta mislite o borbi Nađe Dizdarević i je li ona, ustvari, pravi primjer koliko žena može doprinijeti borbi za pravdu na zemlji?
Svako od nas, bio muškarac ili žena, može i treba raditi sve da omogući vladavinu pravde i zakona, mada to u nekim slučajevima zahtijeva istinsko odricanje i jednu surovu borbu sa svim što stoji na tom putu. To nam je prvenstveno ljudska i moralna obaveza, ali i direktan Božiji imperativ, tako da ne vidim da iko može biti izuzet od toga. Mislim da je naša sestra Nađa svojom borbom pokazala upravo koliko ta borba nekada može biti teška i neizvjesna, ali duboka vjera da je ispunjenje pravde i prava, ma o kome se radilo, naša dužnost i time samo po sebi misija vrijedna odricanja, daje snagu da se u tome istraje. Kad stignu neki ohrabrujući rezultati još na ovom svijetu, radost je svakako dvostruka. Ja u potpunosti podržavam borbu i trud Nađe Dizdarević i njen primjer mi najslikovitije pokazuje koliko svaki pojedinac ima snage i mogućnosti samo kad ima jasan cilj i motiv, žena pogotovo.
Kako biste ocijenili ulogu prakticirajuće žene muslimanke u Bosni: prilično aktivna/neaktivna; u defanzivi/u ofanzivi; svjesna/nesvjesna potencijala koji posjeduje u mijenjanju društva; uglavnom ovisna/neovisna o utjecaju muškarca kao dominantnog u društvu?
Iskreno, pomalo od svega gore spomenutog (u ovom negacijskom obliku), ali ako moram da odaberem onaj najdominantniji element onda ću reći „jako nesvjesna potencijala koji posjeduje u mijenjanju društva“ i, nažalost, proces mijenjanja ove činjenice ide dosta sporo.
Širom islamskog svijeta imali smo i imamo mnoštvo studenata i studentica koji izučavaju islam. Međutim, dok se muškarci vraćaju sa završenim fakultetima, s njihovim ženama je to rijedak slučaj i žene su uvijek prinuđene da o islamu slušaju od muškaraca, a da ne govorimo da muškarci nikad ne slušaju predavanja žena. Šta je razlog tome?
Pored toga što je tačno da je cijeli taj koncept kroz dugi historijski period bio pogrešan, tj. da neminovno muškarci moraju biti ti koji razumijevaju, pojašnjavaju i interpretiraju vjeru i propise vjere, moram priznati da se ne mogu osloboditi osjećaja i svijesti da dio odgovornosti kad je to u pitanju leži i na ženama. Nije rijedak slučaj da nikakav drugi razlog osim nedostatka volje i entuzijazma ne leži ispred žene i njenog studiranja i izučavanja vjere. Naučiti nešto i znati nešto je i određeni vid odgovornosti – taj osjećaj mnogim ženama nije baš prijatan. Mnogima, nažalost, to bude i pokriće i opravdanje za svu njihovu letargiju i nezainteresovanost u tom periodu, a kasnije kad osjete potrebu da budu prisutne i da imaju vlastiti stav o nekoj temi lahko pribjegavaju paušalnoj ocjeni da nemaju pristupa, nisu zastupljene i da ih muškarci „ugrožavaju“.
Moj je zaključak – šta god da je razlog, rješenje je samo u tome da žena postane svjesna svoje bitnosti i iskoristi svoje kapacitete koji su ogromni, da ova pogrešna shvatanja i pogreške u pozicioniranju – ispravi.
Ne čini li vam se da je sva priča o vrijednosti žene u islamu, o njenim pravima koja su veća od prava zapadne žene, o njenom visokom položaju u odnosu na zapadnu ženu, ustvari samo mrtvo slovo na papiru i da su muslimani u praksi daleko od tog pristupa?
Moram priznati da je to toliko evidentno da nemam dilema o ovoj pojavi. Mi, naravno, duboko vjerujemo i svjesni smo da je naš Gospodar na najbolji i najpravedniji način poslao svoju Uputu, pojasnio položaje i prava svakog pojedinca, individualno i kao dio grupe, i to nikada i nije bilo sporno. Islam je jedan i njega ne treba mijenjati, ali muslimanski um treba promjenu kako bi rekao profesor Tarik Ramadan, naš veliki mislilac i uzor. Muslimani još uvijek nisu, u društvima gdje čine većinu, primijenili veliki dio onoga što im Bog u Svojoj posljednjoj Objavi nalaže, ali ono što dodatno rastužuje je i činjenica da muslimani ni na akademskom nivou još nisu u potpunosti izdefinirali mnoga pitanja vezana za položaj i pravo žene. Ipak je ohrabrujuće da je u posljednja dva desetljeća uloženo dosta truda na tom planu i da se ovoj temi počelo ozbiljnije pristupati.
Koliko je IZ BiH pomogla radu Nahle, da li ste imali neku finansijsku podršku od njih, i u kakvim ste odnosima sa strukturama IZ-a?
Odnosi s IZ su potpuno korektni uz obostrano uvažavanje. Nismo od njih nikad imali neku finansijsku podršku, ali su svojim opredjeljenjem, na svim instancama, podržali naše napore i imali smo nekoliko puta, na lokalnom nivou, saradnju na manjim projektima.
Znate li koji je procenat žena predavača (na šerijatskim, ne općim predmetima) na FIN-u u Sarajevu i IPF-u u Zenici i Bihaću?
Ja nisam uposlenik IZ-e, niti ijedne od spomenutih institucija, tako da se nikad nisam precizno bavila proračunom učešća žena u njihovom radu. Ali ne moramo biti previše uneseni da bismo primijetili kako je IZ generalno jedna od institucija u našoj zemlji u kojoj je taj omjer poražavajući „u korist žena“ čak i kad se radi o običnim administrativnim poslovima, a da ne govorimo o bilo kakvim upravnim mjestima. Lično ne poznajem nijednu ženu predavača šerijatskih predmeta u spomenutim obrazovnim institucijama i vjerujem da i ne postoji uopće, a voljela bih da griješim.
Da li ste zadovoljni kako su bh. građani, pogotovo Bošnjaci, reagovali na izraelsku agresiju na Gazu?
Iskreno govoreći, teško mi je upotrijebiti izraz zadovoljstva s bilo čim vezanim za agresiju na Gazu, jer je to agresija koja zaustavlja um u kojoj god varijanti da to pokušamo shvatiti. Ne mislim da su bh. građani adekvatno odreagovali na ovo stanje, s obzirom na to da u tako bliskoj prošlosti imaju iskustvo o tome kako bolne posljedice ostavlja masakr nad opkoljenim, nenaoružanim i getoiziranim civilnim stanovništvom. S druge strane, uzimam u obzir lokalnu političku i društvenu sliku u našoj zemlji te činjenicu da su se stvari dešavale brzo, što su faktori koji mi pomažu da objasnim sebi taj relativno pasivan odnos naših građana, pogotovo političara.
Šta mislite koji su to konkretni koraci kako obični ljudi u BiH mogu pomoći palestinskom narodu?
– Organiziranjem radi konkretne finansijske pomoći ugroženim porodicama, djeci šehidskih porodica, studentima…
– Davanjem krvi, pravljenjem porodičnih paketa, slanjem pisama podrške,
– Lokalnim organizovanjem tribina, prezentacija i pisanih materijala o palestinskom pitanju,
– Lobiranjem kod lokalnih vlasti, parlamentaraca i izvršne vlasti radi konkretnijeg stava o kršenju osnovnih ljudskih prava u Palestini,
– Stalnom molbom Uzvišenom da spriječi i kazni svaki zulum, a da podrži i osnaži potlačene i obespravljene, vrati im slobodu i dostojanstvo čovjeka i ujedini njihove redove u borbi za pravo i pravdu.
Možete li u riječ-dvije opisati sljedeće ličnosti i pojmove:
a) Sehija Dedović – žena koja služeći drugima i dobru vidi svoju najdublju službu Bogu
b) Malezija – zemlja mogućnosti
c) Reis Cerić – vođa otvorenog pristupa vizionarskih pogleda
d) Nahla – ostvarenje jednog sna
e) BiH – jedina domovina
f) Barack Obama – nemoguće ne postoji
g) Mahrama (hidžab) – dosljednost
h) IslamBosna – vodeći web portal bosanskih muslimana
Šta biste preporučili čitateljima, a naročito čitateljkama, koji čitaju ovaj intervju?
Svako od nas je jedinstven i nezamjenjiv potencijal, unikatan kakvim ga je Bog stvorio i kao takvi važni smo i moramo pokušati razumjeti takvu ulogu i odigrati je najbolje što znamo. S tim u vezi jako su inspirativne riječi Uzvišenog Allaha u Kur’anu: “ I reci: "Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti“.
Esselamu alejkum i zahvaljujemo vam na razgovoru s Islambosna.ba!
* Sehija Dedović, direktorica Ženskog edukacionog centra "Nahla" u Sarajevu, aktivno uključena u brojne mirovne asocijacije i mreže, u zemlji i inostranstvu, član think-thank organizacije "European muslim network", svršenica Fakulteta islamskih nauka u Jordanu i majka dvoje djece…