Džihad je farz ajn (dr. Jusuf el-Karadavi)

Račun za proteklu godinu

Braćo muslimani, kada smo bili studenti iščekivali smo početak nove hidžretske godine da bismo vidjeli sta kažu književnici i pjesnici o toj hidžretskoj godini. Neki časopisi iz oblasti književnosti i kulture radosno bi dočekali ovu priliku, te bi jedan broj intelektualaca pisao u svojim člancima, a također jedan broj pjesnika pjevao u svojim kasidama, o hidžretskoj godini, o patnjama ummeta i njegovim nadama, suprotno onome na što se fokusiraju mnogi hatibi i vaizi dok dočekuju novu godinu ispraćajući prethodnu. Zanima ih samo šta radi pojedinac, odnosno šta treba raditi, kako da svede račun sam sa sobom za netom minulu godinu. To je besprijekorna stvar. Međutim, zanemarivanje pitanja ummeta je opasna stvar. Vodili smo brigu za stvar ummeta, šta je postigao, šta je ostvario, šta je izgubio i upropastio. Islamski pjesnici su budili i "hranili" naša osjećanja u tom periodu. Sjećam se jednog od tih pjesnika čije su kaside zadobijale potpuno zadovoljstvo i prihvatanje. To je veliki islamski pjesnik Mahmud Gunejm. U jednoj hidžretskoj godini, u jednom od sjećanja na početku godine ispjevao je kasidu u kojoj je oplakivao stanje muslimana u njegovo vrijeme. Nazvao ju je "Vakfatun ‘ala talal"- "Stajanje nad ruševinama", nad ruševinama islamske civilizacije. Čovjek je zastao nad razvalinama oplakujući, jadikujući i žaleći, riječima:

Zašto bdijemo zalazeći
I gledajući se, zvijezda i ja?
Sa kapaka nam, o noći,
Čim sumrak, prhne ptica sna.

Tamo ih razbaca ruka kojom vladaše
robovi su negdašnjih poslanika
Zabluđeni ptice Upute zgaziše
Tumarajući po zemlji poslanika.

Ovako se pjesnik zadržao na ruševinama i oplakivao stanje ummeta tih dana. Stanje ummeta nije bilo kakvo je naše danas. Naše današnje stanje treba oplakivati, jer je stanje kakvo oči oplakuju i za kojim srca krvare. Pjesnik je oplakivao stanje ummeta u to vrijeme, a ummet nije bio zapao u stanje u kojem se danas nalazi. Zbog toga je njegovu poeziju obavijala tuga i bol. Jedne druge prilike rekao je:

Čudno, danas se vratila radost (1)
A tvoji stihovi plaču ispred nje
Zar se tako dočekuje gost
Nije to pjesma za bajramovanje.

Šta da radi malo ptiče
Kad mu neko krila sreže
Baci ga u kafez i poviče:
"Evo mete, gađajte brže!"

(1) Pošto riječ el-‘id – bajram, u svojoj osnovi sadrži i značenje povratka u arapskoj ga poeziji često simbolizira es-sururul-‘aid – radost koja se uvijek iznova vraća.

Kako će cvrkutati vrabac slomljenog krila, podrezanog perja, zatvoren u kafez? Da li će cvrkutati ili jaukati?

Takvo je naše stanje, draga braćo. Ispratili smo hidžretsku godinu, a dočekali novu godinu. Šta smo ostvarili u protekloj godini? Koje je rezultate postigao ovaj ummet u protekloj godini? Što se tiče Šarona i njegove bratije, u stanju su da kažu: "Pružili smo mnogo", "realizirali smo mnogo". Šaron je bio u stanju prodrijeti tenkovima u sela i gradove, ulice i sokake. Bio je u stanju provaliti u kuće ljudi, ući u njihove spavaće sobe, pogaziti sve sveto. Uspio je Šaron sa svojom bratijom učiniti mnoga zlodjela: prolili su krv, pogazili svetinje, opustošili domove, spalili poljane, porušili džamije, razorili škole. Nisu ostavili ništa. Nisu se zadovoljili okupacijom naroda da bi izgladnio. Željeli su ga upotpunosti ubiti. Šaron je postigao mnogo. Koristio je tenkove, transportere i oklopna vozila. Koristio je Apache i F16. Koristio je helikoptere. Koristio je šta je htio i ni za čim nije mario. Ničega se nije stidio niti se razočarao. Nije se nikoga bojao, jer ima američko oružje, američki kapital i američki veto. Ima još i nemoć i razilaženja Arapa koji prešućuju ono što se događa. Jedina stvar koju je ummet postigao u protekloj godini jeste otpor palestinskog naroda, neustrašivost palestinskog naroda, njegovo junaštvo i požrtvovanost. Pozdravite ovaj narod, pozdravite narod Palestine, pozdravite sinove Palestine, pozdravite kćerke Palestine, pozdravite majke Palestine, pozdravite starce Palestine, pozdravite omladinu Palestine, pozdravite ovaj hrabri i neustrašivi narod koji je od slabosti načinio snagu i od ničega postigao sve, jer je na putu Allahovom žrtvovao sebe. Nije mario za smrt na Allahovom putu.

Kada ginem za Allaha kao musliman
Svejedno je kako ću biti ophrvan
Borba je Božija volja, on daje blagoslova
Ako hoće i lešu skresanih udova.

Ovaj narod stavio je svoje živote na kocku. Pružio je divne primjere omladine koja svoje živote žrtvuje (u šehidskim akcijama), omladine koja stoji na putu tenkova licem u lice, te neke tenkove uspijeva razoriti. To je omladina koja napada naselja okupatora. Čak se i priroda šehidskih akcija promijenila. Sada postoji napad i otpor. Ta omladina se više ne boji tenkova, helikoptera i aviona. Žrtvovali su se i nastoje se žrtvovati. To junaštvo i taj otpor, jedino je divno ostvarenje na polju našeg ummeta u cjelini. Kakvo je stanje nas Arapa? Šta smo mi, Arapi, pružili ovih herojima? Šta smo mi pružili ovim očevima koji odbijaju primiti saučešće za sinove koji su pali kao šehidi? Šta smo pružili majkama koje vijest o šehadetu sina dočekuju s radosnim povicima? Šta smo ponudili majkama koje savjetuju svoje sinove dok idu u akciju u kojoj će aktivirati eksploziv na svome tijelu, kao što je Hansa savjetovala svoja četiri sina koji su se borili na Kadisiji, da ustraju na Allahovom putu i da znaju da su, ako poginu, živi i opskrbljeni ( ‘Ne recite za one koji na Allahovom putu poginu da su mrtvi, oni su živi ali vi ne osjetite’). Šta je pružio arapski ummet? Šta su pružile arapske vođe? Šta su učinili da bi pomogli svojoj braći po naciji i vjeri? Da li su pružili nešto vrijedno spomena? Kakav je značaj Lige arapskih zemalja? Kakav je značaj arapskih samita koji se održavaju? Kakva je vrijednost oružja koje se kupuje za milijarde, a potom ostavlja da hrđa? Gdje je zajednička arapska odbrana? Gdje je arapstvo? Gdje je bratstvo? Gdje je ljubomora? Gdje je entuzijazam? Zaista ja, tako mi Allaha, za ovo ne nalazim nikakvo opravdanje u povijesti Arapa, ni u predislamskom periodu (Džahilijjetu) niti u doba islama. Arapi su ustajali da bi pritekli u pomoć čovjeku koji je zaštitu od njih tražio. Ako bi neko od njih zaštitu tražio, bili su spremni braniti ga njihovim životima i imecima. To su smatrali arapskom hrabrošću i arapskim moralnim vrijednostima koje nisu dopuštale da se bez zaštite ostavi onaj kome je potrebna zaštita. Kako postupaju vaša braća, vi ste njihovi i oni su vaši, ne pružate im ništa. Arapi u Džahilijjetu, poput Muhelhela ibn Rebi’e, među ljudima poznatog kao Zir Salim, koji je bio poznat po slijeđenju strasti u svome životu. Bio je pijanica i bludnik. Međutim, kada je ubijen njegov brat Kulejb napustio je sve te poroke i živio je za jednu stvar – da osveti svog ubijenog brata. U vezi s tim rekao je:

Ne prestajem nositi
štit i mač opasan
Sve dok noć ne prestane
Donositi dan.

Nije skinuo svoga oklopa niti je ostavio sablju dok nije osvetio brata i kaznio Beni Bekr. Jednog dana, ubijen je jedan njihov uglednik, pa je neko od njih rekao: "Dovoljan ti je ovaj od Kulejba." Reče: "On ne vrijedi ni kolik’ kaiš Kulejbske nanule."

To je arapsko predislamsko dostojanstvo (uzbuđenje, fanatizam). ‘Amr ibn Kulsum bio je kod kralja Hire ‘Amra ibn Munzira, ili ‘Amra ibn Hinda, a sa njim je bila njegova majka, pa je majka kralja htjela da joj služi u nekim stvarima. Naredila joj je da joj donese neke stvari, pa je to bilo veliko kod majke ‘Amra ibn Kulsuma. Obavijestila je o tome svoga sina koji se uzrujao i tada je ispjevao svoju poznatu kasidu. To je kasida ‘Amr ibn Kulsuma za koju kažu da je imala oko hiljadu stihova, a od nje je ostalo samo ono što su prenosioci uspjeli zapamtiti:

Sva plemena me’adska znaju
U kamenitom su se vadiju
Oduvijek prvo našim emirima
Najdivniji čadori raspinjali.

Ispred svakog našeg sina
Čim se odbije od dojenja
Najžešće vođe tuđih plemena
Padaju na koljena.

(1) Kod predislamskih Arapa redoslijed pristupa pojilištu i izvoru određivao se prema plemenitosti porijekla.

Rezultat je bio bitka koja je izbila između njega i ‘Amra ibn Hinda. Ubijen je ‘Amr ibn Hind, kralj Hire, a pleme Benu Taglib je opljačkalo njegov dvor i imovinu, iz osvete zbog riječi koju je izgovorila majka kralja, a koju su smatrali poniženjem prema majci ‘Amra. Zbog jedne riječi dogodila se bitka i pokolj. To su Arapi koji ne prihvataju poniženje. ‘Antara kaže u svojoj kasidi:

Ne poji me vodom života uz poniženje
Ono vodu u vatru pretvara
Prihvatam se rasplamsane gorčine pehara
Uz počasti to je najljepše pojenje.

Takvi su bili. S početka islama, kada je Kurejš poražen u Bici na Bedru, ubijeno je sedamdeset prvaka, a toliko i zarobljeno. Sufjan ibn Harb bio je još uvijek mušrik i smatrao se vođom naroda u to vrijeme, a naročito nakon smrti uglednika i prvaka na Bedru. Zarekao se da njegovo tijelo neće dotaći voda kojom bi se okupao nakon snošaja, tj. da neće imati odnos sa svojom ženom, dok se ne osveti. Kurejšije su zabranile da iko plače podižući glas, krijuću to u sebi, da ne bi raspršili svoju tugu, te da bi tako njihova srdžba ostala skrivena u njima sve dok se ne osvete. Jednom su čuli nekog čovjeka da plače i uzvikuje neke stihove. Mislili su da im je dopušteno da plaču i da iznose svoja osjećanja. Kada je izašao i upitao, rekoše mu da je taj čovjek izgubio devu te da je oplakuje. Tada neko od prisutnih o njemu spjeva:

Odlutalu kamilu oplakuje
Za njom joj odbjegao i snažan san
Kako poraz na Bedru ne spominje
….

I tako dalje. Arapi su sebi zabranjivali plač dok se ne bi osvetili. I, zaista, osvetili su se u Bici na Uhudu. Šta je sa nama? U doba vladavine islama vidjeli smo Omera bin Abdul-Aziza, koji je čuo da je musliman ponižen u zemlji Rimljana. Omer bin Abdul-Aziz, nakon što je haber stigao do njega, pisao je kralju Rimljana u kojem mu kaže: "Doprlo je do mene da je musliman zarobljen i ponižen kod vas. Kada do tebe stigne ovo moje pismo, pusti ga na slobodu, inače ću te napasti s vojskom čiji će početak biti kod tebe, a kraj kod mene." Zbog jednog čovjeka koji je ponižen i zlostavljen, pokreću se vojske i "raspale" se halife. Svi mi dobro znamo poznatu priču o ženi koja je dobila šamar u mjestu pod upravom Rimljana, pa je uzviknula svoj historijski povik "O MU’TESIME!"

Svaki musliman i svaka muslimanka u to vrijeme, osjećali su da imaju svoje biće, da imaju svoju čast i ponos i da postoji neko ko pita za njih. Tako je žena koja je ošamarena u zemlji Rimljana, rekla "O MU’TESIME", tražeći pomoć od tadašnjeg halife, a između nje i njega su doline, visoravni i mora. Povik "O MU’TESIME" je dopro do Mu’tesima i šta je rekao? Rekao je:"Odazivam ti se sestro, odazivam ti se sestro!" Pokrenuo je i mobilizirao svoje vojske i poveo rat protiv Rimljana u poznatoj historijskoj bitci ‘Amurijja o kojoj je poznati pjesnik Ebu Temmam spjevao ove stihove:

Govor sablje od knjige je iskreniji
Oštrica njena između zbilje i šale je međa
Bjelina sablje, a ne crnina slova
Jer hrđa sumnje ne poznaje njena leđa.

Šta se događa s ovim ummetom?

Takav je bio naš ummet za vrijeme Džahilijjeta i za vrijeme islama. Šta se događa? Šta se događa dok mi svojim očima gledamo? Da ne vidimo, možda bismo i imali neko opravdanje; međutim, televizori i savremeni mediji su "oborili" sve isprike i opravdanja i odbacili sve izgovore, jer mi gledamo svojim očima, slušamo svojim ušima i vidimo šta se događa našoj braći, našim sestrama, našim sinovima i kćerkama. Da li se zaledila krv u venama? Da li se ta vrela krv ohladila? Da li je postala led? Šta se događa ovome ummetu? Zašto ne pohrli pomoći svojoj braći? Čudim se, tako mi Allaha, čudim se i čudim, šutnji, prešućivanju i izrugivanju. Čudim se još više kada sam preksinoć slušao (srijeda) na jednoj radio stanici-stanici Kur’ani Kerima, vijest koja kaže:"Juče se dogodio samoubilački napad u kojem je smrtno stradao samoubica". O Allahu! Islamski i arapski radio naziva ove šehide junake-samoubicama. Operaciju (šehidsku) nazivaju samoubilačkom, a ona se događa na teritoriji Izraela, protiv Izraela. Ko je onda junak? A ko je šehid? Ako nisu ovi koji su obavili fardi kifaje, mislim na džihad, a džihad više nije fardi kifaje za ummet. Džihad je Fardi ‘ajn za ummet. Na svakome je da se bori svojim životom, imetkom, svojim govorom, sa svim što je u mogućnosti. Džihad je farz cijelom ummetu. Farz je svakome u okviru njegovih mogućnosti. Da li su ti borci samoubice? Kako se može to reći? Tako mi Allaha, čudim se, čudim se, čudim se! Ne znam da li ovaj radio uvijek koristi ove termine. Možda je to bila greška koja im se potkrala. Ne pratim takve stvari. Gdje je ummet? Gdje je ummet Arapa i ummet islama? Oslanjaju se na Ameriku, zaštitnika mira. Sama Amerika mora postići mir. Međutim, Amerika nije neutralan mirotvorac. Amerika je uz Izrael s istinom i laži, s pravdom i nepravdom, s ispravnim i pogrešnim. Uvijek stoji uz Izrael. Oni sinovi Palestine koji brane svoje živote, koji se bore protiv ohole tiranije i tiranske oholosti, oni koji se bore protiv agresije Ariela Šarona, koji se bore protiv tenkova i aviona, oni su teroristi. Hamas je teroristička organizacija. Džihad je teroristička organizacija. Narodni front je teroristička organizacija, Hizbullah je teroristička organizacija. Danas su dodali i Ketaibul-Aksa (Odredi al-Aksa), Ketaibuš-šuheda’i (Odredi šehida), a to je jedno krilo Fetha, na listu terorističkih organizacija. Oni su teroristi. A što se tiče Šarona i njegove bratije, oni kažu da imaju legitimno pravo da se brane. Šaron i njegova skupina su oni nad kojima je agresija učinjena, njima je nepravda nanesena, oni se samo brane. Što se tiče Palestinaca, oni su agresori, oni su nasilnici i napadači. Oni su teroristi. Dodani su na listu američkog terorizma. Na Arapima i muslimanima, svima odreda, je da se bore, jer je logika "ili si s nama ili s terorizmom". Svi muslimani i svi Arapi trebaju se boriti protiv Hamasa, trebaju se boriti protiv Džihada, boriti se protiv Aksa-a, boriti se protiv Hizbullaha, jer svi su oni teroristi. To je logika, logika Amerikanaca!

Ja sam prvi terorista

Prošli mjesec, bio sam u Bejrutu na osnivačkoj sjednici Organizacije Kuds, te svjetske organizacije koja okuplja muslimane i kršćane, Arapa i nearape, koja okuplja svakog onog ko brani palestinsko pitanje i Palestinu. Braća su mi dali čast da predsjedavam Vijeću povjerenika. Na toj sjednici sam rekao: "Ako je svako ko brani svoju domovinu i ne štedi života žrtvujući se na tom putu, terorista, onda sam ja prvi terorista. Onda sam prvi koji dovu upućuje Allahu i kažem: "Ako je ovo terorizam, oživi me, Allahu, teroristom, usmrti me teroristom, proživi me u društvu terorista." Je li to terorizam? To je ono što želi Amerika. Šaron je nevin nevinošću vuka od krvi sina Ja’kubova (Jusufa a.s.). Šaron je nevino jagnjašce, a što se tiče Palestinaca, oni su krvoločni vukovi i divlje zvijeri. Oni su teroristi, nasilnici i krvoloci. Oni koji se brane, žive pod opsadom, mjesecima. Strpljivi su, ulijevaju strpljenje, podnose nedaće. Protiv zločinaca i terorista mora se boriti. Arapi i muslimani im se moraju suprotstaviti. Ili će sa Amerikom ili će stati s terorizmom i biti neprijatelj u skupini terorista.

Mi potpomažemo našu braću u intifadi, na palestinskoj zemlji. Podržavamo ih, cijenimo njihov džihad, pozdravljamo njihovu postojanost i čvrstinu. Biće u stanju postići mnogo. Palestince ne zanima koliko šehida će dati. Priroda im je takva. Takva je priroda borbe. "Propisana vam je borba, a ona vam je mrska". "Ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju.". Palestince neće zanimati koliko su dali i koliko će dati šehida i žrtava. Međutim, Izraelce itekako brine pogibija svakog pojedinca među njima. Zabrinjava ih svaka nesreća koja im se dogodi. Njihove stubove iz temelja potrese poput žestokog zemljotresa. U momentu, hiljade traže azil i prvom prilikom bježe. Zašto, draga braćo? Zato što je to zemlja Palestinca, on joj je odan. Palestinci su naučili u bitkama ‘48. godine, da neće ostaviti svoje domove, makar se pretvorili u kabure. Što se tiče Izraelca, on nije privržen za korijene ove zemlje. On u njoj nema korijena za koje bi se vezao. On je stranac, emigrant, pridošlica koji je došao iz Istočne i Zapadne Evrope ili iz Amerike i drugih dijelova svijeta. On osjeća da u ovoj zemlji nema korijena, zbog toga mu nije teško ostaviti ovu zemlju. To je ono što zastrašuje Izrael i što ga potresa. Kada bi Arapi i vođe Arapa bili strpljivi i ustrajni u otporu i intifadi, te je podržali na svaki način, imetkom i oružjem, intifada bi, doista, uspjela odigrati veliku ulogu i uznemiriti Izrael, te se okončati pobjedom, ako se strpimo. Kažu da je hrabrost strpjeti se sat vremena. "I strpljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone."

Arapi, koji su bili saučesnici u bici, danas su postali posrednici u bici. Posreduju kako bi uvjerili Palestince da prekinu vatru i da zaustave nasilje, te da sjednu za pregovarački sto. Jučerašnji saveznici, danas su posrednici. Isključeni su iz bitke. To je prvo ostvarenje Izraela koji je uspio isključiti neke Arape jako značajne i utjecajne, poput Egipta i Jordana. Isključili su ih iz bitke, pa im je sad sva briga kako da posreduju. Cilj im je kako da postanu posrednici u miru. Mir je bolji. Kako će se dogoditi mir između mesa i noža? Kako će se dogoditi mir između žrtve i dželata, između koljača i zaklanog? Kakvo je to primirje, draga braćo? Arapi, zašto ne povratite samopouzdanje? Zašto Arapskoj ligi ne povratite njenu vitalnost i snagu? Zašto Arapske vođe ne stanu kao pravi junaci, što od njih očekuju njihovi narodi i što osjećamo u pulsu arapske javnosti, na svakom mjestu koje doživljava ustanak i koje ključa poput vode na vatri. Vidjeli smo nešto od toga kada je data jedna doza slobode izražavanja mišljenja. Vidjeli smo omladinu u Egiptu, na univerzitetima u Kairu, Aleksandriji, Mensuri, Tanti, Kefruš-šejhu, Zekaziku. Omladina se pobunila na svakom mjestu, u Siriji i Jordanu, digli su svoj glas.

Od arapskih vođa, želimo da osjete taj puls, puls javnog mnijenja. Tražimo da izražavaju stvarno stanje ummeta, a ne da žive kao stranci među njima. To želimo od Samita koji se očekuje naredne sedmice. Ne želimo da bude samit koji će se dodati na listu prethodnih samita koji su organizirani, a protekli su bez ikakvih stvarnih rezultata. Amerika želi odvesti Arape onamo kuda ona hoće, a ne gdje oni žele. Ona želi vladati svijetom. Od Arapa želi da joj dadnu ček, potpis na bijelo, apsolutnu ovlast za udar na bilo koju zemlju koju žele udariti, a naročito Irak. Žele udariti Irak, jer spada u ono što su oni nazvali Osovina zla – Irak, Iran, Sjeverna Koreja. Kada je protestirala Južna Koreja, povukli su sa liste Sjevernu Koreju. A da li su htjeli nešto uraditi sa Sjevernom Korejom? Meta su samo islamske i arapske zemlje. Sada nije vrijeme Irana, prvo žele udariti na Irak. Da li će im Arapi dati potpis crno na bijelo? Da li će im dati pristanak, kao što su uradili Arapi i drugi muslimani kada su dali saglasnost i potpis za napad na Afganistan? Da li će Arapi to uraditi i dopustiti im napad na braću? Uvjeren sam da bi to bila veleizdaja, ako bi Arapi tako postupili. Ja nisam aktivista partije Ba’s (vladajuća partija u Iraku) niti sam Sadamovac (simpatizer Sadama Husejna). Stao sam protiv Sadama i protiv Ba’sa kada je izvršio napad na Kuvajt. Međutim, nikad neću pristati da dopustim napad na bilo koju arapsku zemlju, narod ili vojsku. Ne dajemo Americi punomoć u kažnjavanju Iraka i Sadama. Irački je narod u stanju promijeniti svoje vođstvo ako to želi. Međutim, da Americi damo pravo da udari na Irak i razori Irak, a ona ga već deset godina razara i udara, već je i taj narod izgladnila, i pobila djecu, to ne prihvatamo. Nije joj dovoljno to, nego želi dokrajčiti preostali irački narod. O Allahu! Gdje je bratstvo? Gdje je bratstvo Arapa? Gdje je neustrašivost Arapa? Gdje je potpomaganje Arapa? Arapski pjesnik kaže:

Brat tvoj! Brat tvoj! Jer ko ga nema
Zaista će goloruk u okršaj stići
Soko bez krila nije u visinama
A čovjeku je krilo njegov amidžić

Kako ćeš prihvatiti da se slomi krilo tvoga brata i da se iskida perje tvoga brata. Kako ćeš prihvatiti da budeš s napadačem, agresorom i da staneš protiv svoje braće, ma kakvu grešku da su počinili u prošlosti? Ja poručujem našoj braći u Kuvajtu: Napad na Kuvajt je jedno, a napad na Irak je druga stvar. Irak nema nikakve veze s onim što nazivaju terorizmom, i za tu optužbu ne postoje nikakvi argumenti. Međutim, oni sada mijenjaju melodiju, nakon što je bio rat protiv terorizma, postao je ratom protiv oružja za masovno uništavanje i protiv onih koji ga posjeduju. Amerika i njeni saveznici jedini imaju pravo da posjeduju oružje za masovno uništavanje kakvo oni žele: nuklearno, biološko, hemijsko. Imaju pravo da posjeduju sve vrste oružja. Samo oni imaju to pravo, a drugi nemaju. Ako Amerika i njeni saveznici posjeduju to oružje, to je dopušteno, a ako ga drugi posjeduju, to je zabranjeno i pokuđeno. Kakva je ovo logika?!

Suština bratstva

Draga braćo, ovaj ummet mora poznavati svoju vrijednost, mora poznavati svoje obaveze u ovoj fazi. Allah će pitati ovaj ummet za ovo što se događa, ummet tri stotine miliona Arapa i pored njih više od milion drugih muslimana. Kako se ovaj ummet ponižava i biva napadnut na njegovoj vlastitoj zemlji i želi se da bude odveden tamo gdje ne želi?! S kakvom logikom se to čini i s kakvim argumentom? Islam, islamske veze, veze po nacionalnoj osnovi (arapstvo-obraća se Arapima), pozivi istine i svijesti, sve to zahtijeva od nas da stanemo iza nase braće u Palestini i naše braće u Iraku i iza onih kojima je nepravda učinjena, bilo gdje u svijetu. Ovo je suština bratstva. Istinu je rekao arapski pjesnik u stihovima:

Brat mi istinski budi
I prihvati moje dobro i zlo
Ili me baci na tlo
Bojmo se naših dusmanskih ćudi

O Allahu, podari nam razboritost i uputu. Ujedini našu riječ u uputi. Ujedini naša srca u bogobojaznosti, a naše duše u ljubavi, naše čvrste volje u činjenju dobra, najboljeg dobra. Amin! Molite Allaha, uslišat će vam.

Naša braća u Americi izloženi su maltretiranju i zlostavljanju

Hvala Allahu Koji oprašta grijehe, Koji prima tevbu (pokajanje), Koji žestoko kažnjava, Koji mnogo daje, nema boga osim Njega, njemu se sve vraća. Svjedočim da nema boga osim Allaha Jedinog Koji druga nema. Hvali ga sve što je na nebesima i na zemlji, Njegova je vlast, Njemu pripada zahvala, On je svemoćan. Svjedočim da je naš prvak, naš vođa, uzor i miljenik, Muhammed bin Abdullah, Njegov poslanik, donosilac radosne vijesti, opominjatelj i svjetiljka. Neka su na njega blagoslovi i selami Allahovi, i na njegovu časnu porodicu, drugove i one koji njegovim pozivom pozivaju i njegov sunnet za put uzimaju i koji se bore njegovom borbom do Sudnjeg dana.

Braćo muslimani, u današnjim novinama smo pročitali da su naša braća u Americi izloženi svim vrstama torture. To su braća koja rade u odgojno-obrazovnim oblastima. Oni nemaju nikakve veze ni s nasiljem, terorizmom niti džihadom ili bilo čim u vezi s tim. Vidimo da su otišli na Islamski univerzitet u Virdžiniji, te su ga provalili, pretresli i iz njega odnijeli što su htjeli. Odveli su rektora ovog univeziteta, našeg brata da’iju, istaknutog alima i islamskog pravnika, šejha dr. Taha Džabira al-Alevanija. Otišli su, također, u nekoliko institucija: Vijeće islamskog prava, Svjetski institut za islamSku misao, nekoliko institucija koje rade na polju obrazovanja, nauke, kulture i islamske da’ve. Odveli su neke žene. Čak su jednoj vezali ruke na leđa, tri sata dok nije vrištala i plakala, pa su joj odvezali ruke i zavezali ih naprijed naredna dva sata. Šta je to? Amerika, koja poziva slobodi, koja se bori za ljudska prava i koja objelodanjuje da štiti prava čovjeka, na ovaj način tretira ljude. U Americi su uhapsili više od hiljadu osoba, a nikome nije upućena optužba osim jednom od hiljadu. Jedan je samo optužen da je povezan s Ka’idom, a što se tiče drugih, nije im upućeno ni pitanje ni optužba. Je l’ to poštivanje ljudskih prava kojima pozivaju? Je li to sloboda i čast čovjeka kojima pozivaju? Jesu li ovo međunarodne povelje? Je li se na ovome zasnivaju Ujedinjeni narodi? Zaista se čudimo da je Amerika došla do ove granice prestupa i da je aparatima u zemlji dala ovlasti da sprovode što žele suprotno onome što objavljuju u novinama i drugim sredstvima informisanja. Ponašaju se prema ljudima kao da nisu ljudi. Mi podižemo glas protesta na takvo ponašanje. Većina njih su Amerikanci po porijeklu, a dosta njih nosi i američko državljanstvo. Treći, opet, imaju legalan boravak već godinama. Oni imaju građanska prava i moraju biti tretirani s respektom i dostojanstvom kako je to odredio Allah kada je rekao: "Ademove sinove smo počastili (ukazali im čast)."

Završna dova

O Allahu, daj nam u našoj stvari razboritost. Allahu, ne prepusti nas nama samima ni koliko treptaj oka, ni manje od toga. Allahu, učini naš današnji dan boljim od jučerašnjeg, našu sutrašnjicu boljom od današnjeg dana. Učini dobrim ishod u svim našim stvarima. Spasi nas od poniženja na Dunjaluku i kazne na Ahiretu. O Allahu, uputi vođe Arapa i muslimana k Riječi istine i da stanu s Istinom, te da podržavaju one koji su s Istinom. Allahu, sjedini njihovu riječ u Uputi, a njihova srca u bogobojaznosti, njihove duše u ljubavi, njihove volje i odlučnost u činjenju dobra. Allahu, molimo te da nam daš oprost i zdravlje u našoj vjeri na Dunjaluku, u našim imecima i porodicama. Allahu, zakloni naše sramote i učini nas sigurnim. Sačuvaj nas sprijeda i od pozada, s naše desne strane i s naše lijeve strane i odozgo. Tražimo zaštitu od tebe, tako ti Tvoje veličine, da ne budemo napadnuti odozdo. Tražimo zaštitu od tebe, tako ti Tvoje veličine, da ne budemo napadnuti odozdo. Allahu, ojačaj našu braću mudžahide koji se bore na Tvome putu gdje god oni bili u zemlji islama. Allahu, pomozi našu braću u Palestini. Allahu, pomozi našu braću u zemlji Isra’a i Mi’radža. Allahu, pomozi našu braću u Libanu. Pomozi našu bracu u Kašmiru. Pomozi našu braću u Čečeniji. Pomozi našu braću gdje god oni bili. Allahu, pomozi ih s Ruhom od tebe, zaštiti ih Svojom vojskom. Čuvaj ih Tvojim vječito budnim okom. Uzmi ih u Svoju zaštitu kojoj ništa nauditi ne može. O Allahu, kazni nasilnike i tiranine ohole na zemlji. Allahu, kazni Šarona, skupinu Šaronovu i svakoga ko podržava Šarona. Allahu, kazni ih kaznom Moćnog Svemoćnog. Allahu, spusti na njih Tvoju kaznu koja se ne može odvratiti od naroda nasilničkog. Allahu, otkloni od nas Tvoju srdžbu i bijes. Nemoj nas kazniti zbog onoga što su nemarni među nama učinili. Nemoj dati vlast nad nama, zbog naših grijeha, onome ko Te se ne boji i ko prema nama neće biti milostiv. O Allahu, učini ovu zemlju sigurnom, spokojnom, darežljivom u blagostanju i sve zemlje muslimana. Allahu, oprosti nam grijehe naše i pretjerivanje naše u našoj stvari. Učvrsti naše korake i pomozi nas protiv naroda nevjerničkog.