Mnogi od njih pitaju: Da li je Obama sposoban da riješi finansijske i ekonomske izazove? Da li će udariti svojim čarobnim štapićem i povesti ih putem ekonomskog oporavka koji će izvesti Ameriku i svijet iz recesije ili depresije ili kako god da to ekonomisti nazivaju? Da li će udahnuti život bankarstvu? Da li će pomoći da se ljudi zaposle? Da li će zajamčiti interese ljudi bez gubljenja podrške najimućnijih u svijetu? Da li će oživjeti berzu? Hoće li pomoći izgradnju?
Obami su poznate poteškoće sa kojima će se suočiti kako bi prevladao krize sa kojima se zemlja trenutno suočava. U svom pobjedničkom govoru u Chicagu, 4.novembra 2008.godine, govorio je o teškim vremenima koja slijede i pozvao narod na požrtvovanost kako bi pomogli naciji da izađe iz trenutnih iskušenja i nevolja.
Obama se poziva na moral kako bi popravio bolesni ekonomski sistem koji ne vjeruje ni u jednu drugu etiku osim one koju stvara kako bi ga održala. Živimo u svijetu koga vode vrijednosti koje stvara nekontrolisani kapitalizam. Što više kapitala skupimo, to postajemo sve utjecajniji i moćniji. Oni koji ulažu svoj kapital u ekonomski rizične poduhvate su oni koji se smatraju uspješnim. U ovakvom sistemu, svako radi za sebe, bez samilosti prema onim koji su margini društva i koji ne uživaju prednosti koje neki imaju.
Kapitalizam u svom najčišćem obliku propagira ishranu samo ljudskog tijela. Kapitalizam naglašava da je intelekt jedini sastojak potreban za rast i ishranu ljudi. Intelekt zahtijeva da svako mora živjeti samo za sebe. Kapitalizam promoviše stvaranje bogastva prvo za nas same, pa onda za našu djecu pa onda za nasljednike. Trka za prikupljanjem sve većeg bogatstva rezultira marginalizacijom masa jer samo nekoliko ljudi uspijeva da se popne na vrh.
Intelekt ne nudi bilo koje opovrgavanje kapitalizma pošto je sami intelekt osnivač kapitalizma. Kao posljedica toga, bogati postaju još bogatiji i siromašni još siromašniji, uzrokujući patnju milionima onih koji su svedeni na nivo robova, gdje neprekidno proizvode sve više i više kapitala za manjinu. Kapitalizam promoviše doba starog principa moći, gdje je pravedno i gdje se podstiču moćni da se dočepaju bogatstva po bilo koju cijenu.
Kapitalizam stvara nepisani klasni sistem gdje većina ljudi u siromašnoj i srednjoj klasi teško iznalazi svoj put van nje. Kapitalizam uvijek pronalazi svoje saveznike među onima koji kontrolišu poltičku moć i onima koji kontrolišu vjerske propovjedaonice. Oba ova sektora često priskaču u pomoć kapitalizmu prizivajući ime zakona i reda ili Boga kako bi pomogli bogatim da održe status quo. Vjerska hijerarhija je čak otišla korak naprijed tvrdeći da oni koji su siromašni i nemaju ništa, imaju naklonost Boga i da su oni zapravo oni koji će dobiti najbolju nagradu na nebu. Istovremeno, vjerska hijerarhija obezbjeđuje sebi paravan kod bogataša tražeći im da im daju nekoliko dolara i nekoliko konzervi hrane siromašnima, kako bi bogati rezervisali svoje privilegovano mjesto u raju.
Kapitalistički svijet u kojem mi danas živimo, a naročito u SAD-u, je brutalan i nehuman u svojoj pohlepi da stekne što više bogatstva. Bolesti koje je proizveo kapitalizam ne mogu se izliječiti uljepšavanjem ili ukrašavanjem vještačkim bojama. Na štakama državne pomoći za izlazak iz krize, sistem može napraviti nekoliko dodatnih koraka i produžiti svoje postojanje, ali će na kraju stvoriti samo nove krize.
Korijen postojeće finansijske krize ne leži u drakonskoj domaćoj i vanjskoj politici Bushove administracije. On leži u prirodi neobuzdanog kapitalizma koji izgrađuje sebe na čisto ljudskom iskustvu i intelektu, promovišući ideju opstanka najsposobnijih i moćnih. Nijedna popravka ne može nam pomoći da izađemo iz ponora koji je stvorio pohlepni kapitalizam, jer reformatori ne bi mogli pronaći samu njegovu dubinu i nikad ne bi mogli izaći iz njega.
Veći dio kapitalizma današnjice izgrađen je na filozofiji onih koji su opisani Božjim riječima u Kur’anu: "i on je, zato što voli bogatstvo – radiša“ (100:8; 14:2). Oni vjeruju „… da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti!“ (104:3)
Kapitalitam ohrabruje ljude da idu za trenutnim zadovoljenjima, („Uistinu, vi ovaj prolazni svijet volite“, 75:20; „Ništa on neće poštedjeti“,74:28). Ignorišući dugoročne posljedice i težeći kratkoročnim sebičnim dunjalučkim prohtjevima („a o onom drugom brigu ne vodite“, 75:21; „Ali, vi više život na ovom svijetu volite“,87:16). Kapitalistička pohlepa stvara netrpeljivost među ljudima u ime konkurencije. Odgovor krizi ne znači popraviti nepopravljivo, već promijeniti našu paradigmu razmišljanja da su svijet, univerzum i ljudski potencijali nepotrošivi. Intelekt sam po sebi neće nam pomoći da riješimo naše probleme. Moramo se osloniti na božansko vodstvo kako bismo pronašli rješenje naših problema. Intelekt udružen sa božanskim predvođenjem je u stanju da razvije pravilan način razmišljanja.
Kur’an, kao posljednji izvor Božje poduke čovječanstvu u kojeg vjeruje više od petine čovječanstva, objavljuje da svako ljudsko biće zaslužuje dostojanstven život i zahtijeva od onih koji vjeruju u vrhovnu vlast božanskog upravljanja da rade kako bi uspostavili društvo gdje su interesi svih zagarantovani i gdje su ljudi spremni da žrtvuju sopstvene interese zarad drugih („od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti“, 51:9). Kur’an govori kako je Bog stvaralac svih sredstava neophodnih za ljudski opstanak. Voda, vazduh, hrana su ponuđeni ljudima bez ikakvog božanskog poreza.
Kur’an kaže da je osnova ekonomske aktivnosti rad, a ne kapital, („Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti“, 20:15). U njemu se kaže da bogatstvo se ne skuplja radi sebe već da bi se dijelilo sa drugima. Ono treba da bude upotrebljeno za prehranu onih koji nisu u stanju da žive dostojnim životom.
Kur’an kaže da štagod da je dato drugima je ustvari jedina stvar koja pomaže ljudskim bićima da se razvijaju i poručuje da korištenje vlastitih sredstava kako bi se pomoglo drugima ujedno podiže na viši stepen samu našu pobožnost. („Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se neće primiti kao otkup ni sve blago ovoga svijeta. Njih čeka patnja bolna i njima niko neće pomoći“, 3:91). Kur’an preporučuje da se takav stav može postići u društvu koje je nadahnuto božanskom objavom zbog toga što će upotrijebiti svoj intelekt kako bi se prebrodile promjene situacija na razumljiv i osjećajan način.
Kur’an ne traži od ljudi da se odreknu svijeta ili da ga osude. On ih, štaviše, poziva da istraže univerzum i da ga podvrgnu djelovanju shodno Božjoj objavi da služi čovječanstvu. On kaže da će promjena doći kada ljudi promijene svoj pogled na sebe i svoj kosmos na osnovi objava koje su dostavili razni poslanici tokom ljudske historije, sa Kur’anom kao posljednjom objavom.
Kur’an upozorava ljude na suočavanje sa posljedicama svih njihovih djela, dobrih ili loših i preporučuje im da koriste sredstva koja su stekla kroz rad za sreću i dobrobit svih. U islamskoj ekonomiji postoji pojam vakufa (fonda, zadužbine), razvijenog da bi pokazao primjenu slijeđenja Kur’ana. Kur’an ne ograničava sredstva od Boga za neku naciju ili pleme. Kur’an podstiče slobodnu trgovinu i slobodnu razmjenu dobara. Povrh svega, zauzima vrlo oštar stav naspram onih koji žele da manipulišu sredstvima i da ih gomilaju na svoju ličnu korist.
Kada ljudi povjeruju da je njihova odgovornost da obezbijede razvoj, da održavaju svakog pojedinca koji živi na našoj planeti i preuzmu odgovornost u regulisanju sredstava koje je stvorio Bog, tek onda možemo stvoriti bolju budućnost za čovječanstvo.
Kur’an podstiče holistički pristup ekonomiji. On ne kaže da se jednostavnim stvaranjem beskamatnih bankovnih institucija finansijske krize mogu prevazići, kao što je nagoviješteno od velikog broja muslimanskih mislioca i učenjaka. Tokom depresije u Japanu, kamata je svedena na nulu i taj način se nije pomoglo da se riješi kriza.
Kur’an se obraća čovječanstvu na dubljem nivou i kaže nam da ako rad ne učinimo jedinim kriterijem za dobivanje nagrada i ako ne brinemo pojedinačno za svakoga bez obzira na njegovo vjersko ili ideološko opredjeljenje, suočavat ćemo se sa krizama kojigod finansijski sistem mi usvojili.
Svi ljudi treba da pogledaju unutar samih sebe kako bi razmislili o problemima današnjice. Kao muslimani, potrebno je da shvatimo da je ovaj aspekt razmišljanja o skrbi i ishrani svih živih bića zapostavljen od strane mnogih muslimana – elite, učenjaka, mislilaca i vlada koje su usvojile potpuno nekontrolisani kapitalizam u vlastitim poslovima. Većina onih koji nude rješenje kapitalizma nije otišla dalje od beskamatnog bankarstva.
Postojeća kriza je kriza intelekta i njegovog usmjeravanja. Neće ga riješiti samo ekonomisti ili bankari ili smioni poduhvati samih kapitalista. Rješenje ove krize može doći iz dubokog preispitivanja naših sadašnjih paradigmi i prebacivanja našeg gledišta sa maksimiziranja ličnog bogatstva na maksimiziranje ljudskog dostojanstva u svim svojim aspektima. Kapitalizam ne može ponuditi ovo gledište. Samo objektivan izvor poput Boga koji nas sve hrani i održava može ponuditi takvo vođstvo. To je izvor kome se moramo vratiti kako bismo pronašli rješenje postojeće krize.
Napisao: Dr. Aslam Abdullah, glavni urednik sedmičnika Muslim Observe i direktor Islamskog udruženja Nevade
Izvor: islamicity.com
Prijevod: IslamBosna.ba