Napadi na Kur’an su započeli čim se Knjiga prvi put pojavila. U poznatom ajetu, Kur’an nas poziva da sve ispitamo: “A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.” (Kur’an 4:82).Iako su mnoge teorije ponuđene da bi se objasnio nastanak Kur’ana, “danas nijedna razumna osoba ne vjeruje tim teorijama. To ostavlja kršćanina u nekim poteškoćama”, kako kaže Nova katolička enciklopedija. Također treba spomenuti da do danas nijedna teorija o nastanku Kur’ana nije izrečena, a da Kur’an nije pružio odgovore na takve optužbe… Knjiga koja odgovara svojim kritičarima.
Kada se spomene da neki ajet u Kur’anu ima grešku, musliman odmah ispravlja pogrešnu interpretaciju navedenog ajeta. No, ako promotrimo malo dublje, postoji razlika između onih koji proučavaju Kur’an i onih koji napadaju Kur’an. Iskreni pitalac otvorenog uma prihvaća izazov Kur’ana (4:82). Ali jako često misionar napada i deformira Kur’an, dok se pravi da je razuman. Nije zainteresiran za nijedno ispravno značenje bilo kojeg ajeta.
Tako da moramo pokazati:
(1) da je određena interpretacija neadekvatna da se nešto dokaže;
(2) ili da je samo jedno značenje ajeta previše naglašeno i da to nije jedino moguće značenje;
(3) ili da mu je pridato značenje koje je zapravo nemoguće.
Moje iskustvo je često bilo da će kršćani koji postavljaju pitanja pronaći odgovore na istom mjestu odakle su i uzeli ta pitanja. Često su proučavali komentare Kur’ana (tefsir), i kada bi pronašli neki problematičan dio, donosili bi ga muslimanima, ne znajući za objašnjenja koja su dana na te tekstove još prije mnogo stoljeća.
ŠTO KURAN KAŽE O BIBLIJI?
Neki misionari žele učiti ne samo kršćane o Kuranu, već i muslimane, koristeći klimave metode, želeći izazvati kontroverzu tamo gdje ona ne postoji. Kažu da Kur’an govori da je Biblija istinita i točna. Kažu da Kur’an optužuje kršćane da mijenjaju svoje svete tekstove. Kur’an ne tvrdi ni jedno ni drugo. Tvrdeći da su stari biblijski tekstovi sačuvani, žele prouzročiti smutnju među muslimanima. No, takva taktika može upaliti samo ako prihvatimo premise na kojima stoji… a to nećemo.
Kao prvo, Kur’an kaže da kršćani imaju pristup istini u svojim svetim tekstovima. Ali, ne katalogizira svih 66 knjiga koje čine Bibliju i ne označava ih kao istinite u potpunosti. Zapravo, osuđuje one koji bi zastupali božansku inspiraciju za nešto što je sastavljeno od strane čovjeka. Dio Biblije, kao što ćemo vidjeti, ulazi u ovu kategoriju.
Drugo, Kur’an ne optužuje kršćane da namjerno mijenjaju originalni tekst. Već, ih optužuje zbog manipuliranja kod načina shvaćanja nekog teksta. Varljivi prijevodi, spomenuti u prvom dijelu, to jasno ilustriraju.
Ukratko, musliman vjeruje da Biblija sadrži riječi Božje, ali i mnoge riječi koje to nisu.
DA LI SE MOŽE PRIHVATITI BIBLIJA U CJELINI?
Posljednja rečenica prethodnog dijela je također stav mnogih kršćana. Samo mali postotak kršćana (fundamentalisti) drže da cijela Biblija ima svoj izvor u Bogu. Prihvaćanje takvog stava je neopravdano zbog barem 4 razloga:
(1) to se nigdje ne tvrdi unutar Biblije;
(2) takav stav je nezaslužen;
(3) nije dosljedan samom sebi;
(4) logički je nemoguć.
(1)… Biblija nigdje sebe ne imenuje. Riječ “Biblija” nije u Bibliji. 66 knjiga je spojeno u jednu bez ikakve božanske zapovijedi. Usporedite, naprimjer, početak knjige o Joni: “Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu (…)” i uvodni dio pisca trećeg evanđelja: “(…) učinilo mi se dobrim (…) napisati za tebe (…)”. Prva knjiga govori o božanskom nadahnuću, dok u drugoj to autor nigdje ne tvrdi.
Mijenjajući dvoznačnost termina “sveti tekst” i “knjiga”, fundamentalisti pokušavaju dokazati da je cijela Biblija inspirirana. Na primjer, citiraju 2 Timotej 3:16, gdje Pavao piše Timoteju, “Sve je Pismo nadahnuto od Boga (…)”. Kao prvo, trebalo bi utvrditi autoritet Pavlov…da li je govorio u ime Boga na ovom mjestu? Ali prava varka je u izolaciji ovog retka. U retku prije, Pavao je istaknuo ono što smatra svetim tekstom, ono što je Timotej imao kao dijete. Kad je Timotej bio dijete, posljednjih 27 knjiga Biblije još nije bilo ni napisano.
Pretpretposljednji redak današnje Biblije, čini se da zaključuje cijelu Bibliju, kad upozorava na dodavanje ili oduzimanje sadržaja u “ovoj knjizi”. No, izraz “ova knjiga” se može jedino odnositi na ovu posljednju knjigu Biblije, a ne na Bibliju u cjelini.
(2)… Pozicija fundamentalističkih crkava je zapravo modifikacija slijedeće izjave: “Biblija je savršena riječ Božja”. Dok smatraju da postoje sitne promjene, one su zapravo kobne. Kažu da je Biblija bez greške u originalnim manuskriptima. Ako bi se sve kontradikcije u Bibliji mogle objasniti kao nesporazumi, zašto bi se hvatali takvog objašnjenja? Upravo zato što to smatraju, time priznaju da u Bibliji postoje greške. Kažu da su to samo male greške koje su nastale dok se tekst tijekom stoljeća prepisivao. Zaboravili su Isusovu izreku da onaj koji je vjeran u najmanjem i u najvećem je vjeran (Luka 16:10).
(3)… Postoji mnoštvo grešaka u Bibliji, proturječne izjave kod Ezre 2:5 i Nehemije 7:10, na primjer. S jedne strane, fundamentalist priznaje da je to slučaj i objašnjava ga kao malu pogrešku kod prepisivanja. S druge strane, svoje povjerenje stavlja na Izaija 40:8 koji kaže, “(…) riječ Boga našeg ostaje dovijeka”. Prema ovom retku, ako Bog nešto kaže, to se ne izgubi. Ali pogreške kod transkripcije znače da se nešto originalnog teksta doista izgubilo. Jedino rješenje je odbaciti ideju o božanskoj inspiraciji cijele Biblije.
(4)… Zastupati stav o cijeloj Bibliji kao inspiriranoj je nemoguće i zbog samih biblijskih navoda. U 1 Korinćanima 7:25, Pavao specifično naglašava da će izreći tvrdnju koja nema svoj izvor u Bogu. U prvom poglavlju poslanice Titu, imamo primjer koji narušava ideju o sveukupnoj božanskoj inspiraciji Biblije. Pavao citira poznati Epimenidov paradoks, naglasivši da je govornik Krećanin: “Krećani uvijek lažu (…)”. Zatim kaže da je čovjek izrekao istinu. No, ako ju je izrekao Krećanin, ta tvrdnja nikako ne može biti točna. Da je tvrdnja točna, značilo bi da barem jednom, Krećanin govori istinu, čime je prijašnja izjava kriva. Time je Pavao, barem u ovom slučaju, bio bez božanskog nadahnuća.
ZAKLJUČAK
Kršćanin koji želi početi propovijedati muslimanima mora dopustiti da mi sami istaknemo svoju poziciju. Inače će promašiti bit pravog islama. Njegove usporedbe između Biblije i Kur’ana su često plitke i netočne. Što se tiče prvog dijela, najplodnije rasprave će biti one koje pitaju “zašto?” a ne “kako?”. Ako kršćanin želi nešto pokazati, mora opravdati to što tvrdi, nakon što navedeno objasni.
Konačno, ovo nije napad na Bibliju. To je napad na neopravdani stav koji neki drže o samoj Bibliji. Dakle, musliman vjeruje da Biblija sadrži Božje riječi, ali ne prihvaća cijeli sadržaj Biblije kao Božiju riječ. Pitanje koje dijelove Biblije treba prihvatiti, nije stvar dogovora već konzistencije. Oni dijelovi, i samo ti dijelovi, koji su konzistentni, u skladu s razumom, i samoproglašeni kao božanski inspirirani, zaslužuju da ih se uzme u obzir.
TREĆI DIO – PRIJEDLOG
Kršćanska vjera se svodi na slijedeće: Židovi su imali krivi pojam Mesije, očekujući nekoga tko je sin Božji u figurativnom smislu. Isus je rekao Židovima da je Mesija, doslovno, sin Božji. Tako kršćanin pokazuje bijes Židova na Isusa i tvrdi da je ta istina bila uzrok toga bijesa.
Ali treba promotriti neke činjenice. Koncept Mesije se u Židovstvu razvijao postepeno i mišljenja o njemu se razlikuju. Dok su neki ljudi već bili nazvani Mesijom, sinom Božjim, sinom čovječjim, Židovi su očekivali trajnog Mesiju, koji će im donijeti pobjedu i preko kojega će njihova država biti na blagoslov cijelom svijetu.
Naš prijedlog je slijedeći: Recimo da je Isus htio reći Židovima da, iako on zaslužuje taj naslov, on nije došao da ispuni njihova nerealistična i kriva shvaćanja o Mesiji. Sada dolazi do rješavanja nekih nedoumica. Isus nije mogao misliti pod tim ono što oni tvrde, jer je rekao svojim apostolima da nikome ne govore da je on pravi Mesija (Luka 9:21). Zamijetimo kako je odvratio čovjeku koji je možda imao krivo shvaćanje o Mesiji (Matej 8:20). Dok su mnogi Židovi vjerovali da će Mesija naslijediti svoja kraljevska prava po Davidovoj liniji, Isus ukazuje na problem kod takve interpretacije (Matej 22:43). Također, treba istaknuti da današnji Židovski učenjaci tvrde da termin “sin Božji”, dobiva svoje kršćansko značenje ne preko Isusa, već Pavla.
Pavao je poticao kršćane da uvide i simbolički smisao u svetim tekstovima (1 Korinćanima 10.). Tako imamo nemoguće paralele kao onu iz Matej 2:15, koja citira dio Hošee 11:1,2 i tako povezuje Isusa sa poganskim narodom! Također, imamo očekivanje proroka koji će navodno umrijeti, pa se vratiti kako bi ispunio sve što se od njega očekuje. Dok Djela apostolska 3:20 obećavaju da će se Isus vratiti, kršćani shvaćaju to proroštvo kao da će tek trebati biti ostvareno… kao da je time Isus pretkazan od Mojsija u Ponovljenom zakonu 18 poglavlje. Ovo što citira apostol Petar, govori da je Bog rekao Mojsiju o budućem proroku “između braće njihove, kao što si ti”. Dok Isus nije bio sličan Mojsiju kao vođa naroda, kršćani vjeruju da će biti pobjedonosan kod svoga drugog dolaska. Ali, naravno da ne očekuju da će imati ljudskog oca, ženu i djecu i da će umrijeti u starosti kao Mojsije. Citat “između braće njihove”, čini se da ne označuje izraelski narod, već neki narod srodan izraelskom.
Postoji još jedna povijesna ličnost koja se uklapa u ulogu proroka naviještenog od strane Mojsija, puno bolje od Isusa. Nije bio Izraelac, ali je i sam Isus rekao da će se Božije kraljevstvo oduzeti Izraelu i dati narodu koji donosi njegove plodove (Matej 21:43). Jakov prorokuje da se kraljevstvo biti u posjedu Judeje, dok ne dođe onaj kome to kraljevstvo pripada (Postanak 49:10). Dok kršćani kažu da se to odnosi na Isusa, pogledajmo malo bolje navedene riječi. Kada nešto dadnem čovjeku i kažem mu da to sačuva dok se dođe vlasnik, da li time mislim reći da ta stvar pripada nekome od njegovih predaka ili pripada vlasniku?
Mnogi biblijski i kur’anski navodi o posljednjem poslaniku su nova tema, koja vodi do Poslanika koji je donio islam jednom drugom narodu i preko njega, svim narodima. (usp. Kuran 6:89, 90).
Bibliografija
1. NEW AMERICAN STANDARD BIBLE, 1977, The Lockman Foundation La Habra, California.
2. THE MYTH OF GOD INCARNATE; 1978, Edited by John Hick; Westminster.
3. UNIVERSAL JEWISH ENCYCLOPEDIA; 1948, Universal Jewish Encyclopedia Co. Inc.; New York, N.Y.
4. NEW CATHOLIC ENCYCLOPEDIA; 1967, The Catholic University of America; Washington D.C.
5. THE KORAN INTERPRETED; 1964, Arthur J. Arberry; Oxford University Press; Oxford.
Napisao: Dr. Gary Miller
Izvor: islamicweb.com
Za IslamBosna.ba preveo: Leon G.