Zapad se, ipak, neće tek tako srušiti i nestati (Šejh Jusuf el-Karadawi)

U vremenu koje nije daleko iza nas arapski i islamski svijet bio je ubijeđen da je bilo kakav vid tehnološkog, naučnog i ekonomskog prosperiteta za muslimane moguć jedino ako budu vjerno slijedili zapadnu civilizaciju i zapadnjački put uspjeha, blagostanja, bogatstva i sreće. Bilo je to vrijeme opčinjenosti muslimana Zapadom i njegovim sjajem.

 Nakon toga došlo je malo bolje vrijeme u kojem su muslimani rekli: držat ćemo se islamske tradicije i nasljedstva, ali ćemo ono u islamu što se suprotstavlja zapadnoj civilizaciji i zapadnom pogledu na svijet prilagoditi i promijeniti. Tada su se pojavili oni koji kamatu proglasiše halalom, tvrdeći da kamata iz vremena džahilijjeta, koja je zabranjena Kur’anom, nije kamata koja je danas prisutna u svijetu. Zatim je došlo vrijeme u kojem su mnogi muslimani kazali: želimo da se oslonimo na vlastite snage i potencijale na putu razvoja i napretka. Želimo da iskoristimo naš društveni, politički i ekonomski sistem, ono što nam nudi islam. Takvo razmišljanje rezultiralo je izuzetnom saradnjom islamskih mislilaca, uleme, učenjaka s ekonomistima i biznismenima muslimanima, što je dovelo, između ostalog, do osnivanja prve islamske banke u svijetu, početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka u Dubaiju. Mnogi muslimani su tu banku unaprijed osuđivali na propast, govoreći da njen opstanak nije moguć, govoreći da nema života i napretka bez ekonomije, da ekonomije nema bez bankarskog sistema, te da bankarski sistem nije moguć bez kamate. Međutim, ono što se desilo bilo je u potpunoj suprotnosti sa sumornim predviđanjima za budućnosti: vrlo brzo dolazi do otvaranja i osnivanja velikog broja sličnih islamskih banaka. I danas radimo na unapređenju i razvoju islamskog bankarstva i islamskog načina poslovanja, osiguranja, finansiranja, kreditiranja, pomaganja…

Kapitalizam

Kapitalizam kao sistem, općenito, vid je Allahove, dž.š., kazne. Sve krize i nesreće koje su čovjeka pogađale, rezultat su i posljedica čovjekovog pogrešnog načina života: „Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge oprosti.“ (Eš-Šura, 30) „Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio.“ (En-Nisa, 79) „Zar – kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: Otkud sad ovo!? Reci: To je od vas samih!“ (Ali Imran,165) Allah Uzvišeni želi da pouči ljude da kada god ih kakva nesreća zadesi pogledaju u svoja djela i grijehe.

Iza svake nesreće i katastrofe stoji neka pogreška. Stoga, kapitalizam kao zapadni ekonomski sistem, koji nastaje i počiva na kamati, zelenaštvu, monopolu, zakonu jačega i bogatijeg, sam po sebi je uzrok nesreće i katastrofe po ljude. Čovjek bez božanske upute gubi osjećaj za druge i napušta ga savjest ako u njegovom srcu nema vjere u budući svijet, nagradu i kaznu. Kriza u zapadnoj ekonomiji, čiji smo svjedoci, nije ništa drugo do posljedica samog ekonomskog sistema koji vlada na Zapadu.

Kako na to reaguje vjernik, čovjek koji vjeruje u Allaha Uzvišenog, budući svijet, nagradu i kaznu? Vjernik uzima pouku i čuva se da ne ponovi grešku koja ga je dovela u teško stanje. „Zbog onog što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, pa im On dadne da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.“ (Er-Rum, 41) S druge strane, opet, Allah Uzvišeni ne kažnjava uvijek ljude zbog njihovih grijehova, pogrešaka, lutanja, jer: „Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio.“ (En-Nahl,61) Smisao kazne, kojoj su ljudi izloženi kao posljedici svojih grešaka, je vraćanja Allahu, popravljanje stanja u kojem se ljudi nalaze, te njihovo čišćenje, pokajanje i buđenje svijesti o Allahu Uzvišenom. Zato, smatram da je kriza koja je pogodila Zapad i njihovu ekonomiju prilika da se ljudi vrate s puta koji ih vodi u propast, da se vrate moralnim vrijednostima koje su odavno zanemarili.

Početak kraja!?

Mnogi pretjeruju kada kažu da je trenutna ekonomska kriza na Zapadu, ustvari, početak kraja zapadnog sistema. Kriza koja je zadesila Zapad jeste zaista velika i s teškim posljedicama, ali je Zapad dovoljno jak i razvijen da se odbrani i ne dopusti da se tek tako sruši i nestane, baš kao što i jako i snažno tijelo podnese i prebrodi bolesti koje mogu ubiti neko drugo, slabije tijelo. Zapad ima nešto što ga čini jakim i pomaže mu da prebrodi bolesti koje su u stanju dokrajčiti nekog drugog, slabijeg. Ono što Zapad čini jakim i otpornim je politička demokratija koja mu omogućava da sam sebe liječi i popravlja. Zapad je 1929. godine bio na udaru velike ekonomske krize, deleko jače od ove današnje. Kažu da je jedna od posljedica današnje ekonomske krize stepen nezaposlenosti od šest posto, dok je nezaposlenost 1929. god. dostigla čak 26 posto. Oko tri hiljade banaka tada je u potpunosti bankrotiralo. Danas, koliko znam, samo je jedna banka bankrotirala i svega nekoliko preduzeća.

Uprkos krizi i stanju ekonomije danas, Zapad nijednog momenta nije prestao s proizvodnjom i razvojem. U 2007. god. ostvaren je nacionalni prihod, samo u SAD, od 12 triliona dolara! Šta je to trilion? To je hiljadu milijardi! Prema nezvaničnim podacima, rat u Afganistanu i Iraku koštao je 250 milijardi dolara! Šta je to u poređenju s njihovom ukupnom proizvodnjom i bogatstvom? Drugo što Zapad čini jakim, uprkos krizi, je međusobno pomaganje: Njemačka je uložila u svoje banke oko 400 milijardi eura kako bi ih spasila i pomogla. Slično se događalo i u Americi i širom Evrope.

Treće što Zapad takođe čini u velikoj mjeri imunim je – proizvodnja znanja. Kapitalizam počiva na ogromnoj koncentraciji znanja. Pogledajte samo ko su dobitnici Nobelove nagrade tokom historije na raznim poljima nauke i tehnike. Mali je broj muslimana nobelovaca. Većina onih koji su je dobili, dobili su je za književnost, naprimjer, ili ljudska prava i sl. Zapad je centar moderne nauke i tehnike i, bez obzira koliko god neko želio da im se nešto desi zbog svega što je Zapad, još od križarskih ratova pa do ere kolonijalizma, učinio muslimanima, ipak, promjene se ne dešavaju samo zato što bismo mi to željeli.

Utjecaj krize na islamsku ekonomiju

Živimo u svijetu koji je međusobno povezan i niko više nije van svjetskih dešavanja i procesa. Islamska ekonomija se, u osnovi, razlikuje od zapadnog ekonomskog sistema i zabranjuje bilo kakav vid kamate i monopola, prevare i obmane, nepravde i zakidanja, nepotrebnog rizikovanja i kockanja, te prodaje duga, osim pod posebnim uvjetima, itd.

Ekonomski sistem u islamu, prije svega, počiva na ahlaku i pravednosti, međusobnom pomaganju i humanizmu. Zapad povlači jasnu crtu između ekonomije i ahlaka, dok islam u osnovi ekonomije, u samoj proizvodnji, zabranjuje proizvodnju nečega što je štetno po ljude, njihove živote i zdravlje. U potrošnji, bez koje nijedna ekonomija ne može opstati, muslimani ne troše niti konzumiraju ono što je po njih štetno niti pretjeruju u konzumiranju dozvoljenog.

Izvjesni Svanson, urednik jednog ekonomskog časopisa, objavio je članak pod naslovom „Papa ili Kur’an“ u kojem je kazao: „Da su naši bankari i ekonomisti pokazali malo respekta prema onome što se nalazi u Kur’anu, ne bi nam se dogodilo ovo što nam se događa, jer novac ne „rađa“ novac.“ Ja, lično, u ovim riječima vidim ostvarenje obećanja Allahovog, dž.š., datog ljudima: „Mi ćemo im pružati dokaze naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina.“ (Fussilet, 53)

Kur’an zabranjuje kamatu i objavljuje rat, od Allaha Uzvišenog i Njegova Poslanika, s.a.v.s., onome ko je ne ostavi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prokleo onoga ko se hrani kamatom, onog ko potpisuje ugovor u kojem je kamata, pa čak i samog svjedoka takvog ugovora. Kamata je jedan od sedam velikih grijeha jer je u njoj propast, kako za pojedinca tako i za društvo. Jasno je da novac ne „rađa“ novac, da se novac povećava i umnožava radom, zaradom, poslovanjem, trgovinom… Jedan francuski ekonomista, dobitnik Nobelove nagrade za doprinos i razvoj na polju ekonomije i bankarstva, rekao je da svjetska ekonomija neće moći napredovati sve dok kamata ne bude nula posto a svi porezi svega dva posto, što nas dovodi do islamskog načina poslovanja i bankarstva u kojem nema kamate a postoji zekat od 2,5 posto.

Ovo je odlika islamske ekonomije i bankarstva u kojem Kur’an istovremeno zabranjuje kamatu, ali propisuje zekat i sadaku: „Allah uništava kamatu, a unapređuje milosrđe (sadaku).“ (El-Bekare, 276) „A novac koji dajete da se uveća novcem drugih ljudi neće se kod Allaha uvećati, a za milostinju (sadaku) koju udijelite da biste se Allahu umilili – takvi će dobra djela svoja umnogostručiti.“ (Er-Rum, 39) Mi imamo alternativu u islamskoj ekonomiji kojoj, da bi se realizovala, treba mnogo više od samog postojanja islamskih banaka, jer je i sama ideja i sistem na kojem bilo koja banka funkcioniše i opstaje preuzet iz kapitalizma a ne islamske ekonomije. Nije dovoljno ograničiti se samo na osnivanje i uvođenje islamskog bankarstva. Moramo biti svjesni da je islamska ekonomija mnogo više od toga i da je u uskoj vezi s kompletnim islamskim pogledom na život i svijet. Naprimjer, u islamskom pogledu na međuljudske odnose i poslovanje naći ćete upozorenje da se ljudi ne prezadužuju.

Jedan od osnovnih uzroka koji su doveli do trenutne ekonomske krize na Zapadu je pretjerano zaduživanje, prodaja duga i kreditiranje. Svaka američka porodica ima po 13 kreditnih kartica, u prosjeku, kojima kupuje i plaća koristeći bankovne račune, što dovodi do stanja prezaduženosti, s jedne strane, i neumjerenog kreditiranja i pozajmljivanja, s druge. Islam zabranjuje bilo kakvo pretjerivanje: „Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao.“ (El-Isra, 29) „I jedite i pijte (konzumirajte) ali ne pretjerujte.“ (El-A’raf, 31) Allahov Poslanik, s.a.v.s., je molio Allaha Uzvišenog da ga sačuva duga. Poznata je dova koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio Ebu Umami, vidjevši ga potištenog i zabrinutog u džamiji: „Gospodaru moj, sačuvaj me brige i žalosti, nemoći i lijenosti, kukavičluka i škrtosti, duga i zlostavljanja ljudi.“ Ashabi su upitali Allahova Poslanika, s.a.v.s., zašto traži od Allaha Uzvišenog da ga sačuva duga, pa je rekao: „Čovjek, kada duguje, govori pa slaže, obeća, pa prekrši… “ Iz toga jasno vidimo da nečije ekonomsko stanje utječe i na sam njegov moral i vjerovanje. Dug je briga i poniženje i stoga islam traži od svojih sljedbenika da se čuvaju zaduživanja, osim u velikoj nuždi i potrebi. Pa, i kada dođe u iskušenje i zaduži se, islam pokušava pomoći čovjeku da se izvuče iz te neugodne situacije uvrštavanjem kategorije prezaduženih među one kojima se daje zekat. Islam ne dozvoljava da onaj ko je u dugovima propadne, bankrotira, zatvori svoju radnju ili firmu; islam mu pomaže da se izvuče i spasi svoj posao. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi klanjao dženazu, pitao bi prisutne da li je umrli ostavio iza sebe dugovanja, pa ako bi rekli da nije, odmah bi mu klanjao dženazu, ali ako bi rekli da umrli ima dugovanja, upitao bi: „Šta je umrli ostavio iza sebe (od imovine)?“ Ako bi prisutni kazali da je umrli ostao dužan a iza sebe ništa od imetka nije ostavio iz čega bi se dug izmirio, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi rekao: „Klanjajte dženazu svome bratu!“ Tj., on ne bi klanjao dženazu. Bilježi se predaja da se desilo nešto slično, ali je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ipak klanjao dženazu jer je jedan od prisutnih preuzeo obavezu da izmiri dug umrlog. Na taj način je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozoravao ashabe da se čuvaju duga i klone ga se koliko god mogu. Kada je islamska država ojačala i ekonomski se stabilizovala, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je preuzimao na sebe dug prezaduženih koji presele na ahiret a iza sebe ostave malu djecu i porodicu. To je islamski sistem ekonomije koji odgaja ljude da budu uspješni i upozorava ih na ono što će ih u propast odvesti.

Zapadna ekonomija na razne načine ohrabruje i nagovara ljude da se zadužuju, uzimaju kredite, pozajmice, da idu u minus, dok, na kraju, ne dođu u situaciju potpune propasti i bankrota, kada čovjek gubi sve, pa čak i kuću i imanje, ne ostavljajući svojim nasljednicima apsolutno ništa.

Razvoj islamskog bankarstva

Da bi bio uspostavljen islamski ekonomski sistem i islamsko bankarstvo kojim bi se koristili muslimani mora postojati država koja će podržati i realizovati tu ideju, održavati sistem i brinuti se o njemu. Već sam rekao da je, uprkos trenutnoj krizi, zapadni ekonomski sistem još uvijek jak, upravo zbog toga što postoji državni sistem i uređenje koje se brine o njemu i pomaže mu, sistem koji se odlikuje slobodom, demokratijom, otvorenošću, slobodom mišljenja i kritike, koji bez sustezanja ukazuje na greške i propuste i ispravlja ih. Islamski ekonomski sistem mora biti isto tako snažan da bi opstao, razvijao se i uveo ravnotežu između proizvodnje i potrošnje.

Islamska ekonomija odlikuje se pravednošću i normama vjerske i etičke naravi i štiti obje strane. Nažalost, svjedoci smo pojave u kojoj banke, koje nose epitet da su islamske, u svakodnevnom poslovanju krše islamske propise i temelje islamske ekonomije o kojima smo govorili. U tom slučaju treba kriviti banke koje tako postupaju, a ne islam i šerijat.

Islam od nas zahtijeva neprestani trud i rad na razvoju i unapređenju stanja u kojem se nalazimo, pa tako i naše ekonomije i bankarstva. Islam ne traži od nas da budemo dobri, nego najbolji: „ I da se imetku siročeta ne približavate, osim na naljepši način…“ (El-En’am,152) „I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način.“ (El-’Ankebut, 46) „Oni koji slušaju i slijede ono što je najljepše, njima je Allah na pravi put ukazao i oni su pametni.“ (Ez-Zumer,18) To je stanje onog ko je vjernik. Od drugih uzima ono što je najbolje i najljepše, a čuva se lošeg i štetnog. Neki to pogrešno razumiju i misle da islam ograničava ljude i sputava njihove mogućnosti i sposobnosti. Ne, nikako! Islam ohrabruje i traži napredak i razvoj u svakom pogledu, a granice i ograničenja postavlja i definiše na polju ahlaka, ponašanja, etike…

(Preuzeto sa qaradawi.net, novembar 2008. god.)

Preveo i prilagodio: Omer Sikira

Novi Horizonti