Terorizam u BiH- osvrt na emisiju Centralni zatvor (hfz. Nihad Beganović)

Prošle sedmice u emisiji FTV-a Centralni zatvor gostovao je publicista i novinar Muhamed Jusić. Tema emisije bile su eksplozije u Mombaiju, samoubilački napadi, a ponajviše selefije i vehabije,. Jusić je uzgred kazao da postoji problem i  hinduističkog i evengelističkog ekstremizma i fundamentalizma, ali je matrica govora bila o uzrocima i ekstremizmu kod muslimana te pitanjima postojanosti muslimana koji takve stavove zastupaju u Bosni i Hercegovini. Neki dijelovi Jusićevog izlaganja ne zaslužuju dobru ocjenu i u najmanju su ruku diskutabilni.

Pođimo redom, kaže Jusić: ”Mi muslimani moramo ponuditi alternativu tim mladima (misli na one koji zastupaju ekstremistička stajališta u pojedinim pitanjima u islamu. Op. a.). Niko ne negira probleme muslimanskog svijeta. Niko ne negira da su muslimanske mase nezadovoljne despotima koji prosipaju milijarde na pjevaljke, dok oni nemaju šta da jedu. Mislim, ako hoćemo dugoročno da rješavamo taj problem, to moramo raditi hladne glave…Dobar broj mladića širom arapskog  svijeta koji nema perspektivu za posao i da zasnuje porodicu, koji je konstantno ponižen i ima sjećanje na historiju, kad su  muslimani bili dominantna civilizacija, u svijetu, jednostavno, imaju želju da to preko noći vrate. Makar silom!’’

Ovo je ustvari bio Jusićev odgovor na pitanje gledatelja:”Na koji način muslimani u svijetu da budu predvodnici uz pomoć Zapada da spriječe te ”teške situacije”(misli se na samoubilačke akcije i druge terorističke aktivnosti. Op.a.)

Činjenica je da muslimani zaista mogu mnogo više da urade da se smanji utjecaj ideja stranih islamu i muslimanima. Zbog specifične situacije i odnosa snaga u svijetu to je za sve muslimane  još uvijek trusan teren,  polje na kojem se slabo snalaze. To je njihov najranjiviji dio ili jednostavno kazano, jedan od krucijalnih problema sa kojima se suočavaju. Jusić se u ekspresnom odgovoru dotakao ključnih stvari za razumjevanje ovog problema i zbog čega dolazi do nekih pojava, međutim, smatram da je odgovor bio  nepotpun i da je izostavio neke možda neophodne stvari. Takav dojam sam stekao, ne samo ovom prilikom, nego tokom cijele emisije, dakle ispuštanje pojedinih konkretnih stvari i pojašnjenja te decidne analize bez kojih zaista nema smisla govoriti o terorizmu.

Jusiću kao i svima nama je manje-više poznato da Al Kaidu ne podržavaju samo mladi. Na žalost, tu se  ne radi samo o pojedincima koji daju podršku  izvođenju i realizaciji samoubilačkih akcija, od Iraka preko Palestine, Afganistana, pa i u drugim dijelovima islamskog svijeta. Nami, nekoliko puta tokom studiranja razgovarao sam sa svojim profesorima o samoubilačkim ili šehidskim akcijama, neki od njih su napisali mnoge kolumne i knjige o tome kako je to dozvoljeno  i sasvim legitimno. Novinar jordanskog sedmičnika Sebil, inače jedonog od najpoznatijih printanih medija, prilikom razgovora o (ne)dozvoljenosti tih akcija predamnom je posegnuo za ladicom i izvadio bunt papira, tj kopija fetvi od preko 50 islamskih učenjaka današnjice koji dozvoljavaju tkz. šehidske akcije, pa maker u njima stradavali uglavnom civili, ako to ima neku veću i globalniju korist za muslimane. Ovaj kolumnista, sav u zanosu, mi je naizmjenično citirao profesore i muftije  sa Al Azhara, Islamskog univerziteta u Medini, Sudanu, Maleziji i  mnoge druge učenjake koji dozvoljavaju nekonvencionalne načine borbe…

Dakle, ispravna i zdrava alternativa se treba ponuditi kompletnim muslimanskim masama, najmanje se radi o pojedincima ili o omladini. Za njeno  rađanje kao i njeno zadržavanje u vojnom, organizacionom, i političkom smislu  i podrška koju uživa u muslimanskim masama te pojava muslimana koji se odlučuju na te akcije, potrebni su daleko veći razlozi od onih koje je Jusić spomenuo u odgovoru. Siromaštvo, rasipništvo vladara, beznađe, sve su elementi koji utječu na sveukupnu radikalizaciju, ali, na drugoj strani, i to po svoj prilici onoj koja je vidljivija i općenitija, pola miliona poginulih Iračana, te svakodnevne Al-Džazirine slike iz okupiranih dijelova  Palestine i Iraka nisu ništa manje bitni u traženju motiva za problem o kojem govorimo.

Na kraju krajeva, Arapi će vjekovima trpjeti despote nad sobom, što u ostalom monogi još čine, teško se odlučivši na demonstracije ili šta radikalnije potiv vladara diktatora, ali će nakon izraelskoga masakra u pojasu Gaze izaći na ulice Ammana ili Kartuma za nekoliko sati izaći stotine hiljada demonstranata. Ubijeđen sam da Jusić nije imao namjeru da bude shvaćen kako misli da su se ti ljudi, ničim izazvani, odlučili na samoubilačke akcije, osnivanje posebnog logora za uvježbavanje i mjesta gdje će naučiti sve o terorizmu, podmetanju bombi i sl, Međutim, nakon izlaganja i govora o Mombaiju, te Wazaristanu, pakistanskim i afganistanskim Talibanima stekao sam dojam da je to njegov stav. Smatram da je općepoznata činjenica i fakat, a koji Jusić nažalost nije niti jednom spomenuo, da je sve počelo sa okupacijom Palestine, a kasnije Iraka, Afganistana te snažim američkim uplivom u politiku i stanje muslimanskih zemalja, posebno onih bogatih naftom.

Jusić je ponekad generalizirao: ”Kod muslimana zbog ideje islamske države spremni su žrtvovati sve principe islama”. Osvrnuo bih se i na ovaj dio Jusićevog izlaganja. Dakle, ne  ”kod pojedinih muslimana’’, ili pak kod ”onih koji sebe nazivaju muslimanima a djela su im daleko od onoga čemu nas islam uči”. Izraz ‘’kod muslimana’’ možemo upotrijebiti kada govorimo o načelima, propisima, ili stvarima koje su prihvaćene kod svih ili većine muslimana, ali ne i o stvarima koje su karakteristične kod pojedinih grupacija.

Jusić također kaže: ”Problem ćemo riješiti ako tragamo za suštinom te ideologije i nastupamo kontra argumentima koje ONI poštuju”. Da Jusića lično ne poznajem, ko zna šta bi pomislio o njemu nakon ovoga govora.

Prvo, smatram da u svom ovom medijskom bućkurišu, gdje se sataniziraju stotine ili hiljade mladića i djevojaka, gdje imamo islamofobije, straha od drugog i drugačijeg, lična zamjenica ”oni” može samo doprinijeti sveopćoj medijskoj kampanji protiv muslimana koji su privrženiji vjeri, zvali ih selefije ili vehabije ili hanefije…Jer javnost zapravo ne zna ko su tačno ”oni” i na koga se misli, a zvono je naravno na ‘’vehabijama’’ ili selefijama.  Još je gore ovo  ”mi”.

U Bosni, ako smijem i imam pravo primijetiti, nema produktivne  kritike kada se govori i piše o radikalnim idejama koje nalazimo kod nekih muslimanskih grupacija, bar što se tiče sedmičnih nezavisnih magazinima ili javnih RTV servisa kojima je to profesiolna dužnost. Nerijetko se  suočavamo sa otvorenom islamofobijom i mržnjom prema muslimanima. Jusić nam nije objasnio na koga misli kada kaže: ”Problem ćemo riješiti ako tragamo za suštinom te ideologije i nastupamo kontra argumentima koje ONI poštuju”.

Dakle, ko će nam reći ko smo to ‘’mi’’ i ko su ‘’oni’’? Možemo li zaista išta očekivati ili trebamo li, od novinara i političara koji  tragajući za suštinom te ideologije svako malo šire islamofobiju i mržnju prema muslimanima, od kojih se Jusić u emisji na žalost nije ogradio.

Još jedna od spornih Jusićevih izjava u emisiji je i ova:”Da li je Bosna u nekom smislu opasnija zato što smo ovdje imali odred El Mudžahid,  ljudi koje neki povezuju sa tom ideologijom, koji su na neki način, fizičkim izgledom ili retorikom slični tome? Naravno da to moramo uzeti u obzir i da moramo biti više oprezni, daleko bolje pratiti sve argumente koje ta strana ili ti ljudi iznose… Mi kao društvo imamo pravo i obavezu da analiziramo njihove stavove, i da budemo više oprezni… Imamo društvenu situaciju koja pogoduje buktanju izama, terorizma… Imamo jedno strašno sjećanje na zločine, želju za osvetom”.

Ako je prije nekome bilo nejasno, sada je Jusić neplanirano tačno kazao ko su ti ljudi, oni prema kome trebamo biti oprezni i čije argumente trebamo pratiti i čije stavove trebamo analizirati. A u slučaju da ne znamo ko je sve bio u odredu tu je fizički izgled i retorika!!!

Dakle, ako je neko do sada sumnjao je li ili nije bitno to kako neko izgleda i da li da se i to uzima u obzir, sada više ne bi trebao jer ” naravno da to moramo uzeti u obzir i da moramo biti više oprezni” tvrdi Jusić, koji smatra da se argumenti koje iznose oni koji se izdvajaju od drugih svojim izgledom i retorikom ne prate dovoljno?!

Podsjetio bih da se u emisiji govorilo o samoubilačkim napadima i terorizmu. Spominjali su se posljednji stravični napadi bombaša samoubica. Dakle, razgovaralo se o ljudima koji kukavički ubijaju civile, koji ne biraju mete, ubijaju i žene i djecu, i staro i mlado, a onda odjednom ”moramo uzeti u obzir činjenicu da je u BiH djelovao odred El Mudžahid”.

Ovih dana navršava se 13 godina od raspuštanja jedinice odred El Mudžahid. Za tih 13 godina ovdje u BiH nismo imali niti jedan slučaj terorizma od strane bivših pripadnika odreda El Mudžahid, niti od bilo kojeg drugog pripadnika Armije RBiH. Bilo je navodnih pokušaja izvođenja terorističkog djela, ne samoubilačkih akcija kao što je slučaj u Mombaiju ili Iraku i Palestini, ali i to je ostalo u domenu špekulacija, a da ne govorimo da niko od njih nije bio pripadnik odreda El-Mudžahid. Štaviše, u ratu se od ove vojne formacije nije desio niti jedan slučaj ubistva civila: žene , djeteta, starca. ’94 godine odred El Mudžahid je proglašen najboljom i najjefikasnijom jedinicom Trećeg korpusa Armije RBiH, po mnogima jednog od glavne osovine odbrane cjelokupne Bosne i Hercegovine.

Dakle, od dvadesetak manjih akcija i desetak većih i obimnijih oslobodilačkih pohoda, preko hiljadu Arapa koji su u njima učestvovali, za više od dvije godine postojanja jedinice, nikad se nije desio niti jedan slučaj ubistva civila. Poslije rata, oni koji su ostali za ovih 13 godina nisu počinili ni jedno djelo terorizma. Ako toga nije bilo u ratu, ako samoubilačkih ili šehidskih akcija nismo imali u miru, mislim da nije fer dovoditi odred El Mudžahid ili bivše pripadnike odreda El Mudžahid u vezu sa bombašima samoubicama, ili pozivati BH javnost da bude više oprezna  i sl.

Bilo koji  fundamentalizam ne treba zanemarivati, moramo o njemu govoriti, ali bez generalizacije i etiketiranja. U Hrvatskoj ili samo u Zagrebu smo ovog ljeta imali terorizma više nego u posljednjih 13 godina u BiH. Hrvatski novinari u svojim kolumnama nikada nisu zbog toga etiketirali ili raspravljali o cijeloj jednoj grupaciji mladića ili djevojaka, niti su raspravljali o bilo kojoj jedinici HV. U RS-u od rata pa na ovamo imali smo preko stotinu slučajeva ubistava povratnika, zastrašivanja,  paljenja i uništavanja imovine i vjerskih objekata, da ne govorimo o genocidu i zločinima koje je vojska RS-a počinila u ratu ,ali, kada se govori o terorizmu niko nikad nije izdvojio niti jednu jedinicu VRS-a kao interesantnu  i pozvao javnost manjeg BH entiteta na opreznost i analiziranje argumenata bivših pripadnika te jedinice.

Hfz. Nihad Beganović
BH Muslim Monitor