IslamBosna.ba– Dok oko mene grmi i podsjeća me na traume iz mog ratnog djetinjstva, dok se moje komšije tresu od uzbuđenja u iščekivanju noći alkohola, bluda i neobuzdanosti, Palestinci sahranjuju svoju tristotineosamdesetpetu žrtvu. U Berlinu se očekuje milion ljudi na centralnom okupljalištu. Osamdeset hiljada kvadratnih metara površine je opremljeno za ovu "svečanost". Francuzi će da čekaju kao i obično na Champs-Elysees, Sarajlije će izaći pred tzv. "Vječnu vatru". Da proslave. I trebaju, oni su to zaslužili. Ova noć, koja se u velikom broju zemalja, naročito u Zapadnoj Evropi zove "Silvester", je dobila ime po papi Silvestru I, koji je umro na taj dan 335. godine. Inače, do 1582. godine, u Evropi je posljednji dan u godini bio 24. decembar (datum na koji pada Badnje veče, iliti uoči Božića). 1582. godine, papa Gregor XIII je uveo dekretom gregorijansko računanje vremena u Evropsku praksu, a gregorijanski kalendar je posljednji dan u godini pomakao sa 24. na 31. decembar. U suštini se radi o istoj stvari, naprosto da raščistimo nedoumice onih koji kažu da Nova Godina nema nikakve veze sa Božićom (ma jok, vezana je s Bajramom). Gregorijanski kalendar je u Jugoslaviju stigao tek 1919. godine, a u Tursku tek 1926. (logično).
"Dok oko mene grme neke strašne petarde (jedna upravo bačena u haustor, želudac mi se prevrn’o), sjećam se vremena kada me je višecjevni bacač raketa (VBR) budio svako jutro u 5 sati. Sarajlije su ga vjerovatno zaboravile. Ili se samo prave budale kada im spomeneš da sada oruđa mnogo razornija i ubitačnija preoravaju avlije, ruše kuće i melju judsko meso u Gazi. Pa nismo valjda toliko okrutni da im pokvarimo veselje koje su željno iščekivali godinu dana. Zašto baš sada da ti bezvezni Izraelci napadnu Palestince? šta smo im mi skrivili da nam kvare slavlje? Ili nam ga možda i ne kvare? Ne mislim da ga kvare. Otići ćemo i odalamićemo se žestoko žestokim pićem. Meni je bilo drago kada saznam usred rata i granatiranja da neko u nekoj dalekoj zemlji misli na nas. Još ako nam štogod pošalje, to je ekstra. Ali prijatelju, ja sam sada dovoljno istraumatiziran, ne mogu ja sada obraćati pažnju na svaki pokolj u svijetu. Pogotovu ne u vrijeme dana pape Silvestra. Ne mogu. I neću. Boli me briga. Jer to je moj moral. Ta plastična, ljigava, bezbojna i bezoblična masa koja se smjesti gdje god je ubaciš. Miris, istina, ima- tukne na crknutu mačku. Ona popuni sve pukotine. Ako je baciš u šolju- zauzme njeno dno, ako je baciš u šljunak- nestane među kamenčićima, ako je baciš na đubreluk- kroz nju se opet vidi đubre. Ako je ubaciš u komunizam- vrli sam udbaš, ako je ubaciš u ratnu SDA- u prvom sam saffu, ako je ubaciš u demokratiju- vrli sam borac za ljudska prava, ako je baciš u vlast- i mater ću vlastitu prodati.
I nisam sam na svijetu. Eno pogledaj Arape. Braću im pred vratima kolju a oni to gledaju na TV prijenosu, uživo ispred njihovih vrata. I smišljaju neke neutralne izjave za javnost. Zar ih nisu dosada sve pobili? Aferim. "
Turci su pokazali da su velika nacija, a mi da nismo nacija. Turci su otkazali svoje novogodišnje okupljanje na Taksim trgu zbog izraelskog klanja Palestinaca. Kako da slave kada im u susjedstvu nemilosrdno kolju. Mi smo dokazali ono što smo dokazali pred posljednji genocid. Da nam je svejedno sve dok nam ne zakucaju na vrata. I to smo debelo platili. Svejedno. Mi koji smo preživjeli, opet i dalje živimo, pa makar samo par godina duže. I opet je naš veliki narod iznjedrio velike političare koji grabe i šakom i kapom od naroda a u svoj džep i koji se tako kvalitetno međusobno prepiru, da bismo bošnjačku politiku mogli nazvati i "kamikaza", ali samo kada bi taj samoubilački nagon imao i neku opću korist koja bi ostala preživjelima. Nažalost, toga nema, pa ćemo tražiti da nam se izmisli neki novi izraz koji opisuje čovjeka koji se ubija da bi korist donio protivničkom taboru. Možda- “bošnjakaza”? Ne zvuči loše, tako bi se otprilike zvao i enzim čija funkcija je razgradnja Bošnjaka. Helem, da ne duljim više: u smislu svega rečenog i onoga između redova, ne peglajte se više sa ovim tekstom, duša pape Silvestra čeka. A do jutra vjerovatno i 400-ta duša palestinskog djeteta koje neće dočekati 1. januar 2009. Neka cirkus otpočne!
Halil Senusija
halil.senusija@gmail.com