Najteže mi je kada pronađem kosti ubijenih beba

Murat Hurtić, nastavnik, branilac BiH, logoraš, član komisije za razmjenu, šef tuzlanskog tima Instituta za traženje nestalih, dobitnik Zlatne značke općine Gračanica, već trinaestu godinu prekopava i preorava Podrinje i Posavinu u potrazi s posmrtnim ostacima ubijenih Bošnjaka i Hrvata.
Za sebe kaže da je običan čovjek koji radi težak, mukotrpan, odgovoran i human posao. Radi to da bi očajnicima koji godinama tragaju za posmrtnim ostacima najdražih, ublažio bol. Da bi se duša ubijenih smirila u mezaru.

Ostaci odjeće

Kako je počelo, čega se Hurtić sjeća kao da je jučer bilo, a šta bi najradije zaboravio, šta je planirao i čemu bi se radovao, ima li mirnog sna čovjek koji je otvorio više od stotinu masovnih grobnica na području Vlasenice, Srebrenice, Zvornika, Brčkog, Doboja i sa svojim saradnicima ekshumirao na hiljade zvjerski ubijenih ljudi, žena i djece?

Sredinom maja 1992. godine srpske vojne snage Doboja, potpomognute paravojnim formacijama iz Srbije, doslovno su zbrisale s lica zemlje nekada najbogatije dobojsko naselje Grapsku: spaljeno je 780 kuća, ubijeno na desetine ljudi, četiri stotine muškaraca je protjerano, među kojima su bila i petorica braće Hurtić – Murat, Kasim, Faruk, Osman i Mustafa. Kasim je ubijen 1993. dok je kao logoraš kopao rovove za srpsku vojsku oko Sarajeva. Murat je čamio u dva logora: Doboju i Tomislavgradu. Hapsili su ga i Srbi i Hrvati.

Od kada je saznao za smrt brata Kasima, a i prije toga, nakon što se domogao slobode, radeći kao član Komisije za razmjenu, zarekao se da će pronaći brata, ali i da bi se volio dati na traženje svih ubijenih Bošnjaka i Hrvata.

Posmrtne ostatke brata Kasima pronašao je 1996. na sarajevskom groblju Vranješ. Iste godine poslušao je Amora Mašovića i kao šef tuzlanskog tima za traženje nestalih dao se na prekopavanje i Podrinja, otvaranje masovnih grobnica i potragu za kostima.

– Do sada sam otvorio više od stotinu masovnih grobnica, od Ljiplja, Snagova, Crnog vrha, Kazabašče, Kamenice, Brčkog, Bijeljine, Doboja. Ni zima, ni kiše, ni sunce, niti zmije, ne mogu nas omesti u namjeri da uradimo zacrtano. Svaki dan za nas je novi izazov, zov da idemo dalje da se pronađe još pokoja kost, lobanja, ostaci odjeće ubijenih. Ubice su u grobnice nerijetko bacale bombe, mine. Sve to pronalazimo. Masovne grobnice obično su na linijama razdvajanja, miniranim mjestima, pa nam i to otežava rad, ali nas ne može zaustaviti – kaže Hurtić.

Istrajan posao

Od svih poteškoća s kojima se hrve trinaestu godinu najteže mu je kada u masovnoj gorbnici pronađe kosti ubijenih beba, kada pronađe flašicu s cuclom, kosti ubijene trudne žene… Zbog toga noćima ne spava. A i kako bi.

Ovih dana Hurtić radi na ekshumaciji dvanaeste masovne gorbnice u Kamenici kod Bratunca.

Kaže da ga na njegovom istrajnom poslu najčešće posjete reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović, Munira Subašić i Šuhra Sinanović iz Udruženja "Majke enklava Srebrenica i Žepa".

Džehenemski dani

Nakon svakodnevnih petnaestak sati mukotrpnog rada, Hurtić se najradije odmori u krugu svoje porodice. Sa suprugom Fikretom, kćerkom Anidom, sinom Kasimom (ime dao po poginulom bratu), najradije ode do roditelja i braće u rodnu Grapsku, pa se prisjeti "džehenemskih dana" iz 1992.

Spaljeni u pekari

Hurtić kao dug osjeća to da se po ko zna koji put sa svojim timom nađe u Grapskoj i da ponovo počne potragu za trideset dvoje strijeljanih, pa u pekari spaljenih muškaraca, žena i djece.

Nada se da će dočekati dan kada će se pronaći i posljednji ubijeni Bosanac, dan kada će biti zatvorene sve masovne grobnice i da će svi zločinci biti osuđeni za svoja nedjela.

Avaz