Glavni grad bira novi parlament, i podnarednik Chand je zadužen za to
da sve prođe bez smetnji. Sa trojicom kolega posmatra kako u bijelo
odjeveni muškarci u pratnji sa pokrivenim ženama staju u red ispred
biračkog mjesta u muslimanskoj četvrti Nizamuddin-a.
Na rubu ceste su, kao i uvijek na dane izbora, dvije najveće stranke – Partija države i kongresa i Indijska narodna stranka (BJP), postavili svoje štandove, a podnarednik Chand potvrđuje da je sve u redu: "Ne događa se ništa posebno, gospodine".
Ko se odazove na izbore, taj vjeruje svojoj državi, i zato će političari sljedećeg jutra moći da kažu da se ne treba brinuti za indijske muslimane. Ali, na ulicama Nizamuddina vlada čudno raspoloženje. Kroz otvorene prozore se vidi treperenje televizora, koji je na dan prije prikazivao slike ubistva i terora. Mnogi su putem TV-a pomno pratili dramatične događaje u posljednih nekoliko dana u dalekom Bombaju. Ali, o tome niko ne želi da govori. Samo kategorička tvrdnja jednog čovjeka: "To što se desilo je strašno, ali sa nama nema ni najmanje veze".
Normalnost je smrvljena
Vrlo brzo se formirala skupina ljudi oko njega, i rečenica koja je slijedila, samo je dokazala koliko je zaista ta "normalna" svakodnevnica narušena. "Uvijek smo krivi mi muslimani", čulo se, a ubrzo na to je neko drugi nastavio: "Šta god da se desi, naša zajednica mora trpjeti, mi živimo u stalnoj napetosti i strahu", koji opet dobija podršku od sljedećeg: "Uvijek smo svi zajedno živjeli mirno, sada nas samo napadaju". Čovjek sa bijelom kapom i crvenom bradom pokazuje na vrlo neugledan kiosk na drugoj strani ulice i kaže: "Što se tiče posla, mi nemamo šanse, u najboljem slučaju smo trgovci na malo, a i tada nas policija proganja".
Raspoloženje među indijskim muslimanina je naprasito, a teroristički napadi u Bombaju prijete dodatnim pogoršanjem. Još dok je nasilje u dva luksuzna hotela trajalo, indijska vlada je prstom pokazivala na Pakistan. I nije bilo sumnje u javnosti da su teroristi iz susjedne zemlje sarađivali sa indijskim istomišljenicima. Sada se istražuje da li su "indijski mudžahedini" ili "Islamski studentski pokret Indije" sudjelovali. Istrage se vode i protiv muslimanskog mafija-bossa Davuda Ibrahima.
Obmana svjetske javnosti?
Niko u Nizamuddinu ne opravdava terorističke napade u Bombaju. Ali isto tako je veoma teško naći nekoga koji za to okrivljuje islamske teroriste. «Gdje je dokaz?» pita čovjek ispred džamije, koji se progurao do nas. «Stalno nas obilježavaju kao izdajice i teroriste!». Ni on nam ne želi reći svoje ime, ali smatra da je sve to obmana svjetske javnosti kroz indijsku policiju, dok ga ostali vidno podžavaju u tome.
Kao i mnogi muslimani ovih dana, on nam napominje smrt policijskog oficira Hermanta Karkarea, koji je poginuo za vrijeme akcije u Bombaju. Karkare je bio glavni istraživač bombardiranja Malegaona u septembru, prilikom kojeg je poginulo 37 ljudi. Pokolj ispred jedne džamije je bio diskusija u cijeloj zemlji jer je policija prvo optužila islamiste, da bi potom uhapsila nekoliko hindusa među kojima je bila i jedna časna sestra ali i ljudi koji su bili u bliskoj vezi sa vojskom.
Iznenada se počelo govoriti i o "hindu-terorizmu». I zato što je Karkare zasmetao i previše znao, morao je umrijeti, riječi su čovjeka ispred džamije. "Bombaj nije ništa drugo nego velika namještaljka".
"Sudske odluke ne znače ništa"
Teorije o zavjeri u Nizamuddinu imaju osnovu. Indijske terorističke oraganizacije koje su se u ime islama izjasnile odgovornim za više napada ove godine, čista su izmišljotina, kako kažu. Također, nije ni Osama Bin Laden odgovoran za napade 11.septembra 2001. godine. Da širom svijeta islamski teroristi, često čak i nakon toga što prihvate krivicu, budu zakonski osuđeni, čovjek ispred džamije smatra jednim naivnim argumentom: "Sudske odluke ne znače ništa, sve su one pogrešne".
Ogorčenje je ogromno, i ono se u Nizamuddinu osjeti veoma jako. Samo nekoliko stotina metara dalje, u istočnom dijelu kvarta, može se s čuđenjem primjetiti gdje je zapravo počeo dugi put marginalizacije muslimana. Iza kuća uzdiže se impozantni spomenik Humayunu, drugom mongolskom vladaru ovog potkontinenta. U 16. stoljeću su veliki dijelovi Indije bili u islamskim rukama, i to je trajalo 250 godina. Glavne građevine zemlje su nastale upravo u ovom dobu, i do danas zrače dostojanstvom i suverenitetom.
U društvu neprezentativni
Danas indijski muslimani vide drugačiju stvarnost. Odmah na drugoj stani glavne ulice prkosi luksuzni hotel "Oberoi", gdje nova krema društva i imućni stranci u restoranu "Threesixty" za jednu čašu Bordeauxa plaćaju toliko koliko jedan trgovac cigarama u Nizamuddinu zaradi za jednu heftu. Ulice grada su zatrpane smećem, što naravno smrdi. Kabul se čini bližim nego glavni grad ove nove ekonomske sile u čijem se centru nalazi ovaj kvart.
Iako 14 posto, mada neki procjenjuju čak i više nego 20 posto indijaca pripada islamu, njihova zastupljenost u društvu je veoma slaba. Povremeno uspijevaju do visokih pozicija – do ureda predsjednika – ali u parlamentima, na univerzitetima, u državnim organima kao policija ili vojska, muslimana nema skoro nikako. U jednom vladinom izvještaju koji je urađen prije dvije godine, navodi se da muslimani imaju slabiju zdravstvenu zaštitu, imaju manje prihode, te da rijetko znaju čitati ili pisati
Povratak u barbarstvo
Optužbe zbog nejednakih šansi su se u posljednjih par godina pomiješale i sa osjećanjem nasilne marginalizacije od strane Hindusa. Rane obje religijske strane, nanesene pri podjeli zemlje nisu bile još zarasle, a već je u kasnim 80-im godinama hindu-nacionalizam ojačao. Sa rušenjem istorijske Babri džamije u sjevernom indijskom mjestu Ayodhya, u decembru 1992. godine, hiljade fanatika su pokazali da ne ustežu ni od golog barbarstva.
Godinama nakon toga je rasla napetost između vjerskih skupina. Nakon što su muslimani zapalili voz sa Hindu-hodočasnicima, zemlju je zahvatio najteži val sukoba i masakra od 1947. godine. U proljeće 2002. godine, u državi Guajrat, muslimani su mjesecima ugnjetavani i ubijani. Služba sigurnosti i hindu-nacionalistička vlada u Gudžaratu nisu htjeli ništa da vide, a po nekim izjavama, čak su i podsticali na masakar.
Premijer Narenda Modi, koji je još uvijek u vladi, za mnoge muslimane je dokaz jednostranosti indijskog pravosuđa i politike. Čovjek ispred džamije nastavlja: "Naša prva borba je bila za nezavisnost, sada počinje borba za naša prava". Dugo vremena su indijski muslimani smatrani imunim protiv zavođenja međunarodnih terorističkih skupina. Ali, to se promijenilo. Državni savjetnik za sigurnost, Narayan, je još prije dvije godine govorio o jednom "vrlo, vrlo manifestnom pokušaju vrbovanja muslimana". Jedan od takvih je bila i rečenica: "Vi sasvim dobro znate šta je bilo u Gudžaratu".
Braća na stranputici
Glavne stranke se indijskim muslimanima, koji su veoma važni birači, poigravaju kao sa loptom. BJP se na proljeće želi dokopati vlasti, i javno se ne ispoljava kao antimuslimanska stranka; među članovima se nalaze i muslimani. Ali kada ekstremne hindu-organizacije pale muslimanske kuće, ništa ne preduzima, pa čak ima i simpatije prema svemu tome. Kongres, koji već četiri i po godine vodi koaliciju vlade u New Delhiju, s druge strane opet sa svojom strategijom ide dotle da i sami muslimani moraju da trljaju oči da bi bili sigurni u ono šta vide. Primjera radi, ministar unutrašnjih poslova Shivraj Patil je teroriste sa eksplozivnim prslucima nazvao "braćom na stranputici".
Prema političarima je raspoloženje jako negativno. Čak se ni od muslimanskih zastupnika ne može ništa očekivati, žali nam se naš sagovornik. Ali ipak se i u ražalošćenom žuboru glasova kvarta osjete tragovi nacionalne lojalnosti. "Mi smo svjesno 1947. godine odlučili da ostanemo ovdje, a ne da idemo u Pakistan", kaže nam ponosno jedan stanovnik Nizamuddina. Nije mu žao, naprotiv: "Dokle god Indija postoji, mi možemo hodati podignute glave". A jedan, koji očigledno ne pripada grupi ljudi ispred džamije, spreman je čak i u rat protiv Pakistana krenuti: "Pobjedit ćemo terorizam, i ako Pakistan ne želi da sarađuje, napast ćemo". Upravo on je ujutro svoj glas dao hindu-nacionalističkoj partiji, BJP-u.
Izvor: www.faz.net
Za Islambosna.ba prevela: M.S.