Scarborough Fair (Edin Tule)

Keltska pjesma Scarborough Fair bilježi razgovor između mladića i djevojke vođenog  preko posrednika koji je krenuo na veliki trgovački sajam u priobalnom engleskom gradiću Scarborough-u. Taj gradić je u dalekoj prošlosti bio impozantno okupljalište trgovaca iz mnogih država srednjovjekovne Evrope.
(Analiza narodne keltske pjesme)

Are you going to Scarborough Fair?          
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Remember me to one who lives there,
For she/he once was a true love of mine. 

Da li ćeš poći  u Scarborough na sajam?
Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
Spomeni me onoj  koja  živi tamo,
Jer je ona jednom bila moja istinska ljubav.

Keltska pjesma Scarborough Fair bilježi razgovor između mladića i djevojke vođenog  preko posrednika koji je krenuo na veliki trgovački sajam u priobalnom engleskom gradiću Scarborough-u. Taj gradić je u dalekoj prošlosti bio impozantno okupljalište trgovaca iz mnogih država srednjovjekovne Evrope. Bio je poznat po visokom nivou organizacije srednjevjekovnog međunarodnog trgovačkog sajma koji je trajao cijelih 45 dana, ali i po strogim kaznama za lopove i druge prijestupnike. Scarborough je i danas poznato turističko odredište sa keltskom aromom u zraku i ponudama koje nose duh vremena kada je život bio prirodniji a koncept ljubavi mnogo dublji.

U pjesmi mladić želi da uspokoji svoje srce spoznajom da je jednom bio istinski voljen, tražeći od svoje nekadašnje ljubavi da obavi određeni broj nemogućih zadataka. Nakon toga se stavlja na raspolaganje za uzvraćanje usluge djevojci i spreman je izvršiti sve što mu ponudi kao zadatak s ciljem da uspokoji i njeno srce.

Dubljom analizom tih zadataka vidjećemo kako su shvatali jedno drugo, koliko su se poštovali, koliko su poznavali život i njegove nijanse, da li su se voljeli bezuslovno, kako su zamišljali vlastitu budućnost, čega su se bojali itd.

Pjesma Scarborough Fair krije u sebi više mudrosti nego što se može naći u hiljadama knjiga. Uzimajući u obzir izbor metafora, kao i ogroman prostor ostavljen za promišljanje autor pjesme je morao biti krajnje zanimljiva osoba. Šteta što je nepoznat. Ili je, možda, upravo zbog toga još zanimljiviji.

Tell her to make me a cambric shirt,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Without any seam nor needlework,
And then she’ll be a true love of mine.

Reci joj da mi načini košulju od cambric-a,
Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,
Bez ijednog šava niti ručnog rada iglom,
I tada će biti moja istinska ljubav.

Prvi zadatak koji traži mladić od djevojke je da mu načini košulju od posebno skupocjenog i rijetkog platna koje je načinjeno od egiptskog pamuka ili lana. Platno je dobilo ime cambric po svom izumitelju Jean-Baptiste Cambrai.  

Zanimljiviji dio tog zadatka slijedi u nastavku iste strofe – nakon refrena – gdje se ističe da ta košulja mora biti skrojena bez ijednog šava i bez bilo kakvog ručnog rada iglom. Međutim, i sam refren – u kojem se spominju četiri biljke po preciznom rasporedu – je ključ za razumijevanje poruka u pjesmi tj. dešifrovanje zagonetki. I svaka biljka spomenuta u pjesmi mimo refrena, bilo to direktno ili indirektno, još je jedan ključ za pronicanje u bit zadatka.

Tako na primjer, zadatak sa posebnom košuljom koju treba načiniti bez šava i igle upućuje djevojku na potragu za tim posebnim materijalom i njegovom analizom. Ukoliko se djevojka potrudi, saznaće, na primjer, da sjeme lana, koje je indirektno spomenuto u pjesmi, sadrži visok nivo biljnih estrogena tj. ženskih spolnih hormona koji koriste srcu, utiču na razvoj spolnih organa i uslovljavaju reprodukciju. Dodano k tome, sjeme lana reducira simptome menopauze, reducira kardiovaskularne bolesti, tumor, ima antikancerogeno dejstvo, itd.

Vidimo da mladić ustvari prvim zadatkom poručuje djevojci da želi da mu rodi djecu kao zdrava žena i da joj nudi ulogu supruge i majke njegove djece, te da je pomenuti odjevni predmet samo polazna tačka za promišljanje ili paravan za očuvanje nepatvorenog stida jedne i druge strane.

Ovo što smo upravo izrekli glasno u ovoj analizi odjeknulo je melekanski suptilno i čisto u glavi djevojke koja je prozrela indicije prvog zadatka tj. želje i očekivanja ovog mladića. 

                

Tell her to wash it in yonder dry well,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Which never sprung water nor rain ever fell,
And then she’ll be a true love of mine.

Reci joj neka je opere na tamošnjem suhom izvoru,
Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
Iz kojeg  nikad nije poskočila  voda niti je u nj pala kiša,
I tada će biti moja istinska ljubav.

Drugi zadatak upućen djevojci je da opisanu košulju opere na potpuno suhom izvoru/bunaru iz kojeg nikad nije poskočila ni kap vode niti je u nj pala kiša.

Ovaj zadatak iziskuje novu potragu i istraživanje. Nova pitanja i odgovore.

Mladić upućuje voljenu djevojku na pojave u prirodi koje najbolje slikaju čežnjiva srca spremna da dočekaju i upiju najmanju kap ljubavi.

Suha zemlja u obliku izvora/bunara priziva nebo i kišu vapeći za sadržajem koji će nositi mnoge forme života. Postoje srca koja su potpuno izgrađeni duhovni megapolisi, sa unutarnjim svijetom i cijelom infrastrukturom, duhovnim zgradama, uređenim vrtovima, veličanstvenim četvrtima profinjenih osjećaja, oazama za putnike, nevoljnike i potlačene. Isto kao što postoje srca zapuštena poput urušenih dvoraca i napuštenih bunarova po čijim ćoškovima visi paučina s koje bespomoćni kukci posmatraju otrovnice u mračnim kraterima mrtvoga srca.

Strah da se bit čovjeka jednog dana ne pretvori u urušenu i napuštenu građevinu nije samo individualna strijepnja nego i realna civilizacijska opasnost.

I koliko smo gradova Mi razorili zato što su bili utonuli u zlo – i sada oni leže zapušteni, s urušenim krovovima! I koliko bunareva leži napušteno, i koliko dvoraca koji su (nekad) stajali visoko.         (Kur’an, 022: 045)

Druga biljka spomenuta u refrenu je kadulja (sage), biljka koja često raste oko gomila kamena napuštenih dvoraca i oko urušenih  bunarova – tih blijedih uspomena na nekadašnji luksuzan život aristokratije i okupljanja sirotinje pri pojenju, igri i ašikovanju oko izvora vode.

Kadulja je izdržljiva na velike suše, oskudice vode i baš poput sasušenog izvora strpljivo i dostojanstveno čeka milost s neba. Dodano k tome, kadulja simbolizira snagu kojom mladić želi da oplemeni djevojku upućujući je na posmatranje biljaka koje rastu u sasušenoj zemlji, daleko od vode, a ipak nikad ne prestaju širiti svoj lijep miris. Štaviše! Samo je kadulja koja raste u vodom oskudnom kamenjaru ljekovita za razliku od šumske kadulje ili kadulje sa livade koja služi samo kao ukras u bašči tj. posjeduje puku dekorativnu vrijednost.

Ta dekorativna uloga – u braku i širem društvu – na koju pristaje i moderna žena najslikovitije govori o njenim mentorima, ali i njenoj nesposobnosti razumijevanja govora biljaka koje joj ti isti mentori (ne)uručuju.

Naredna simbolika spomenute kadulje u refrenu je u njenim srcolikim listovim i dvousnatim cvjetovima koji nose aluziju na poljubac, upućen drugim žednim usnama, kao najbolje mjerilo za dubinu osjećaja između muškarca i žene.

Poljubac je prva tačka susreta dva različita svijeta i svojim intenzitetom, frekventnošću i spontanošću govori o stanju ljubavi kod parova više od spolnog odnosa koji se sveo na skup mehaničkih radnji za zadovoljavanje tjelesnog.

Stoga je i jedna od mnogobrojnih funkcija kadulje čišćenje usne šupljine tj. tople tvornice glasnika ljubavi – riječi i poljubaca.

Važnost poljupca treba iznova učiti od djece koja doživljavaju poljubac kao neponovljiv pečat na licu kojeg treba pustiti da se osuši inače je uništen. A što je gore nego da se isti nikako nije ni desio.

Tell her to dry it on yonder thorn,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Which never bore blossom since Adam was born,
And then she’ll be a true love of mine.

Reci joj neka je osuši na tamošnjem trnu,
Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
Koji nikad nije izrodio cvat od Ademovog rođenja,
I tada će biti moja istinska ljubav.

Treći zadatak upućen od strane mladića djevojci je da pomenutu košulju osuši na tamošnjem trnu (thorn) koji nije nosio cvat još od kako je prvi čovjek na zemlji stvoren. Naći takav trn zahtijeva ponovo istraživanje i kretnju po surovim dijelovima zemljine kore koji su oskudijevali vodom i njegom.

Upućujući djevojku na traženje specifičnog trna, mladić poručuje djevojci da shvata ljubav kao trajno kruženje sokova ljubavi u svim porama ljudskog bića. Jer, ukoliko se to ne desi čovjek neminovno postaje emocionalno krut poput trna koji je nastao transformacijom nerazgranate stabljike u šiljasto i kruto tkivo.

Trn je znak u prirodi koji upozorava da i najveće ljubavi – ako se uzmu zdravo za gotovo – mogu biti ugašene. Upućujući djevojku na posmatranje trna mladić je upoznaje i sa odbrambenom funkcijom trna putem koje se biljke štite od stranih ruku, skrećući joj pažnju na potrebu izgradnje sličnog odbrambenog mehanizma kada je i ona u pitanju u odnosu na znatiželjene strance različitih motiva.

Dokaz istinske ljubavi muškarca prema ženi je u nuđenju sigurnog okvira za njeno djelovanje. Dokaz Božije ljubavi prema ženi je u konceptu hidžaba tj. zaštiti fizičkog tijela unutar odjeće čednosti uz prvenstveno isticanje njenog intelekta kroz uokvireno lice kao ogledalo, nadamo se, njegovane duše. 

Ask her to do me this courtesy,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
And ask for a like favour from me,
And then she’ll be a true love of mine.

Upitaj je da mi učini tu ljubaznost,
Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
I upitaj je za sličnu uslugu od mene,
I tada će biti moja istinska ljubav.

Nakon ponuđenih, zlata vrijednih životnih naputaka, slikanja vlastitih želja, motiva i strahova u najljepšem stilu – u formi zagonetnih zadataka sa svojim metaforičkim ekstenzijama koje izviru iz početnih tačaka za promišljanje, mladić očekuje sličan odgovor od djevojke putem kojeg će vidjeti da li ga razumije, ima li jasne životne prioritete i da li je evoluirala intelektom i duhom.

Ask him to find me an acre of land,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Between the salt water and the sea-strand,
For then he’ll be a true love of mine.

Zamoli ga  da mi nađe jutro zemlje,
Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,
Između slane vode i morske obale,
Zbog tog će biti moja istinska ljubav.

Djevojka traži od mladića da joj nađe jutro obradive zemlje, a koja će biti smještena između slane vode i morske obale. Što znači ni manje ni više nego na neobradivom morskom pijesku. Dok je mladić svoje testove za ispitivanje ženske promućurnosti sakrio iza jedne košulje, djevojka se odlučila za metaforu zemlje koja simbolizira ženu i otkriva odnos muškarca prema njoj.

Sličnu metaforu koristi i najbolji Poznavalac žene:

Žene vaše su njiva vaša…   (Kur’an, 002 : 223).

Briga o ženi kao simbolu osjetljivosti i krhkosti zahtijeva krajnji nivo senzibilnosti i duboke pažnje. Islam naučava ljude da je žena sa svojom prirodom i psihologijom poput krivog rebra koje zahtijeva preciznu kombinaciju nježnih i čvrstih dodira, inače će to rebro pući ili ostati krivo.

Zemlja, ukoliko želimo iz nje iscrpiti ono najbolje, zahtijeva veliku ljubav, obradu, napajanje, zaštitu, toplotu tj. cjeloživotnu brigu.

Ask him to plough it with a lamb’s horn,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
And sow it all over with one peppercorn,
For then he’ll be a true love of mine.

Zatraži da je uzore janjećim rogom,
Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
I posije je cijelu jednim zrnom bibera,
Zbog tog će biti moja istinska ljubav.

Djevojka iz pjesme je potpuno svjesna pomenute psihologije žene. Međutim, želi da ispita spremnost muškarca da se nosi s njenom iznad opisanom prirodom, pa traži od njega da se pokuša nositi sa izazovom pretvaranja neobradivog slanog pijeska u obradivu i plodnu zemlju. Mudra djevojka ističe – spominjanjem oranja zemlje janjećim rogom – da zemlja bez obzira koliko bila pjeskovita i udaljena od slatke vode zahtijeva strpljenje i nježan pristup.

Slično je i sa ženom bez obzira koliko bila hirovita ili bez potrebnog odgoja.

Nakon što je naglasila kako sebe vidi u pojedinim trenucima i kakav pristup očekuje od muškarca, djevojka ističe šta cijeni kod muškarca spominjanjem sijanja zemlje zrnom bibera (peppercorn) koje je simbol oštrog i snažnog mirisa i okusa.

Biber je odličan začin prvenstveno za meso kao glavni sadržaj jelovnika jednog muškarca. Biber je u srednjovjekovnoj Evropi bio zlata vrijedan i samo su ga mogli priuštiti sebi bogati i trgovci koji su isti uvozili iz daleke Indije.

Spominjnjem zrna bibera, koji se inače pojavljuje u različitim bojama i zahtijeva preciznost pri upotrebi, djevojka ističe da cijeni kod muškarca spremnost na pokret, međunarodno iskustvo, raznovrsnost interesovanja, ekonomsku neovisnost, hrabrost, snažan duh i pedantnost.

Ask him to reap it with a sickle of leather,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
And gather it up with a rope made of heather,
For then he’ll be a true love of mine.

Pitaj ga da je pokosi srpom od kože,
Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
I pokupi je konopcem načinjenim od vrijeska,
Zbog tog će biti moja istinska ljubav.

Nakon sijanja slanog i pjeskovitog tla jednim zrnom bibera djevojka traži od mladića da pokosi posijano srpom od kože (a sickle of leather), ponovo ističući koliko joj je bitna nježnost u pristupu njoj.

Srp od kože ne može porezati ni povrijediti. I djevojka želi ispitati da li je njen mladić spreman pokazati blagost i nježnost čak i onda kada se pokaže potpuno neplodnom i/ili izrodi gorke plodove. Na ovom primjeru je jasno naslikan strah žene od reakcije supruga ukoliko mu ne bude sposobna roditi djecu i podcrtana je njena strijepnja u pogledu sudbine njihove ljubavi u datom slučaju.

Ovo je, naravno, realna životna strijepnja svake djevojke koja odluči postati suprugom i majkom te prepoznavanje te strijepnje i njen nježan tretman od strane njenog izabranika ona opravdano smatra  dokazom njegove zrelosti i veličine.

Potreba za emocionalnom pripremom na pomenutu životnu situaciju – radilo se o muškarcu ili ženi – dodatno je pojačana činjenicom da takve situcije nije propustio istaknuti Uzvišeni Svjedok:

…Daruje kome hoće žensko, a daruje kome hoće muško; Ili ih udvaja, muške i ženske, a koga hoće – učini ga neplodnim. Uistinu! On je Znalac, Moćni.                 (Kur’an, 042 : 049 i 050).

Naredna zagonetka govori o kupljenju pokošenog ploda konopcem načinjenim od vrijeska (heather). Djevojka je sada u ulozi mudre savjetnice koja želi od mladića napraviti društveno odgovornog muškarca pošto je vrijesak biljka koja svojim korijenskim sistemom čuva tlo od raslojavanja oborinama. Ali je i u ulozi brižne supruge usmjerene na zdravlje svog muškarca pošto mu skreće pažnju na biljku koja čisti mokraćne kanale, jača spolni nagon i liječi nesanicu.

Ženama laska da ih se posmatra kao radine i samoinicijativne pčele, a vrijesak je jedna od najbogatijih pčelinjih ispaša. Ovim je djevojka iz pjesme jasno poručila da želi kraj sebe muškarca koji će biti kvalitetnom ponudom poput vrijeska ka kome se rado leti i koji medu daje nezamjenjiv okus. 

When he has done and finished his work,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Ask him to come for his cambric shirt,
For then he’ll be a true love of mine.

Kada obavi i završi njegov posao,
Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,
Zamoli ga da dođe po njegovu košulju od cambric-a,
Zbog tog će biti moja istinska ljubav.

Djevojka je svojim zagonetnim zahtjevima jasno dala do znanja da je zrela, da razumije prirodu muškarca i žene te da zna svoje slabosti i prioritete.

Pa poručuje mladiću – ukoliko shvata i prihvata njena stajališta – da je spremna biti majkom njegove djece i da će u porodici širiti ljubav uprkos iskušenjima života te da nikad neće uzeti njihovu ljubav zdravo za gotovo, uvijek čuvajući svoju privatnost i čast od radoznalih stranaca.

Jedna od biljaka spomenuta u refrenu je i ružmarin (rosemary) koji simbolizira vjernost, ljubav i uspomene. To je mirisna zimzelena biljka osjetljiva na mraz i kao takva predstavlja ljubav sa svojim stubovima i slabostima.

Ružmarin je korišten kao ukrasni detalj za kolijevke, bračne parove, ali i grobove, te i na taj način simbolizira nezaobilazan faktor u svim periodima ljudskog života, pa i poslije. Ružmarin poput kadulje zahtijeva puno sunca, opojnog je mirisa i odličan je začin. Začin je po definiciji usputno dobro u kulinarstvu jer se jelo može spraviti i jesti bez njega, ali je sa začinom sve mnogo ukusnije. Jedna od funkcija spomenutih biljaka u refrenu pjesme jeste da se sve četiri koriste u malim preciznim količinama tokom cijelog života. Ukoliko se konzumiraju u većim količinama nanose štetu organizmu. Tako da refrenom mladić i djevojka indirektno podučavaju jedno drugo da se posmatraju kao usputna dobra. Jer su samo potpuno izgrađene osobe zrele za takav odnos prema voljenoj osobi, darujući joj dovoljno slobodnog prostora, uvažvajući njene ambicije i velikodušno potičući daljnji razvoj jedne zasebne ličnosti.

Nezrele ličnosti voljenim osobama pristupaju posesivno, nametljivo, nezgrapno gušeći njihovu slobodu te žrtvujući vlastitu i tuđu individualnost neposjedovanjem većih životnih ciljeva kojima su potpuno predani.

Ako odlučimo iščitati refren iz pjesme u ovom ključu, vidjećemo tajnu za ljubavnu sreću uklesanu u znakovima u prirodi, a koja glasi: volite manje, ali volite dugo!

If  you say that you can’t, then I shall reply,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Oh, Let me know that at least you will try,
Or you’ll never be a true love of mine.

Ako kažeš da to ne možeš, tad je moj odgovor,
Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,
Oh, reci mi da ćeš barem pokušati,
Ili nećes nikad biti moja istinska ljubav.

Najveći strah zaljubljenih je odustajanje druge strane od posijane ljubavi. Prethodna strofa je vrlo realistična i daleko od lahko datih obećanja o ljubavi koja nema granica ili koju niko i ništa ne može ugroziti.

Ukoliko osoba koju volimo u jednom trenutku odustane od duhovno-intelektualne kretnje, oplemenjujućeg traganja i nesebičnog stvaranja prilika za vlastiti duhovni razvoj i razvoj onih koje voli, otpočinje proces transformacije listova ljubavi – uslijed nedostatka sočnih životnih sokova – u šiljasto i kruto tkivo koje je teško prigrliti jer se trajno zatvara zauzimajući odbrambeni stav.

U tom kontekstu je zanimljivo obratiti pažnju na simboliku zadnje biljke iz refrena pjesme – majčine dušice (thyme).

Majčina dušica je u srednjem vijeku bila simbol hrabrosti i njome su bili ukrašavani borbeni štitovi vitezova. U ljubavi kao i u ratu svako otvaranje nosi sa sobom veliku dozu rizika jer nikad sa sigurnošću ne znamo kako će druga strana primiti naše potpuno otvoreno i razgolićeno srce.

Stoga istinski i dosljedno voljeti mogu samo dovoljno hrabri koji se ne plaše boli.

Sva mrzovoljna lica, sve grube riječi, svi ljudski napadi su samo paravani i maske za vlastiti kukvičluk tj. strah od boli koja može nastati izlaganjem nježnije strane vlastitog srca. 

Strah od smrti jednom oživljene ljubavi je toliko izražen kod ljudi da bi mnogi najradije trajno konzervirali ljubav koju nude i primaju u želji da ona ostane trajno istog intenziteta te da se nikad ne pokvari i ne splahne. Otud i izjava da su najljepše ljubavi neostvarene ljubavi tj. one veze koje su stale sa razvojem kod prvih iskri i nikad nisu iskusile istinska otvaranja a koja neminovno nose određene doze boli i razočarenja.

Prečesto je ljubav roditelja, ljubav bračnog druga, ljubav djeteta, ljubav prijatelja, nakon određenih iskušenja, stala sa razvojem i završila preparirana na zidu memorije ili konzervirana i odložena u nekom od ćorsokaka neizbrušene duše.

Majčina dušica je također, kroz svoju izraženu antiseptičku moć i specifičan miris, vrlo zdrav i prirodan konzervans. Tom svojom osobinom biljka u pjesmi ukazuje na određene krize u ljubavi mladića i djevojke iz pjesme, i njihovu želju da u takvim trenucima djeluju antiseptički i sačuvaju barem ono što imaju dok ne smognu snage i hrabrosti da drvo ljubavi svesrdno zalijevaju – ne bojeći se njegovog gorostasnog rasta.
Duša kao Stvoriteljeva tajna je najzagonetniji entitet našeg života i ljudi provedu cijele živote otkrivajući nove dimenzije vlastite duše da bi na kraju ispustili iz sebe tu veliku nepoznanicu. Svaka duša je unikatna poput otiska prsta s razlikom u slojevima i varijacijama. Šanse da čovjek u prosječnom životnom vijeku nađe sebi srodnu dušu su proporcionalne njenom nerazvoju. Što znači, što je duša zapuštenija to je manje osjetljiva, manje pati i lakše se potpuno konformistički uklapa u zatečene društvene okvire.

Osobe sa unutarnjim svijetom izbrušenim životnom boli i marljivo građenim u impresivno zdanje duhovne arhitekture upuštaju u svoje prostrane duševne odaje razne kategorije ljudi – ne očekujući da im se desi ljubav nego istu aktivno nude.

Shodno tome, drugi dio prethodne strofe, Oh, reci mi da ćeš barem pokušati, govori o osobi koja je dovoljno emocionalno zrela da zna kako je nemoguće zadovoljiti sve dimenzije jedne izgrađene i njegovane duše te jedino očekuje iskren pokušaj.

Čovjek od rođenja do smrti prolazi razne male škole ljubavi učeći svaki naredni put da voli dublje, iskrenije i bogatije, sve dok se duhovno ne uzdigne do čežnje za ljubavlju Stvoritelja i gledanjem Njegovog lica neiscrpne ljepote.

Zanimljivo je da Stvoriteljevu naklonost i bolju vječnost ne možemo steći  našim djelima nego iskrenim pokušajima nesavršene duše koja na taj način ulazi u proces vlastitog brušenja. I to iz prostog razloga što rezultati naših djela nikada ne mogu biti toliko impresivni da bi bili ekvivalent neizbrojivim Božijim darovima nama.

Završavanjem viših školi iskrene ljubavi, kroz dinamičan život, čovjek evoluira i uči prepoznati i vrednovati najmanji tračak ljudske dobre namjere koju uočava svojim oštrim okom kroz brojne ljudske nespretnosti i maske. 

Love imposes impossible tasks,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
But none more than any heart would ask,
I must know you’re a true love of mine.

Ljubav postavlja nemoguće zadatke,
Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
Ali ništa  veće od zahtjeva bilo kojeg srca,
Moram znati da si moja istinska ljubav.

Naravno da prava ljubav postavlja nemoguće zadatke jer želi podstaći duhovni razvoj  voljene osobe. Dokaz najveće ljubavi je kada vas voljeno Biće upućuje na put pun trnja u želji da se okitite najljepšom ljudskošću i ojačate. Ljudi koji tvrde da nas vole su obično kratkovidni i slabi  za jedan takav rizik. Zato nam Gospodar šalje ljude koji nas mrze da pokrenu pomenute procese koji mimo njihove vlastite volje, i ponovo, iz puke kratkovidnosti daruju našim dušama alate i vatru za brušenje najljepših duševnih formi.

A pleli su spletku i pleli smo spletku, a oni ne opaziše.  (Kur’an, 027:050)

Ljubav kao proces omogućavanja vlastitog i tuđeg duhovnog razvoja i rasta podrazumijeva spremnost na trajno otvranje srca i duše ka spoljnom svijetu.

Ljubav poput peršuna (parsley) s početka refrena otklanja gorčinu iz grudi i usta, pomaže pri probavi svih žilavosti života, idealizira rad shrvanog srca i umiruje prenadraženi nervni sistem.

Stari Grci su koristili peršun da bi okrunili pjesnike, pobjednike na olimpijskim igrama, ali i ispratili svoje umrle – čineći ga na taj način vjernim pratiocem ljudi u važnim trenucima njihovog života. 

Nemogući zadaci koje iz ljubavi šaljemo jedni drugima  moraju imati edukativno-pedagoški karakter. Jer iskrena ljubav kao ogromna energija mora da grije, ali i da odgaja, širi vidike, ohrabruje, duhovno obogaćuje, povećava neovisnost o stvorenjima, budi oprez i djeluje korektivno.

Želja svakog ambicioznog čovjek je da iza sebe ostavi jasan trag. Da zna da je obilježio određenu epohu i svojim dobrom zadužio naredne generacije.

Najveći poraz za senzibilnu osobu je kad osjeti da uspomena na nju blijedi čak i u srcima za koje je njegovo ili njeno srce najjače kucalo.
Otuda i analizirani zadaci u pjesmi – ali i uvijek novi zadaci  i izazovi u našim životima – koji nas uče razumjeti igru najljepših životnih suprotnosti i uče nas rasti u ljubavi.