Intervju za magazin Dani: Sulejman Tihić – Ne osjećam grižu savjesti

DANI: Čekajte, u sporazumu se govori da će dio imovine, neophodan za nadležnosti države BiH, pripasti državi, a ostatak će pripasti…

TIHIĆ: I to je po Ustavu, i to je po zakonu.

DANI: Po Ustavu nije. Po tome ispada da se bivša Jugoslavija raspala na Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju, Crnu Goru i Republiku Srpsku i Federaciju BiH.

TIHIĆ: To nije tačno, to vas je neko dezinformisao, dao vam je neka nadritumačenja. Kod nas ima puno ljudi koji su malo nešto čitali o pravu, pa misle da znaju. Ta pitanja koja vi postavljate obično postavljaju takvi ljudi, koji pročitaju malo, dio prava. Znate, da bi se pravo razumjelo, nije dovoljno znati samo jedan zakon. Mora se znati nadaleko više. Moraju se znati međunarodni sporazumi, mora se znati Ustav, moraju se znati zakoni s lijeve i desne strane, zakoni iznad, ispod, da bi se moglo dati pravno tumačenje. Ova pitanja potiču od ljudi koji samo usko tumače jednu odredbu koja je po sebi samo opšta, a kroz ostale zakonske propise se daje kompletno tumačenje. Uostalom, kada se donese zakon o državnoj imovini, oni koji smatraju da je suprotan Ustavu, mogu pokrenuti spor na Ustavnom sudu BiH.

DANI: Hoće li sva imovina države BiH pripasti državi BiH sa suverenim pravom njenih organa da je dodjeljuju na korištenje, pri čemu će titular imovine biti država?

TIHIĆ: Da. Imovina pripada državi i državnim zakonom se određuje kome šta pripada. Znači, država određuje šta pripada njoj, a šta entitetima, kantonima, općinama.

DANI: Da li Dodik prihvata prije tog određenja da sva imovina bude uknjižena kao vlasništvo države Bosne i Hercegovine?

TIHIĆ: Nije mi jasno pitanje.

DANI: To je najbitnije!

TIHIĆ: Nije bitno. Jer, pazite, dodjela imovine se može utvrditi i riješiti zakonom, a može i odlukama nekih organa. Mi hoćemo da se to riješi zakonom. Znači, imovina je bosanska, državna, i sad se zakonom kaže: ovo pripada državi, ovo pripada entitetu, ovo pripada kantonu, općini…

DANI: Uredu, samo moramo raščistiti sljedeće. Da li, dakle, Dodik prihvata da prije tog zakona država BiH bude upisana kao titular sve imovine države BiH, a pri tome, naravno, ne mislim da država koristi tu imovinu, jer je ona ogromna, ili kad joj ne treba, a da pravo korištenja pripada i entitetima, kantonima, gradovima, općinama…?

TIHIĆ: Po međunarodnom sporazumu, BiH je pravni sljednik te imovine. I BiH svojim zakonima raspoređuje kome će ta imovina pripasti, koliko treba njoj, koliko ostalima. To će biti riješeno zakonom. Ne odlukama nekih organa, nego zakonom.

DANI: Ali, država BiH sada ima svega oko 25 državnih institucija.

TIHIĆ: Ne.

DANI: Koliko ih ima?

TIHIĆ: Ja mislim da ima najmanje 60-70 institucija, još kad tome dodamo, naprimjer, DGS, SIPA-u, OSA-u, Upravu za indirektno oporezivanje, Oružane snage BiH, koje imaju široku strukturu i mrežu odjela…

DANI: Mislio sam na ove krovne institucije.

TIHIĆ: … i SIPA, ili Uprava za indirektno oporezivanje, carina, sve je to država.

DANI: Dobro. Zašto se dobrovoljnim odricanjem imovine države otklanja mogućnost širenja državnih institucija, dok se znatno ojačavaju entitetske?

TIHIĆ: Nema dobrovoljnog odricanja imovine. Država zadržava ono što njoj treba. I može zadržati i preko toga, ukoliko ima u projektu formiranje nekih novih institucija. To se zakonom reguliše. Neka državna imovina ima stotinu jedinica. Može se uraditi tako da sve pređe na državu, a može se uraditi da zakonom odmah kažemo, da ne budemo formalisti, od ovih sto jedinica, naprimjer, trideset treba državi, trideset treba entitetima, trideset treba kantonima, deset treba općinama… I to će zakonom biti riješeno.

DANI: U tome i jeste problem. Zašto bi zakonom regulirali nešto što je državno?

TIHIĆ: Daleko je veća vrijednost ako je to riješeno zakonom nego da to prepustimo na volju Vijeću ministara, koje je izloženo raznoraznim blokadama.

DANI: Oprostite, ja sam u prvi mah mislio da je ovo stvarno nesporazum, da sam ja pogrešno shvatio…

TIHIĆ: Jeste pogrešno shvatili.

DANI: Nisam, sada ste me uvjerili u suprotno. Crnogorska imovina u sukcesiji je vlasništvo Crne Gore, hrvatska je vlasništvo Hrvatske, srbijanska Srbije, a samo BiH neće dobiti tu imovinu kao država, nego će ona zakonom biti podijeljena između države i entiteta.

TIHIĆ: Pravo je države da to uradi. Isto su tako uradile Srbija, Crna Gora i Hrvatska. Ni u ovim slučajevima države nisu uzele sve sebi.

DANI: Jeste, ali tek kad se upiše kao državno vlasništvo, kad država bude titular, pa da je dodjeljuje na korištenje.

TIHIĆ: Pazite, ona je titular samim tim kad donosi zakon. Čim ona donosi zakon, to znači da ona raspoređuje imovinu. Parlament BiH u formi zakona raspoređuje imovinu, i kaže: ovo treba državnim institucijama, ovo treba entitetskim institucijama, ovo treba kantonalnim institucijama, ovo treba…

DANI: Niste tako govorili na sastanku u OHR-u 19. augusta ove godine, kad ste kao dokument SDA iznijeli, citiram: "Državna imovina je vlasništvo BiH i kao takva se mora uknjižiti na BiH." Šta se dogodilo od 19. augusta do danas pa ste promijenili stav?

TIHIĆ: Ništa se nije dogodilo.

DANI: Kako nije? Promijenili ste stav.

TIHIĆ: Nisam promijenio stav. Pitanje državne imovine se može rješavati u formi zakona, isključivo kroz zakon, a može se riješiti tako da zakon samo djelimično riješi neke stvari, a ostalo prepusti Vijeću ministara ili Parlamentu. Mi ćemo ovdje to zakonom riješiti, jer državnim zakonom rješavamo kome pripada šta od državne imovine. Znači, ovo je sve državna imovina i mi zakonom kažemo ovo će ostati državi, a ovo ide nižim oblicima vlasti.

DANI: Ali, je li, kao što ste 19. augusta tvrdili da se takva mora prvo uknjižiti na BiH, pa onda stav države…

TIHIĆ: Pa sama činjenica da država to uređuje zakonom, da to rješava zakonom…

DANI: Ali Dodik do sada nije htio čuti za to.

TIHIĆ: … Jer se to ne rješava entitetskim propisima, nego državnim zakonom. Znači, država jedina raspolaže imovinom i država svojim zakonom kaže kome šta pripada.

DANI: Ali, sve pripada državi jer se radi o državnoj imovini. Poznato Vam je da srpski predstavnici nisu htjeli ni čuti za tu varijantu.

TIHIĆ: Nije tačno. Srpski predstavnici nisu htjeli da čuju za ovu varijantu koja je sad dogovorena. Oni su željeli da sva imovina ide na entitete, a da država ima pravo korištenja. Čak su premijer Špirić, premijer Branković i Dodik napravili sporazum za vojnu imovinu – da ona pripada entitetima, a da država ima pravo na korištenje. Ovim sporazumom smo to prekrižili, napravili smo kako treba, perspektivna nepokretna vojna imovina pripada državi…

DANI: Dobro. Vidjet ćemo ko je u pravu. Idemo na popis stanovništva. Pročitat ću Vam sljedeći stav o popisu stanovništva, a Vi probajte pogoditi čiji je: "Podržavamo popis stanovništva sa svim relevantnim ekonomsko-socijalnim pokazateljima, ali bez izjašnjavanja o etničkoj, vjerskoj, jezičkoj odrednici građana BiH, jer smatramo da one nisu relevantne i neophodne u ovom trenutku. Ako bi se u ovakvoj situaciji i radio popis prema ovim odrednicama, ti podaci bi bili nepotpuni i netačni, a time i nemjerodavni. Takav popis bi bio antiustavan i proizveo bi dodatne političke posljedice." Znate li čiji su ovo stavovi?

TIHIĆ: Tu nešto ima od stavova SDA, ali kad ste se trudili da pribavite stavove, trebalo je da se raspitate o prijedlozima SDA koje su ministri iz srpskog naroda odbili na Vijeću ministara….

DANI: Izvinite, ovo nije "nešto", ovo su doslovce stavovi sa sjednice Glavnog odbora SDA od 20. septembra 2008.

TIHIĆ: Znam ja šta su stavovi SDA. Ne možete vi mene učiti.

DANI: Ne učim Vas, samo citiram.

TIHIĆ: Ali, trebali ste uzeti sve stavove SDA. Ja ću vam, ako treba, poslati stav SDA. Kad je Tarik Sadović prvi put u Vijeću ministara o tome raspravljao, mi smo rekli da smo za popis stanovništva, pod uvjetom da rezultati popisa, cenzus iz 1991. godine, bude i dalje osnova za popunu institucija svih nivoa vlasti. To je jasan stav. Sve ono što sam uradio bilo je na osnovu stavova stranke. Kod nas postoje stavovi organa stranke, za razliku, naprimjer, od Stranke za BiH, koja nema stavova. Ona ima mišljenja pojedinaca.

DANI: Dobro, ali ja Vam citiram stav koji je potpuno suprotan.

TIHIĆ: Ne znate sve stavove SDA u vezi s tim.

DANI: Da se vratim, rekli ste da se rezultati popisa mogu primijeniti. Stvari stoje ovako: znate li da se rezultati popisa mogu primjenjivati samo u izbornoj godini? Na općim izborima 2010. svakako će se primjenjivati rezultati popisa iz 1991, jer novi popis dotad nije planiran. Na lokalnim izborima 2012. opet će se primjenjivati rezultati starog popisa, jer rezultati novog dotad neće biti kompletni i poznati. Međutim, na izborima 2014. primjenjivat će se rezultati novog popisa, jer ste Vi s Dodikom dogovorili da će se, ako bude prihvaćen, ovaj popis primjenjivati, citiram: "Zaključno do 2014. godine", dakle ne zaključno s 2014.

TIHIĆ: Vidite, mi smo rekli da pristajemo na popis, s tim da cenzus bude po popisu iz 1991, kada je u pitanju popunjavanje javnih funkcija. Druga stvar je da se na državnom nivou napravi program za pomoć povratku izbjeglih i raseljenih. Mi smo bili protiv popisa jer nije proveden Aneks VII – Povratak izbjeglica. Sada je situacija drukčija. Kome ne odgovara da se napravi program na državnom nivou za povratak u periodu 2009-2014?! Potrudimo se svi i učinimo maksimalno da u ovom, šestogodišnjem, periodu omogućimo povratak što više izbjeglica i povratnicima život učinimo lakšim i ugodnijim.

DANI: Zašto nije dosad napravljen?

TIHIĆ: To je prilika da sad svi oni, koji ovdje, u Sarajevu, za okruglim, poluokruglim stolovima samo pričaju o Bosni i Hercegovini, nešto urade, a ne da samo pričaju. Puno njih i puno vas priča o Bosni i Hercegovini, ali treba otići u Banju Luku, treba otići i razgovarati i s Dodikom. Bez obzira koliko se Dodik nekome sviđao ili ne sviđao, on je tamo faktor kojeg su građani Republike Srpske izabrali. Najlakše je sjediti ovdje i busati se: "Ja sam Bosanac."

DANI: Najlakše je otići prihvatiti njegove ultimatume i biti kooperativan međunarodnoj zajednici.

TIHIĆ: On je prihvatio ultimatume.

DANI: Nikakve on ultimatume nije prihvatio.

TIHIĆ: Ne razumijete.

DANI: Zašto niste zatražili ukidanje člana 17. Zakona o državljanstvu, kojim bez državljanstva BiH ostaje preko pola miliona njenih građana u dijaspori, za razliku od onih koji žive u Srbiji i Hrvatskoj? Trebam li napominjati da je među njima najveći broj Bošnjaka?

TIHIĆ: Mi smo to davno tražili i naš zahtjev za ukidanjem člana 17. postoji možda deset godina. Međutim, ministar se Halilović, koji je u to vrijeme bio ministar civilnih poslova, nikad nije postarao da to prođe kroz Vijeće ministara.

DANI: Pa dobro, zašto se Vi niste postarali?

TIHIĆ: Pa, mi smo pokušavali.

DANI: I nikom ništa. Zašto to niste postavili kao ultimatum Dodiku kao što ih on Vama postavlja?

TIHIĆ: Može biti raznih ultimatuma, ali mi ne trebamo postavljati ultimatume, mi trebamo rješavati probleme.

DANI: Na našu stalnu štetu, a prije svega na štetu Bošnjaka?

TIHIĆ: Ovo je dogovor u interesu Bosne i Hercegovine.

DANI: Ovo je u interesu Bosne i Hercegovine?! A znate li koliko je Srba iz Hrvatske dobilo državljanstvo BiH? Jeste li ikada pokrenuli to pitanje?

TIHIĆ: To se ne zna. Prema nekim podacima, vrti se negdje oko 25 do 30 hiljada.

DANI: Prema nekim podacima, i do 200 hiljada.

TIHIĆ: Pa, mislim da ti vaši podaci nisu tačni.

DANI: Mislite da su Vaši tačni?

TIHIĆ: Jednostavno, ako išta imamo tačno, to su birački spiskovi. Da je tih 200 hiljada, birački spisak u Republici Srpskoj bi bio sasvim drugačiji.

DANI: Da li ste pokrenuli pitanje po kojoj su proceduri oni dobili državljanstvo?

TIHIĆ: To radi ova komisija koja je počela prvo ispitivati državljanstva ovih naturalizovanih državljana BiH afroazijskog porijekla, pa sada ide dalje, pa će doći i do toga.

DANI: Preskočili ste odgovor na pitanje o preko pola miliona uglavnom Bošnjaka u dijaspori koji ostaju bez državljanstva.

TIHIĆ: Nije tačno. Ne ostaju. Važenje tog zakona je produženo do 2013. i mi očekujemo da ćemo kroz ustavnu reformu koja nam predstoji riješiti to pitanje.

DANI: Do 2013?

TIHIĆ: Da.

DANI: Zašto ste prihvatili zadržavanje entitetskog glasanja u Predstavničkom domu Parlamenta BiH kad su Venecijanska komisija, Vijeće Evrope i Evropski parlament zvanično objavili stav po kojem ono mora biti ukinuto kao najozbiljnija prepreka demokratskom radu državnih institucija?

TIHIĆ: Jeste Vi opterećeni, Senade, ali nema veze. Pazite, mi to nismo prihvatili. To je propisano ranije u Daytonu. To postoji u Dejtonskom sporazumu i to se može mijenjati samo na način kako piše u Ustavu – dvotrećinskom većinom, većinom koja podrazumijeva i entitetsko glasanje. Mi smo to pokušali promijeniti. Nije bilo konsenzusa. A znate kako se u Bosni stvari rješavaju?! Samo po zakonu, po Ustavu, procedurama koje su predviđene za izmjenu Ustava. Mi smo u aprilskom paketu bili dogovorili ukidanje entitetskog glasanja u Domu naroda, uspjeli smo ojačati nadležnosti države, uspjeli smo ojačati kompetencije i funkcionalnosti Vijeća ministara, rekonstruisali smo instituciju Predsjedništva, imali smo predsjednika i dva potpredsjednika, za razliku od ovakvog Predsjedništva koje je nefunkcionalno, itd., ali nismo mogli riješiti taj problem. Njega smo djelimično riješili. Riješili smo ga u Domu naroda, ovamo nismo mogli jer srpska strana ne želi da pristane na to. Zar zbog toga što nije bilo moguće riješiti sve odjednom, treba odbaciti sve dobro? I koja to država može odjednom riješiti sva ustavna pitanja?

DANI: Danas je objavljena rezolucija grupe građana među kojima, uz kriminalce i ponekog fašistu, ima i uglednih javnih imena i pravnih eksperata koji traže ukidanje entitetskog glasanja.

TIHIĆ: Potpisat ću se i ja da tražim ukidanje entitetskog glasanja. A znate kako se to može ukinuti? Evo, ja ću potpisati ako imate. Ko god je potpisao da traži ukidanje entitetskog glasanja, ja ću se tome pridružiti. Ali kakve koristi od toga? Bilo bi bolje da su tu peticiju potpisali i Srbi iz Banje Luke, Hrvati iz Mostara, a ne samo Bošnjaci u Sarajevu!

DANI: Govorili ste o ustavnom zakonu, o statusu Brčkog. Ustav BiH ne poznaje kategoriju ustavnog zakona.

TIHIĆ: Na zadnjim razgovorima koje smo imali, ja sam se zalagao da pravni status Distrikta Brčko bude riješen kroz Ustav. To su odbili Haris Silajdžić, Milorad Dodik i Božo Ljubić. Čović je bio ni tamo ni ovamo, Mladen Ivanić je isto odbio. Oni su predlagali da se to pitanje riješi običnim zakonom. Između zakona i Ustava postoji u ustavnoj praksi mnogih zemalja ustavni zakon, koji, između ostalog, ima snagu da se njime rješavaju važna pitanja, i za to je potrebna dvotrećinska većina. Ja mislim da ćemo mi oko toga postići dvotrećinsku većinu.

DANI: Ali kod nas uopće nema odredbi o ustavnom zakonu. Trebalo bi amandmanom mijenjati Ustav.

TIHIĆ: Ne znam, tu ne mogu do kraja da budem precizan. Ako nema, onda se u Ustavu promijeni ta odredba, jer ovo rješenje, vidjeli ste i sami, podržava i Stranka za BiH i HDZ 1990… Tu imamo dvotrećinsku većinu da uradimo šta treba.

DANI: Ali je tu onda problem što se na taj način ustvari na mala vrata ratificira postojeći Ustav, bez prethodnih ustavnih promjena.

TIHIĆ: Mi možemo mijenjati samo postojeći Ustav, ne možemo mijenjati nikakav drugi ustav. Možemo ga mijenjati djelimično, a možemo ga i u cijelosti promijeniti. Na Ustav Republike BiH se amandmanski djelovalo Anexom 4 Ustava BiH, potpisanog u Daytonu. Maltene od prvoga do zadnjega člana je sve promijenjeno. Znači, možeš napraviti jedan amandman da promijeniš cijeli Ustav, možeš napraviti jedan amandman da promijeniš dio Ustava, i tako će se raditi. Ja bih volio kad bismo mi mogli napraviti novi cijeli ustav, međutim, to nije realno. Ali, daj da uradimo ono što danas možemo, što možemo uraditi ove godine, pa ono što ne možemo, ostavimo za sljedeću godinu, pa ćemo sljedeće godine ići dalje… To je jedina moguća politika. Korak po korak, ali stalno naprijed.

DANI: Zvali su me rijetki pripadnici opozicije u Banjoj Luci i zgražavali se na Vaš dogovor s Dodikom. Kažu da ste mu Vi, ovim zadnjim sastankom i navodnim sporazumom, bacili pojas za spašavanje od međunarodne zajednice.

TIHIĆ: Dobro, vi ste čuli to. Ja sam čuo daleko više pozitivnih ocjena o tom sporazumu, evo i Vijeće ministara Evropske unije u odluci o zapadnom Balkanu poziva da se sve stranke okupe upravo oko ovoga sporazuma.

DANI: Oko ovoga što je Dodik prihvatio?

TIHIĆ: Možda ste to čuli od nekog tamo pojedinca, dvojice-trojice, u Banjoj Luci…

DANI: Pa i nema ih više, nažalost…

TIHIĆ: Vijeća Evrope i ministara kaže da je to dobar sporazum, da je to dobra izjava, da se oko toga treba složiti…

DANI: Jeste, kao i oko onog dogovora Dodik – Silajdžić, oko reforme policije. Sjećate li se? I to su podržavali isto kao i ovaj sporazum.

TIHIĆ: To nije bilo dobro.

DANI: Slažem se. Ali podržavali su s istim argumentom koji Vi meni sada iznosite. I Rehn, i Vijeće Evrope, svi su ga podržavali.

TIHIĆ: Mi smo tada bili protiv toga i smatram da to ni sada nije dobro.

DANI: Dakle, vidite da je argument da oni nešto podržavaju prilično…

TIHIĆ: Ali, ipak ovo ima neku veću snagu od tih nekih pojedinaca.

DANI: Govorimo o Vijeću Evrope, o ministarskom vijeću Evropske unije.

TIHIĆ: Mislio sam da govorite o Banjoj Luci i tome šta je neki pojedinac tamo rekao. Šta meni govore neki pojedinci? Vi to stavljate u istu ravan. Znate, ima ljudi koji su a priori protiv onoga što govori Sulejman Tihić, bez obzira na to je li to dobro ili loše. Ne treba stvari tako gledati, ono što je dobro, treba podržati, ono što ne valja – odbiti.

DANI: I Vas sam podržavao kad sam mislio da radite dobro.

TIHIĆ: Sad ste skroz otišli na drugu stranu.

DANI: Jesam, zato što mislim da radite katastrofalno.

TIHIĆ: Pa dobro, Vi tako mislite. Ja mislim da radim ono što je najbolje.

DANI: Da se prebacimo na Federalnu vladu, ekonomiju, projekte, investicije, itd. Često ste izjavljivali da ste principijelno protiv projekata investicije u elektroenergetski sektor Federacije BiH kompanija iz Njemačke, Austrije i Kazahstana zbog navodnih povreda procedure i navodne netransparentnosti. Prije nego što pređemo na to, zanima me jeste li ikad zahtijevali transparentnost i zakonitost u odabiru partnera i dozvolu za gradnju elektrane Mostarsko blato?

TIHIĆ: Mostarsko blato i ovaj projekat se ne mogu porediti. Tu je razlika kao između neba i zemlje.

DANI: Ja pričam o zakonitosti. Da li ste ikada postavili pitanje zakonitosti?

TIHIĆ: To je pitanje takvog značaja kojim se ja kao predsjednik stranke ne bavim.

DANI: A ne bavite se?

TIHIĆ: To rješavaju Vlada i drugi. Ne mogu ja sve rješavati.

DANI: Znate li je li dozvola za gradnju Mostarskog blata izdata nezakonito?

TIHIĆ: Ne mogu vam ja to reći. Ja vjerujem da jeste. Mora se raditi po zakonu, nikako drugačije.

DANI: Znate li da nikad nije sklopljen ugovor o dodjeli koncesije za gradnju Mostarskog blata?

TIHIĆ: Ne znam.

DANI: A znate li da je dozvola za gradnju izdata bez ugovora o koncesiji, iako je to protiv zakona?

TIHIĆ: Ja se tim pitanjima nisam bavio. Ne mogu vam odgovoriti je li ili nije, kako ću vam to reći?

DANI: Znate li da ne postoji urbanistička saglasnost?

TIHIĆ: Pa ja sam predsjednik stranke, nisam ministar u Vladi pa da znam te detalje.

DANI: Predsjednik stranke? Ali Vi ste u Federalnoj vladi!

TIHIĆ: Ne mogu ja znati sve šta radi Federalna vlada. Kad je u pitanju Federalna vlada, ja govorim o krupnim problemima, krupnim projektima. Tu se jednim dijelom uključujem, i to u onom političkom dijelu, ne u tehničkom.

DANI: Onda ste govorili o problemu transparentnosti u proceduri. Znate li da ponuda za izgradnju Mostarskog blata nikad nije išla ni na tender ni na javni poziv?

TIHIĆ: Mislim da treba da ide i da je trebala da ide. Ako nije išla, trebala je da ide.

DANI: Hoćete li postaviti to pitanje sad, kad znate?

TIHIĆ: Ja se tim pitanjem nisam bavio.

DANI: Hoćete li provjeriti ove navode?

TIHIĆ: Pa, provjerit ću da vidim šta je. I to je pitanje, vidim, neki dan gospodin Silajdžić postavio na sastanku lidera.

DANI: S razlogom. Vi ste Dodikov partner u Republici Srpskoj. Jeste li ikad postavili pitanje zakonitosti njegovih dealova oko termoelektrane Gacko, o čemu je govoreno i u medijima?

TIHIĆ: Naši poslanici su o tome raspravljali. Šta je od toga bilo na Parlamentu… Činjenica je da je on te svoje privatizacije gurao na Parlament, i da je on tu imao potpunu parlamentarnu većinu i bez SDA i bez opozicije, koliko se sjećam.

DANI: Osobno se niste uključivali u to?

TIHIĆ: Nisam se uključivao u to.

DANI: A da li ste ikada protestirali što Dodik uvodi kompletan elektroenergetski sistem Republike Srpske u elektroenergetski sistem Srbije?

TIHIĆ: Prvo, mislim da ta konstatacija nije do kraja tačna. On, vjerovatno, govori o saradnji elektroprivreda, a da uvodi u sistem, to već ne može, to bi bilo protivno Ustavu.

DANI: To se radi, a sad što ste Vi neinformirani, to je, nažalost, naš zajednički problem. Znate li da je dan nakon Vašeg posljednjeg sastanka s Tadićem u Beogradu, kad je otvoreno i Predstavništvo Republike Srpske u Beogradu, dogovorena izvedba zajedničkog projekta Srbije i Republike Srpske o izgradnji 12 hidrocentrala na Drini?

TIHIĆ: Ne znam tačno šta je bio rezultat tog sastanka. Znam da je to predstavništvo otvoreno, znam da su bile neke polemike oko hidrocentrala koje se tiču Crne Gore, ali ne znam detalje. To je bilo skoro, prije tri-četiri dana, nisam imao vremena da se upoznam.

DANI: Vi ne znate ništa što je vezano za kantone s hrvatskom većinom i za Republiku Srpsku!

TIHIĆ: Znam ja sve što treba da znam.

DANI: O kakvim nezakonitostima o projektu Vlade Federacije u izboru strateških partnera Vi govorite kad je od 39 pristiglih ponuda nadležna komisija Vlade jednoglasno izvršila odabir, a odluku komisije Vlada Federacije jednoglasno usvojila? Podsjećam Vas da je premijer te vlade član vaše stranke, a za odluku su glasali svi ministri iz vaše stranke.

TIHIĆ: Ja smatram da je odluka o strateškim partnerima donesena mimo mandata koji je imao ministar Hećo.

DANI: Pa, to nije ministar Hećo! Nije je on donio, nego komisija Vlade, a Vlada jednoglasno usvojila.

TIHIĆ: Ministar Hećo je izašao izvan okvira koji mu je dat kad je u pitanju odluka o strateškim partnerima. Trebao je prvo da donese odluku…

DANI: Ali nije je on donio, nego Vladina komisija. Jeste li Vi upoznati s tim?

TIHIĆ: On je trebao da donese odluku o tome, o pripremi radova…

DANI: Ali, nije ministar Hećo, gospodine Tihiću!

TIHIĆ: Jeste, jeste, ministar Hećo.

DANI: Ali, nije tačno!

TIHIĆ: Dobro, vi ste advokat ministra Heće.

DANI: Nisam advokat ministra Heće.

TIHIĆ: Jeste.

DANI: Nisam advokat ministra Heće, nego činjenica. A bio sam i "Vaš" kad su činjenice bile na Vašoj strani, ako se sjećate?

TIHIĆ: Ali pustite me da odgovorim ili napišite da nema odgovora.

DANI: Ali, hoćete li da Vam dostavim dokumente? Vladina komisija je izabrala, nije ministar Hećo.

TIHIĆ: Vi pišite komentare na moje odgovore koliko hoćete, kao što i pišete, i imate pravo da pišete, ali javnost prosuđuje. Mislim da je ministar Hećo izašao iz onoga okvira koji je dobio odlukom Federalne vlade, o čemu ga je rahmetli Hadžipašić, još u to vrijeme, upozorio svojim javnim pismom, jer on nije imao mandat da se donese odluka o strateškim partnerima, nego o pripremi za gradnju tih hidro i termo elektrana. To je pod jedan. Pod dva, mislim da se odluka o izboru strateških partnera mogla donijeti tek nakon promjene, izmjene ili usvajanja prostornog plana Federacije, gdje je trebalo da se riješi pitanje da li se može graditi hidro ili termo centrala u tom kraju, kroz ta pitanja i pitanja lokalne zajednice, ekološke zaštite i svega drugoga. Zatim je trebalo da se uradi feasibility studija za sve te hidro ili termo centrale. To ne postoji. Znači, tek nakon toga je trebalo raspisati međunarodni javni tender, a ne ove samoinicijativne ponude, ili javne pozive. Javni pozivi, to je nešto drugo, a drugo je međunarodni javni tender. Tu su velike razlike. Oni, koji vladaju tom problematikom, dobro znaju šta je javni poziv, a šta je međunarodni javni tender. To je, prema tome, sve urađeno mimo zakona, mimo procedura, mimo prostornoga plana Federacije, i mi to ne možemo podržati.

DANI: A ko to "vi"?

TIHIĆ: Stranka demokratske akcije.

DANI: A je li premijer Branković član Stranke demokratske akcije?

TIHIĆ: To je premijer Branković uradio na svoju ruku i zbog toga ga poslanici nisu podržali. Vi znate da je to vraćeno sa Zastupničkog doma.

DANI: A ministri iz stranke koji su to također podržali, jesu li i oni članovi vaše stranke?

TIHIĆ: Da. I zbog toga su svi doživjeli kritiku. Znači, oni dobro znaju da to nisu mogli izglasati, jer imamo odluke Glavnog odbora, Predsjedništva stranke, da to ne prihvate.

DANI: A, ako je procedura nezakonita, kako tvrdite, kako ste se Vi onda zalagali da se potpiše ugovor samo s odabranim partnerom iz Njemačke, a on je odabran po potpuno istoj proceduri kao i ova druga dva?

TIHIĆ: Vidite, u nizu ovih pitanja i konstatacija koje ste rekli, ovdje ste u pravu. Ovdje, u stranci, smo dogovorili u jednom momentu da nam je da se neke stvari otkoče, da nešto riješimo, da s nečim počnemo. Onda smo ovdje dogovorili da ja to na jednom od sastanaka ponudim kao neku alternativu, da krenemo s tim. Mislim da to nije principijelno, i da to nije uredu. Slažem se s vama. Zato smo odustali od toga i više toga nema.

DANI: Prijeti li Federaciji finansijski kolaps?

TIHIĆ: Federacija je u teškoj finansijskoj situaciji zbog ovih zakonskih obaveza koje je preuzela prema boračkoj populaciji, socijalnoj zaštiti i zbog još nekih drugih obaveza. Neće biti kolapsa, ali sigurno neće moći izvršavati svoje obaveze u cijelosti.

DANI: Osjećate li odgovornost zbog toga što ste uoči onih izbora usvojili zakone, uveli u prava nove kategorije građana za koje ste znali da nema finansijskog pokrića?

TIHIĆ: Kao predsjednik stranke, iako direktno nisam učestvovao u tome, normalno je da osjećam odgovornost. Barem tada je rečeno da će sredstva za ta prava biti u daleko manjim iznosima, nije bilo ovih brojki koje sada imamo.

DANI: Znate li koliko je u 2008. bilo demobiliziranih boraca koji su ostvarili prava po osnovu pomoći za nezaposlene?

TIHIĆ: Oko 80.000.

DANI: Nije, u Vladinom izvještaju, imam ga ovdje, stoji 61.730.

TIHIĆ: To se stalno mijenjalo. Bilo je možda 80, pa se kasnije smanjilo, i tako dalje.

DANI: Podatak jedne međunarodne organizacije, koja se ovdje bavi socijalnim sektorom, frapirao me je. Za ilustraciju su iskoristili općinu Srebrenik. Prije ovog seta socijalnih zakona, kojim su uvedene nove kategorije građana, pravo na tuđu njegu i pomoć imalo je 185 građana, a sada preko 3.900 građana.

TIHIĆ: Očito se nije vodilo računa ni kod donošenja zakona niti o daljnjem praćenju zakona. Zato smo mi tražili rekonstrukciju Vlade, i ti ministri koji su odgovorni za primjene zakona morali su i Federalnu vladu i Parlament na vrijeme upozoriti o mogućim finansijskim poremećajima.

DANI: Upozoravali su, ministar Bevanda je upozoravao. Oglušili ste se na njegovo upozorenje.

TIHIĆ: Ministar Bevanda je tek nekad ljetos počeo upozoravati, ali ja govorim o resornim ministrima koji su bili zaduženi – socijalne zaštite, boračke zaštite, oni su morali odmah reći: "Naše projekcije nisu tačne, one su drugačije." I zbog toga smo mi tražili rekonstrukciju Vlade i preispitivanje položaja i tih ministara.

DANI: Kakva je sad sudbina Federalne vlade?

TIHIĆ: Moći ću nešto više reći nakon ovog sastanka u srijedu.

DANI: S kakvim stavovima ćete vi izaći?

TIHIĆ: Pa, naši stavovi su poznati, mi tražimo rekonstrukciju Vlade. Ukazali smo na probleme u sektorima finansija, energetike, industrije i rudarstva, socijalne i boračke zaštite, spremni smo saslušati argumente i kontraargumente. I ne samo tih sektora nego i drugih.

              

DANI: A jeste li spremni prihvatiti?

TIHIĆ: Jesmo.

DANI: A pozicija premijera Brankovića?

TIHIĆ: Njegova pozicija nije upitna. Niko nije postavio to pitanje, nijedna od stranaka parlamentarne većine.

DANI: Vi ste, znači, zadovoljni njegovim radom?

TIHIĆ: Pa, vidite, sve što je Vlada dobro uradila, to je zasluga Brankovića.

DANI: A sve što nije, krivica je ministara?

TIHIĆ: Sve što je loše, također je njegova odgovornost. Tu negdje, kad se stavi na vagu, dobije prolaz.

DANI: A šta ako se ne prihvate vaši zahtjevi za rekonstrukcijom, odnosno za smjenom ministara koje vi želite da smijenite?

TIHIĆ: Mi ćemo onda ponovo sjesti u stranci pa ćemo vidjeti šta dalje činiti.

DANI: Koje su opcije?

TIHIĆ: Opcije su da ostane sve po starom, druga opcija, manje vjerovatna, je da se ide na prekompoziciju neke druge parlamentarne većine.

DANI: Sa SDP-om?

TIHIĆ: I treća da se ide na vanredne izbore. O tome će odluku donijeti organi stranke. To je jedna važna odluka.

DANI: Za koju ste Vi, ako se ne prihvati vaš zahtjev za rekonstrukcijom?

TIHIĆ: Sačekajte, i ja još o tome razmišljam. Moramo biti svjesni svih posljedica, i jedne, i druge i treće varijante.

DANI: Ako bi se išlo na izbore, da li to ne moraju nužno biti izbori na čitavoj teritoriji? Mogu li biti samo u Federaciji?

TIHIĆ: Naš sistem je tako postavljen da bi, ili u cijelosti ili u jednom dijelu, morao zahvatiti kantonalni i državni nivo, jer se iz federalnog nivoa izvodi državni nivo, kada je u pitanju Dom naroda, da li bi sad ovaj Dom naroda imao legitimitet, jer se mijenja federalni nivo. Ja sam najmanje za tu varijantu vanrednih izbora zato što se vanredni izbori moraju održati trideset do devedeset dana od raspisivanja, to je devedeset dana, pa proglašavanje rezultata, pa prigovori, pa objavljivanje rezultata, pa prođe šest mjeseci, a onda konstituisanje vlasti, kakva bi bila kombinacija… Mislim da postoji defekt u sistemu, u toj nekoj parlamentarnoj većini, koji otežava funkcionisanje vlasti. Vi možete ostvariti briljantnu pobjedu u Federaciji, ali nikad ne možete imati onakvu većinu i onako vladati kao što se to može u onome unitarnom entitetu što je Republika Srpska. U Federaciji to nije moguće. Bilo koja stranka može ostvariti i 60% glasova, ali nema te efikasnosti, funkcionalnosti. Druga stvar, to bi značilo vlast samo do kraja mandata postojeće Vlade i Parlamenta. Da li se isplati izgubiti godinu dana da bi se tih godinu dana radilo u nekoj možda boljoj, a možda i goroj parlamentarnoj većini? To je jedno od najlošijih rješenja. Da su to izbori na četiri godine, bila bi druga stvar, možda bih se ja najprije na to odlučio, međutim, to je samo do kraja mandata ovoga sastava.

DANI: Zanima me Vaš komentar moje ocjene Vaših poteza vezanih za rekonstrukciju Vlade, investiciju u elektroenergetski sektor te ovaj sporazum s Dodikom. Čini mi se da to radite na isti način na koji je Haris Silajdžić svoj politički kapric, odnosno mogućnost za povratak u Predsjedništvo, vezao za rušenje aprilskog paketa ustavnih promjena, zbog čega je BiH platila ogromnu cijenu. Meni se čini da Vi svoju netrpeljivost, mržnju prema Silajdžiću projicirate na isti način, da upravo iracionalno rušite…

TIHIĆ: Ja nisam takva ličnost. Svi koji me znaju, znaju da nisam tvrdoglav, sujetan čovjek, i svi znaju da ja nikog ne mogu mrziti. Ja ne mogu mrziti one koji su me u logoru tukli. Kad bi mi ih doveli, ja im ne bih ništa uradio. Svima sam halalio, oprostio, a kamoli da sad mrzim Silajdžića, taman posla. Mislim da su vaše ocjene pretjerane, i vi to stalno ponavljate, ali šta ću, vi tako mislite. To nije stav Sulejmana Tihića, to je stav cijele stranke. Svi organi stranke su protiv toga, i Glavni odbor, i Predsjedništvo i, vjerujte, u nekim momentima, kad sam ja svjestan odgovornosti i svega šta se nalazi pred ovom državom i svjestan toga da gospodin Silajdžić neće odustati, kad sam razmišljao o nekim varijantama koje bi taj problem riješile, nijednog momenta u stranci među suradnicima nije bilo dileme, ni govora, samo je takav stav bio. Znaju to dobro ljudi koji rade i na tom projektu, da Sulejman Tihić nije bio ta, da tako kažem, kako je vi predstavljate, jedina kočnica. Ja sam imao taj principijelan stav 2006, kad je prvi put donesena odluka i ostao sam do kraja tog stava, ali mislim da oko ovog pitanja postoji najveće jedinstvo u stranci. Svi su protiv tih strateških partnera, svi.

 

O Dodikovom primitivizmu

To mu je bilo glupo

DANI: Kako komentirate onaj primitivizam koji je Dodik demonstrirao prema kolegici Arijani Saračević-Helać, stojeći pored Vas? Vi ste se – nasmijali?

TIHIĆ: I gospodin Čović i ja smo ga osudili. Odmah smo rekli, kad smo došli u prostorije, što mu to treba, što se tako ponaša, evo napravili smo dobar dogovor, a on sad kvari sve to. Međutim, on je takav čovjek, ja ne mogu na njega utjecati, kao što, vjerovatno, ne može niko.

DANI: Ne mislite da je Vaša reakcija bila neprimjerena? Vi ste se smijali baš kao da je dobar vic ispričao.

TIHIĆ: Ne znam da li sam se smijao. To je za mene bilo ne samo bezobrazno nego i glupo. Kontraproduktivno i za njega samog i taj posao koji smo mi tu došli raditi. Mi trebamo da imamo simpatije novinara, a ne da ih vrijeđamo. I rekli smo mu, i Čović i ja, da nije uredu to što je uradio.

 

Pitajte Bakira, Stidim se što je Šaja bio član SDA

DANI: Pratite li suđenje ovoj organiziranoj zločinačkoj grupi, Gaši i ostali?

TIHIĆ: Letimično.

DANI: Jeste li čuli snimak razgovora Senada Šahinpašića Šaje i Gašija?

TIHIĆ: To je zastrašujuće. Da jedan čovjek takvo nešto izjavi, to je sramota, bez obzira kakvo to krivično djelo bilo, kako ga ko kvalifikovao i zvao. S jednog ljudskog, moralnog stanovišta, to je za svaku osudu. Ja se stidim što je taj čovjek bio član Stranke demokratske akcije. Ne znam da li je još uvijek, ali bio je član.

DANI: A činjenica da je najbliži prijatelj Bakira Izetbegovića?

TIHIĆ: To pitajte Bakira.

DANI: Zgražavanje javnosti je izazvala činjenica da je jedino on, od svih ljudi, pušten iz pritvora nakon dva dana. Kako gledate na to?

TIHIĆ: Pa i mene je to iznenadilo. Ja sam bio tužilac i sudija i u to vrijeme smo mi takve slučajeve, zbog uznemiravanja javnosti, najmanje mjesec dana držali u pritvoru. Ali, ne mogu komentarisati odluke suda, ne bi bilo korektno.

 

O prodaji Energopetrola i Hadžipašiću

Nisam ja odgovoran

DANI: Osjećate li ikakvu odgovornost, grižu savjesti, zbog prodaje Energopetrola?

TIHIĆ: Zbog čega bih ja to osjećao? Taj projekat je radila Federalna vlada, mi smo u Predsjedništvu od tadašnjeg premijera informisani, jedno dva-tri puta, na kraju smo zauzeli politički stav da treba raditi privatizaciju, ostalo je njihova briga i odgovornost.

DANI: A znate li da je Parlament prethodno dva puta, drugi put jednoglasno, dakle, i poslanici iz vaše stranke, bio protiv toga, a Vi ste, direktno s Hadžipašićem, rekli da se to može prodati?

TIHIĆ: Nisam ja tu ništa direktno. Posebno, za mene je taj slučaj privatizacije sličan, dakle imaju dva-tri slučaja privatizacije o kojima smo raspravljali u Predsjedništvu. I to samo u okviru političkih stavova. Mi smo to podržali jer smo imali informaciju da jednostavno ni Federalna vlada ni bilo ko drugi nema sredstava da pokrije to.

DANI: Vi ste to podržali i zato nama naftni kartel i danas prodaje gorivo dizel preko dvije marke, po cijeni kad je bila 147 dolara, a danas je manje od 60…

TIHIĆ: Oko tih detalja morate razgovarati s onima koji su vodili taj projekat.

DANI: Vi ste vodili taj projekt, Vi ste ga odobrili! Zahvaljujući Vama je prošao taj projekt.

TIHIĆ: Nisam ja vodio taj projekat.

DANI: Vi ste ga odobrili, bez Vaše podrške nije mogao proći.

TIHIĆ: Mi smo se suglasili s onim što je Federalna vlada predložila, onda je pravila neke korekcije, izmjene u odnosu na ono što je Parlament…

DANI: Znate li da je premijer Branković prije 15-ak dana na televiziji javno priznao da je prodaja Energopetrola bila loš potez i da zahvaljujući tome, oni sad nemaju tržišnih mehanizama da utječu na ekstra profit ovog naftnog kartela?

TIHIĆ: Ne znam ja da li je to loš ili dobar potez. Ne mogu se ja o tome izjašnjavati.

DANI: Ne znate?! Pa, ne znate zato što Vas vozi službeni auto. Da točite gorivo kao ostali građani…

TIHIĆ: Ja znam da je tada, kada su takve vrste prigovora upućivane kroz raspravu i premijeru Hadžipašiću, da je rečeno da mi imamo terminale i da mi možemo u okviru rezervi goriva u terminalu osigurati ovo o čemu sada Branković govori, tj. utjecati na cijene, ponudu i potražnju.

DANI: Bilo je onih koji su Vam i tada skretali pažnju šta će se desiti.

TIHIĆ: Takav smo imali odgovor.

DANI: Takav ste odgovor imali?

TIHIĆ: Kad smo takvo pitanje postavljali, Hadžipašić je davao takav odgovor. Da ćemo pitanje tržišta, cijena tržišta, regulisati kroz rezerve koje ćemo imati u terminalima.

DANI: A Vi ste vjerovali Hadžipašiću?

TIHIĆ: A, ljudi moji, normalno da, nakon svega, sve te rasprave i ostaloga, treba da vjerujem premijeru. Jesam li imao alternativu?

DANI: Prethodno sam Vas upozorio da je kriminalac, tada mi niste vjerovali, u Predsjedništvu smo sjedili, a nakon toga u ovoj kancelariji, kad sam izlazio kroz ova vrata, rekli ste mi da ste se uvjerili u ono što sam Vam rekao.

TIHIĆ: Nije tačno.

DANI: Kako nije tačno?

TIHIĆ: Ja sam vidio da ste Vi to napisali.

DANI: Što niste reagirali ako nije istina?!

TIHIĆ: Ali onda bih morao svaki dan pisati cijele stranice demantija na razne vaše tekstove. Nemam vremena za to.

DANI: Sulejmane, gledamo se u oči.

TIHIĆ: Nikad ja nisam rekao da je Hadžipašić kriminalac.

DANI: Ne, niste, prvo ste rekli: "Do mene dopiru takve glasine, ali ja se nisam uvjerio."

TIHIĆ: To jesam rekao.

DANI: U Predsjedništvu. Onda sam došao ovdje, u stranku, radili smo intervju, sjedili ste na istom mjestu, ja sam krenuo nakon razgovora, a Vi ste rekli: "E, samo da ti kažem, ono što si mi rekao za Hadžipašića, u pravu si bio, uvjerio sam se." Tako ste mi rekli.

TIHIĆ: Nikad ja nisam rekao da je Hadžipašić kriminalac. Ja sam njega smatrao jednim malo grubim Krajišnikom koji ima svoj stav, koji je nekad malo tvrdoglav, ali nikad nisam mislio da je kriminalac.

DANI: Stvarno, sramota!

TIHIĆ: Sramota od vas što pišete ono što ja nisam rekao. Ali, ja opet vama dajem intervju. Ja sam htio da vama to demantujem, ali šta ću – onda bih morao stalno pisati demantije. Kazali bi mi: "Što ste to demantovali, niste neke druge stvari!?"

DANI: Da se ne kunemo, ali da odemo na detektor laži?

TIHIĆ: Možemo otići na detektor laži.

DANI: Može, ja ću zamoliti u policiji da nam osiguraju detektor laži.

TIHIĆ: Sve može. Po cijelom ovom intervjuu da vidimo ko od nas koliko govori istinu.