Zašto se bojimo naših intelektualaca??? (Mirsad Mešanović)
Svjedoci smo kako Bošnjaci lagano, ali sigurno zaostaju za događajima u svojoj zemlji. Vitalni interesi izmiču, a prave strategije nema da bi se to spriječilo. Mediji registruju nešto od toga, a običan svijet se čudi kako te pojave niko ne želi zaustaviti, normalno očekujući da to urade oni koji za sebe kažu da su vođe naroda, ili oni koji vole na listu na kojoj piše "Ko je ko u Bošnjaka".
Za ovu bih se priliku osvrnuo na naše intelektualce koji su svoja visoka zvanja stekli na polju vjerskih znanosti.
Želja bi nam bila da oni budu jedan tim organiziran u jedan front koji će po svim važnim pitanjima vezanim za Bošnjake i njihovu vjeru iznijeti svoj stav. Ovo kažem jer njima se vjeruje iz razloga što su svoje znanje sticali u ime Allaha.
Da bi imali uticaj u narodu morali bi sići u narod, a to bi moralo biti koordinirano sa IZ kao najznačajnijom institucijom u Bošnjaka. Smatramo da univerzitetski rad nije dovoljan, već da je mnogo konkretnije djelovati kroz jedno organizaciono tijelo ma kako se ono zvalo.
Imati narodnu podršku po našem skromnom mišljenju u ovim je trenucima mnogo važnije od univerzitetske karijere. Kada bi pokušali da sjednu i da rade zajedno shvatili bi tada naši intelektualci da je to njima mnogo teže i od samih problema koji su izuzetno složeni i teški. Pogledajmo samo koliko imamo doktora na FIN-u, zatim u medresama i pedagoškim akademijama i shvatićemo kolika je to snaga.
Svi oni tvrde da su dio IZ, pa zato ako žele da im mi vjerujemo da su iskreni u svojim riječima oni bi to trebali pokazati na djelu i zajednički nastupati.
Ne smiju dozvoliti da nacionalni i vjerski interesi budu taoci određene političke strukture ili sitnih mešetara. Naši nas intelektualci zatrpaše prevodima sa stranih jezika, pisanjem o svemu i svačemu, pričom o jedinstvu i toleranciji među ulemom, a oni su sami podijeljeni i razjedinjeni.
Pouku možemo uzeti i iz islamskoga svijeta ako pogledamo u prošlo stoljeće. Koliki bi rezultati bili da su zajedno sarađivali npr. dr. Buti, dr. Zuhajli, dr. Karadavi i šejh Muhammed Gazali. Saradnja je izostala, a najviše su trpjeli interesi muslimana.
Prošlih dana je aktueliziran problem "Vehabizma" u BiH i puno bi lakše bilo da je naša intelektualna elita organizirana u jedan forum, tijelo ili političku partiju i tako zajednički izašla sa jedinstvenim stavom.
Tada se ne bi dešavali gafovi kao što se to desilo našem uvaženom profesoru Hafizoviću koji je s pravom konstatovao problem koji je tu i postoji, ali je previdio da isti takav problem postoji i dolazi iz jednog drugog pravca koji je njemu drag. Taj problem je pitanje šiizma u BiH koji se perfidnim metodama preko institucija Islamske Republike Iran lagano uvlači u naše društvo. Kao pojedinac naš profesor to može previdjeti, ali kada je dio jakog i organizovanog tima takvi se propusti mogu međusobnom saradnjom prevazići.
Naši intelektualci moraju znati da nam svi mogu biti prijatelji, ali da nam je naš interes najpreči i svakako naš srednji pravac u vjeri.
Saudijska Arabija i Iran su naši prijatelji, ali sve preko toga bi bilo kobno za našu budućnost. Njihova pomoć je uvjetovana nečim čije posljedice veoma brzo osjetimo. Zato je najsigurnije uzdati se use i u svoje potencijale kako to veli naš narod.
Mladi intelektualci okupljeni oko časopisa "Saff" moraju znati da nije dovoljno deklarativno reći da su uz IZ i svoj narod. Oni to moraju i djelom pokazati i nikako se ne separatisati.
Nikako se nije mudro vezivati za reformatora poput Muhammeda Ibn Abdul-Vehhaba, čovjeka kome većina ljudi koji su istraživali njegov životopis svjedoče da je bio vjerski reformator u određenim pitanjima, ali isto tako se mora istaknuti da su metode kojima je on nametao svoje mišljenje neprihvatljive.
U povijesti će ostati zabilježeno da je taj čovjek ubijao muslimane koji se nisu slagali s njim u mišljenju, što je samo po sebi dovoljno da se distanciramo od vezivanja za takvog učenjaka. Isto tako ovi naši mladi intelektualci moraju priznati greške u svom radu i svojim metodama.
Priča o pokrivanju lica kada je 90% Bošnjakinja otkriveno upućuje na to da su glave još uvijek usijane i da prioriteti još uvijek nisu savladani, a da sredina između nikaba sa jedne i totalnog otkrivanja glave sa druge strane još nije usvojena u glavama naših mladih intelektualaca.
Moraju se takođe jasno ograditi od ekstrema kojih ima i koji imaju svoja imena, a nekada su zajedno sarađivali i iste kurseve kod istih profesora pohađali. Nije sramota revidirati svoje stare stavove, ali je pretvaranje opasno.
Ako ne bismo imali snage i želje da budemo objektivni zasigurno idemo u ekstremizam, a to je najveća šteta za naš narod i našu zajednicu.
Ako naši intelektualci žele biti na čelu svoga naroda i ako žele da narod nema straha od njih moraju biti mnogo iskreniji i pošteniji sami sa sobom, zatim međusobno i svakako spram Gospodara svjetova, a On daje uspjeh kome On hoće.
Piše: Mirsad Mešanović