Zašto nam Allah nije uslišao dove za našu braću u Iraku? (dr. Seid Ramadan el-Buti)

Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna!

Nakon zahvale Allahu i salavata na Poslanika s.a.v.s.:

Svi znate da je insan Allahov rob, te da taj isti insan treba da se u skladu tog robovanja vlada, primjenjujući ga u vjerovanju, ponašanju i ubjedenju. Od najjasnijih oblika tog robovanja i pokornosti Allahu jeste kontinuirano pribjegavanje Allahu i dova ispred vrata Njegove milosti.

Vi dobro znate, što sam više puta napominjao, da je dova jedan od oblika ljudskog robovanja Allahu dž.š., te da je ona sama po sebi cilj a ne sredstvo. Kur’an to nam jasno potvrduje kada nam kaže: “Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u džehennem poniženi" (Al Gafir 60), gdje dovu objašnjava kao ibadet a ibadet objašnjava dovom.

 

Od čovjeka, božijeg roba, se zahtjeva da se ponaša u skladu tog robovanja iskazujući svoju nemoć, slabost i svoju stalnu potrebu prema Allahovoj milosti. Najbolji način iskazivanje svega ovog je dova, što bi značilo da je dova sama po sebi CILJ a ne sredstvo.

Radi svega spomenutog, niko ne bi smio da kaže: “Ja upućujem dovu Allahu, uslovljavajući da mi je udovolji, i ja ću tražiti i biti uporan u tome, ali ako mi ne udovolji onda ću se pobuniti protiv Njega, zapostavi ću dovu i smatrat ću da On nije uradio ono što je sam sebe obavezao kada je rekao: “Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!” (Al Gafir 60)

Ti, čovječe kada kucaš na vrata Njegove milosti nemožeš da mu uslovljavaš što ti se prohtjeva jer mu Ti nisi ravan, jer si ti Njegov rob. Tvoj posao je da iskažeš svoju potrebu koju tražiš, da staneš na vrata Njegove milosti potpuno ponizno, ogrnut odjećom svoga robovanja Njemu, bez obzira da li ti On udovolio tvojoj molbi ili ne, zatvorio ti vrata svoje milosti ili otvorio, ili ti ostvario tvoja očekivanja ili ne. Tvoj posao je da ostaneš zalijepljen za vrata Njegove milosti. Reci ti meni ako bi htio da ostaviš vrata Njegove milosti, na čija vrata bi onda pokucao? Kod koga ćeš da zatražiš da ti usliši tvoju molbu?

 

Tvoje bježanja, u tom slučaju će biti, ustvari, ponovni povratak vratima Njegove milosti. Božiji Poslanik s.a.v.s. bi u noćima, na sedždi i u predzoru izgovarao sljedeću dovu: “Allahu moj, utičem ti se tvojim zadovoljstvom od Tvoje srdžbe, Tvojim oprostom od Tvoje kazne, i utičem se Tebi od Tvoje kazne, i nikada neću moći da Te pohvalim onako kako si Ti sam sebe pohvalio.”

 

Braćo, sve ovo govorim da se nebi šejtan ili nefs poigrao sa čovjekom pa mu rekao: “Eto, dovio si sa hiljadama ljudi (za iračke muslimane op.prev.) koji su isto dovili, pa da li je ta dova uslišena? Gdje je to obećanje koje je Allah zagarantovao vama?”

 

Čuvajte se da vam šejtan unese ovaku smutnju u vaša srca.

 

Osigurajte sebe od njegovih spletki pomoću sljedećih činjenica:

 

Prva činjenica:
Dova je CILJ a ne sredstvo. Dova nije sredstvo za postizanje želja, pa kada ti udovolji tvojoj želji ti Mu okreneš glavu i napustiš Ga. Najmanja stvar koju trebaš da kažeš svakome ko ti nesto uradi jeste: “Hvala”. Dova kojom se rob obraća svom Gospodaru je sama po sebi ibadet: “I sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!” (El Hidzr 99). Ovo je prva činjenica.

 

Druga činjenica:
Nemojte požurivati stvari. Ko to može da kaže da Allah nije uslišio našu dovu? Ko to slijedi svoju nepromišljenost i objašnjava stvari spram svojih prohtjeva? Ne treba da požurivamo stvari, i da požurivamo dogodaje! S obzirom da sam ja jedan od Božjih robova koji su potpuno ubjedeni u svoje ropstvo Allahu, sigurno tvrdim da je Allah dž.š. uslišio našu dovu. Ne mora značiti da zbog mog čvrstog ubjedenja moram da vidim viziju toga u stvarnosti i ne treba da dokaz mog ubjedjenja bude požurivanja tog jasnog uslišenja shodno mojim željama. Ovo je, poštovana braćo, potpuno pogrešan postupak. Ovaj čudan dogadaj (brz pad Bagdada op.prev.) je iznenadio arapski i Islamski ummet, ali nemoj da požurijemo stvari i da komentarišemo dogadaje na pesimističan način. Činjenica je da stvari tako ne stoje.

 

Treća činjenica:
Jučer sam napomenuo da kada skrušeno dignemo svoje ruke moleći Allaha moramo da se sjetimo uslova za uslišavanje dove, te da znamo da postoje uslovi da bi nam Allah dž.š. uslišao našu dovu. Treba da se povratimo sebi i zapitamo: “Da li smo ispunili ove uslove”?

Braćo, problem je što svako od nas ne dovi samo za sebe kao jedinku, a da je tako bilo bi dosta lakše gdje bi se za par trenutaka pokajao Allahu, zamolio ga za oprost i dao Mu obećanje da se neću vratiti tim hrđavim djelima, zatim ga zamolim i on mi usliši molbu. Ali, kada dovimo za čitav ummet, kada dovimo za raznovrsne grupe i ljude, kako ja mogu da garantujem da su se svi oni pokajali Allahu? Da su se svi ustrojili spram Njegovih naredbi? Treba da zamislimo kao da nam se neko iz nebesa obraća govoreći: “Kada si dovio za sebe, uslišano ti je, ali kada doviš za sve ljude, bilo bi bolje da ih prvo pozoveš da ispuni uslove za prijem dove kod samih sebe.” Treba da pogledamo u naša djela, da li su se uslovi dove ispunili u svim državama, a Irak je jedna od tih Islamskih drzava. Da li su uslovi ispunjeni?

 

Prošle sedmice sa vam ukazao na izdaju, dvije velike izdaje od kojih jedna na jugu (misli na shi’ite op.prev.) a druga na sjeveru (misli na Kurde op.prev.). A Allah samo zna koliko je jos izdaja bilo?!

 

Ta izdaja koja se dogodila, zar neznate da je to prepreka da dova stigne do nebesa? Hoću da vas podsjetim na bitku na Uhudu. Ta bitka je počašćena time što je naš dragi Poslanik s.a.v.s. sudjelovao u njoj. Muslimani su izvojevali veliku pobjedu, ali je nakon pobjede učinjena greška. Kažem “greška” a ne izdaja, nego pogrešna procjena od strane dvadeset poslanikovih ashaba. Gledali su na poslanikovu naredbu, dok su čuvali leđa muslimanske vojske na brdu, onako kako su mislili da je ispravno, pa su sišli sa brda prije poslanikove dozvole misleći da je bitka završena i da je sve okončano. Sišli su nadajući se da podijele ratni plijen sa svojom braćom. Šta se desilo sa ovom pobjedničkom vojskom na čelu sa Rasulullahom s.a.v.s. za nekoliko trenutaka pobjeda se pretvorila u poraz, a poraz mušrika u pobjedu. Čak je dio toga zadesio Poslanika s.a.v.s., gdje je pao u zasjedu, slomljen mu je sjekutić…i sve ono što znate sto se desilo poslije toga.

 

Braćo, poredite ovaj veliki broj i raznovrsnost muslimanskih izdaja današnjice sa ovom “pogrešnom procjenom” koja se desila od strane dvadesetak ljudi, i pogledaj te šta je Allah dao da se desi Poslanikovim ashabima pa i samom Poslaniku s.a.v.s.?!

 

Na osnovu svega ovoga, kakav bi trebao da bude naš kraj? Da nas Allah hoće kažnjavati spram naše stvarnosti bili bi uništeni. Ovo je još jedna činjenica.

 

Nakon svega ovoga ponavljam da nas Allah dž.š. neće kazniti onim što zaslužujemo, jer je On plemeniti je od toga i On će prema nama postupiti kako to Njemu dolikuje.

U ovom ummetu još uvjek ima evlija, dobrih ljudi koji su svojim dijelima bliski Allahovoj milosti. Još uvjek ima u našem ummetu onih koje je opisao Poslanik s.a.v.s. da su: “Raščupani, zaprašeni, od kojih ako bi jedan od njih digao ruke, Allah bi mu ukabulio”!
Mi se nadamo, a ne zaklinjemo se da će to biti, da nam Allah usliša naše dove, da nam svojim lijepim oprostom prede preko naših loših dijela, te da sačuva naše loše ljude radi dobrih, iako je izdaja bila velika. Vi ste vjerovatno čuli sve pojedinosti koje su dovoljne da ih ponovo ne ponavljamo.

 

Četvrta činjenica:
Muslimani mogu poginuti i otići sa ovoga svijeta, ali niko od njih neće umrijeti bez svoga “odredenog smrtnog časa” (edžela), i niko neće otići sve dok mu ne dode propisano vrijeme. Tako da će mo svi otići. Jedino će ova vjera da ostane kao pobjednik, htjeli to njeni neprijatelji ili ne, “Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci” (Al Gafir 51).

 

Ta pobjeda je pobjeda vjere a ne ljudi ili ličnosti, kako to Kur’an kaže: “A Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna” (Jusuf 21), “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti” (Al Hidžr 9), i kaže: “Oni žele da utru Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima” (As Saff 8), i kaže: “Allah je zapisao: "Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!" (Al Mugadela 21).

 

Mnogi su ajeti koji pojašnjavaju da se pobjeda vjere razlikuje od pobjede jedne licnosti. (Misli na Saddama i njegov sistem op.prev.)

 

Najveći ili ništavni tiranin u Americi sanja da će da porazi ovu vjeru, što se nikada neće dogoditi.

 

Islam će preplaviti njegovu državu i sunce Islama će zasjati na zapadu u kojem se on skriva. U ovo predskazanje smo sigurni.

 

Ovo je činjenica koju je Allah dž.š. garantavao, da će Islam biti iznad svih vjera, ali to ne iziskuje da odredeni pojedinci budu iznad drugih. Da li ovo iziskuje da vode arapskog svijeta, koje vidite i o kojima mnogo toga znate, da oni budu predstavnici tog Islama te da zasjednu na prijesto vodenja svijeta? NE!

 

Istinu je rekao Allah dž.š. u Kur’anu gdje kaže: “A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti” (Muhammed 38).

 

Braćo, ove činjenice pažljivo pogledajte jer one odklanjaju šejtanske spletke od vas. Sjetite se Allahovog govora i historije koja odaje počast Njemu. Sjetite se ovih činjenica koje se dosta puta ponavljaju u Kur’anu: “Oni žele da utru Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima” (As Saff 8), “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti” (Al Hidžr 9), “Allah je zapisao: "Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!" (Al Mugadela 21).

 

Ovako je Allah odredio da bude: “A Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna” (Jusuf 21).

 

Istinu je rekao Božji Poslanik s.a.v.s. kada je u sahih hadisu kazao: “Allah mi je savio zemlju pa mi pokazao njen istok i zapad, a vlast mog ummeta ce dostići sve ono što mi je prikazano.” Tj. smanjio je i pokazao mi da će vlast vjere sa kojom sam poslan nakon svih poslanika i vjerovjesnika dostići do oblasti koje su mi savijeni.

 

Isto tako je rekao: “Islam će dostići dokle je stigla noć i dan”, pa ne brinite.

 

Ljudi su jedno, a Allahova dž.š. vjera je nešto sasvim drugo. Kada bi čitav dunjaluk bio prepun izdaja i kad bi se svi ljudi koje se svojom vanjštinom definišu kao muslimani pretvorili u lovačke pse koji će da love ljude i pokljanjaju ih Allahovim neprijateljima i tako nastavljaju, opet bi Allahova vjera ostala sačuvena od svega toga, zato, draga braćo, nemojte da brinete.

 

Allahova vjera je najsličnija ovom suncu koji se presijava na sredini neba, koga ljudi, pretvorivši se u metlare nastoje dižući prašinu, da ga prekriju prašinom. Ali, šta će se desiti na kraju? Ova prašina će da padne i povrati se na glave ovih metlara, a sunce Islama će ostati svjetlo i jako u svom sjaju.

 

Ovo nam je utjeha. Mi odlazimo i svakih insan će otići sa ovog dunjaluka u susret svom Gospodaru u odredeno vrijeme, bio on u svom krevetu ili na vojnom polju.

 

NAPOMENA: Sa arapskog preveli H.H. i Z.H. Ovo je tema hutbe koju je održao dr. Seid Ramadan el-Buti u Damasku, 11.04.2003 godine, nakon iznenadnog pada Bagdada u Američke ruke, bez zapaženog otpora od strane iračkih trupa.