Vlaseničanin Salko Zildžić, prvak svijeta u kik-boksu
Neki mi zamjeriše selam, reče Salko Zildžić, ali ih molim da mi objasne otkud da ringovni sudija , Romeo Deša iz Rijeke, prije početka meča, kada se obratio borcima, meni kaže : – Allah ti pomogao!
Salih BRKIĆ
Sa deset godina je Salko Zildžić sa svojom obitelji morao otići iz Vlasenice. U Tuzli se školovao i izrastao kao sportista od prvaka BiH i Evrope do svjetskog šampiona u kik-boksu, Wako pro verzija. Salko Zildžić je vjernik, vjera mu je, kaže, način života. Na ring izlazi uz ilahiju. Selam koji je uputio gledateljima televizijskog prijenosa najviše je, izgleda, zasmetao nekim Tuzlacima koji su se oglašavali na internetskim forumima. U februaru se šerijatski vjenčao sa svojom hanumom Lejlom. Želja mu je da ima dosta evlada, završi fakultet, živi onako kako Allah zapovijeda i , kada dođe vrijeme, preseli kao musliman.
Profesionalni šampion svijeta u kik-boksu Salko Zildžić rođen je 1981. godine u Vlasenici. Već godinama je uzor mnogim mladim sportistima Tuzle i šire regije. Jer, Salko Zildžić se u mnogočemu razlikuje od mnogih, daleko manje poznatih sportista.
Još u rodnoj Vlasenici počeo se baviti karateom. Kasnije je u Tuzli nastavio trenirati ful-kontakt, lou-kik i, posljednjih godina postao jedan od velikana svjetske Wako-pro federacije u kik-boksu. Za njegovo ime nikad nisu bile vezane nikakve afere, narod ga je izabrao za zastupnika u Skupštini Tuzlanskog kantona, a uz svakodnevne višesatne treninge i takmičenja pokušava, koliko može, da odgovori obavezama studenta druge godine na Visokoj trenerskoj školi u Tuzli.
Babo Muhidin i mama Zineta govorili su mi da sam od ranog djetinjstva bio nekako hiperaktivan. Na nagovor prijatelja 1995. godine počeo sam trenirati ful-kontakt. Prve mečeve imao sam 1998. godine, da bih, godinu dana kasnije, postao prvak BiH, a na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Italiji, mada po godinama junior, osvojio sam bronzanu medalju. U Ukrajini, na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2000. godine, postao sam prvak svijeta u lou-kiku. Nešto kasnije počinju i prvi profesionalni mečevi – priča nam u svom domu, na proplanku, u tuzlanskom naselju Ši Selo, Salko Zildžić. Dok Salkina hanuma Lejla donosi tradicionalno posluženje, Salko ističe da je od 2001. godine sve krenulo još brže s profi- mečevima u Bosni i Hrvatskoj. Poseban doprinos njegovom sportskom i životnom uzletu dali su trener kik-boksa Enver Hebibović, menadžer i prijatelj Senad Mujkanović, trener boksa Ismet Kavgić, Muris Đug, koji brine o općefizičkim pripremama i dr. Samir Mačković.
Uz ilahiju je duša uvijek smirena
Ilahije su počele pratiti Salkin izlazak na ring kada je prvi put, počinjući svoju suradnju sa trenerom Enverom Hebibovićem, osjetio promjene i duševni mir pred teške trenutke treninga i borbi, nakon što je puštena ilahija Teleal Bedr alejna, ali i poznati stihovi iz poezije Muse Ćazima Ćatića – Gospode, evo, na sedždu ti padam… Sve njegove mečeve, također, prati i instrumentala iz filma „Pod zastavom Muhameda“.
Tako je bilo i kad sam pobijedio mađarskog borca 2003. u Tuzli, kad sam godinu dana kasnije u maju postao profesionalni prvak Evrope u kik-boksu, a u decembru u sarajevskoj Skenderiji i svjetski profesionalni šampion. Godine 2005. u reprezentaciji BiH osvajam i svjetsko prvenstvo u Maroku. Borba za titulu protiv Brazilca u tuzlanskom centru „Mejdan“ 2006. godine donijela je i veliku radost, ali i probleme. Povrijedio sam koljeno i moja rehabilitacija, ali i saniranje nekih drugih zdravstvenih problema, prvenstveno manjka željeza u krvi, odvojila me je od takmičenja sve do polovine decembra prošle godine i odbrane titule protiv Ivana Strugara u Budvi – kaže Salko Zildžić.
Taj duševni mir i vjera islam, naglašava ovaj uzorni mladi čovjek, pomogli su kad je bilo vrijeme raspinjanja i dilema da li se jedna blistava karijera bliži kraju. Nije bilo lahko odgovoriti svim obavezama, ali Salku to nije zaustavilo. Postio se ramazan, ne računajući prijepodnevne, noćni treninzi počinjali tek poslije jacije, a spavao je tek koji sat do sehura. Nekada učenik generacije Elektrotehničke škole u Tuzli samo je zastao na studiju još jednog, Elektrotehničkog fakulteta, gdje je također druga godina.
Teško je objasniti koliko mi znači i pomogne moj izbor izlaska na ring uz ilahiju. Podsjeti me ko sam i šta sam, u tom trenutku čovjek se halali i sa pobjedom i porazom. Nije svejedno, naravno, maksimalno se nadam pobjedi, ali prihvatam i poraz da bih se opert vratio iz pepela. Jer, čovjek živi između nade i oprosta, ali i kazne za ono loše što je učinio – ističe Salko Zildžić.
Sudija reče: Allah ti pomogao !
U meč za odbranu titule protiv svjetski priznatog borca Ivana Strugara u Budvi, Salko Zildžić je ušao sa još prisutnim manjim zdravstvenim problemima. Izgubio je na poene i Strugar je preuzeo šampionski pojas, ali Salko Zildžić je tada javno na ringu u Budvi poručio da će titulu vratiti za nekoliko mjeseci. To, i pored činjenice da je zadobio lom kosti na ruci zbog čega se i na revanš meču u Tuzli borio, a u ruci su bili šarafi za povezivanje kosti.
Meč u Tuzli i ovaj maj 2008. teško se može zaboraviti. Ilahija, prepuna dvorana, državna himna, misao da Allah pomaže kad je najteže. U toj borbi se moglo desiti da padnemo ja ili Strugar. Allah najbolje zna, vjerovatno sam zaslužio njegovu milost i radost pobjede. Opet je pojas prvaka svijeta pripao meni. I moja zahvalnost svim znanim i neznanim ljudima koji su mi pomogli – uz osmijeh govori Salko Zildžić.
Gledamo zajedno trijumfa na kraju meča u Tuzli. Selamio je Salko Zildžić sve gledatelje, zahvalio svom štabu, roditeljima i sestri Zilhi, selamio Bošnjake u Sandžaku i pozdravio sve Crnogorce. Nakon toga bilo je ponekih reakcija, prvenstveno iz nekih poruka čiji su autori iz Tuzle. Salko se na to mnogo ne osvrće, ali je u medijskim istupima odgovorio na najbolji način. Neki mi zamjeriše selam, reče Salko Zildžić, ali ih molim da mi objasne otkud da ringovni sudija , Romeo Deša iz Rijeke, prije početka meča, kada se obratio borcima, meni kaže : – Allah ti pomogao! Tom čestitom čovjeku ništa ne smeta, a eto, nekim našim, smeta moj selam upućen kao univerlazni pozdrav svim ljudima.
Salko Zildžić sada ide dalje. Najavljen je još jedan meč sa Ivanom Strugarom pred kraj godine. Privatno, želi se više posvetiti i fakultetu kako bi kasnije mogao prenositi iskustvo na one koji dolaze. Kažu da mu je vjera način života. Život treba omeđiti onako kako Allah zapovijeda. Mladim poručuje da slušaju roditelje, da uče i izučavaju kako bi došli do spoznaje dobrog i lošeg i da se potrude kako bi u životu napravili što više dobra.
Kad je u pitanju politika, bit će u njoj samo dok bude mogao činiti hair i dobro, a narod to bude cijenio. Porodično, molit će Allaha da mu podari mnogo evlada koje će sa Lejlom podizati, zatim dobro zdravlje dok bude vijeka, a onda da preseli kao musliman…
Novi Horizonti