Terorizmom protiv terorizma (Jusuf el-Karadavi)

Mudrost i lijep savjet su usmjereni ka istomišljenicima, a raspravljanje na najljepši način ka onima koji imaju drugačije mišljenje, posebno prema Sljedbenicima Knjige. Uzvišeni Allah veli: “Nemojte raspravljati sa Sljedbenicima Knjige osim na najljepši način, izuzev onih od njih koji su nepravdu počinili, i recite: Vjerujemo u ono što je nama objavljeno i što je vama objavljeno. Naš i vaš Bog je jedan i mi Mu se pokoravamo (mi smo muslimani)” tj. sjetite se vama i njima zajedničkih sadržilaca. Postoje dodirne tačke i postoje one po kojima se razlikujemo. U “raspravljanju na najljepši način” naglašavajte tačke susretanja i zajedništva, kako bi bilo moguće približavanje dviju strana. To je kur’anska logika. Kur’an raspravljajući sa mušricima čak veli: “I mi smo ili vi na pravom putu ili u jasnoj zabludi. Reci: “Nećete biti pitani za ono što mi zgriješimo, niti ćemo mi biti pitani za ono što radite.” Trebalo bi reći: “Niti ćemo biti pitani za ono što vi zgriješite”, ali zbog uljudnosti, ljubaznosti i blagosti ne želi im otvoreno pripisati griješenje. Slijedeći ovu logiku, sastao sam se sa drugima, rekavši da postoje mnoga područja u kojima dvije vjere i njihovi sljedbenici mogu sarađivati:  

– ustajanje protiv bezvjerstva, jer je mnoštvo onih koji ne vjeruju u Boga, u onaj svijet, u poslanstvo, niti prihvataju moralne vrijednosti niti obraćanje Bogu, i prema njima moramo imati jedinstven i nepokolebljiv front.  

– mnoštvo je pristalica raskalašenosti i moralnog relativizma, koji žele apsolutnu seksualnu slobodu, dopuštaju perverzije, osnivaju klubove nudista, dopuštaju brak osoba istog spola i sl. Moramo zajednički istupati protiv takvih.  

Takođe se moramo zajednički boriti protiv svih vidova nepravde i nasilja koji se događaju na zemlji, poput onoga protiv palestinskog naroda koji godinama podnosi cionističko iživljavanje nad ovim golorukim i potlačenim narodom, koji je prolio mnogo svoje krvi i žrtvovao mnogo života i mnogo propatio.  

Postoje, dakle, mnoga područja u kojima je moguća saradnja i to smo im jasno i otvoreno stavili do znanja. U ovom odlučujućem trenutku ljudske historije, rekli smo im da smo protiv terorizma i da smo još od prvog dana osudili napade u Njujorku i Vašingtonu.  

Ali, vrlo je važno definirati šta je to terorizam i ne ostaviti da dolazi do zbrke i konfuzije. Amerika želi da ovaj termin ostane nerazgovjetan i rastegljiv i labavo definiran. Ona terorizam definira kako ona hoće, kako bi u teroriste svrstala i one koji to ni po čemu ne mogu biti. Vidjeli smo tako da je među 27 organizacija svrstala i pokret kašmirskih mudžahida, legitiman pokret otpora Kašmiraca koji brani svoju teritoriju, svoje svetinje, svoje slobode i svoje pravo na samoopredjeljenje. Amerika ih smatra teroristima. Postoji udruženje zvano “El-Vefa”, dobrotvorno humanitarno udruženje koje se bavi kopanjem bunareva i gradnjom džamija i medresa, a ovo nema nikakve veze sa politikom. I njega je svrstala u teroristička udruženja.

U godišnjim izvještajima Amerika u terorističke organizacije svrstava i Hamas i pokret Islamski Džihad i Hizbullah, kao i palestinske organizacije sa sjedištem u Siriji. Sve ovo je neprihvatljivo. Moramo jasno odrediti šta je terorizam. Terorizam je ubijanje nevinih ljudi bez razabiranja ko je kriv a ko nije i korištenje civila za ostvarenje određenih ciljeva. Ja sam prije mnogo godina, kada je kidnapovan kuvajtski avion i kada je jedan putnik ubijen i izbačen iz njega kao da nije riječ o insanu koji ima svoj dignitet izdao fetvu o zabrani kidnapovanja aviona i o tome da se to smatra terorizmom i zločinom koji je haram i kao takav nedopustiv. Jer, u čemu je grijeh putnika otetog aviona? Mogli smo među njima biti ti ili ja, moj ili tvoj sin ili brat. Kakva je naša krivica pa da se protiv nas zastražuje neki vladar ili vlada ili neko traži ili da se iznuđuje nešto a da se nas izlaže opasnosti? Kada je Ebu Sayyaf na jugu Filipina uzeo grupu Zapadnjaka kao taoce, prijeteći vladi da plati ili će ih poubijati, to sam proglasio haramom i to spomenuo na ovom mimberu. Nije dozvoljeno civile koristiti radi pritiska na druge. Stoga ne odobravamo korištenje civilnih aviona kao sredstva za zastrašivanja. Šta sam ja kriv ako sam putnik u tom avionu a ti želiš da ostvariš neki cilj i pri tom me ubiješ a ja nisam saglasan? Putnici koji su bili u ona četiri aviona, očigledno nisu bili nizašta krivi. Šta su skrivili pa da sa njima udari u Svjetski trgovački centar? I u tom centru su bili civili, neki od njih i muslimani. U njemu je radilo oko 2500 muslimana, svaki petak su klanjali džumu, neka braća su mi govoril da je tu džumu klanjavalo po 1500 klanjča. Šta je njihov grijeh? Ja želim, braćo moja, da oslobodite svoje emocije i da ih potčinite šerijatu. Ne trebamo se predati svojoj netrpeljivosti prema Americi pa pravdati ovakve akte. Mi osuđujemo ovakva djela i smatramo ih zločinom, jer islam izričito zabranjuje ubijanje civila i neborbenog stanovništva. To smo razjasnili od prvog dana, izdao sam i saopštenje u kome sam osudio ovakve akte. Božiji poslanik se, našavši u nekoj bici ubijenu ženu, naljutio i osudio takav postupak ashaba, rekavši: “Ova se nije borila!”, tj. pitao je za razlog njenog ubijanja. Znači, ubiti se može samo neko ko se bori, ko nosi oružje. Sve ostalo je terorizam.  

Amerika želi da ostavimo otvorena vrata kako bi se u teroriste mogli ubrojati palestinski borci, koji brane svoju domovinu, svoje svetinje, svoj Aksa. Mi to odbijamo. Palestinci imaju pravo da se brane. Imaju pravo da se neko od njih opaše ekplozivom i od sebe napravi živu bombu koju će aktivirati među svojim neprijateljima, ubivši koga ubije. Jer, izraelsko društvo je vojničko društvo, a oni su zavojevači i okupatori, i sva običajna prava, svi nebeski zakoni, svi pozitivni zakonski propisi i međunarodne konvencije i moralne vrijednosti, pa čak i one prirodne drže normalnim da se tijelo suprotstavi i odbaci svako strano tijelo koje u njega uđe. To je prirodno i legitimno pravo. Palestinci se moraju boriti, pa makar i ovakvim samožrtvujućim akcijama, i one su legalne i legitimne – i o tome sam izdao fetvu – sve dok se izvode na terirotiji Palestine i sve dok su u funkciji odbraneživota, svetinja i zaštićenih vrijednosti. Ne treba brkati stvari. Oni žele da mi ovakve stvari proglasimo zabranjenim. Potlačeni imaju samo to. Cionisti imaju zastrašujući vojni arsenal i nuklearno oružje, a mi imamo ljudske bombe. Oni nisu u stanju učiniti ono što smo u stanju mi – žrtvovati se. Mi to možemo, mi posjedujemo ono što oni ne posjeduju.  


Nadalje, zašto ne govore o uzrocima terorizma? Šta dovodi do njegove pojave u svijetu? To je nepravda. Nepravda koja pogađa ljude podstiče ih da čine takva djela koja mi osuđujemo, ali moramo sagledati njihove uzroke. Ako istinski žele iskorijeniti terorizam, moraju izliječiti uzroke zbog kojih se on pojavljuje. Prije oko dvije sedmice u mome uredu me posjetio otpravnik polova američke ambasade. Rekao sam mu: “Ako želite da se borite protiv terorizma, iskorijenite nepravdu. Vi ste sada odvojili 40 milijardi dolara za borbu protiv terorizma, ulažete napore da okupite svijet i formirate alijansu za borbu protiv terorizma. Da ste uložili deseti dio te svote i tog truda za rješenje problema i podršku istini i pravdi, da ste stali uz palestinski narod koji godinama trpi gorke nevolje, a ne uz cionističku tvorevinu koja se bespravno oholi na zemlji i koja prolijeva krv, ruši domove i ubija starce, žene i djecu, a vi je podržavate finansijski, oružano i svojim vetom, ne bi se događalo to što se događa. Ono što se dogodilo dogodilo se kao rezultat te nepravde i njenog kontinuiranog činjenja. Bojim se da ćete potrošiti tih 40 milijardi i više, a da nećete dokrajčiti terorizam, da će on preživjeti i da će rezultat biti nula, a možda i ispod nule. Možda ćete uništiti Usamu bin Ladina, ali će se poslije njega pojaviti hiljadu Usama bin Ladina. Usama bin Ladin nije osoba, on je fenomen borbe potlačenih na zemlji protiv jakih na načine koji im ne mogu pasti na pamet. Potlačeni razmišljaju o sredstvima kojih se jaki ne mogu ni sjetiti, oni su se spremni žrtvovati.”  

Otpravniku sam još rekao i ovo: “Terorista nije obična osoba. On nema interesa, on ima ideju. Moramo izučiti njegov mentalni sklop i upoznati njegove poticaje. On je introvertirana osoba, silno privržena svojoj ideji za koju je spreman i žrtvovati se. Beskorisno je protiv njegovog bijesa i nasilja boriti se sličnim, jer će to samo povećati njegovu odlučnost i učvrstiti njegovo uvjerenja. Protiv ideje se treba boriti idejom. Protiv njega se treba boriti korigujući njegove pogrešne predodžbe, a to mogu činiti ljudi od nauke, ideja i misije. Oni trebaju ispravljati, upućivati i podržavati pravilno usmjerenje, to je njihov posao.”

“To znači da treba voditi idejni rat?” – reče on.  

“Prije svega to” – nastavih. “Nadalje, vi se protiv terorizma borite sličnim terorizmom, koristeći istu logiku terorizma protiv kog se borite. Oni vele: ‘Ja se ne mogu boriti protiv Buša niti protiv CIA-e i njima sličnih, ali se mogu boriti protiv njih rušeći im zgrade u kojima su nedužni ljudi.’ Vi koristite istu logiku, jer kada udarate na Afganistan udarate na goloruki i nedužni narod koji nije počinio terorizam. Ovaj totalni rat neće dokrajčiti terorizam. Teroristi se mogu iskorijeniti kao i bilo koji drugi zločinci. Kada se želimo riješiti nekog zločinca, predamo ga sudskoj pravdi, koja ga po zakonu osudi i kazni. To je ono čemu mi pozivamo. Mi smo pozivali na internacionaliziranje istrage i internacionaliziranje suđenja. Šta to znači? Amerika želi internacionalizirati kampanju, iako joj to nije potrebno, jer ima dovoljno moći, ali želi zadobiti legitimnost pristankom islamskih zemalja na tu kampanju, u što su se arapske i islamske zemlje nažalost zaglibile.”  

Rekli smo im: “Internacionalizirajte istragu: neka u njoj učestvuju pravedni, sposobni i pošteni ljudi iz cijelog svijeta, kojima ljudi mogu vjerovati. Ako se stvar tiče čitavog svijeta, neka onda on sa vama učestvuje u istrazi, a potom i u suđenju. Neka i suđenje bude međunarodno, a ne američko. Zamjeramo Amerikancima što su njihovi pogledi još od prvog dana, čak od prvih sati, odmah upereni u Arape i muslimane, na njih su usmjerili optužbe prije pojave bilo kakvih indicija. Slično su učinili i u poznatom slučaju Oklahoma Sitija, da bi se potom ispostavilo da je Arapima i muslimanima učinjena nepravda a da je počinilac Amerikanac, koji je osuđen i nedavno pogubljen.”  

Po čemu to počinioci ne bi mogli biti naprimjer Amerikanci, ili Japanci, ili Kinezi, ili trgovci drogom, ili ili… Allah najbolje zna.  

Katarski ministar vanjskih poslova izjavio je: “Predočili su nam dokaze koje posjeduju. Prema nama, oni nisu neoborivi niti suštinski. To su indicije koje ne upućuju ni na što. Rekli su da je Bin Ladin glavni osumnjičeni, što samo po sebi nije zločin, niti iziskuje kaznu, a pogotovo vođenje čitavog rata. Rukovodilac istrage je izjavio: ‘Pred nama je sada oko 40 000 niti dokaza i indicija, koje moramo srediti i klasificirati.'” Potrebni su, dakle, mjeseci i mjeseci, a možda i godine, da bi se moglo reći ko je stvarni optuženi. 40 000 niti, a možda se broj i poveća! Kako se onda može reći da je taj počinilac taj i taj pojedinac ili ta i ta skupina? Mi želimo da se postigne pravda. A zašto Amerika ne osudi izraelski terorizam kojem ne postoji premac? Zašto ne osudi ovaj terorizam i ne ustane protiv njega kao što je ustala protiv onoga koji je usmjeren protiv nje i koji je ona sama osjetila na svojoj koži?  

Mi, braćo, volimo pravdu i uz nju smo svejedno na čijoj je strani. Uzvišeni Allah veli: “Neka vas mržnja prema nekome ne navede da budete nepravedni! Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti!” Mi ne želimo da na zemlji vlada logika sile koja čini šta hoće i koju niko ne može zaustaviti kod neke granice. To je logika faraona, koji se osilio na zemlji i ljudima govorio da je on njihovo najviše božanstvo i koji jedini ima pravo na mišljenje i rasuđivanje. To je faraonska logika koju treba odbaciti. Kakva je krivica jednog afganistanskog naroda, nezaštićenog, gladnog, jadnog i prestrašenog, naroda kojeg su ratovi mljeli više od 20 godina? Koji je grijeh ovog naroda pa mu se ruše zgrade i infrastruktura i vraća ga se u kameno doba? Sva infrastruktura se ruši. Vele danas da je bomba pala na neku džamiju i ubila 200 ljudi. Zašto onda osuđujete terorizam koji ubija civile a i vi ih ubijate? Afganistanski muslimanski narod nije ništa skrivio da ga se bombarduje. Dolaze veliki bombarderi i ponekad se vraćaju sa svojim teretom jer ne nalaze na šta bi ga sručili. Onda, zašto tom narodu naturati neku drugu vlast? Ko je postavio Ameriku za svjetskog policaja ili svjetskog vladara i ovlastio je da daje kome hoće a uskraćuje kome hoće, uzdiže koga hoće a ponižava koga hoće, daje vlast kome hoće a oduzima je kome hoće, kao da je božanstvo na zemlji koje niko nemože pozivati na odgovornost. Čemu ovo izigravanje božanstva? Želi li da skine talibansku vladu a postavi neku drugu? To je nešto što svijet odbacuje. Svijet odbacuje mogućnost da postoji jedna sila koja je imperator i koja ravna sudbinom čovječanstva. Afganistanski narod je slobodan narod, sam odlučuje o svojoj sudbini i bira ko će njime vladati. Ako i ne kontrolišu onih 10% teritorije Afganistana, talibani kontrolišu 90%! Mi osuđujemo miješanje u stvari koje se tiču afganistanskog naroda. Mora se ostaviti da sam odluči, a ne nametati mu se kralj koji je na izmaku života i ne zna šta govori. Njegovo kraljevanje je završeno, sa svim posljedicama koje je prouzročilo. Da nije bilo njegove izopačenosti ne bi došlo do komunističke vlasti i ratova koji su donijeli to što su donijeli.  

Priželjkivali smo da ministarska konferencija islamskih zemalja održana u Dohi jasno kaže kako odbija agresiju na Afganistan, to je nešto što iziskuje logika islama. Cjelokupno islamsko pravo, bez obzira na razlike među pravcima i školama saglasno je da musliman ne smije biti sredstvo za borbu protiv brata muslimana. “Musliman je brat muslimanu i neće mu učiniti nepravdu niti ga predati.” “Nemojte poslije mene ponovo postati nevjernici koji će jedni drugima glave sjeći.” “Vrijeđanje muslimana je grijeh, a borba protiv njega kufr.” “Kada se dvojica muslimana sukobe i ubica i ubijeni će u džehennem.” (hadisi op. prev.) Kako odobriti da ovaj nedužni narod bude napadan bez ikakve krivice? Oni su izjavili da će Bin Ladina isporučiti sudu ako se utvrdi i ako im se predoče nepobitni dokazi o njegovoj krivici. Krivica nije dokazana, niti će barem za neko možda i duže vrijeme biti dokazana, posebice što su oni koji su počinili zločin izginuli. Poginuli su i najvažnije tajne su otišle sa njima. Ko ih je podstaknuo, ko platio? Je li onaj ko ih je nagovorio kriv isto kao i oni? Jesu li oni pripadnici vojske pa da moraju slušati nečija naređenja? Mogli su odbiti. Oni snose posljedice onoga što se dogodilo, oni su glavni odgovorni. Potrebno je pravedno suđenja u skladu sa šerijatskim i međunarodnim zakonima. Ovo je važna stvar. Željeli smo da islamska konferencija kaže “Ne!”. Nažalost, većina naših vlada boji se američke osionosti, pa joj se ulizuje i nije u stanju reći joj “Ne!”, odnose se prema njoj kao janje prema vuku ili miš prema mački. Javno joj licemjerno pokazuju jedno a u sebi je proklinju. Svi naši vladari u sebi i među sobom proklinju Ameriku, ali kada se javno okupe nisu u stanju reći joj “Ne!”.  

Obraćam se Americi i pametnima u njoj. Braćo, Amerika nije jedno. Nepravedno je reći da je sva Amerika jedno. Postoje ljudi koji odbijaju ovaj rat, postoje ljudi koje su zaveli mediji. Pametnima u Americi velimo: Ako ste i pridobili neke vladare islamskih zemalja izgubili ste muslimanske narode, izgubili ste muslimanske mase, izgubili ste milijardu i tristo miliona muslimana u svijetu, izgubili ste većinu njih. Oni vas sada mrze, posebno nakon napada na Afganistan. Od Bin Ladina ste načinili heroja čije slike ljudi sada nosaju ne što ga vole već što vas mrze. Sami ste krivi. Vi, Amerikanci, sami ste izgubili ove islamske narode na istoku i zapadu. Ne, to nije logika pametnih. Narode treba pridobijati, oni su vrijednost. Vladari su prolazni, narodi ostaju.  

Uprkos svojoj veličini i moći, uprkos nuklearnom i konvencionalnom naoružanju, uprkos ekonomskoj moći i medijskoj superiornosti, Amerika strepi od satelitskog TV kanala “Džezira”, te male velike stanice koja je nadišla Katar i nije više katarska, već televizija arapskog i islamskog svijeta. Amerika strepi zbog onoga što govori “Džezira”. Njeno postojanje im nimalo ne godi, pa su se žalili katarskom emiru za vrijeme njegove posjete, a on im je, neka ga Allah sačuva, rekao: “To je nezavisna stanica i mi nad njom nemamo upliva. Želimo graditi državu institucija i državu demokratije, pa dozvoljavamo da slijedi svoju filozofiju “mišljenja i suprotnog mišljenja”. Amerika osjeća tjeskobu zbog drukčijeg mišljenja. Zbog same pojave Bin Ladina na ovoj televiziji i njegove izjave da Amerika neće imati mira sve dok ga ne imadnu i Palestinci Amerika je pobjesnila. Ljudi sada pričaju i pitaju se da li će Amerika vojnički udariti i na “Džeziru”. Subhanallah! Zar osionost na zemlji može ići do te granice? Zar ljudima zabraniti da kažu svoje? Ne, ne, Amerika to nije u stanju učiniti. Ako se “Džeziri” išta dogodi, pobuniće se svi muslimani svijeta od Filipina i Džakarte do Kazablanke i svakog mjesta u svijetu. Ona govori u ime muslimana i Arapa, u ime slobodnih i časnih ljudi u svim dijelovima svijeta.  
Savjetujemo Ameriku da preispita svoju politiku. Iz ovih događaja ona mora izvući pouku, oni je moraju prenuti i naučiti ponešto. Kada hairli čovjeka zadesi nevolja ona mu posluži kao lekcija, pa on preispita svoj život, šta je uradio a šta nije, kako bi preusmjerio svoj hod. Tako radi pametan čovjek. Ako Amerika želi okoristiti se onim što se dogodilo, treba preispitati svoju vanjsku politiku i vidjeti šta to čini mnogima u svijetu da je mrze i ne podnose. Treba razmisliti kako se ophoditi prema ljudima, da li logikom gospodara kome ostali moraju biti pokorni robovi ili logikom koegzistencije na principima jednakosti i humanosti? Svi smo sinovi jednoga oca i robovi Jednoga Boga, kao što reče Muhammed a.s. na Oproštajnom hadždžu: “Ljudi, vaš Gospodar je Jedan, a i vaš otac je jedan. Svi ste od Adema, a Adem je od prašine. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti bijelac nad crncem, izuzev po bogobojaznosti. Najplemenitiji kod Allaha je od vas onaj ko je najbogobojazniji”. To je logika koja treba vladati u odnosima među ljudima, a ne logika bahatosti jakih prema slabima, ne logika mržnje, jer to dovodi samo do destrukcije. Čovječanstvo mora sarađivati, a ne međusobno se sukobljavati. Mnogi Amerikanci vjeruju u teoriju sukoba civilizacija, koju je razvio jedan njihov poznati autor, posebno sukoba između zapadne i islamske civilizacije. Mi smo im govorili i govorimo da vjerujemo u dijalog civilizacija, a ne u njihov sukob. Civilizacije se mogu susresti i sporazumjeti, preuzimajući jedna od druge ono u čemu je druga nadmoćna. To nas ne sprjećava da kritikujemo tuđe devijacije i srozavanja, da kritikujemo zapadnu civilizaciju i njeno materijalističko usmjerenje, njenu raskalašenost i oholost.  
Eto, to je potrebno. Uvjerenje da je islam neprijatelj i opasnost i nazivanje islamskog svijeta nadolazećom zelenom opasnošću može donijeti samo zlo i haos. Mi pružamo ruke kako bi smo se okupili oko zajedničkoga i pozivamo druge onako kako je Kur’an pozvao Sljedbenike Knjige prije 14 stoljeća: “O Sljedbenici Knjige, dođite nama i vama zajedničkoj riječi: da ne robujemo nikome osim Bogu, da mu ništa ne pridružujemo i da jedni druge za gospodare mimo Boga ne uzimamo!”  
Naša srca su sa afganistanskim narodom, a naši jezici za njih mole. Naše ruke su pružene da im pomognu. Neka Allah nagradi katarskog emira koji je pozvao na formiranje fonda za pomoć afganistanskom narodu, jer afganistanskom narodu treba pomoć svake vrste: nema škola u kojima će učiti njegova djeca, nema hrane koja bi ga održavala u životu, nema…, nema…  

Ovaj narod ima pravo da mu se pomogne. Moramo ga pomoći na svaki način, i materijalno i pružajući mu svaku podršku koju smo u stanju. Jer, “Vjernik uz vjernika su poput građevine čiji dijelovi pridržavaju jedni druge”. “Muslimani su u međusobnoj ljubavi i samilosti poput jednog organizma: kada se jedan organ požali ostali reagiraju vrućicom i nesanicom.” (hadisi op. prev.)  

 

NAPOMENA: Objavljeno u Preporodu. Sa arapskog preveo Fikret Pašanović.