Temelji muslimanske solidarnosti (Velid Draganović)
Slava i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, Gospodaru svjetova, salavat i selam Njegovom časnom Poslaniku Muhammedu, njegovom plemenitom rodu, vrlim ashabima i svim iskrenim Allahovim robovima.
Neka je hvala i zahvala Onome koji u Kur’anu poručuje:
„I On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio. On je zaista Silan i Mudar“.
(Kuran, En’am 63)
Uzvišeni Allah u ajeti kerimu napominje sjedinjavanje srca. Čija je to srca Allah sjedinio? Srca vjernika. Kako je to Allah džellešanuhu sjedinio njihova srca? Prvo ih je očistio, a onda ih sjedinio.
Da se malo podsjetimo kako mi postupamo kad nešto lijepimo. Prvo dobro išmirglamo i očistimo površine koje hoćemo da zalijepimo, zatim ih namažemo ljepilom i pritisnemo jednu uz drugu.
Vezivanju ili sjedinjavanju ili lijepljenju vjerničkih srca prethodi takođe čišćenje, ali se srca vjernika ne čiste se šmirgl papirom. Ona se čiste spominjanjem Allaha džellešanuhu, činjenjem dobrih djela i izbjegavanjem loših djela. Mjesto na kojem počinje ovaj proces čišćenja jeste džamija. Pravila lijepog ponašanja vezana za posjetu džamiji štite jedne muslimane od nepristojnosti drugih ili bilo kakvog uznemiravanja. Ova pravila su jedan vid samoodgoja u kojem veliku ulogu igra i stid. Ovdje se kroz zajednički namaz iskazuje pokornost Stvoritelju svjetova i liječe muslimanska srca od mržnje jednih prema drugim.
U tom smislu je i hadis: „Najbolji su oni muslimani od čijih su ruku i jezika pošteđeni ostali muslimani“. (Muslim)
Osnova svega je dakle ne uznemiravati drugog. Ovdje počinje solidarnost i bratstvo. Kada je musliman oslobođen ovih negativnih osobina onda možemo reći da je očišćen odnosno išmirglan. Nakon ovoga možemo govoriti o spajanju takvih očišćenih srca.
Kao što je za lijepljenje drveta, plastike metala i drugih materijala potrebno ljepilo tako postoji i ljepilo kojim se sjedinjuju muslimanska srca. Uslovno rečeno to su postupci koje je Allah Uzvišeni naredio muslimanima kako bi povezao njihova srca.
Onda kad su im srca povezana oni postaju poput građevine, poput cigli koje su čvrsto uvezane malterom.
Ti lijepi postupci predstavljaju temelje muslimanske solidarnosti ili vezivno tkivo muslimanske zajenice. Danas ćemo obraditi hadis u kojem su nabrojani neki od ovih postupaka.
Kaže Muhammeds sallallahu alejhi ve sellem u hadisu:
„Musliman je prema muslimanu dućan:
-kada ga sretne da mu nazove selam,
-kada ga pozove (na posao ili gozbu), da mu se odazove,
-kad kihne pa rekne Elhamdulillah da mu rekne Jerhamukellah,
-kada se razboli da ga obiđe, i
-kada umre, isprati ga do mezara?.
(Buharija od Ebu Hurejre).
Ovdje vidimo da je prva stvar koja je spomenuta selam. Selam je pozdrav koji je propisan muslimanima i ne naziva se nemuslimanima. Selam je propisan pri susretu i na rastanku. Božiji Poslanik nas je u brojnim hadisima obavijestio da je nazivanje selama doprinosi jačanju ljubavi medju muslimanima. Selam je pozdrav meleka džennetlijama, selam je pozdrav džennetlija medjusobno, i selam je pozdrav kojim će Uzvišeni Allah pozdraviti džennetlije. Uz selam ide i rukovanje za koje je u hadisu rečeno: „Kada musliman sretne brata muslimana pa se rukuje s njim, njihovi grijesi spadaju sa njih kao što lišće pada sa sasušenog drveta kada puhne žestok vjetar. Pored toga njihovi grijesi se opraštaju pa makar ih bilo kao morske pjene“. (Taberani od Selmana el-Farisije).
Dva muslimana će se rukovati, a muslimanke će se i poljubiti ako time neće nekoga izazvati, odnosno ako nema prisutnih muškaraca.
Odazivanje na poziv isto tako ucvršćuje medjusobne veze muslimana. Kada musliman pozove muslimana da sa njim podijeli njegovu radost onda mu se treba odazvati. Isto tako ako ga pozove da mu pomogne u nečem što ne može sam treba mu izaći u susret.
Pogledajmo jedan primjer iz hadisa gdje je za vrednovanje bratske pomoći uzet ibadet. Poruka je dakle upućena onima koji vole Allaha, koji vole džamiju i koji vole obožavanje (ibadet) uzvišenog Allaha dž.š.
U hadisu se navodi: „Ko izađe da pomogne svom bratu muslimanu bolje mu je od deset godina itikafa. A ko provede jedan dan u itikafu radi Allahovog zadovoljstva Allah će izmedju njega i vatre učiniti tri jarka, svaki širi od udaljenosti izmedju istoka i zapada?. (Taberani od Ibn Abbasa)
Ovo odazivanje jednih drugima u pomoć je kod nas prešlo u opštenarodni običaj. U našim krajevima postoji običaj da se jedni drugima odazivaju na “akciju“ kod gradnje kuće i druge poslove. Veliki broj onih koji pozivaju, ali i onih koji se odazivaju ne znaju da je temelj tog običaja hadis Allahovog poslanika s.a.v.s.
Kada se muslimani međusobno pomažu onda ih i Allah azze ve dželle pomaže, što znamo iz hadisa:
„Musliman je muslimanu brat, ne čini mu nasilje, ne izdaje ga. Ko bude na usluzi svom bratu muslimanu Allah će mu ispuniti njegove potrebe, ko otkloni nevolju od brata muslimana, Allah će mu otkloniti nevolju kijametskog dana, ko pokrije sramotu brata muslimana, Allah će mu pokriti sramotu na ovom i onom svijetu. Allah će biti u pomoći svome robu dok god on bude u pomoći svom bratu muslimanu“. (Buharija i Muslim od Ibn Omera)
A kada brat musliman kihne pa propisno zahvali Allahu njegov prisutni brat musliman će mu reći Jerhamukellah, tj. uputiće Uzvišenom Allahu dovu da se smiluje kihanju. Ovdje je bitno napomenuti da obaveza postoji samo prema onome ko je rekao Elhamdulillah.
Muslimani se trebaju posjećivati u zdravlju i bolesti. U hadisu je obaveza posjećivanja bolesnika jače naglašena, ali za svako medjusobno posjećivanje Allaha radi, pripremljene su specijalne nagrade, kao što se napominje u hadisu: „U džennetu imaju sobe, spoljašnjost im se vidi iznutra, a unutrašnjost im se vidi izvana, Allah Uzvišeni ih je pripremio za one koji se vole radi njega, za one koji se posjećuju radi njega i koji su radi njega blagi i ponizni jedni prema drugima“. (Taberani od Burejde)
Klanjanje džennaze i ispraćaj do mezara treba da bude samo pečat na medjusobno pomaganje i solidarnost muslimana. Ne mogu se preskočiti sve obaveze koje su u hadisu spomenute prije pa da se samo na džennazu ode. Kada su dva muslimana živjela život u solidarnosti kao što islam traži onda odlazak jednog drugome na džennazu ima svoj puni smisao.
Ispunjavanje obaveza muslimana jednih prema drugima i sjedinjenje njihovih srca radi Allaha džellešanuhu kao rezultat ima i ljubav Stvoritelja svjetova prema njima.
Čovjek je posjetio svog brata u vjeri u drugom selu, pa je Allah džellešanuhu poslao meleka da ga presretne na putu i iskuša. Kada je stigao do meleka upita ga melek dokle ide. Kaže: „Idem do svoga brata u ovom selu“. Pita ga melek: „Je li imaš ti kod njega neki interes?“ Kaže ovaj: „Nemam, jedino što ga volim Allaha radi. Kaže melek: „Mene je Allah džellešanuhu poslao da ti kažem da tebe Allah voli kao što ti voliš svoga brata Allaha radi“.(Bilježi Muslim od Ebu Hurejre)
Amin ja Rabi na na?e dove. Uvrsti nas Gospodaru u svoje dobre robove. Ve selamun alel murselin, velhamdulillahi Rabbil alemin.
NAPOMENA: Bosnisch-Islamische Gemeinschaft, St. Gallen, Schweiz, 25.03.2006./24. safer 1427.