Svaki Amerikanac koji obraća pažnju može zapaziti da se identičan fenomen događa u današnjoj Americi.
Razmislimo o mijenjanju istine Bushovog režima o propaloj okupaciji Iraka. Nedugo nakon Bushovog objavljivanja, u maju 2003.godine, da je „misija postignuta“, misija se otkrila kao poprilično nedovršena. Amerikancima je rečeno da je uzrok problema mala sunijska pobuna, sa 2000 – 3000 najviše „relikata tvrdolinijaških, die –hard, basista“. Sjećate li se propagandnog špila karata koji je pokazivao one koji su uhvaćeni i one koje treba uhvatiti? Amerikanci su bili ubijeđeni da kada jednom okupe Saddama Huseina, njegove rođake i pomagače , naše trupe će biti napadane sa obećanim buketima cvijeća, a ne sa bombama po putovima.
Kada hvatanja, suđenja i egzekucije nisu uspjeli riješiti problem , „die-hard“ objašnjanje je nestalo. Novo objašnjenje, bez ikavog smisla i povezanosti sa prijašnjim, došlo je na red. Novo objašnjenje je bilo da Sirija dozvoljava strancima da prelaze granicu Iraka da vode džihad protiv američkih snaga. Ovo objašnjenje je potrajalo sve dok nije postalo previše očigledno da su , uprkos propagandi, „strani borci“ vrlo dobro prihvaćeni , i sakriveni od strane iračke zajednice koja je trpila sve kolateralne štete konflikta.
Kada je došlo vrijeme da SAD stvori iračku vladu , bilo je očigledno da će biti predominantna šitima. Onda, za ograničeno vrijeme, postalo je uobičajeno da se „pobunjeništvo“ prepozna kao popularno kod sunnija. I dok je pobuna prerasla u ono što je Iračka studijska grupa označila kao građanski rat, sa američkim snagama koje nisu sigurne kojoj strani da se priklone, Bushov režim i njegovi mediji počeli su kriviti Al Kaidu za eskaliranje nasilja. Amerikanci su uvjeravani od „Ministarstva istine“ da se ne radi o građanskom ratu, da se radi samo o strancima koji izazivaju konflikt. Ovo je omogućilo
„Velikom Bratu“ da porekne da se radi o građanskom ratu i da oživi strahovanja od
terorističkih napada na SAD i Veliku Britaniju, novu Okeaniju.
Objašnjenje o Al Kaidi je vrlo brzo odbačeno u „memorijsku rupu“. Objašnjenje je impliciralo da je invazija Oceanije ( jedna od zamišljenih država u romanu „1984“ –ovdje se odnosi na SAD i GBR) na Irak je proširila uticaj i snagu Al Kaide , što je u kontradikciji sa tvrdnjama „Velikog brata“ da irački rat čini Okeance sigurnijim, zato jer ovaj rat suzbija terorizam. Objašnjenje o Al Kaidi mora se odbaciti zbog još jednog razloga. Cheney, Israel, neoconi, vladari nove Oceanije, planiraju da napadnu Iran, i zbog toga je sada za pobunjeništvo u Iraku okrivljen Iran.
„Ministarstvo istine“ je prilagodilo zadnje objašnjenje, kao što je to učinila sa onima prije, bez ikakvog osvrta na sahranu prijašnjeg objašnjenja. Odjednom, novo objašnjenje se pojavilo i ponavljaće se sve dok, također, ne bude bačeno u memorijsku rupu. Američki i britanski mediji rade na isti način kao i „Ministarstvo istine“ Oceanije. Dođe dan kada „istina“ ne služi više carstvu ili hegemonističkim centrima u svijetu, ili ukratko –režimu. Kada dođe taj dan , pojavi se novo objašnjenje i ponavlja se sve dok se ne odbaci, i ode u memorijsku rupu.
U zadnjim sedmicama Amerikanci su hranjeni sa serijama izvještaja od oficijelnih izvora da Iran naoružava i iračke pobunjenike i Talibane u Afganistanu. Stručnjaci, i oni koji su sa vladom i drugi, koji su bili susretljiviji sa Bushovim lažnim optužbama o iračkom oružju za masovno uništenje, odbacili su ove tvrdnje.
Ali su izvještaji nastavili dolaziti. Dok ovo pišem, zadnja priča je da je američka vojska „otkrila u blizini američke baze južno od Bagdada lansere raketa, na kojima su bile 34 iranske rakete“. Možete li ovo zamisliti? Pobunjenici su se izložili opasnosti i trudili se toliko da bi postavili ove moćne rakete na udaljenost sa koje bi mogli tući američku bazu i onda ih samo tako ostavili neispaljene da bi ih otkrili Amerikanci. Da bi dalje služili Cheneyevom planu o napadu na Iran mediji su ustvrdili:“Ranije ovoga mjeseca, američki komandanti iznijeli su optužbe protiv Irana, tvrdeći da su viši iranski dužnosnici iz njihovih specijalnih snaga i pripadnici libanskog Hezbullaha obučavali pobunjenike i pomagali im.“ (France Presse)
Zamijetite kako nijedno od objašnjenja kojima su hranjeni Amerikanci u zadnjim godinama nije ni spominjalo, pa čak ni kao mogućnost, da će američka invazija i okupacija Iraka prouzrokovati nasilje u Iraku. Navodno, SAD je otvorena zemlja sa slobodnom štampom i vladom odgovornom narodu. Ipak, informacije koje su servirane američkom narodu su većinom lažne kao što su bile lažne one kojima je građane Oceanije hranio „Veliki brat“ kroz svoje „Ministarstvo istine“ u Orwelovom slavnom romanu.
U Orwelovom romanu , uprkos totalitarnoj bazi vlade, ništa se ne događa narodu sve dok prihvataju vladino nametljivo nadziranje njihovih života i dok se ne zainteresiraju za istinu i činjenice… U takvom svijetu , istina i individualnost se istiskuju iz ljudske svijesti i postaju nevažne. Građani preživljavaju prihvatajući stvarnost „Velikog brata“ koja se stalno mijenja. Ovo je ono za što su „mainstream“ mediji u Velikoj Britaniji i SAD-u osposobljavani. Nema smisla se žaliti na nekoliko Judith Millera u ovim ili onim medijima, ili na očite zagovarače rat u Weekly Standardu, Fox “News”-u ili uredničkoj strani Wall Street Journala. Svi korporativni mediji postaju – Ministarstvo istine.
Paul Craig Roberts
ICH
Preveo CrniLeptir