Poligamija – ključ za dug život

IslamBosna.ba – Nova istraživanja sugeriraju da muškarci iz poligamnih kultura žive duže od onih iz monogamnih društava.

Nakon što su uzeti u obzir socioekonomski faktori, muškarci stariji od 60 godina iz 140 zemalja u kojima je poligamija prisutna u različitim oblicima, žive u prosjeku 12% duže nego muškarci iz 49 uglavnom monogamnih zemalja, tvrdi Virpi Lummaa, ekologinja sa Univerziteta u Sheffieldu u Velikoj Britaniji.

Lummaa je svoja istraživanja predstavila prošle sedmice na godišnjoj konferenciji Međunarodnog društva za biološku ekologiju u Ithiaci, New York.

Ovo istraživanje, međutim, nije poziv na poligamiju, već može pomoći u rješavanju dugotrajnog pitanja ljudske biologije: Zašto muškarci žive tako dugo?

Ovo pitanje ima smisla tek kada se postavi isto za žene, koje – za razliku od gotovo svih drugih životinja – žive mnogo duže nakon menopauze.

Nametnuta monogamija

Jedan mogući odgovor na ovo pitanje je fenomen poznat kao „efekat bake“. Naime, za svaku dodatnu godinu života žene nakon menopauze, ona dobija dvoje unučadi više, kaže Lummaa. Ispostavilo se da ljubav i pažnja koju bake pružaju unucima pomaže njihovom preživljavanju, ali i širenju dijela svojih gena.

S druge strane, muškarci mogu imati potomstvo sve do svojih 60-ih, pa čak i 70-ih i 80-ih godina. Istraživači su stoga smatrali da je to objašnjenje za njihovu dugovječnost. Međutim, Lummaa i njen kolega Andy Russell su se zapitali mogu li postojati drugi faktori koji objašnjavaju dug život muškaraca, poput efekta dede.

Da bi testirali ovu mogućnost, tim je analizirao crkvene registre 25.000 Finaca iz 18. i 19. stoljeća. Ljudi su tada slabo migrirali, niko nije koristio kontracepciju, a Luteranska crkva je strogo nametala monogamiju.

Samo udovci su mogli ponovo da se vjenčaju, a ako su imali djecu sa novom ženom, roditeljstvo je u prosjeku donosilo više djece nego kod onih koji su se ženili samo jednom.

Međutim, na kraju su se ponovo oženjeni muškarci „nadvladali“, jer „ne dobijaju više unučadi“, tvrdi Lummaa. „Ako ništa drugo, prisustvo dede bilo je povezano sa smanjenim preživljavanjem unučadi.“

Možda, dodaje Lummaa, djeca prve majke gube resurse koje ide ka djeci druge majke. „To je nešto poput efekta Pepeljuge.“

Čak i očevi sa samo jednom ženom nisu davali nikakvu dodatnu korist svojoj unučadi, što je potvrdilo prethodno istraživanje.

Biološka selekcija

Kada je efekat dede isključen, Lummaa i Russell su se zapitali može li fiziologija ljudi objasniti dugovječnost muškaraca. Na isti način na koji muškarci imaju bradavice koje su evoluirale da pomognu ženama u dojenju, tako bi dugovječnost muškaraca mogla biti posljedica biološke selekcije koja favorizuje dugovječne žene.

Kako bi testirali ovu hipotezu, istraživači su usporedili životni vijek muškaraca iz poligamnih i monogamnih zemalja.

Koristeći podatke Svjetske zdravstvene organizacije, Lummaa i Russell su ocijenili 189 zemalja prema skali monogamije od jedan do četiri – od potpuno monogamnih do uglavnom poligamnih. Također su uzeli u obzir bruto domaći proizvod i prosječan prihod zemalja kako bi umanjili uticaj bolje ishrane i zdravstvene zaštite u zapadnim monogamnim zemljama.

Lummaa je naglasila da je njihova ocjena monogamije samo gruba početna procjena, te da trenutno rade na tome da nađu više metoda za procjenu obrazaca braka. Zaključci mogu biti promijenjeni nakon daljnjih istraživanja, kaže ona.

Ako je preživljavanje žena glavni faktor koji objašnjava dugovječnost muškaraca, tada bi monogamni i poligamni muškarci trebali živjeti otprilike isto. Međutim, čini se da roditeljstvo više djece sa više žena dovodi do veće dugovječnosti muškaraca. Dakle, muškarci žive duže jer su plodni i u svojim sivim godinama.

Objašnjenje bi moglo biti i socijalno i genetsko. Muškarci koji i u svojim 60-ima i 70-ima nastavljaju imati djecu mogli bi bolje brinuti o svom zdravlju jer imaju djecu koju treba hraniti. No, evolucijski faktori koji djeluju kroz hiljade godina mogli bi također favorizirati duži život muškaraca u poligamnim društvima.

„To je valjana hipoteza i dobra predikcija“, kaže Chris Wilson, evolucijski antropolog sa Cornell Univerziteta u Ithiaci, New York, koji je prisustvovao predavanju. No, pažnja i briga više žena koje zavise od socijalnog statusa svog starijeg muža mogla bi objasniti sve. „Ne iznenađuje me da muškarci u tim društvima žive duže nego oni u monogamnim društvima, gdje postanu udovci i nemaju nikog da se brine za njih.“

IslamBosna.ba