Selo Azizabad smješteno je 4 milje istočno od zračne baze Shindand i južno od grada Herata. Kopnene snage američke vojske, specijalne jedinice – 7th Special Forces Group (Airborne), smještene u Shindandu, navodno su se tog kobnog dana našle pod vatrom dok su prilazile selu, izvodeći noćni prepad da bi priveli talibanskog komandira Mullaha Sidika, koji se navodno nalazio u tom području.
Nakon toga specijalne jedinice zatražile su zračnu podršku, nakon čega je došlo do divljačkog kombinovanog napada na selo, s kopna i iz zraka (uključujući bombardiranje iz zraka iz zloglasnog AC-130, helikoptera Apache i bespilotnih letjelica “Predator”).
Američke bombe pale su na okupljenu masu ljudi, koji su se okupili u Azizabadu u znak sjećanja na lokalnog vođu koji je umro prije nekoliko mjeseci.
Jedna od stanovnica tog sela, Fatima (25), dok leži u krevetu bolnice u Heratu, gdje je donesena nakon bombardovanja, plače i proklinje one koji su izvršili ovaj zračni napad.
“Održavali smo vjersku ceremoniju u našem domu”, govori ona, dok joj se suze kotrljaju niz lice. “Iznenada su nas napali nevjernici i izgubila sam svijest. Kada sam došla svijesti, bila sam u bolnici, i rekli su mi da je sva moja familija mrtva i da su već pokopani. Da li je moje dvogodišnje dijete bilo terorist? Zar onda i ja nisam terorist? Zašto su me ostavili živu?”
U petak ujutro, Ghulam Azrat (50), direktor srednje škole u Azizabadu, kaže da je prikupio 60 tijela nakon bombardovanja. “Tijela smo odnijeli u glavnu džamiju. Većina mrtvih bili su žene i djeca. Trebalo je cijelo jutro da ih prikupimo.”
Soraya Sarhaddi Nelson, sa Nacionalnog radija, posjetila je Azizabad i izvijestila sljedeće: Abdul Rashid nježno prebire po ruševinama koje su nekad bile kuća njegovog ujaka u Azizabadu. Primijetio je malu cipelicu neke curice, prekrivenu osušenom krvi. Podigao ju je i gnjevno pogledao posjetioce. “Čini li vam se da ovo pristaje jednom talibanskom borcu? Da li ovo liči na nešto što bi Talibani nosili? Vjerujete li u to? Ovo je ono u što se Afganistan pretvorio”, reče, dok mu se bijes pretvarao u suze.
Plemenski vođa mi kaže da ne zna kako da pomogne svom plemenu, nakon napada američkih i afganistanskih snaga na njegovo selo prošlog petka. Pokazao mi je ručno pisan spisak na kojem su bile 91 mrtva osoba, a većina od njih su bili rođaci. 60 od njih su bila djeca, još 15 su bile žene, kažu afganistanski i NATO dužnosnici, koji su došli u Azizabad da istraže incident. Rashid kaže da je zadnja žrtva, šestogodišnja djevojčica, pokopana dan prije. Afganistanski dužnosnici kažu da je Rashidovo susjedstvo, koje je bilo cilj vojne operacije, bilo pretrpano posjetiteljima tog kobnog jutra. Trebali su prisustvovati vjerskoj ceremoniji u znak sjećanja na njegovog umrlog brata, Timura Shaha, lokalnog lidera. Rashid kaže da su velike količine mesa, riže i povrća bile spremljene za posjetitelje kada su vojnici napali.
U blizini, 27-godišnji policajac Daud luta omamljen, dok mu niz lice teku suze. Podigao je rastrgani komadić crne odjeće. Kao što on kaže, to je dio odjeće kakvu je nosila njegova trogodišnja kćerkica, na dan kada je ubijena, zajedno sa još pet svojih braće i sestara i svojom mamom. Daud kaže da je bio na udaljenom kontrolnom punktu kada su vojnici i avioni napali. Sada ne zna šta da uradi. Ali kaže da je jedno sigurno – napustit će policijske snage. Kaže da ne može više “štititi” ovu zemlju, nakon što ona nije uspjela zaštititi njegovu familiju.
Gulbuddin, još jedan stanovnik sela, rekao je reporterima iz Instituta za izvještavanje o ratu i miru (IWPR): “Amerikanci misle da su svi Afganistanci teroristi i oni ispaljuju rakete i projektile na nas. Ja sam sam pokopao više od 50 žena i djece. Da li su svi oni bili teroristi?”
BBC Persia je također poslala reportere da razgovaraju sa stanovnicima Azizabada. Oni su objavili sljedeća svjedočenja preživjelih:
“Moje ime je Ahmad Shah Andiwal iz Azizabada. Govorim iz ovog područja koje je bombardovano jučer tokom noći. Mi ćemo nastaviti naše proteste sve dok ne dobijemo jasne odgovore jer nam ništa nije ostalo.”
Afganistanska nezavisna organizacija za ljudska prava kaže da su istražitelji na mjestu zločina zaključili da je 91 čovjek nestao: 59 djece, 19 žena i 13 muškaraca. Ahmad Nader Nadery, direktor organizacije, kaže da je 76 mrtvih pripadalo jednoj proširenoj familiji – onoj brata Timura Shaha pod imenom Reza. Reza je također ubijen u napadu.
Dan nakon pokolja, seljani su se okupili da protestuju. Kada su Karzaijevi vojnici pokušali da podijele hranu i odjeću (i 2000$ “utješne” pomoći za svaku žrtvu), oni su počeli kamenovati vojnike. Karzaijevi vojnici su onda pucali u masu, ranivši osam ljudi (uključujući jedno dijete koje je u kritičnom stanju).
Prof. Marc Herold
Uruk.net/Islambosna
Preveo: Crnileptir