Islambosna.ba-
„Svako je zabrinut oko svoje budućnosti. Ali jednu
stvar ćete naći zajedničku za sve, a to je da Paštuni nikad ne gube hrabrost …Mi imamo snažnu vjeru u Allaha. Prošli smo kroz mnoge teške
periode. Ako Allah da, i ovo će proći.“
Krećući se kroz pakistansku provinciju Balučistan,
pogođenu potresom, slike uništenih kuća, srušenih drveća i oštećenih vozila se
mogu vidjeti svugdje. Ali ono što se ne može primjetiti je plakanje i naricanje
uobičajeno u krajevima pogođenim potresom.
„Ovo je volja Allahova, i mi smo mu zahvalni u
svakom slučaju“, kaže 45-godišnji Paštun
Wazeer Khan, u petak, za
IslamOnline.net.
Khan, izvoznik voća, izgubio je sina u potresu
jačine 6,5 Rihtera, koji je pogodio dijelove pokrajine Balučistan u srijedu.
„Muslimanima
nije dozvoljeno da žale za umrlim više od tri dana,“ dodaje Khan, citirajući
hadis Poslanika s.a.v.s u kojem se zabranjuje žaljenje duže od tri dana.
„Sada, tri dana su prošla, i vrijeme je da se
vratimo normalnom životu.“ Khan je sada izbjeglica, zajedno sa još 2000 ljudi,
u izbjegličkom kampu napravljenom od strane pakistanske armije u oblasti
Ziarat.
„Nema sumnje da je ovo teško vrijeme,“ dodaje on.
„Izgubio sam voljenog sina. Kada god pomislim na
njega, udare mi suze na oči. Ali onda pomislim – Allah s.v.t mi ga je dao i
sada ga je Allah s.v.t uzeo.“
Khan, čija je kuća i prodavnica voća totalno
uništena, nije zabrinut za svoju ekonomsku budućnost.
„ Uvjeren da će se, ako Allah da, stvari brzo
srediti. Allah s.v.t nas testira da vidi koliko smo zahvalni na njegovim
nagradama. Ni na šta se ne žalim.“
„Svako je zabrinut oko svoje budućnosti. Ali jednu
stvar ćete naći zajedničku za sve, a to je da Paštuni nikad ne gube hrabrost,“
dodaje on. „Mi imamo snažnu vjeru u Allaha. Prošli smo kroz mnoge teške
periode. Ako Allah da, i ovo će proći.“
U globalu, Paštuni se smatraju religioznim,
hrabrim,gostoljubivim i darežljivim narodom, iznad svih ostalih zajednica u
Pakistanu i Afganistanu.
„Naricanje i plakanje neće doprinijeti
ničemu.Ustvari, to te obeshrabruje,“ kaže Fatahullah, farmer iz sela Gosh, koji
je izgubio tri člana familije u potresu.
„I što je još važnije, naš Poslanik s.a.v.s. nam je
zabranio naricanje i plakanje.“
„ Kao muslimani, mi se moramo povinovati volji
Allaha s.v.t, i vratiti se normalnom životu sa obnovljenom energijom i
odlučnošću,“ kaže Fatahullah, sjedeći u malom šatoru.
„Naša vjera nas ući da je svaki teški trenutak našeg
života test i iskušenje od Uzvišenog Allaha. I svi se moramo suočiti sa ovim
teškim momentima sa hrabrošću i odvažnošću, što je najbolji način suočavanja sa
svakom nedaćom.“
„Ništa dobro i povoljno se neće desiti ako budemo
plakali i žalili se,“ dodaje Gul, koji je plantažer. „Usponi i padovi su dio
života. Šta god da se desilo, sada je prošlost,“ dodaje Gul, čija plantaža je u
potpunosti uništena. Gul je jedan od sretnih koji nije izgubio nikoga u
potresu. „Zahvalan sam Allahu da su moja žena, djeca i unuci živi i sigurni.
Moja plantaža je oštećena, ali to nije veliki gubitak. Popraviće se, ako Allah
da.“
Gulova kuća je djelomično oštećena u potresu.
„Kuća je nedirnuta, ali su zidovi napukli. Ne živim
trenutno tamo zbog malih potresa koji se dešavaju poslije velikog potresa.“
Wam, smješten 10 km od doline Ziarat, je selo
najviše pogođeno zemljotresom, u kojem je poginulo 165 ljudi i preko 200
ozlijeđeno. Prema provincijskim dužnosnicima, preko 40.000 ljudi je pogođeno
ovim potresom u Wamu.
Historičari vjeruju da su privrženost vjeri,
pobožnost, te čvrstoća i prekaljenost – glavne osobine Paštuna.
„Paštuni su religiozni, tvrdi i veliki ratnici. Oni
imaju sposobnost suočavanja sa teškim situacijama veću nego ostali narodi i
nacije,“ kaže Harun Rašid, pakistanski historičar i kolumnista. Više od 50%
studenata u oko 1500 vjerskih škola u Balučistanu su Paštuni. Većina vjerskih
vođa i imama u džamijama u Pakistanu su Paštuni.
Većina paštunske populacije naseljava brdovite
oblasti pakistanskog sjevernog plemenskog pojasa, koje se prostire u dužini 700
km, i nalazi se u susjedstvu Afganistana.
„Oni su tvrdi kao stijene. Težak rad je za njih
prirodan. Teško će te vidjeti Paštuna kako sjedi besposlen. To ih razlikuje od
svih drugih,“ kaže Rašid.
„Oni su prirodni ratnici. Nemoguće ih je pokoriti.
Od Aleksandra Velikog do Britanaca, mnogi su pokušali da ih pokore, ali
jednostavno nisu uspjeli jer sloboda teče njihovim venama,“ kaže on.
„Prije nego što su napali Afganistan, Amerikanci su
morali proći kroz historiju Paštuna. Oni ne trebaju mnogo sredstava da se bore.
Oni ne trebaju udobnost. Oni mogu preživjeti u pećinama i spavati na zemlji,
zbog svoje čvrstine.“
Osveta neprijatelju je neodvojivi dio paštunskog
društva.
„Paštuni ne mogu živjeti ako uvreda nije osvećena.
Cijelo paštunsko i arapsko društvo je prožeto snažnim osjećajem časti i potrebe
za njenom odbranom,“ kaže Rašid.
Gostoljubivost je još jedna osobina po kojoj su
poznati Paštuni. „Oni će podijeliti zadnji komadić hljeba sa svojim gostom i
zaštitiće ga od bilo kakvog zla sve dok je pod njihovim krovom,“ dodaje Rašid.
„Gostoljubivost smatraju svetom dužnošću i sigurnost njihovog gosta je
nepovrediva.“
Izvor: IslamOnline
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba