Oholost (Ahmed Ferid)

Odvratiću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. (El-A`raf, 146.)

Tako Allah pečati srca svakog oholog i nasilnog. (Gafir, 35.)

On, uistinu, ne voli one koji se ohole. (En-Nahl, 23.)

Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi. (Gafir, 60.)

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, je također rekao: Uzvišeni Allah kaže: Veličanstvenost je Moja haljina, a uzvišenost Moj ogrtač. Ko Mi se u te dvije stvari usprotivi i sebi ih pokuša prisvojiti, u Džehennem ću ga baciti i nimalo Mi to neće biti teško učiniti. (Muslim, Ebu Davud)

(Komentarišući ovaj hadisi kudsijj, El-Hattabi kaže: To znači da su veličanstvenost i uzvišenost dva svojstva uzvišenog Allaha, svojstvenih jedino Njemu i nikome više, i da niko od Allahovih stvorenja nema pravo ova svojstva pripisivati sebi, jer je njihova osobina pokornost i poniznost. Zato je za ove dvije osobine, Uzvišeni naveo primjer ogrtača i haljine i time, a On subhaneh, najbolje zna, htio reći: Kao što čovjek nema suvlasnika u svojoj haljini i ogrtaču, tako ni jedno od stvorenja nema pravo da sa Mnom dijeli Moje veličanstvo i Moju uzvišenost.)

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, je također rekao: Allah neće pogledati na čovjeka koji iz oholosti svoj ogrtač ostavlja predugim da se za njim vuče. (Mutefekun alejh)

Muslim u svome „Sahihu“ bilježi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao: U Džennet neće ući niko ko u svome srcu ima makar koliko je trun oholosti. – pa je jedan čovjek rekao: Čovjek (po svojoj prirodi) voli da mu je odjeća i obuća lijepa? Na to mu je odgovorio: Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je omalovažavanje istine i potcjenjivanje drugih ljudi. (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi)

Poslanikove, sallallahu ‘alejhi we selleme, riječi „omalovažavanje istine“ znače: izbjegavanje da se prihvati istina onakva kakva jeste, njeno omalovažavanje i gledanje na nju s prijezirom, u cilju samouzdizanja i pridavanja sebi više vrijednosti nego što se zaslužuje, a riječi “potcjenjivanje drugih ljudi“ znače: omalovažavanje drugih i njihovo ponižavanje.

U ČEMU SE OHOLOST NAJČEŠĆE ISPOLJAVA?

1. Oholost se najčešće ispoljava u znanju. Ona se tako brzo pojavi kod nekih učenih ljudi da odjednom postanu umišljeni da su pokupili svo znanje i dostigli vrhunac. Kao rezultat toga, kod takvih ljudi se javlja osjećaj više vrijednosti s jedne, i ponižavanje, omalovažavanje i držanje neznalicama ostalih ljudi s druge strane. Što je još gore, takvi ljudi s vremenom uobraze i sebe počnu smatrati vrijednijim kod Uzvišenog Allaha od ostalih ljudi.
2. Oholost se, zatim, često ispoljava po pitanju porijekla i pripadnosti, tako da oni koji vode plemićko porijeklo ponižavaju one koji ne vode, čak i u slučaju kada su ovi po znanju i djelima bolji od njih. Takvo ponašanje se ubraja u svojevrsni vid paganstva o čemu nedvosmisleno govori slučaj sa Ebu Zerrom, radijjallahu anhum, od koga se pripovijeda da je rekao: Pred Resulullahom, sallallahu ‘alejhi we selleme, sam se preporekao sa jednim čovjekom, i u uvrjedljivom kontekstu spomenuo mu majku, na što se Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, naljutio i rekao mi: O Ebu Zerre, u tebi je još ostalo tragova paganstva. Oni su tvoja braća. (Buhari)
3. Oholost se, zatim, ispoljava u imetku, tako što se on pokazuje u odjeći, konjima i drugim jahalicama, dok se čovjek kreće u društvu bogatih. I to je jedan vid oholosti jer se na taj način ponižavaju siromašni od strane bogatih, sve zbog njihova neznanja da je u takvim situacijama siromaštvo vrlina, a bogatstvo mahana.
4. Oholost se, također, ispoljava u ponošenju sa brojem pristalica, prijatelja, porodice i sl.

Ovo su samo neke od stvari kojima se ljudi ponose jedni nad drugima i oholo ponašaju. Molimo Uzvišenog Allaha da nas Svojom milošću i dobrotom pomogne i od toga sačuva!

Znaj da se oholost može ispoljavati i u čovjekovim osobinama, kao što su: dizanje glave, gledanje poprijeko, način i ton govora, način hodanja, stajanja, sjedenja te kretanja i mirovanja. Neki u svojoj oholosti ispoljavaju sve navedeno, dok neki djelimično ispoljavaju, a djelimično djeluju uobičajeno.

U oholost se ubraja i to kad neko voli da pred njim drugi ustaju na noge ili kada sa drugima ide da on bude na čelu, a da ostali idu iza njega ili sa strane. U oholost se također ubraja i neobavljanje sobom svakodnevnih poslova u kući, što je u potpunoj suprotnosti sa skromnošću

Tako se pripovijeda da su jednom prilikom kod `Umera bin Abdulaziza došli gosti, pa mu je noću, dok je pisao, u čiraku nestalo ulja, na što je jedan od gostiju htio ustati i sam dosuti ulja, ali mu to `Umer nije dozvolio riječima: “Ne priliči čovjeku da ga služi njegov gost.“ Na to je gost htio da probudi slugu , pa da on to uradi, ali je to `Umer odbio govoreći: “Nemoj,tek je zaspao!“ -a zatim ustao i sam dosuo ulja. Na to mu je gost rekao: Vladaru pravovjernih, zar da sam ustaješ i to radiš? -na što mu je odgovorio: Ustao sam kao `Umer i vratio se kao `Umer i ništa nisam izgubio. Najbolji kod Allaha je onaj koji je skroman i ponizan.

Ukratko, skromnost i lijepo vladanje su bili praksa Allahovog poslanika , sallallahu `alejhi we selleme, i svaki vjernik ga u toime treba slijediti.

Tako se od Ibn Ebu Seleme pripovijeda da je rekao: Upitao sa Ebu Se`ida el-Hudrija kakve su sve novine unijeli ljudi u vezi sa svojim oblačenjem, jelom, pićem, jahalicama, pa mi je odgovorio:
O sine moga brata, kada jedeš, jedi u ime Allaha, kada piješ – pij u ime Allaha i kada se oblačiš, oblači se u ime Allaha, jer u svemu od toga može biti licemjerstva, oholosti, ponosa, želje za slavom, a to je grijeh i pretjerivanje. U svojoj kući sam obavljaj poslove koje je Resulullah ,sallallahu `alejhi we selleme, obavljao, a on je sam muzao ovce, popravljao obuću, krpio odjeću i jeo zajedno sa svojim slugom. On je lično odlazio na pijacu i kupovao šta mu treba i nije ga bilo stid na ruci nositi posudu. Rukovao se sa bogatim i siromašnim. Prvi je selam nazivao koga god bi sreo, svejedno radilo se o mlađem ili starijem. Kada god bi ga neko pozvao,odazivao se pozivu i nikada nije omalovažavao ono na šta je pozvan.Bio je lijepe naravi, prijatan u društvu, vedra lica, strog, ali odmjeren, skroman ali nije dozvoljavao da se ponizi, darežljiv ali ne i rasipan. Sve u svemu,bio je osjećajan i nježan.

Aiša, radijjalahu anha, dodaje:
Resulullah, sallallahu `alejhi we selleme, se nikada nije najeo koliko je mogao i nikada se nije nikome požalio.Govorio je:`Iznošenost (odjeće) je znak imana. (Ebu Davud,Ibn Madže,Hakim i dr.)

Harun kaže: Pitao sam šta znači iznošenost,pa mi je rekao: To je stara i dotrajala odjeća.`Ko traži skromnost neka se ugleda na Resulullaha ,sallallahu `alejhi we selleme. Ko nije s tim zadovoljan, veliki je neznalica, jer je Resuliullah ,sallallahu `alejhi we selleme, najodabraniji Allahov rob i u vjeri i u životu, tako da nema drugog puta za postizanje ugleda i časti do ugledanje na njega.

Ka`b kaže: Kada Allah nekog Svog roba, na ovom svijetu obaspe blagodatima, pa mu ovaj na njima bude zahvalan, Allah će mu sigurno dati da ih se nauživa na ovom svijetu i visok položaj na budućem svijetu.

KAKO SE LIJEČI OHOLOST I POSTIŽE SKROMNOST?

Znaj da je oholost jedan od teških grijeha i da je čišćenje od njega stroga obaveza svakom pojednicu (fardi `ajn). Oholost se ne iskorjenjuje samo pukom željom za njenim nestajanjem, već dugotrajnim liječenjem. Liječenje oholosti ima dva stepena:

1. Sasijecanje njenih korijena na mjestu gdje se razvila, tj.u srcu i

2. Otklanjanje uzroka zbog kojih se ona pojavljuje

Prvi stepen liječenja oholosti, tj.sasijecanje njenih korijena, mora podrazumijevati spoznajnu i praktičnu stranu. Kada se oba ova preduvjeta ispune, liječenje će s Božijom pomoći, biti uspješno. Spoznajna strana liječenja oholosti se sastoji u tome da čovjek dobro upozna sebe i svojstva Uzvišenog Gospodara, a kada to upozna, liječenje oholosti će biti moguće, jer sve što čovjek bolje upoznaje sebe, sve više uviđa da mu takvom, dolikuje samo skromnost i poniznost, a sve što više upoznaje osobine svog Uzvišenog Gospodara, sve više uviđa da uzvišenost i veličanstvo priliči samo Allahu i nikome više.

Drugi stepen liječenja oholosti se sastoji u uklanjanju ranije spomenutih uzroka. Tako, onaj ko se oholi zbog svog porijekla, svoje srce mora liječiti spoznajom da je to neznanje, jer se ponosi nečim što nije njegovo, nego tuđe, upravo onako kako je pjesnik rekao:
Ako se ponosiš ugledom svojih predaka
Istinu si rekao, samo su loš porod izrodili.

Dakle, kako se neko ko je bijednik, svoje bijede može prati i kititi tuđim vrlinama? Kako se neko može ponositi svojim precima, kada su već zemlja postali i kada je Uzvišeni Allah za porijeklo rekao:

„…koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače- a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine.“ (Es-Sedžda,7-8 )

Što se, pak, tiče oholosti u bogatstvu, mnoštvu imetka, pristalica i prijatelja, te oholosti sa vlašću, položajem i slično to je najgora njena vrsta, jer je van čovjekove kontrole i jer se u svakom momentu može izgubiti. Šta će drugo do poniženje doživjeti, ukoliko mu imetak propadne ili kuća izgori?! Osim toga, svaki oholi čovjek bi, uvijek, morao imati na umu koliko je samo Židova od njega bogatije, koliko ih ima više imetka od njega i koliko ih bolje i ugodnije od njega živi? Uh,kakva je ta čast koju je Židov prije njega dobio ili koju, u samo jednom momentu, lopov može opljačkati, a on bez svega ostati i ponovo ponižen i siromašan postati!

Što se oholosti sa znanjem i pobožnošću tiče, od nje, zbog dva razloga, nema goreg poroka:

Prvo -što je odgovornost učena čovjeka pred Allahom veća i što se ni deseti dio od učena čovjeka ne može očekivati koji se očekuje od neznalice. Zato je neposlušnost učena čovjeka, uz svo njegovo znanje i spoznaju, teži i opasniji grijeh.

Drugo- što bi, kao učen čovjek, morao znati da uzvišenost i veličanstvo dolikuje samo Uzvišenom Allahu i da je ohol čovjek kod Allaha prezren i omražen, što bi moralo utjecati na njega da odbaci oholost i prihvati se skromnosti i poniznosti.

Preuzeto iz knjige “Bistro more pobožnosti i suptilnosti”
Autor: Ahmed Ferid