I dok je predsjednik Bush zauzimao podijum da održi svoje zadnje obraćanje naciji u utorak, za to vrijeme je pet američkih familija dobilo novost koja je u zadnje vrijeme postala vrlo česta: neko od njihovih voljenih je ubijen u Iraku. Ali u ovom slučaju, ubijeni nisu bili civili, kao što su mediji izvjestili, a nisu bili ni američki vojnici. Radilo se ustvari o vrlo obučenim i istreniranim plaćenicima koji su bili razmješteni u Iraku, bivšim zaposlenicima privatne vojne kompanije iz Sjeverne Karoline- Blackwater USA.
Ova kompanija je dospjela na naslovne strane novina na početku 2004.godine kada su četvorica plaćenika iz ove kompanije dočekani u zasjedi i spaljeni u „osinjem gnijezdu“ Faludži- dva ugljenisana, beživotna tijela ostavljena su satima da vise na mostu u Faludži.
Ovaj incident predstavlja prekretnicu u ovom ratu, raspalio je američku opsadu i napade na Faludžu i pomogao u raspirivanju iračkog otpora koji raste sve do današnjeg dana.
Sada, kompanija Blackwater je ponovo na naslovnicama, podsjećajući nas koliko je ustvari ovaj rat postao privatiziran. U utorak, jedan od helikoptera ove kompanije je srušen u jednoj od najnasilnijih bagdadskih oblasti. Ljudi koji su ubijeni bili su zaduženi za osiguranje diplomata prema ugovoru koji vrijedi 300 miliona dolara, a koji je Blackwater potpisao sa State Departmentom 2003. godine i gdje su na početku radili na obezbjeđenju Paula Bremera III.
Sadašnji američki ambasador Zalmay Khalilzad, kojega takođe štiti Blackwater, izjavio je da je išao u mrtvačnicu da pogleda tijela poginulih, tvrdeći da okolnosti oko njihove smrti nisu razjašnjene zbog „magle rata“.
Bush uopše nije spomenuo rušenje ovoga helikoptera za vrijeme svoga redovnog obraćanja naciji. Ali je spomenuo istu stvar koja je učinila da ovaj rat u Iraku postaje sve privatniji, a to je potreba za još više trupa u Iraku. Predsjednik je tražio od Kongresa da odobri povećanje snaga u Iraku za oko 92.000 vojnika u idućih pet godina. A tada je spomenuo i novu inicijativu koja će predstavljati značajan događaj u američkom katastrofalnom odgovoru (tzv rekonstrukciji) ratne mašine, a to je stvaranje rezervnih civilnih snaga.
„Takav rezervni korpus bi funkcionirao slično kao što funkcionira i naša vojna rezerva. On bi olakšao teret naoružanih jedinica dozvoljavajući nam da unajmimo civile koji posjeduju potrebne i kritične vještine i koji bi služili u misijama vani onda kada je to potrebno SAD-u“- objavio je Bush. Ovo je upravo ono što administracija već radi, većinom iza leđa američkom narodu i sa malo uticaja od strane Kongresa. Bush i njegovi politički saveznici koriste novac od poreza koji plaćaju građani da vode svoju nelegalnu laboratoriju i da izvode svoje eksperimente. A Irak je ustvari čudovište Frankenstein.
Već sada, plaćenici (private contractors) čine drugu po snazi silu u Iraku. Prema zadnjim podacima, tamo se nalazi oko 100 000 plaćenika, od kojih 48.000 radi kao plaćeni vojnici, stoji u izvještaju Vlade. Ovi vojnici rade bez skoro ikakvog nadzora ili efektivnih legalnih ograničenja, i ovakva praksa u Iraku sve više se širi. Mnogi od ovih plaćenika zarade i po 1000 dolara na dan, puno više nego obični vojnici u američkoj vojsci. I pored toga, ove snage su politički skrivene, a njihove smrti se oficijelno ni ne broje.
Predložena ideja o stvaranju ovoga civilnog rezervnog korpusa nije samo predsjednikova ideja. Jedna verzija ove ideje se pojavila prije dvije godine od milijardera Erica Princea, konzervativnog vlasnika kompanije Blackwater USA i čovjeka koji je godinama radio na tome da se plaćenici „prepakiraju“ i priznaju kao legitimne snage. Na početku 2005.godine Prince- veliki novčani donator za predsjednika i njegove saveznike- spomenuo je ideju na jednoj vojnoj konferenciji o „brigadi plaćenika“ kao dodatak priznatim vojnim snagama.
„ Osnovna briga njih u Pentagonu jeste povećanje broja regularnih vojnika…dužnosnici žele da dodaju oko 30 000 novih ljudi, i oni govore da će to koštati od 3,6- 4 milijarde dolara. Dobro, prema mojoj matematici, to dođe oko 135 000 dolara po vojniku….Mi to možemo uraditi mnogo jeftinije“- rekao je on.
Prince nije samo čovjek sa idejom-on je čovjek sa svojom vlastitom armijom. Blackwater je počeo sa radom 1996.godine sa svojim vojnim privatnim kampom“ da bi pokrio sve veće zahtjeve za osiguranje vlade“.
Danas, plaćenici su duboko uvučeni u vojne krugove i obavještajne agencije da bi pojačali ešalone Bijele kuće. Oni su osigurali status elitne pretorijanske garde u globalnom „ratu protiv terora“, sa najvećom vojnom privatnom bazom u svijetu, sa oko 20 aviona i helikoptera i sa 20 000 vojnika u pripravnosti.
Od Iraka i Afganistana preko hurikanom opustošenih ulica New Orleansa do sastanaka sa guvernerom Arnoldom Schwarzeneggerom u vezi sa odgovorom u slučaju katastrofe u Californiji, Blackwater se sada ponaša poput FedExa za sve operacije vezane sa odbranu i „domovinsku sigurnost“. Takva snaga u rukama jedne kompanije, koju vodi neokrižar i bankar predsjednika, otjelovljuje „vojno-industrijski kompleks“. Na ovo je predsjednik Eisenhower upozorio još 1961. godine.
Dalja privatizacija naše državne ratne mašine-ili izmišljanje novih načina za jačanje vojne ekspanzije sa zgodnim imenima poput „Civilni rezervni korpus“- biće razarajući udarac za budućnost (ionako uzdrmane) američke demokratije.
JEREMY SCAHILL
Preveo CrniLeptir