Milan i Sredoje Lukić spalili 140 živih žena i djece
Vjerodostojni dokazi će pokazati da su Milan i Sredoje Lukić, s drugima iz njihove grupe, 14. juna 1992. godine zatvorili u jednu kuću u Pionirskoj ulici oko 70 bošnjačkih žena i djece, izbjeglih iz obližnjeg sela Koritnik, a zatim ih žive spalili, naznačcio je Grum.
Suđenje bosanskim Srbima Milanu i Sredoju Lukiću počelo je danas pred Haškim trribunalom (ICTY) uvodnom riječju tužioca Dermota Gruma (Dermot Groome), koji je najavio da će dokazati da su Lukići počinili "stotine zločina", s "okrutnošću bez presedana" nad Bošnjacima u Višegradu i okolini od 1992. do 1994. godine.
Lukići su optuženi za višestruka ubistva, progon, istrebljenje, nehumana djela i okrutno postupanje prema bošnjačkim civilima u Višegradu i okolini od 1992. do 1994. godine.
U 12 tačaka na teret im se stavljaju zločini protiv čovječnosti, a u devet tačaka kršenje zakona i običaja rata.
Grum je kazao da su ruke optuženih Lukića "krvave", jer su, s drugim pripadnicima paravojne formacije zvane "Beli orlovi", "Četnički osvetnici" ili "Obrenovačka grupa", bili vinovnici najtežih zlodjela počinjenih tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji.
Lukići su, prema tužiocu, sa svojom paravojskom u proljeće i ljeto 1992. godine u Višegradu proveli "jednu od najbrutalnijih kampanja etničkog čišćenja", a do oktobra 1994. godine "počinili su stotine zločina nad Bošnjacima".
Grum je naznačio da su ti zločini bili dio šireg zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio uklanjanje Bošnjaka sa velikih teritorija BiH koje bi bile uključene u "novu srpsku državu".
– Više od 13.000 Bošnjaka prisilno je uklonjeno ili ubijeno u Višegradu u proljeće i ljeto 1992. godine, precizirao je Grum.
On je podvukao da je prethodno bivša JNA pomogla lokalnim Srbima da preuzmu kontrolu nad gradom i počnu protjerivanje Bošnjaka.
Kao primjer zločina za koje su odgovorni Lukići zastupnik optužbe je, pozivajući se na "vjerodostojne i pouzdane iskaze svjedoka", izdvojio okrutno ubistvo 140 bošnjačkih žena i djece koji su "živi spaljeni" 14. i 27. juna 1992. godine u dvije kuće u Pionirskoj ulici i naselju Bikavac u Višegradu.
– Vjerodostojni dokazi će pokazati da su Milan i Sredoje Lukić, s drugima iz njihove grupe, 14. juna 1992. godine zatvorili u jednu kuću u Pionirskoj ulici oko 70 bošnjačkih žena i djece, izbjeglih iz obližnjeg sela Koritnik, a zatim ih žive spalili, naznačcio je Grum.
Sve koji su pokušali pobjeći kroz prozore ubijali su hicima iz automatskog oružja.
– Približno 66 nevinih ljudi nestalo je tog dana u vatri… Najstarija žrtva imala je 75 godina, a najmlađa nije dočekala treći dan… Ta beba, stara dva dana, bila je jedna od 51 žrtve koje su bile iz porodice Kurspahić, kazao je tužilac, napominjući da su dvije žene, od kojih je jednu ranio Milan Lukić, i njihova dva sina preživjeli tako što su iskočili kroz prozor.
Isto zlodjelo, koje je tužilac nazvao "holokaustom", Lukići su, prema njegovim riječima, ponovili dvije sedmice kasnije, 27. juna 1992. godine, spalivši oko 70 bošnjačkih civila u jednoj kući u višegradskom naselju Bikavac.
Pošto je detaljno opisao kako je jedna žena prežijvela, tako što je iskočila iz zapaljene kuće i bila prinuđena ispustiti ruku svoje devetogodišnje sestre i ostaviti je u plamenu, tužilac je najavio da će ona "doći i ispričati vama i svijetu kako je to biti živ spaljen".
– Ona će pogledati Milana Lukića, koga je znala cijelog svog života, i reći da je on to učinio, rekao je Grum.
U uvodnoj riječi zastupnik optužbe opisao je i više ubistava bošnjačkih muškaraca koje je Milan Lukič počinio na obali rijeke Drine u Višegradu i okolini, kao i zlostavljanje pritvorenih na više lokacija u gradu.
Poslije Gruma, uvodnu riječ odbrane Milana Lukića daće njegov branilac Džejson Alarid (Jason Alarid).
Milan Lukić je uhapšen u avgustu 2005. godine u Argentini, a Sredoje Lukić se ICTY-u dobrovoljno predao 14 septembra iste godine.
U prvom pojavljivanju pred sudijom obojica su izjavila da nisu krivi.
Autor: ONASA