Lijepa riječ

Podcjenjujući opasnost od nacizma, Frojd je, prema Ernestu Jonesu, tvrdoglavo vjerovao da će Njemci obuzdati nacistički pokret, jer: „narod koji je dao Goethea ne može postati loš“ (Jones, 1579.,vol.III, str.151).

Opet, kažu za Goethea da je bio oduševljen ljepotom, jednom baladom „Hasanaginicom“, koju je iznjedrio, koja pripada narodu, . . . čovjeku Bosanskom. To ga je (po)taknulo tako jako da je izučavao jezik kojim govore ti ljudi.

„VIRTUTEM FORMA DECORAT“ –LJEPOTA KRASI VRLINU , napisao je Leonardo u pozadini portreta portreta Ă�inevre de ‘Benći, a također je Leonardo rekao:

-„Velika ljubav proizilazi iz velikog saznanja voljene stvari, a ako je malo poznaješ, malo ćeš je, ili je uopće nećeš moći voljeti”

Frojd je oduševljen Goetheom, a Goethe „Hasanaginicom“.A ova balada je narodna tvorevina

Aristotel, najznačajniji mislilac antike, je napisao djelo, Ars Poetica, razmišljajući o umjetničkom stvaralaštvu. Takodjer je u svojoj teoriji uzročnosti primijenio sofisticiranu i utjecajnu analizu uzroka. Da bi ilustrirao svoje ideje, Aristotel opisuje promatranje kipa.

   1. promatrajući kip(ili stećak) možemo ustanoviti da je isklesan od velikog bloka bijelog mramora. Radi se o mramornom kipu(npr. stećku) Ovo je opis onoga što se kod Aristotela zove materijalni uzorak (tvar ili u poeziji riječ …)
   2. Takodjer znamo da kip nije samo blok mramora , već mora imati i oblik. To je formalni uzrok (oblik)
   3. Kako je kip dobio taj oblik (kako je taj oblik obrazovan) jedan je odgovor: klesanjem, udarcima kiparova dlijeta. To odgovara onome što Aristotel zove efektivnim uzrokom (uzrokom kretanja)
   4. Konačno u opisu kipa hvalimo kipara. To je dakle proizvod autorove genijalnosti i izvanrednog talenta. To Aristotel zove konačnim uzorkom (svrhom)

Narod kao autor !?, i to vrlo snažnog lirskog izričaja.

Kako to ?

Mislim da se odgovor krije u njegovom odgoju ! Karakter tog odgoja se može najbolje sagledati u pjesničkom stvaralaštvu tih ljudi.
Od davnina je to.

Fragment sa stećka Radimlja-Stolac:

Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.
Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,
al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.

(jezik je kuća bitka – Hajdeger)

Pjesma je oblikovana u sedam strofa sa po dva stiha. Završna strofa ne samo da zatvara pjesmo –ona je u isti mah i otvara. To je očigledno već i u činjenici da samo završni stih eksplicitno kaže ono što je u naslovu : Riječ. Završni stih glasi:

Mi smo izazvani da završni stih preoblikujemo u iskaz sa sadržajem: stvar nije tamo gdje riječ nedotaje. Gdje nešto nedostaje, tu postoji lom, šteta. Nanjeti nečemu štetu znači : nešto tome oduzeti, dopustiti da nešto manjka. Gdje manjka riječ tu nije stvar.

Tek riječ,kojom raspolažemo, daje stvari biće.

Šta je riječ da ima takvu moć?

Šta je stvar da joj je potrebna riječ d bi postojala ?

Šta tu znači biće, te se ono pojavljuje kao dar koji se iz rijeli dodjeljuje, stvari ?

Pitanja samo pitanja ?

Ovo je odlomak iz knjige Martina Hajdegera „MIŠLJENJE I PEVANJE“, poglavlja u knjizi se zovu :

Za Hajdegera jezik je kuća bitka, „mjesto“ na kojem bitak izvire i kojim se obznanjuje.

Na jednom drugom mjestu, načinom jednostavnim bez intelektualističkih akrobacija o bitku Šejh Abdurrahman Sirrija ovako govori:

Abdurrahman Sirri Sikirić rođen je u Fojnici, gdje je završio mekteb i medresu a usputno pohađao i mjesnu tekiju, Prema ispoljenim kvalitetima, Abdurrahman dobiva ovdje i naziv “Sirri”, što znači “Tajanstveni“. Pjesničko stvaralaštvo Sirri-babe, čiji pjesnički opus obuhvata 24 pjesme, od čega 3 na narodnom i 21 na turskom jeziku. Nakon prevoda našle su mjesto u više domaćih antologija alhamijado književnosti, a po sadržaju su mistično – misaone, didaktične i pobožne.

Budi fin, nemoj biti neodgojen. Valjal’ to tako ? Isplatil se biti fin ? Trebal bit’ fin ?

· Iz pjesama, preciznije rečeno ilahija i kasida, koje navodimo, uviđamo se da su svi aspekti ljudskog života zastupljeni, metafizički, životni, dobno, bilo da je riječ o spolu, muškom ili ženskom, također i jednom pozitivnom odnosu spram zdravlja i čistoće

Hasan Kaimija je rodom Sarajlija, a prezime mu je bilo Zrinić ili Zrnić. Živio je i djelovao u drugoj polovini XVII stiljeća.

U Sarajevu je bio šejh Sinanove tekije, a i svoju kuću je pretovorio u tekiju. U vrijeme pred sam bečki rat (1683. -1699.) nastala je jedna pobuna u Sarajevu, u kojoj su ubijeni kadija i njegov zamjenik. Posebno poslati inspektor iz Istambula pogubi 12 ljudi, a 56 posla u zatočeništvo, među kojima je bio i Kaimija, koji se bio istakao kao pučki tribun jer je tražio da se od sarajevskih trgovaca špekulanata oduzme žito i radijeli sirotinji.

Jusuf-beg Čengić zvani Pašić iz Foče, napisao je godine 1866. podužu pjesmu poznatu pod imenom „Avdija“ u kojoj je savjetovao svoga sinovca Abdullah-bega, Avdiju, pa su se njegovi savjeti prepisivali i prenosili naustice, dok ih nije Mehmed-beg Kapetanović-Ljubušak izdao. Ali on ih ustvari i nije samo izdao nego ih je prepjevao i proširio. Dok je Čengić spjevao 43 strofe po 3 stiha, kapetanović je spjevao 183 strofe po četiri stiha i razdijelio građu po poglavljima. Njegove moralne i praktične sentecije su se pamtile i još uvijek pamte, i ljudi su ih citirali u odgovarjućim zgodama.

Muhamed Hevaji Uskufi

Je uz hadži Jusufa sina Muhamedova iz Livna , prvi dosad poznati bosanski pjesnik koji je pjevao na narodnom jeziku, koji on naziva bosanskim. Živio je u prvoj polovini XVII stoljeća. Rodom je iz Dobrnje kod Donje Tuzle u zvorničkom sandžaku, kako stoji u predgovoru njegova tursko-bosanskog riječnika u stihovima poznatog pod naslovom „Makbuli-arif“ ili „Potur –Šahidija“

Zaključak:

– izvire iz vjerovanja i upravljanja života prema njemu. Iz tog vjerovanja proizilazi i ljudska aktivnost koja se ogleda kroz način življenja. Kultura proizilazi iz religije, kultura stanovanja, oblačenja, ishrane, ponašanja i svih drugih aspekata čovjekovog odgoja bivstvovanja i stvaralaštva.

Vjerovanje Božijih poslanika, koji su uzori na putu razvoja, nužan je element za biće čovjeka. Ako neko ne vjeruje Božije poslanike, čija je duhovna strana potpuno usklađena sa vanjskom formom ili suretom u kome se razvija osoba. On će kao uzora uzeti nekoga drugoga, nekoga čiji razvoj nije afirmirao sve snage i mogućnosti duše, razvoj čiji plod nije odgovarajući nivou čovjeka. Posljednji od poslanika je Allahov rob i poslanik Muhammed s.a.v.s.. Njegove osobine, njegov govor, djela i ponašanje u potpunosti odgovaraju najvišem položaju i on je savršeni čovjek –El insanu kjamilu- milost svim svjetovima i primjer svim ljudima koji ga mogu i koji imaju sposobnost prihvatiti ga za primjera bez obzira kroz kakva korita im teče voda života.

Taj primjer se slijedi ukoliko je gledanje u budućnost vezano za sudnji dan.To je posljednja raskrsnica na kojoj se skreće u jedan od dva svijeta vječnosti (raj ili pakao). Na toj raskrsnici oni koji njega slijede idu u vječnost zadovoljni sretni, sigurni i spašeni. Ovakvo vjerovanje razvija brigu za posljedice i stanje u budućnosti, koja seže do zadnje granice neizvjesnosti, a to je sudnji dan od kada počinje vječnost. Na ovome svijetu koji je u odnosu na ahiret, samo njiva na kojoj se sije sjeme čiji se plodovi ubiru u jednom od dva svijeta u kojima se vječno živi, neke stvari, riječi, djela i odnosi, određuju se korisnim, a neki štetnim. Iz islamskog vjerovanja korist i šteta procjenjuju se po Allahovoj dž.š. odredbi, te je vjerovanje u korisnost nečega i štetnost drugoga, što je sastavni element svakog čovjeka, u islamskom vjerovanju utemeljeno na mjerilima ahiretskih posljedica. Dakle određivanje nečega korisnim, a drugoga štetnim vrši se na osnovi stanja do kojega dolazi u svijetu vječnoga života, ili odabir sjemena, a to su sveukupne aktivnosti na ovome svijetu, vrši se po spoznaji ahiretskih plodova koji će se ubirati.

U tome leži suština odgoja i vladanja po njemu, barem kod muslimana.

„ Ako se čovjekova nada stavi samo u ovaj život, ako se samo ovdje može život uživati, tada nije ni čudno ni nerazumno ako se sreća traži u izbjegavanju svega što je ovdje neugodno, i u slijeđenju svega što ovdje uveseljava… Ako nema izgleda iza groba, tad je zaključak opravdan: pijmo ijedimo; uživajmo u onome što uveseljava, jer sutra smo mrtvi.[22]“, riječi su John Locka.

U vlastitom slučaju mogu samo reči da je svaki istinski odgoj u stvari samo-odgoj, intriznična motivacija potaknuta spoznajom, dolazi dobrovoljno i ne nametanjem. Bez toga nema stvarne promjene u čovjeku. Obrazovanje i odgoj kroz instituciju često je manipulacija, ili vid dresure. Odgoj nije neposredno mjenjanje čovjeka, jer kao odgajatelj, najviše se postiže svojim ličnim primjerom, savjetom ili bilo čim drugim, da se pokrene ili dobije jedna unutarnja odluka koja će biti u korist dobrog. Danas najviše nedostaje lijepa riječ i vrlina, senzacija je zamjenila oduševljenje. Nažalost kad nenormalne stvari postanu masovna pojava, onda je to normalno. (!?)

Majka, a i babo bi reci: „Nemoj TI!“, biva pusti druge.

Spas i sreća je u istini i iskrenosti.

Treba bit’ fin !

LITERATURA:

1.) «POVIJEST PSIHOLOGIJE», Hothersall David, Naklada Sap, Jastrebarsko, 2001

2.) «MIŠLJENJE I PEVANJE», Hajdeger Martin, Nolit, Zgreb, 1982.

3.) «ARISTOTEL: O PESNIČKOJ UMETNOSTI», Rad, Beograd, 1982.

4.) «POBOŽNE PJESME BOSANSKOHERCEGOVAČKIH MUSLIMANA», Sarajevo, 1969.

5.) «TURCIZMI U SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU», Škaljić Abdulah,Svjetlos, Svjetlost,Sarajevo,1989.

6.) «LEONARDO», Celner Frank, Taschen GmbH,2002

7.) «TAKO JE GOVORIO MUHAMMED RESULLULAH», Grafičar, Tuzla,1991.

8.) U PEDAGOGIJU», Giesecke Hermann, educa, Zagreb, 1993

[1] Kalfa – korepetitor

[2] Ćitab-hamajlija = knjižica molitava i kraćih poglavlja iz Kur’ana

[3] Bujrumšidur – zapovjedio je

[4] Ostante se – okanite se

[5] Kim isterse –ko hoće

[6] Neka se uvede – neka se okani

[7] Tutun – duhan

[8] Hala – zahod, poljski toalet

[9] Zarar činiti – štetovati

[10] Mal – imanje, bogatstvo

[11] Tutundžija – pušač

[12] Taze – svjež, mlad

[13] Vaz – vjerska pouka

[14] Terć činiti – ostavljati

[15] Zećat – vjerski porez ( zekat )

[16] Fukara –sirotinja

[17] Stimati –ugledati, pomoći

[18] Haram lokma –nepošteno zarađen zalogaj

[19] Zarar –šteta

[20] Hadis

[21] Hadis

[22] J. Lock „Essay on Human Understanding“, sv.II, poglavlje 28, par.10 i dalje