Većina njih imaju prošlost punu nepravde i želje za osvetom. Britanska imperija je najveći dio svoje kolonijalne politike zasnivala na ovom modelu, balansirajući između plemena i favorizujući pojedina plemena jedna nad drugima, dajući različitim plemenima vlast nad onim drugima. U većini zemalja „Starog svijeta“, plemena mrze svoje susjede više nego strane osvajače.
Prije 28 godina ja sam bio na Bliskom istoku. U Bejrutu sam se sreo sa John Cooleyem, poznatim reporterom koji je pisao za Christian Science Monitor. Građanski rat u Libanonu je samo započinjao, a oni hladnije glave su nastojali da smire situaciju. Cooley mi je tada rekao da uvijek kada dođe do prekida vatre, neki elementi iz „sjenke“ se pojave i počnu da pucaju na obje strane, nastojeći ponovo pokrenuti sukob. Oni su uspjeli, a građanski rat je skoro uništio ovu zemlju.
Danas se ista situacija ponavlja u Iraku. Većina ovih pokolja ne pravi razliku između susjeda i prijetelja. Peter Beinart u časopisu The New Republic napisao je izvrsnu studiju o historiji Iraka govoreći o jedinstvu sunnija i šiija. I zaista, prvi basistički lider bio je šijja, dok je ovo bila većinski sunijska partija. Ali pretpostavimo da se neka od ovih masovnih i strašnih ubojstava čine od strane nekih „vanjskih“ igrača, koji žele da razore Irak, zavađajući sunije i šije. Plemenska društva, a takvo je društvo u Iraku, su posebno ranjiva na ovakve provokacije.
Pa pogledajmo koje su to grupe koje žele da se haos u Iraku nastavi.
Prva je , naravno, al Qaida. Usama bin Laden se sigurno smije svaki dan kada vidi u kakvu se kašu uvukla američka armija. Dalje svaka slika gdje Amerikanci ubijaju Arape-jeste pomaganje i davanje za pravo bin Ladenu. Mnogo je dokaza na koji bin Laden „pobjeđuje“ u ovoj situaciji, ali to je druga tema.
Irački susjedi- neokonzervativci i Bush su odavno prijetili da će Sirija i Iran biti sljedeća meta napada od strane SAD-a. Ovakva glupa retorika dala je ovim zemljama svaki razlog da se SAD što više iscrpi u ratu u Iraku, te da se SAD zadrži u Iraku što je više moguće.
Likud partija u Izraelu- iako dio Izraelaca želi mir, ovakav razvoj situacije daje vladi Likuda opravdanje za njihovu politiku. Nije teško zamisliti da mnogi od njih žele da se Arapi bore jedni protiv drugih. Izraelski agenti su vrlo aktivni sa Kurdima, pa ih čak i treniraju. A američke okupacijske snage su dovele i izraelske saveznike da nauče američke vojnike kako suzbiti arapski otpor. Izrael ima svoje Arape, koji se mogu lahko „izmiješati“ sa ostalima, a takođe posjeduje i mnoge druge resurse. Taktika „Zavadi pa vladaj“ je jedna od najstarijih taktika ratovanja. Mnogi Židovi žele baš to- žele vidjeti veliki sunnijsko-šitski sukob koji bi se proširio i na druge nacije.
Kurdi- oni žele oslabljenu i podjeljenu centralnu vladu tako da mogu da dobiju svoju nezavisnost i da mogu da preuzmu naftne resurse na sjeveru Iraka.
Šijske i kurdske milicije mnogo su se okoristile činjenicom da su snabdjevane i obučavane od strane Amerikanaca. Što se dulje sukobi nastavljaju, oni postaju sve opremljeniji i sve spremniji za eventualni veliki obračun sa sunijama. U međuvremenu, šije lagano „etnički čiste“ Bagdad od sunnija. (Taj posao na jugu je skoro završen).
Plaćenici-od kojih su neki plaćeni i po 1000 dolara na dan. Oni žele da se takav dobar posao nastavi dalje. Beltway Bombers i druge kompanije smještene u Washingtonu imaju za cilj da unajmljuju umirovljene komandose, rendžere i marince. Oni su dobili stotine miliona dolara od Pentagona da im ponude ugovore i da im oni pomognu u Iraku. U Iraku se nalazi oko 100000 plaćenika, tjelohranitelja, konsultanata, savjetnika, i drugih – koji su plaćeni od strane SAD-a.
Druge nacije koje proizvode naftu- sve su one sretne što vide iračku naftu izvan konkurencije, što im pomaže da cijena nafte ostane visoka. Od svih zemalja, najveću dobit će imati Rusija, pogotovo još ako i druge bliskoistočne zemlje budu imale problema.
Tu su naravno i velike kompanije koje proizvode oružje. One svakodnevno zarađuju milione, prodajući oružje skoro svim stranama u ovome ratu. Njima haos itekako odgovara.
Gangsterski elementi u Iraku, kriminalci koji uživaju u bezvlašću, počevši od sitnih kradljivaca do velikih krijumčara nafte i oružja.
Sve nacije koje žele da vide SAD ponižene i oslabljene. Rusi više nisu toliko prijateljski nastrojeni preme SAD-u, i mnogi od njih nas se boje. Kinezi su čak jednom opomenuti da bi mogli biti sljedeći kada SAD završi sa muslimanskim svijetom. To je dovelo do toga da su Kinezi shvatili da proizvodnja bojnih brodova, raketa, aviona jeste jedino moguće rješenje u ovakvoj situaciji. Sve to je omogućilo lahko opravdanje troškova koji se troše u tom području
Armagedonski lobi u SAD-u, koji haos u Iraku vide kao pomoć u njihovim fantazijama o ostvarenju Božijeg obećanja (kako ga oni vide) o velikom ratu u kome će biti uništen veliki dio ljudske rase, a njima će se omogućiti brzi ulazak u Raj.
I na kraju, tu su i plemenski elementi u Iraku, svi sa svojim posebnim ciljevima, kojima je nemoguće svima udovoljiti.
Ovo daje neku ideju sa čim se sve SAD i okupaciona vojska susreće u Iraku. Izborni zakon koji je nametnut od ranih okupacionih vlasti, doveo je do takve situacije da se stvorila disfunkcionalna vlada, koja favorizira pojedina plemena i popjedine interesne skupine, što je jedan veliki problem. Sve ovo američke planove o „pacifikaciji“ i „pobjedi“ čini vrlo, vrlo dalekim.
Jon Basil Utley
Antiwar.com
Preveo CrniLeptir