Intervju s Karadžićem

Donosimo nikad objavljen intervju Radovana Karadžića, s kojim je 1993. razgovarala ruska novinarka Darja Aslamova, supruga Roberta Valdeca.

Ruska novinarka Darija Aslamova, hrvatskoj javnosti poznata kao supruga Roberta Valdeca, prije petnaest godina za moskovski dnevni list Komsomolskaja pravda napravila je intervju s Radovanom Karadžićem koji vam sada u cijelosti prenosimo.

"Igrom slučaja, svoj prvi diktafon dobila sam od Radovana Karadžića, nekadašnjeg vođe bosanskih Srba, osobe koju danas nazivaju ratni zločinac. Dogodilo se to na Palama 1993. godine u jeku najjačih sukoba u Sarajevu.

Priča o diktafonu zapravo je anegdota.

Kasno navečer čekala sam intervju s Karadžićem u sobi za recepciju. Izišla sam na pet minuta zapaliti cigaretu, a kad sam se vratila, primijetila sam kako je netko ukrao diktafon kojeg sam posudila od kolege s lokalnog radija.

– Tu vas je dvadeset, a diktafon je ukraden. Kakvo je to osiguranje?! – galamila sam iz sveg glasa.

Bila sam toliko glasna da je Karadžić uletio u sobu kako bi provjerio što se događa. Objasnili su mu da je diktafon ukraden.

– Nađite diktafon! Pretražite sve prisutne – ljutito je naredio Karadžić. Stražari su sve pretražili, ali nisu pronašli diktafon.

Karadžić je, oko ponoći, po ulasku u kancelariju, bio strašno uzrujan.

– Jeste li za čaj ili kavu? – upitao je.

– Ne pijem čaj ovako rano ujutro. Možda nešto jače? – rekla sam. Karadžić se nasmijao i donio bocu dobrog francuskog vina.

Pijuckali smo vino, a Karadžić mi je primaknuo japanski diktafon.

– Želim da zaboravite što se dogodilo. Molim Vas, prihvatite ovaj dar i sjećajte me se po njemu – rekao je Karadžić.

– Ne mogu. Ukradeni diktafon pripadao je mom kolegi s lokalnog radija – objasnila sam.

– Bez brige, pobrinut ću se za sve. Volio bih da moj diktafon ostane uz Vas – rekao je.

Iduće jutro vozila sam se u UN-ovom vozilu sa šljemom na glavi prema centru Sarajeva. Srbi su završili s blokadom Sarajeva, zauzeli sve strateške pozicije na planinama i grad se našao pod opsadom. Muslimani su ostali bespomoćni.

Karadžićev diktafon proputovao je čitav svijet. Intervju koji sam radila nikad nije objavljen. Dio intervjua i danas je aktualan.

KP: Koje ste greške napravili kao predsjednik?

Karadžić: Najveća greška je loša propaganda. Svijet je protiv nas. Zbog ponosa i želje da se ne ponizimo, dopustili smo da na Srbe gledaju kao utjelovljenje zla. To je nepravedno.

KP: Mislim da govorite o poznatoj srpskoj tvrdoglavosti.

Karadžić: Možda. Uvijek se nadamo da će stvari nekako izaći na dobro. Sviđa mi se anegdota o engleskom kralju Henriku VIII. koji je imao šest žena. Naredio je dvorjaninu da mu ubije ženu. Ona je na koljenima molila da to ne čini jer će za godinu dana naučiti konja govoriti. Kralj se nasmijao i naredio da se žena odvede u staju. Dvorjanin se pitao kako je moguće naučiti konja govoriti. Prijatelj mu je objasnio kako za godinu dana kralj može umrijeti, žena može umrijeti, a tko zna, možda i konj progovori. 

KP: Po profesiji ste psihijatar. Pomaže li Vam to u politici?

Karadžić: Prvo i osnovno, to što znam zakone psihijatrije pomaže mi da očuvam dobru formu. Čvrst sam psihički i moralno, spreman sam raditi i do 20 sati dnevno. Kao psihijatar, mogu reći da se pravilo o alijeniranju pojedinca u cilju odrastanja i sazrijevanja kao osobe ne odnosi na nacije. Izolacija nacije, ili je slama, ako je duhovno slaba, ili je uzdiže ako ona to zaslužuje. Srbi su usamljeni i izolirani, ali to će im omogućiti duhovnu zrelost i mudrost. Sam Bog zna da smo u pravu.

Nakon petnaest godina Karadžićeve su misli potvrđene. Srbi su, slomljeni izolacijom, počeli izdavati jedni druge. Oni trebaju suditi svojim ljudima. Kad nacija izručuje heroje međunarodnom sudu, prestaje biti nacijom. Na svom web-siteu Karadžić je, pod pseudonimom dr. Dragan Dabić, zapisao svoj omiljeni kineski aforizam: Onaj tko izda svoga, kopa grob za dvoje ljudi. Jedan kopa za sebe."

Izvor: Javno.com