Hamas je adptirao moju djecu (Ulrike Putz)

Zapad rangira Hamas kao terorističku organizaciju- dok on u Gazi briljira svojim socijalnim angažmanom. Značajne humanitarne organizacije svjedoče njjihov najbolji rad i to bez trunke korupcije- nikakvo čudo da je ova partija zadobila mnoge sljedbenike.

Gaza-City- Etidal Sinati je započela svoj život u bijedi  jedne noći Marta 2003. Izraelski helikopter je izvršio napad na Džebelijju, izbjeglički logor na sjeveru Gaza-Citya. Etidalin čovjek Muhammed je odtrčao sa drugim muškarcima iz susjedstva da procijeni načinjenu štetu. Međutim, izraelski helikopter se vratio i osuo paljbu na radoznale, Etidalin suprug je poginuo. Sedmoro djece, bez opskrbitelja: Porodica Sinati je postala preko noći socijalni slučaj- i pobornik Hamasa. Jer ova “radikalna” islamska organizacija preuzela brigu o ovoj porodici.

“Moj suprug nije bio pobornik Hamasa, naprotiv, on je bio za Fatah”, kaže udovica Sinati. Hladno je u dva mala sobička njene barake, mentalno bolesni amidža, koji sjedi u jednom uglu i povremeno se nasmije, je preko sebe navukao svoju vunenu deku do glave. “Ali bez Hamasa mi ne bismo preživjeli, a i obako je vrlo teško.”

Službena penzija za ženu jednog šehida- poginulog Palestinca kojeg su ubili Židovi- iznosi 100 € svaka tri mjeseca. S time jedna velika porodica može jedanput izaći i dobro se ribe najesti, ali živjeti se od toga ne može. “I tako je Hamas prihvatio moju djecu”, kaže Etidal Sinati. Za svako dijete ona dobija po 15 € dječjeg doplatka mjesečno, svi besplatno posjećuju školu jedne Hamasove organizacije. “Na izborima u Januaru sam birala polumjesec”, dodaje Etidal, aludirajući na islamsku partiju.

Partija za siromašne

Stranka koja se posvećuje siromašnim, koja novcem i skrbništvom pridobija svoje pristalice: na prvi pogled se čini da Hamas svira jednu staru poznatu melodiju na klavijaturi populizma. S druge strane ovoj se islamističkoj organizaciji pripisuje najbolji rad među svim velikim međunarodnim humanitarnim organizacijama. “U izvještaju Međunarodne Krizne Grupe iz 2003 su najvažnije američke nevladine organizacije (NGO) ocijenile Hamasov posao kao perfektan, bolje se ne može”, kaže Helga Baumgarten, docentica na Univerzitetu Birzeit u Ramalli.

Uspijeh ove stranke, koje je 1987 izrasla iz Muslimanske Braće, se prema Baumgartenovoj temelji na dva faktora: visokoprofesionalni rad u dobrotvornim institucijama i često citirani Hamasov integritet. “Zapravo su sve studije došle do zaključka da Hamas funkcioniše bez i zrnca korupcije”, kaže Baumgarten. “To im je vremenom donijelo poštovanje u narodu.”

Trenutno Hamas nije nikakva umjerena partija. Ona se shvaća kao vrh sablje palestinskog otpora protiv izraelske okupacije. Nakon njihove iznenađujuće izborne pobjede u Januaru ona je odbila da se odrekne oružanog otpora i da prizna Izrael. To što ona od svog osnivanja stalno koristi samoubilačke napade kao sredstvo je dodatno doprinijelo tome da je Zapad rangira kao terorističku organizaciju- uprkos njihovoj dobročiniteljskoj djelatnosti u svakodnevnici.

Međutim teško bi bilo reći da Hamas svoju dobročiniteljsku aktivnost svjesno iskorištava za pridobijanje simpatija u narodu. „Njihov socijalni angažman nije sredstvo za taj cilj, ja ne bih dopustila da se to tako instrumentalizira“, kaže Baumgarten. A čak i kada bi: to je pravilo u čitavom svijetu.

Izgradnja na vjerovanju

 U al-Mujamma al-Islami, islamskom centru na jugoistoku Gaza-Citya se pokazuje da Hamas u svakom pogledu gradi na vjerovanju. U prizemlju nove zgrade je već nekoliko sedmica u funkciji mesdžid, na trećem spratu, iznad sprata za žene, sjede službenici centra, među gajbama. Prije tri dana su se preselili u svoje nove prostorije, stari vrhovni štab najstarije dobročiniteljske institucije u Gazi je postao pretijesan za 150 zaposlenika. Islamski centar je osnovan 1973. od strane Šejha Ahmeda Jasina.

Na početku je čovjek u kolicima, koji je 1987 osnovao Hamas i 2004 jednim ciljanim raketnim napadom ubijen od strane Jevreja, sam upravljao novcem iz svje skromne kučice par ulica dalje. Danas je Centar humanitarni gigant u Gazi, on pogoni 16 obdaništa, 30 škola Kur´ana, opskrbljuje hiljade porodica novcem, paketima sa hranom, odjećom. Odavde se plaća dječji doplatak za 5000 jetima. I Etidal Sinati je bila u starom, skromnom birou, na razgovoru radi dobivanja pomoći za svoje sedmero djece.

Nidal Shabana, direktor Centra, u međuvremenu obrće sa oko 1 milion dolara godišnje. Uprkos tome on je jedan skroman čovjek: samo onda, kada priča o islamskoj ping-pong momčadi, koja je pod njegovim rukovodstvom prvenstvo Gaze osvojili, primijeti se kako je ponosan na svoj rad. “Skromnost i poštenje su principi koji su u Islamu naročito cijenjeni”, kaže. Na pitanje kako da se objasni– na Zapadu sa nepovjerenjem posmatrano- jačanje islamističkih partija u arapskom svijetu, nije baš tako govorljiv. Ponašanje islamskih vođa je prema njemu sada uzorno, oni imaju čiste ruke- jedno prijatno parafraziranje njegovog stajališta da su političke vođe arapskih susjednih zemalja korumpirane i moralno propale.

Vladajuće porodice, koje profitiraju samo za vlastiti džep, prenapuhani upravni aparati, koji jedva da rade efktivno; Neuspjeh autoritarnih režima u arapskom svijetu je u 70tim godinama doveo do toga da su u Palestini, al i u Libanonu, Egiptu, Jordanu, islamističke grupe popunile socijalnopolitički vakuum. Kada Hamas u Palestini neće da se prizna kao jedina vladajuća stranka i kada neće da se da Hizbullahu njegovo ojačalo pravo na vlast, to opet nisu nikakvi domaći fenomeni: Nemaju samo izrael i njegovi zapadni saveznici interese da potiskuju islamiste. Enormna popularnost islamista čini ih prijetnjom svim dugovladajućim režimima.

I Etidal Sitani je razumjela da  organizacija koja joj osigurava preživljavanje nije samo pod unutrašnjim pritiskom. “Hamas biva opsjedan i izvana i iznutra”, kaže ona. To za nju znači da se ona treba osjećati još uže povezana sa svojim dobročiniteljima. I njen najstariji sin je isprobao uniformu svoga oca. Njegov otac je bio rezervista u Fatahu, međutim, sin se želi boriti u Hamasovoj uniformi. “Jam u još ne dozvoljavam da se priključi miliciji, on je tek 15”, kaže majka. “On bi to trebao učiniti kada bude imao 20 godina.”

Ulrike Putz

Preveo Halil Senusija