Godinama nas ova vlast pati svojim progonima i držanjem u neizvjesnosti

Piše: Aiman Awad

Svjesni smo Allahovog određenja i da se ništa ne može dogoditi bez Allahove dozvole. To ne znači da ne trebamo insistirati da uživamo prava koja nam pripadaju po Ustavu BiH i po međunarodnim konvencijama o poštivanju ljudskih prava. Ako nam na kraju to ipak bude uskraćeno, onda svoj slučaj prepuštamo Allahu, dž.š.

Svi građani Bosne i Hercegovine svjedoci su da smo svih ovih godina tražili samo fer i pošteno suđenje i poštivanje zakona ove države i preuzetih međunarodnih obaveza. Zašto toliko insistiramo na tim pravima? Zato što nam ta prava pripadaju i zato što je BiH dužna ta prava poštivati. Mi ne želimo zloupotrebljavati svoja prava i obaveze prema ovoj državi. Ali isto tako ne dozvoljavamo da bilo ko zloupotrebljava vlast i moć koju mu ta vlast daje. Ako se takva praksa ustali u BiH, a svjedoci smo da se to događa, sutra kad nas ne bude u ovoj državi praksa zloupotrebe vlasti će ostati, a ko će biti sljedeća žrtva, znat će se i to. Stoga, mi tražimo ono što je svim građanima BiH prijeko potrebno – poštivanje Ustava BiH i poštivanje preuzetih međunarodnih obaveza, tačnije poštivanje potpisanog ugovora sa Vijećem Evrope da će se poštivati odluke Evropskog suda za ljudska prava

U petak 30. maja 2008. godine počela je dvodnevna plenarna sjednica Ustavnog suda BiH na kojoj je trebalo između ostalog razmatrati apelacije Imada al-Husina, poznatijeg kao Abu Hamza, i to u tri predmeta – Rješenje Komisije za reviziju državljanstava BiH o oduzimanju bh. državljanstva Abu Hamzi, Rješenje Ministarstva sigurnosti BiH, odnosno Službe za poslove sa strancima o odbijanju odobrenja privremenog boravka u BiH i Rješenje Ministarstva sigurnosti u kojem je odbijen zahtjev Abu Hamze za azil. Te apelacije na Ustavnom sudu BiH pokrenute su nakon što je Sud Bosne i Hercegovine odbio sve Abu Hamzine tužbe pokrenute protiv navedenih rješenja i naložio da Abu Hamza mora napustiti Bosnu i Hercegovinu.

Međutim, Evropski sud za ljudska prava u Strassbourgu (Strazburu) donio je privremenu mjeru da se zaustavi deportacija Abu Hamze sve dok Ustavni sud BiH ne donese odluku o svim navedenim predmetima. Ni nakon ove zadnje sjednice Ustavni sud nije donio nikakve odluke po tim apelacijama. Ponovno sudsko aktueliziranje slučaja Abu Hamza bila je zgodna prilika za Raffija Gregoriana, zamjenika visokog predstavnika u BiH, i njegovog šegrta Dragana Mektića, direktora Službe za poslove sa strancima, da krenu u novu ofanzivu s ciljem konačnog ostvarenja dobivenih zadataka da sa Abu Hamzom na put van Bosne krenu i ostali naturalizirani državljani BiH arapskog porijekla.

Tako su Raffi Gregorian i Dragan Mektić dva dana nakon zasjedanja Ustavnog suda upriličili posjete jedan drugome i pred naručenim novinarskim kamerama zaprijetili kako je već doneseno rješenje o protjerivanju Abu Hamze i da je deportacija definitivna i da su apelacije na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine vanredni pravni lijek samo u slučaju ako su prava Abu Hamze povrijeđena prilikom deportacije. Spomenuta gospoda namjerno zanemaruju činjenicu da je odluka Suda za ljudska prava u Strassbourgu obavezujuća za Bosnu i Hercegovinu, tj. za vlasti u Bosni i Hercegovini, jer je država Bosna i Hercegovina potpisala ugovor sa Vijećem Evrope da će poštivati odluke Evropskog suda za ljudska prava. Ako je BiH kao država dužna sprovoditi odluke Evropskog suda za ljudska prava, to znači da su svi organi vlasti dužni to sprovesti u djelo bez obzira na kojem nivou vlasti bili, uključujući i visokog predstavnika i njegovog zamjenika. Nažalost, Dragan Mektić uz mentorstvo moćne američke produžene ruke u OHR-u, Raffija Gregoriana, sebe stavlja iznad svih sudova u BiH pa čak i iznad Evropskog suda za ljudska prava u Strassbourgu.

Šta više možemo očekivati od odgovornih za čuvanje poretka države Bosne i Hercegovine kad ni oni sami ne poštuju ono što su dužni da čuvaju. Umjesto poštivanja zakona, domaće vlasti, u ovom slučaju najčešće personificirane upravo u liku Dragana Mektića i kolegama mu iz Komisije za reviziju državljanstava BiH, gaze naše dostojanstvo i ljudska prava gdje god to mogu i kad god hoće. Primjer zloupotrebe njihovih ovlaštenja je slučaj Fadhila Al-Hamdania. Naime, Al-Hamdaniu je 2006. godine oduzeto državljanstvo BiH. Početkom 2007. godine Sud BiH uvažio je njegovu tužbu i vratio predmet na ponovno razmatranje Komisiji za reviziju državljanstava BiH. Kasnije, na poziv Komisije, Al-Hamdani odlazi na razgovor sa njima gdje im prezentira svu dokumentaciju u prilog argumentiranja ispravnosti svog državljanstva. Već je prošlo skoro godinu i po dana a Al-Hamdani nije dobio nikakav odgovor. Nema nikakvog statusa niti dokumenata, a rješenja njegovog slučaja nigdje ni na vidiku. Godinama nas ova vlast pati svojim progonima i držanjem u neizvjesnosti. Posljedice su vidljive na svima nama, na svim našim porodicama. Eto, upravo je Abu Hamzina supruga usred svih tih stresova dobila rak dojke. U takvom stanju njegova supruga sa strahom iščekuje samo trenutak kada će Dragan Mektić ispuniti svoje prijetnje i kada će sama i bolesna ostati sa svojih šestero djece. Nažalost, problema ne nedostaje ni kod ostalih porodica iz našeg udruženja.

Svi građani Bosne i Hercegovine svjedoci su da smo svih ovih godina tražili samo fer i pošteno suđenje i poštivanje zakona ove države i preuzetih međunarodnih obaveza. Zašto toliko insistiramo na tim pravima? Zato što nam ta prava pripadaju i zato što je BiH dužna ta prava poštivati. Mi ne želimo zloupotrebljavati svoja prava i obaveze prema ovoj državi. Ali isto tako ne dozvoljavamo da bilo ko zloupotrebljava vlast i moć koju mu ta vlast daje. Ako se takva praksa ustali u BiH, a svjedoci smo da se to događa, sutra kad nas ne bude u ovoj državi praksa zloupotrebe vlasti će ostati, a ko će biti sljedeća žrtva, znat će se i to. Stoga, mi tražimo ono što je svim građanima BiH prijeko potrebno – poštivanje Ustava BiH i poštivanja preuzetih međunarodnih obaveza, tačnije poštivanje potpisanog ugovora sa Vijećem Evrope da će se poštivati odluke Evropskog suda za ljudska prava.

Svjesni smo Allahovog određenja i da se ništa ne može dogoditi bez Allahove dozvole. To ne znači da ne trebamo insistirati da uživamo prava koja nam pripadaju po Ustavu BiH i po međunarodnim konvencijama o poštivanju ljudskih prava. Ako nam na kraju to ipak bude uskraćeno, onda svoj slučaj prepuštamo Allahu, dž.š.

saff