Ekstremistički hod po tankoj žici

Nažalost, Rešid Hafizović nije usamljen u isključivosti i neumjerenom djelovanju prema drugima koji ne misle na isti način. Nakon objavljivanja dodatka Rezolucije IZ-a, jedna malobrojna skupina koja razumijevanje islama crpi sa bečkog vrela otvoreno i nerazumno se opredijelila za konflikt, nesaradnju i isključivost

Piše: Ezher Beganović

Od objavljivanja Rezolucije Islamske zajednice Bosne i Hercegovine o tumačenju islama, odnosno njenog dodatka, prošlo je dvadesetak dana. Za razliku od prvog objavljivanja Rezolucije, 27. marta 2006., objavljivanje dodatka Rezolucije izazvalo je niz aktivnosti i reakcija koje se uglavnom mogu okarakterizirati kao pozitivan razvoj i kretanje u smjeru rješavanja problematike različitog tumačenja islama u našoj zemlji.

Rijaset Islamske zajednice BiH ovih dana na terenu sprovodi akciju otvaranja dijaloga i pokretanja saradnje sa daijama (islamski misionari) koji su aktivni u radu za islam u Bosni i Hercegovini, a koji nisu uposleni u strukturama Islamske zajednice BiH. Ova aktivnost se sprovodi s ciljem eliminacije svih uzroka koji bi u budućnosti mogli biti razlogom unošenja nereda i sukoba među muslimanima, odnosno koje bi zlobnici i neprijatelji islama i Bošnjaka mogli uzeti za povod i argumente kako bi i dalje sijali svoju smutnju.

U isto vrijeme, dok većina muslimana poziva na razumijevanje i saradnju, pojedini ekstremi, zaslijepljeni svojim ubjeđenjima, nerazumno reagiraju i pozivaju na totalni haos. Rijaset Islamske zajednice javno se ogradio od ekstremizma profesora Rešida Hafizovića, te su još jednom pozvali na umjerenost. ”Rijaset IZ-a poziva imame, hatibe, muderrise i profesore da se sustegnu od pretjeranosti (tefrit) i nedotjeranosti (ifrat) u svom govoru i radu. Ne od jučer, naša sudbina je na žici, koja je tanja od dlake i oštrija od sablje. Zato sudbinu ne treba izazivati tamo gdje se žica može prekinuti na štetu naše vjere i domovine. Više nego ikada, danas nam je potreban glas razuma i slovo mudrosti o našoj unutarnjoj toleranciji. Bilo koja isključivost za nas je krajnje opasna.”

Bečko vrelo razdora

Nažalost, Rešid Hafizović nije usamljen u isključivosti i neumjerenom djelovanju prema drugima koji ne misle na isti način. Nakon objavljivanja dodatka Rezolucije IZ-a o tumačenju islama, jedna malobrojna skupina koja razumijevanje islama crpi sa bečkog vrela otvoreno i nerazumno se opredijelila za konflikt, nesaradnju i isključivost. Ponukani njihovim otvorenim propagiranjem neprimjerenog odnosa prema drugim muslimanima koji islam ne doživljavaju na njihov način, odlučili smo se malo detaljnije pozabaviti ovom problematikom.

Glava grupice koja se oštro, neprimjereno i nadasve nerazumno suprotstavlja saradnji sa Islamskom zajednicom, tj. saradnji koja će jednom za sva vremena pokopati sve argumente da su Bošnjaci muslimani podijeljeni na nekakve vehabije i, kako to vole reći ovdašnji kovači krilatica, tradicionalne vjernike, nažalost je hafiz mr. Muhamed Fadil Porča. Hafiz Porča je vođa bečkog džemata ”Tewhid” oko kojeg se okuplja desetak Bošnjaka koji žive i rade u Austriji. Porčin džemat ima vlastiti mesdžid u Beču u kojem on redovno drži hutbe, predavanja i predvodi ostale vjerske aktivnosti. Upravo u tom mesdžidu hafiz Porča je u dane objavljivanja Rezolucije IZ-a o tumačenju islama održao hutbu na temu ”Da li se može sarađivati sa onima”.

”Pokušava se prigovoriti zašto se ne uspostavi saradnja sa ovima ili sa onima. Na to pitanje odgovaramo, da vidimo da li je moguće i kakva bi to bila saradnja sa onima koji nam nude da sarađujemo ili nam prebacuju da nećemo da sarađujemo”, kaže hafiz Porča na početku svoje hutbe i nastavlja: ”Na prvom mjestu akida i ubjeđenje jednog muslimana mora svakome biti na prvom mjestu, i to je ono za šta će biti prvo pitan u svome kaburu. Kako i kakva je moguća saradnja sa onima koji svode sva Allahova svojstva na samo nekoliko njih, a ostavljaju i zanemaruju sva druga Allahova svojstva?

Kako je moguće sarađivati a Allahu se ne ogriješiti? Kako je moguće sarađivati sa onima koji osnove vjere grade na filozofijama i, kako kažu, racionalnim promišljanjima i raspravama? To jeste koji su u biti uzeli akidu mu’tezila pa prihvataju od vjere ono što im u glavu pristaje, a odbacuju od vjere ono što im ne paše. Kako je moguće sarađivati sa onima koji dopuštaju i izvršavaju razne vidove širka koji ćemo naći među našim narodom, posebno onoga koji je vezan za turbeta i za kabure? Kako sa takvima raditi i sarađivati i na kojoj osnovi? Jedino mimo ove dinske.

Kako sarađivati sa onima koji daju utočište raznim sihribazima, vračarima, onima koji zapisuju i daju im da predvode džemate kao imami, iskorištavajući narod i lažući ih? Na kojoj osnovi raditi i sarađivati sa takvima? Kako sarađivati sa onima koji priznaju sufijske – derviške tarikate koji su izmišljeni i novotarija u Allahovoj vjeri i put zablude? Kako sarađivati sa onima koji sarađuju sa takvima koji takve podržavaju, štite i pomažu? I smije li se i može li se sa takvima raditi i sa takvima potpomagati?

Kako sarađivati sa onima koje širk uopće ne interesuje, koji na njega ne upozoravaju, niti na njegove vrste i na njegove puteve i načine? Kako sarađivati sa onima koji su ljude zabavili raznim ispranim filozofijama koje ne mogu gladnog nahraniti niti žednog napojiti, koje vrijeme oduzimaju i snagu čovjekovog uma crpe, koje ljude zbunjuju u njihovoj vjeri, koji se nisu zadovoljili izvorima ove vjere te su ih ostavili po strani i učinili mrtvima da se Kur’an uči, a živi, da se njima manipuliše raznim filozofijama i raznim, praznim i ništavnim ideologijama?

Kako sarađivati sa onima koji su dali mogućnost učenicima najvećih din-dušmana, dokazanih radnika protiv islama – orijentalista, i iz Zagreba i iz Beograda, koji su takvima dali mogućnost da uče našu omladinu akidi na fakultetima i u medresama? Onima koji su diplome dobili kod pape u Vatikanu. Kako sa takvima raditi i sarađivati, a u isto vrijeme Allaha se bojati? Jedan od takvih koji akidu predaje kaže ”da je Poslanik živ nosio bi Versaći pantalone”. Dokle je došla i dosegla ta drskost i bezobrazluk!

Djelimično i našom krivicom, što znamo a šutimo, što mislimo da će nas tek tako proći, a, Allaha mi Uzvišenog, bit ćemo pitani zato i o tome. Kako raditi i sarađivati sa onima koji čestitaju kjafirima na onome na čemu su oni? Kako raditi i sarađivati sa onima koji su dali amnestiju agentima i špijunima, onima za koje se potvrdilo i dokazalo, što je Allah otkrio još na dunjaluku prije Ahireta, o čemu knjige dokumenata izlaze, da su radili sa obavještajnim službama, da su cinkarili svoje džematlije, da su neki i zbog tih imama bili i zatvarani?

Ovi dolaze i daju im oprost i amnestiju, i rješavaju ih svih briga, i ne samo to nego su ih postavili na najodgovornija mjesta među muslimanima da mogu i dalje rovariti, a to svakodnevno potvrđuju i dokazuju… Kako raditi i sarađivati sa onima koji su na vlast došli oružjem u ratnom periodu kada su i četnici i ustaše napali muslimane? Ovima nije bilo do islama i do muslimana, već su na svoje pozicije došli uz pomoć naoružanja. Kako raditi i sarađivati sa onima koji su u ratnom periodu tražili od visokih oficira Armije BiH da im daju snajpere sa prigušivačem da bi likvidirali neke muslimane?”

Nakon niza pitanja, hafiz Porča daje odgovor: ”I nećemo sa takvima raditi i sarađivati i ne možemo sa takvima sarađivati. Bojeći se, kada bismo to činili da će i nas džehennemska vatra dohvatiti. Kako imaju obraza da nam kažu: ‘Vi ne sarađujete sa tim i takvima’. Kažemo, elhamdulillah pa ne sarađujemo i nećemo sarađivati i teško onima koji sa takvima sarađuju… Oni koji ih podržavaju i stanu uz njih izgubili su svaki legalitet i svaki legitimitet u pogledu rada i govora o Allahovoj vjeri i o njoj, upravo zbog toga što su emanet vjere oni svojim rukama pronevjerili. Takvi žive od vjere, a ne za vjeru. Takvi stoje na putu da’we. Takve pozivamo na iskrenu, otvorenu i javnu tevbu.”

Sumnjiva iskrenost

Zanimljivo, na internet stranici Porčinog džemata može se skiniti video zapis rasprave između hafiza Porče i Jehovinih svjedoka. Ko god bude gledao ovu raspravu lahko će primijetiti da je hafiz Porča izuzetno pametan, mudar, lijepog i blagog ophođenja prema Jehovinim svjedocima. Posebno impresionira njegova opredijeljenost o potrebi vođenja dijaloga radi postizanja Allahovog zadovoljstva. Hafiz ima snage i volje da vodi dijalog i sarađuje sa nemuslimanima, ali, sudeći prema izjavama iz citirane hutbe, on uopće ne želi, čak time prkosi, da sarađuje i vodi dijalog sa muslimanima.

Zahvaljivati se Allahu na inatskom ustrajavanju nesaradnje sa drugim muslimanima je priča za sebe. Reći: ”Kažemo, elhamdulillah pa ne sarađujemo i nećemo sarađivati i teško onima koji sa takvima sarađuju”, neminovno donosi posljedice koje ne mogu rezultirati razumnom reakcijom i ne mogu ostaviti ravnodušnim niti jednog muslimana. Posljedice se na terenu već osjete. Porčine malobrojne pristalice putem interneta agresivno šire njegove zahvale Allahu za nesaradnju sa drugim muslimanima. Svakog ko se ne slaže sa njima nazivaju pogrdnim imenima, dovode u pitanje ispravnost njegovog vjerovanja i sve dublje i dublje upadaju u zamku proglašavanja muslimana nevjernicima.

Svako ko je razuman i dobronamjeran zna da se na Porčin način neće ništa izgraditi već samo razvaliti i dati drugima povoda da protiv muslimana krenu otvoreno i žestoko. Teško je povjerovati da jedan hafiz, kao inteligentan insan, može izreći toliko neodmjerenih i nerazumnih riječi. Naravno, u iskrenost nećemo ulaziti, mada ovolika količina tendencioznih i jednostranih stavova jednostavno nagoni na sumnju.

Riječi ( ne)istine

Osim hafiza Muhameda Fadila Porče, u Beču živi i o islamu govori izvjesni Ebu Muhamed, tridesetogodišnji Bošnjak porijeklom iz Sandžaka. Ebu Muhamed je za našu temu zanimljiv zbog toga što važi za trenutno najvećeg vjerskog autoriteta nekolicini mladića iz Sandžaka od kojih su neki nedavno učestvovali u sukobu u Arap džamiji u Novom Pazaru. Iako Ebu Muhamed nije učestvovao u spomenutom sukobu niti je bilo koga na takvo što nagovorio, njegova interpretacija islama je jedan od glavnih izvora saznavanja i razumijevanja islama i odnosa prema drugim muslimanima za nekolicinu mladića koji žive u Sandžaku i Bosni i Hercegovini, a koji posljednjih dana izuzetno neprimjereno reagiraju na Rezoluciju IZBiH.

Spomenuta nekolicina mladića putem internet stranice www.kelimetulhaqq.co.nr plasiraju proglase koji su izuzetno uvredljivi i huškački. Umjesto pozivanja na smirivanje situacije, strpljenje, širenje bratskih veza sa ostalim muslimanima u Sandžaku i BiH, oni uporno ustrajavaju u svojoj isključivosti i pozivu na haos. Izdvajamo nekoliko dijelova njihovih saopćenja i proglasa o dešavanjima u Arap džamiji i Rezoluciji IZBiH. Radi vjerodostojnosti prenosimo dijelove izvorne forme saopćenja.

”To da čitava ‘Islamska’ zajednica nema nikakve veze sa izvornim islamom, pokušaću da dokažem u sljedećim redovima, jer sam nekada i sam bio dio te zabludjele zajednice. Da je pokvarena od samog vrha pa sve do najmanjih organa, svjedoči veliki broj događaja, koji su postali svakodnevnica i koji su se duboko ukorijenili u ovoj profitabilnoj organizaciji…

Najveća glava ovog pokvarenog sistema je svima nama dobro poznati reisu-l-džuhela’ (vođa neznalica) Mustafa Cerić… Da naše kćeri ne bi išle da studiraju po srbijanskim gradovima i tamo čine zinaluk i razvrat (pošto je to jako prošireno među studentima), muftija se pobrinuo da to sada mogu činiti i u Novom Pazaru, jer na njegovom univerzitetu ne postoje nikakve moralne ili vjerske norme koje bi ih spriječile u tome…

No, ne treba se čuditi nečemu ovakvom, s obzirom da je naš Sandžak danas pun munafika i nevjernika iz redova Bošnjaka, koji su toliko ogrezli u svome grijehu da su postali kao oni, za koje Uzvišeni Allah kaže: Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema. (sura El-Baqare, 7. ajet).”

Šokirani ovakvom retorikom, naročito što ista dolazi iz krugova koji simpatiziraju i podržavaju učesnike sukoba u Arap džamiji, potražili smo odgovor o razlozima iznošenja uvreda i širenja sukoba kod autora i urednika web stranice www.kelimetulhaqq.co.nr i od njihovog vjerskog uzora Ebu Muhameda.

 

Tekfir do tekfira

Od urednika www.kelimetulhaqq.co.nr dobili smo kratak odgovor kojim se potvrđuju citirane uvrede, ali je izrečeno i nekoliko uvreda na naš račun. A izvjesni Rešid B. nam poruči: ”O skupino murdžija, izbacite kukavičluk iz svojih srca, odbacite batil, i dođite da zajedno mrzimo širk i mušrike.”

Daleko umjereniji i kulturniji razgovor imali smo sa Ebu Muhamedom. Ebu Muhamed je svjestan činjenica da je sukob u Arap džamiji i sve što je nakon toga uslijedilo naštetilo muslimanima i islamskoj da’wi, ali uporno odbija prihvatiti da je njegova interpretacija islama jedan od razloga što nekolicina sandžačkih mladića ima izuzetno konfliktne i isključive stavove prema ostatku muslimana, a što se posljednjih dana otvoreno i agresivno interpretira. ”Ne razilazim se sa tobom u tome da je ovo naštetilo muslimanima i islamskoj da’wi na našim prostorima. Ali, od tebe tražim da priznaš da su ranjeni najviše osjetili tu štetu, jer su je na svojim kožama i mesu oprobali.

Nije ti nepoznato da su dvojica muslimana bila u kritičnom stanju. A da je ‘mladić’, koji je izašao iz IZ-a Sandžaka prije incidenta, muftijin tjelohranitelj, i da je, između ostalog, izgleda, bio dobro ideologiziran i naoružan, i da je pucao, otprilike, osam puta u masu muslimana pred Arap džamijom.”

Predavanja Ebu Muhameda su puna uvreda na račun drugih muslimana. Upitali smo ga o njegovim predavanjima koja počesto imaju tekfirsku interpretaciju, a koja su jedina dostupna na internet stranici www.kelimetulhaqq.co.nr. ”Od tebe tražim da me konkretno citiraš i time dokažeš ovu svoju tvrdnju, koja ima, zaista, karakter ogromne potvore. Da Allah sačuva!

Gdje sam ja to rekao, kada, na koji način, u kojem kontekstu? Ko su ti ostali vjernici u Sandžaku? Ja želim da služim islamu i muslimanima. Dokaz za to su upravo ona moja predavanja putem kojih im se obraćam, a koja su veliki razlog da se o meni interesuju mnogi neprijatelji islama i muslimana, pa čak i tih ‘ostalih vjernika’.

Najveći prioritet kod mene je očuvanje principa tevhidullaha i al-vela’ i al-ber’a. Što znači da musliman može biti grješnik, a još uvijek je moj brat u islamu, pa kako da mu ja nepravdu učinim? A pogotovo kada znam da mu treba pomoći, i da on ne zna, i da se treba strpjeti na njegovim greškama dok ne sazri. U svemu tome najviše trpe daije, pa kako da ih onda optužiš? Nego, donesi mi dokaz! A, ako to ne uradiš, onda ćeš ući pod značenje riječi Uzvišenog, u prijevodu sure An-Nur: Zašto za to nisu doveli četvericu svjedoka? S obzirom da oni nisu doveli svjedoke, pa takvi, oni su kod Allaha pravi lažovi.

Za odgovor na Ebu Muhamedovo pitanje nije trebalo tražiti četiri svjedoka. Dovoljno je poslušati njegovo predavanje ”Šerijatski propisi vezani za današnjicu muslimana I i II dio”: ”Najviše ko je učvrstio tagutima stolice su hodže. I kažem svaki hodža koji je učvrstio tagutu stolicu gori je od samog taguta. Hodže su ti sihribazi, firaunovi…

Vođe hanefijskog mezheba u Bosni su po hanefijskom mezhebu kjafiri. Kažem po hanefijskom mezhebu svi su oni otpadnici… Sad kad čujemo ove riječi islamskih pravnika, pitamo se gdje su bili oni naši reisul-uleme, tute i različite stvari i hodže… Ja vjerujem da Jusuf Kardavi nije musliman, neka to čitav svijet zna…‘’ (Kao dokaz da Ebu Muhamed neodmjereno pretjeruje i vrijeđa druge muslimane navodimo njegove riječi: “Svakom muslimanu je postala obaveza džihad. A onaj ko mi kaže iz Bosne i Sandžaka: ‘Ebu Muhamed sjedi u Beču, što nije otišao tamo (u džihad)’, to neka ostavi između mene i Allaha, dž.š. To što neko od nas nije otišao ne znači da ne smije objasniti. Jer da vi ovo znate i da znaju muslimani, ovo ja ne bih pričao.

Ali ono što mogu uraditi od dva dijela, ja mogu uraditi prvi dio, da objasnim, a kad objasnim Allah će mi presuditi što nisam otišao”, izvod iz prvog dijela predavanja ‘’Šerijatski propisi vezani za današnjicu muslimana”. Ebu Muhamed na istu temu džihada u drugom dijelu predavanja ‘’Šerijatski propisi vezani za današnjicu muslimana”, kaže: “Ne može debeljko Sudejs i neka kukavica druga da daje fetvu o borbi. Fetvu o borbi može da daje samo onaj ko je u borbi… A teško Sudejsu, inšallahu teala, i sličnim Sudejsu kad ga zgrabimo, inšallahu teala.”)

Propaganda ili da’wa

Ebu Muhameda smo pitali, iako negira da je vođa bilo kome, zašto se vrši uporno propagiranje ulaska u sukob sa Islamskom zajednicom?

”Riječ propagiranje u današnjoj upotrebi dobila je negativan smisao. Ako ti tom riječju misliš na da’wu, onda si u pravu, ali ako misliš na laganje i demagogiju i na lične i skrivene neislamske interese, onda se varaš i nas potvaraš. Zatim riječ sukob. Šta ona znači? Pojam sukob u islamu je bez sumnje egzistentan i ima svoje uzroke, vidove i propise.

Jesmo li mi ovdje u nečemu pogriješili, sa aspekta uzroka, načina sukoba i propisa? Bujrum, objasnite. Ti je tako nazivaš (misli na Islamsku zajednicu, op. a.), međutim promjena imena ne mijenja suštinu za koju se veže šerijatski propis. Sve dokle ona bude bila islamska, takav će propis i imati, ali onda kada izađe iz islama, neće je spasiti puko ime, kao što ni nazvati kamatu kupopradojom, istu ne čini dozvoljenom. Isto tako nazvati vino drugim imenom ne čini ga dozvoljenim, jer još uvijek ima u sebi istu štetu, tj. štetu opijanja, a šerijatski propis zabrane se veže za štetu, a ne samo za ime. Otuda se morate paziti kako nazivate brbljanje oko ustava, izbora, učesništva u strukturiranju državne politike.

I pazi se koga i kojim imenom nazivaš, jer to je pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i vjerovanje u Objavu. Svaku stvar nazvati njenim pravim imenom i staviti je na njeno pravo mjesto je mudrost. Otuda su pravi islamski učenjaci najveći mudraci. Nazvati kafira muslimanom je nevjerstvo, i nazvati muslimana nevjernikom je blizu toga.”

Ostatak razgovora sa Ebu Muhamedom i njegovim sljedbenicima ne vrijedi prenositi jer bi se samo ponavljali. Nažalost, nismo ih uspjeli otrijezniti od njihove upornosti i odlučnog kretanja u sukob sa neistomišljenicima. Sreća u nesreći pa je riječ o izuzetno malobrojnoj skupini. Nema sumnje da će se svi morati dozvati pameti.

Jer, kako kaže Rijaset IZBiH u svom saopćenju o ekstremizmu Rešida Hafizovića, sudbinu ne treba izazivati tamo gdje se žica može prekinuti na štetu naše vjere i domovine. Više nego ikada, danas nam je potreban glas razuma i slovo mudrosti o našoj unutarnjoj toleranciji. Bilo koja isključivost za nas je krajnje opasna.

Preuzeto iz Saffa