“Kolaps kršćanstva razara britansko društvo – a islam popunjava prazninu!”; “Crkva ne čini dovoljno da konvertira britanske muslimane,” “Razlaz vjere i Britanije!” – samo su neki od naslova londonske štampe koje je izazvao tekst biskupa Majkla Nazira-Alija (Michael Nazir-Ali) objavljen u magazinu Standpoint.
U vremenu kada se posebna pažnja na svjetskom nivou usmjerava na dijalog između različitih vjera i kultura, a posebno među pripadnicima najvećih svjetskih religijskih tradicija – ideje koje je u tekstu “Breaking Faith With Britain” (Razlaz vjere i Britanije) objavio biskup Ročestera (Rochester) Majkl Nazir-Ali u prvom broju magazina Standpoint izazvale su buru reakcija britanske javnosti i onih koje stavove ovog crkvenog velikodostojnika odobravaju, zbog osnove zbog koje iznosi kritiku, ali i mnogobrojnih koji ovakav pristup osuđuju zbog podizanja tenzija među građanima Ujedinjenog Kraljevstva koje ovakve ideje mogu pobuditi.
Biskup Nazir-Ali, inače po rođenju Pakistanac katolik konvertit je na anglikanizam, u svom eseju daje opširan uvod u kojem tvrdi kako su sve moderne tekovine, tradicije i institucije britanskog (a i Zapadnog) društva u osnovi nastale na kršćanskom svjetonazoru i vrijednostima, te su danas kao nikad u velikoj opasnosti. Posebice Nazir-Ali ukazuje na pogubne revolucije (studentski neredi, seksualna revolucija, pokreti za prava žena itd.) iz 1960-tih godina koje su “ulogu kršćanstva u društvu dovele do naglog i katastrofalnog kraja.” “Ova je situacija stvorila moralni i duhovni vakuum u kojem smo se danas zatekli,” tvrdi Nazir-Ali dodajući kako su na različite načine vjerovanja i vrijednosti Velike Britanije bili formirani upravo zahvaljujući kršćanskoj vjeri.
“Konsekvence gubitka ovog diskursa su posvuda vidljive: uništenje porodice zbog navodne istovrijednosti razlitičih oblika zajedničkog života, gubitak položaja oca u porodici, posebice za dječake, jer se uloga oca smatra beskorisnom, zloupotreba supstanci (uključujući alkohol), gubitak poštovanja prema ljudskim osobama što vodi do užasnih i bezumnih napada na ljude, povećanje jaza u komunikaciji između generacija i društvenih klasa…” – duga je lista pokazatelja, a za što se kao primarni uzrok navodi zastranjenje i napuštanje kršćanske vjere i njenih vrijednosti.
Iznenađujuće je pak u tvrdnjama ovog utjecajnog britanskog biskupa to što se ne zaustavlja na naglašenom ekskluzivizmu kojeg rezervira kršćanskoj, te djelomice jevrejskoj vjerskoj tradiciji, kao polugama na kojima su razvijene danas najvažnije vrijednosti Zapada. Biskup od Ročestera ne samo da isključuje već brutalno zanemaruje i lažno predstavlja doprinos islama i njegove civilizacije vrijednostima koje se danas uživaju u razvijenom svijetu. Šta više eksplicitno dodaje: “… Niti možemo, biti isuviše optimistični da će drugi svjeto-nazori ili tradicije proizvesti iste vrijednosti ili staviti isti naglasak na njih. Radikalni islamizam, naprimjer, će naglasiti solidarnost u okviru Ummeta (svjetske zajednice muslimana vjernika) naspram slobode individualca.”
Iako je svoje ideje vješto upakovao u okvire naučnog, pozivi Nazira-Alija promptno su reaktivirali neke manje utjecajne radikalne desničarske glasove koji su pozivali i na oštrije mjere koje bi riješile sve vidljivije prisustvo islama i muslimana u britanskom društvu. Ovakvi alarmantni pozivi odaslani od strane najviših crkvenih autoriteta uslijedili su netom nakon što je Nezavisna kršćanska organizacija za istraživanje (Christian Researh Organization) objavila da će broj onih koji idu u džamiju petkom nadmašiti broj ljudi koji posjećuju crkve do 2050. godine. Također, Dr. Peter Brierley, bivši statističar pri vladi Velike Britanije, dao je procjenu da je najmanje 50 hiljada Britanaca prešlo sa kršćanstva na islam tokom posljednje decenije, dok je broj muslimana koji su postali kršćani zanemariv.
“Neki će više važnosti dati javnoj pobožnosti – kroz post i veselje, pozivanje na molitvu i poštovanje vremena molitve – od drugih koji bi možda željeli da naglase unutarnje aspekte duhovnog. Desiće se različit odnos prema balansu između društvenih institucija i lične slobode, pa čak i u načinu na koji će zajednicama biti upravljano. Umjesto kršćanskih vrlina poniznosti, službovanja i žrtvovanja, biće čast, pobožnost i važnost “čuvanja lica,” iznosi Nazir-Ali svoje ekskluzivističke poglede sa očitim upiranjem u islam i muslimane potkopavajući današnje napore da se nađe način za ozbiljan i iskren dijalog kako bi se izbjegle katastrofe sutrašnjice.
Pronalazak puteva dijaloga između predstavnika najvećih vjerskih skupina u današnjem svjetu je pitanje njegovog opstanka. Nakon užasnih dešavanja okupacija, ratova i terorizma u proteklih nekoliko godina taj dijalog sve više i više zadobija svoju političku odoru – te iako kao takav ima smanjene prilike za uspjeh – i on se uglavnom pozdravlja jer svako drugo rješenje vodi daleko pogubnijem scenariju. Ipak, ovako ekstremne ideje upućene sa adresa najviših crkvenih instanci i tom dijalogu religija sa političkom pozadinom ne daju šansu – već nude čak gore ekskluzivističke koncepte! Na posljetku, problem kršćanstva i njegovog statusa u društvima Zapada neće ni biti riješen optuživanjem i proglašavanjem islama i muslimana – taj problem se može samo još više usložniti!
Mirnes Kovač
Preporod