Dok je Muslimana, biće i biznisa (Halil Senusija)

Samo američko dizanje zabrane govori ipak nešto i o američkoj privredi, kojoj su potrebne nove finansijske infuzije, no sad za sad tih infuzija ima sasvim dovoljno, pa nema razloga za brigu.Ugovori od ukupno 21 bilion $ su potpisani u vremenu od Septembra 2005 do Septembra 2006,  u poređenju sa 10,6 biliona $ prošle godine, prema podacima iz Pentagona. Izvoz oružja je inače od 2001 godine do sada iznosio između 10 i 13 milijardi godišnje.

Brojni faktori su na to uticali. Od Septembra 2001, Bushova administracija je koristila prodaju oružja kao način nagrađivanja saveznika i izgrađivanja međunarodnih odnosa. Bliskoistočne zemlje sa “teškim” naftnim budžetima su postale veliki kupci. Zemlje kao Indonezija i Pakistan, koje su prije bile pod zabranom kupovine američkog oružja, su ponovo dobile pristup američkom tržištu oružja, i neke su uradile ogromne narudžbe.

Za proizvođače oružja, koji su mahom po vladajućim foteljama SAD-a, ove prodaje obezbjeđuju dobrodošle izvore novih profita u vrijeme kada je Pentagon primijetio da je era rekordnih vojnih budžeta na koncu.

S obzirom da je oružje koje se izvozi već davno usavršeno, troškovi njegovog razvijanja i usavršavanja su već davno isplaćeni, tako da je profit od ovakvih ugovora izuzetno visok.

Jedan od najboljih mušterija je Pakistan, kojem je jedno vrijeme bila zabranjena kupovina američkog oružja zbog njegovog nuklearnog programa. Ta zabrana je podignuta prošle godine i Pakistan je sada naručio 5 milijardi $ vrijedne F-16 iz proizvodnje Lockheed Martina.

Naftni profiti leže takođe iza nekih narudžbi. Saudijska Arabija je u Julu najavila 5,8 $ vrijednu kupovinu američkog naoružanja za modernizaciju svoje nacionalne garde, a takođe će uložiti 3 milijarde  za Black Hawk helikoptere, oklopna vozila i druge produkte.

U zaljevskoj regiji su i Bahrein, Jordan i Ujedinjeni Arapski Emirati  najavili kupovinu Black Hawk helikoptera  u ukupnoj vrijednosti od 1 milijarde $. Oman namjerava da kupi antitenkovske rakete u vrijednosti od 48 miliona $. Emirati traže opremu za rakete i vojne kamione u vrijednosti od 752 miliona $ a Bahrein će kupiti rakete Javelin za 42 miliona $.

Sam Bahrein, ta mala državica, je uložila u kupovinu oružja 1 milijardu $ u pet godina od 9. Septembra.

Nije toliko problematično kad ove smiješne države kupuju oružje. Nije problematično da budu jake (ako to ikad mogu biti kao ovisnice o uvozu). Problematično je to gdje će ga upotrijebiti i protiv koga. Protiv Izraela koji neprestano masakrira žene, djecu, starce i sve živo po Palestini?

“Ha, ha, ne budi smiješan” govorim sam sebi. Ko je još zapamtio borbu tih utovljenih monarha za neku višu vrijednost ako postoji i zrnce rizika da im stolica izmakne?

“Ove prodaje su `neočekivana sreća`, kaže William Hartung, direktor Projekta za prodaju naoružanja pril Institutu za Svjetsku Politiku, koji je dio Nove Škole u New Yorku, “ a ne samo šlag na tortu.”

Najave Amerikanaca  za odlazak iz Iraka su svakim danom sve glasnije. A šta će nam nakon njihova odlaska ostati? Pa zasigurno jedno vrlo zahtjevno tržište naoružanja za održavanje kvalitetnog građanskog rata između Šiija i Sunija, između pojedinih njihovih frakcija, od kojih će mnoge nastati djelovanjem agenata prerušenih u odijela muftija i reformatora.

Ko će ih prepoznati? Ko ih je prepoznao u prošlosti? Kada ih mi prepoznamo, obično već bude kasno, a američki proizvođač oružja već trljaju ruke i dok mi brojimo žrtve naše gluposti, oni broje dolare.

Halil Senusija

Izvor: Herald Tribune