Chris Sands: Stalni afganistanski džihad

Jedva godinu nakon što ih je Bush označio kao „svjetlo demokratije“, članovi afganistanskog parlamenta su mi rekli da oni žale što su se zalagali za izbore i upozorili da će džihad, koji će podržavati cijela nacija, uskoro početi.

Ovi poslanici u afganistanskom parlamentu, koji su i visoki dužnosnici u svojim provincijama, vjeruju da će masovna pobuna protiv NATO snaga uskoro početi, što će dovesti do protjerivanja stranaca i, najvjerovatnije, do izbijanja građanskog rata. Jedan od političara čak je otišao toliko daleko da mi je rekao kako će se pridružiti ustanku.

Ahmad Shah Khan Achekzai, poslanik parlamenta za Kandahar, rekao mi je:

“Narod mrzi vladu, mrzi Amerikance i njihove pomagače, jer su svi oni lažovi. Uskoro će džihad početi, to je sigurno. Amerikanci i koalicija došli su u Afganistan preko UN-a, ali kada ulaze u naše kuće i pretražuju ih, to je nešto neprihvatljivo. Oni djeluju protiv islama i napadaju nevine ljude. Biće džihad, u to sam 100% siguran. Oni djeluju protiv naše kulture, protiv islama – jer, ako žele da uđu u naše kuće, moraju imati dopuštenje.”

Parlamentarni izbori u septembru 2005. godine proglašeni su još jednim ključnim korakom u tranziciji zemlje iz ratom razorene nacije, kojom su vladali islamski ekstremisti, prema miroljubivoj i modernoj demokratiji. Međutim, u godini nakon tih izbora, pokret otpora predvođen Talibanima dodatno je ojačao. U seriji ekskluzivnih intervjua, mnogi političari i provincijski poslanici rekli su mi da je to izraz narodnog gnjeva.

“Ako džihad počne, ja ću mu se pridružiti, naravno,” rekao nam je Achekzai. Njegove kritike i zabrinutosti odjekuju širom Afganistana.

Poslanik za Zabul rekao mi je:

“Kada su Talibani došli na vlast, stavio sam im se na raspolaganje jer sam želio da se moja zemlja razvija i da narodu obezbijedim sigurnost. Kada je današnja vlada preuzela vlast, opet sam se stavio na raspolaganje, jer sam želio da mom narodu bude bolje. Ali sada žalim zbog toga. Sve se promijenilo, i sada nemamo ništa. Ne žalim zato što sam bio uz Talibane, već zato što ova vlada nema nikakvu snagu i moć da išta učini kako bi poboljšala stanje u zemlji.”

“Situacija postaje sve gora. Nemam više nikakve nade. A narod, šta god da se dešava, ne smije da se buni. Ako se usude pobuniti, lokalni guverner će ih označiti kao Talibane ili pripadnike Al-Qaide i poslati ih u Bagram.”

Bagram je američka baza u kojoj se nalazi veliki zatvor.

On dodaje:

“Siguran sam da će uskoro izbiti veliki rat između stranaca i afganistanskog naroda.”

Dok se u zapadnim medijima svi članovi pokreta otpora prikazuju kao islamski ekstremisti, realnost je daleko složenija. Svirepa i ogorčena anti-NATO retorika čuje se u svakom dijelu Afganistana. Čak i oni umjereni koji podržavaju prisustvo stranih trupa priznaju da je katastrofa na pomolu.

Sa svojim odijelom i kravatom, Mohammad Hashem Watanwall izgleda kao član Doma lordova. No, ovaj poslanik za Uruzgan ima neka uznemirujuća upozorenja za budućnost:

“Ovdje tinja ogromna vatra pod zemljom. To je kao vulkan koji će uskoro eruptirati,” kaže on.

“Eksplodiraće ako se nastave dešavati iste stvari kao dosad – korupcija, loša sigurnost, bombardovanje civila od strane koalicijskih snaga. Uskoro će vulkan eksplodirati, a narod će ustati u džihad i boriti se sa željom za šehadetom, ako ne dođe do većih promjena.”

Sada poslanici u parlamentu govore:

“Zaboravite Pakistan i Talibane, nego zašto su stranci ovdje?”

Oni tvrde da se u zemlji nalazi “zmaj sa hiljadu glava”, a tim zmajem smatraju strane sile.

“Zamislite samo – ako jedan poslanik u parlamentu to kaže, šta onda misli obični Afganistanac iz nekog sela?”

On još dodaje:

“Danas u parlamentu poslanici govore da, ako ubiješ stranca, nemuslimana, u samoubilačkom napadu, postaješ šehid i ideš pravo u Džennet. Oni ne prave nikakvu razliku između vojske i civila.”

Historija nas upozorava. Mudžahidska gerila, koja je napadala i na kraju pobijedila sovjetske trupe i njihove marionetske vlasti u Kabulu, započela je kao mali otpornički pokret u selima. Kasnije se to razvilo u široki nacionalni ustanak, gdje su se mudžahidi borili protiv Rusa, a ponekad i međusobno. Sovjetska okupacija završila se 1989. godine, ali mir je ostao nedostižan – od 1992. do 1996. godine bijesnio je građanski rat. Watanwall upozorava da bi novi džihad mogao dovesti do sličnog scenarija.

“Naravno, neka će se plemena boriti jedni protiv drugih. Reći će: ‘Ti si Paštun, a ja Tadžik. Ti si Tadžik, a ja Hazar. Ti si šija, a ja Paštun.’ Građanski rat možda će izbiti zbog razlika u etničkoj pripadnosti, jeziku ili vjeri,” dodaje on.

“Hazari tvrde da nemaju dovoljno pozicija u vladi. Uzbeci kažu isto, Tadžici takođe, čak i Paštuni, iako je Karzai Paštun. Za sada je to samo na riječima, ali uskoro može prerasti u nasilje.”

Achekzai i Rocketi, poslanici za Kandahar i Zabul, to su dodatno potvrdili, izjavivši za Emirates Today da Paštuni zaslužuju više pozicija u vladi.

Jedini način da se zaustavi ovaj pad, prema mišljenju svih intervjuiranih, jeste pokretanje dijaloga s Talibanima. Ovi pregovori morali bi se voditi s ciljem da se nekim talibanskim liderima ponude značajne pozicije u vladi.

Rocketi kaže:

“Ne mogu uništiti Talibane ubijajući ih – to će stvoriti samo još više Talibana. Ako žele da ubiju mene, moj brat će stati uz mene i boriti se. Moji rođaci će stati uz mene i boriti se. Ubijanje nema nikakvog smisla. Vlada mora pregovarati s Talibanima, i ti pregovori moraju biti vođeni po zakonima.”

Čak i Gulhar Jalal, poslanica iz istočne provincije Kunar, podržava ovu ideju. Međutim, ona dodaje:

“Ako Talibani kažu da žene ne smiju raditi u uredima ili da djevojke ne smiju ići u školu, ja bih rekla da je bolje da imamo lošu sigurnosnu situaciju nego da Talibani budu dio vlade.”

Autor ovog teksta Chris Sands je  britanski novinar, istražitelj i fotograf koji živi u Kabulu od augusta 2005. godine. Prije toga izvještavao je sa okupiranih palestinskih teritorija, zatim iz Iraka. Kuvajta i UAE. Saradnik je vodeći svjetskih novina, magazina i web stranica.

Preveo: Crni Leptir