Tragično, njen trijumfalni povratak kući pretvorio se u krvoproliće, a pokušaj njenog ubistva u Karačiju ostavio je preko 150 mrtvih i stotine ranjenih. I dok su zapadni mediji odmah okrivili islamske radikale, gospođa Buto je brzo optužila neimenovane dijelove unutar oružanih snaga i sigurnosni establishment. Ona je, u ljutnji, optužila generala Mušarafa, čovjeka sa kojim se očekuje da ona sarađuje, kao dio dogovora o vlasti kojeg su smislili i koji sponzoriraju Amerikanci.
U međuvremenu, Vašington, pa čak i prva dama Laura Buš, optužila je i osudila burmansku vojnu huntu za brutalnu represiju. Istovremeno, pakistanska vojna hunta koju podupire SAD, i koja prima milijardu dolara mjesečno od strane SAD-a, vodi rat protiv sopstvenog naroda, kojih je na hiljade ubijeno od strane pakistanske vojske. Prema razmišljanju Bušove administracije, ubijanje i premlaćivanje pobunjenih budističkih redovnika je zlo, dok je ubijanje i premlaćivanje pobunjenih muslimana i njihovih vjerskih vođa- antiterorizam.
Zaželio sam sretan put Benazir baš kada je napuštala Dubai, u svom historijskom povratku kući, i upozorio je da je većina mojih čitatelja iz Pakistana protiv nje zbog dogovora koji je ona napravila sa generalom Mušarafom, da bi joj ovaj dozvolio povratak kući. Posjetio sam je na staru izreku: “Onaj ko jede supu sa đavolom – bolje je da ima dugu žlicu.“
Široko rašireno gledište među Pakistancima jeste da je njen povratak i prestojeća podjela vlasti sa Mušarafom iskonstruirana u Vašingtonu da bi se dao privid legitimnosti i demokratije diskreditovanom vojnom režimu. Ako se Buto brzo i odlučno ne distancira od Mušarafa i njegovih sponzora iz Bušove administracije, i pokaže da je ona zaista premijer koji upravlja, ona i njen cilj će biti ugroženi.
Od SAD-a uređeni dogovor između Buto i Mušarafa, iza zatvorenih vrata, baca u sjenu njene tvrdnje da želi ponovo uspostaviti demokraciju u Pakistanu. On je odbacio kriminalne optužbe o korupciji protiv nje – za koje je on insistirao da su legitimne, a ona ih odbacivala – u zamjenu za njenu kooperaciju sa vojnim režimom. Nije nikakva tajna da je ovaj napirlitani aranžman Vašingtona uključio dvoje njihovih najačih pomagača u Pakistanu.
Kao što sam pisao u svojim zadnjim kolumnama, SAD je ispunila sve važne pozicije u moćnoj pakistanskoj armiji i obavještajnim službama, ISI, sa proameričkim generalima koji su odobreni od strane Pentagona i CIA-e. Pa čak i ako Mušaraf bude istisnut ili raznesen, SAD vjeruje da može održati čvrstu kontrolu nad Pakistanom i nastaviti koristit njenu armiju da vodi rat tamo i u Afganistanu, protiv nacinalista i islamskih snaga koji se bore protiv zapadnjačkog uticaja.
Vojska vlada Pakistanom. Mušaraf i njegove američke gazde vode pakistansku armiju. Pa šta je ostalo za buduću premijerku Buto? Ako Pakistanci uvide da je ona cinički iskorištena, kako se sada to čini, njena politička karijera će biti potopljena. Ako ona nekako uspije izgurati Mušarafa u njegove generale nazad u vojne barake, ona će postići i uvećati svoj trijumf. Neki sumnjaju da se ona nada da će Vašington napustiti vrlo nepopularnog Mušarafa, skloniti ga sa vlasti, i napraviti od nje jedinog vladara Pakistana – sa pakistanskom armijom kojom dominiraju proamerički kadrovi koja će držati, iza scene, pravu vlast.
U sadašnjoj konfuznoj političkoj situaciji između Mušarafa, Buto, Vrhovnog suda i drugog premijera u egzilu Navaza Šarifa – teško je predvidjeti šta će se iduće dogoditi. Ali jedno je sigurno: zadnja istraživanja i ankete pokazuju da većina Pakistanaca vjeruje da je Amerika pod predsjednikom Bušom pokrenula rat protiv islama, i da je Mušaraf američki agent u Islamabadu.Ova uznemirujuća vjerovanja mogu lahko dovesti do povećanja nasilja, pa i do pravog građanskog rata.
Čak i da se Mušaraf i Buto na kraju slože o nekoj podjeli vlasti, oni će se naći u situaciji da „jašu tigra“. Američka invazija 2001.godine i naknadna okupacija Afganistana, te stalni napori Vašingtona da kontrolira pakistansku vladu, potakli su širenje regionalne pobune protiv zapadnjačkog uticaja.
Ako „lagano ključajući“ građanski rat u Pakistanu, koji je nuklearna sila, preraste u širi konflikt, rezultat će biti vrlo opasna svjetska kriza u kojoj bi Indija, koja je nuklearna sila, takođe bila brzo uvučena. Rastuća prijetnja američkog napada na Iran će samo produbiti i proširiti opasnost. Eksplozija u Pakistanu će takođe izolirati američke i NATO snage u Afganistanu.
Pakistanska najvažnija nacionalna institucija, naoružane snage, nisu ispunile svoju dužnost prema svojoj naciji.
Umjesto toga dozvolili su da ih iznajmljuju kao „sepoje“, u plaćeničku armiju koju su nekada u 19.stoljeću stvorili Britanci, da bi vodili rat protiv sopstvenog naroda. Pakistanska vojska bi trebala osigurati da njeni komandanti služe intersima nacije, a ne stranim snagama. 1 milijarda dolara mjesečno za iznajmljivanje su dobre pare. Ali nekada ponosni pakistanski vojnici su tako prodali svoj obraz i čast.
Eric Margolis
Ericmargolis.com
crn1l3pt1r@gmail.com