Kada su ih izvodili, otac kazao: "Nemojte njih mlade, ubijte mene", a zločinci uzvratili: "Ništa se ne sekiraj, sve će biti po redu"…
Na sarajevskom gradskom groblju Vlakovo jučer su ukopani jedan do drugoga Mustafa Komšić i njegovi sinovi Adnan i Rijad, ubijeni 2. aprila 1992. godine u Bijeljini.
Tada 29-godišnji Adnan bio je stomatolog i upravo je trebao primiti prvu plaću, a njegov deset godina mlađi brat pohađao je srednju školu. Kako su nam ispričali njihovi rođaci, zločinci su im u noći provalili u kuću i izveli ih. U kući su ostale Mustafina supruga Sekima, trudna kćerka Nasiha i njen šestogodišnji sin Mirza.
– Izveli su ih na ulicu i postrojili. Moj amidža Mustafa je kazao: "Nemojte njih mlade, ubijte mene", a zločinci su uzvratili: "Ništa se ne sekiraj, sve će biti po redu." Adnana i Rijada odmah su pokosili rafalom, a otac je poletio i raširio ruke da ih zaštiti. Tu je pao, uhvatio ih je obojicu za noge. Mustafi su izrešetali noge i ostavili ga da iskrvari do jutra, kada su ih sklonili s ulice – prisjeća se Ešref Komšić.
Rodbina i prijatelji, okupljeni oko mezarja nedužno ubijenih Komšića, kazali su nam da je to bila izuzetno čestita porodica, koje se politika nije ni najmanje ticala.
– Ubijeni su samo zato što su bili Bošnjaci. Bila su to djeca za primjer, koja nikome ništa nisu skrivila. Dok oni leže u ovim mezarima, njihove ubice mirno šetaju ulicama Bijeljine. Kada su pronašli Mustafin leš, imao je polomljene noge i ćevap u ustima, a mladićima je metak prošao kroz čela – govorili su okupljeni.
Unuk i sestrić Mirza nije želio pričati o prošlosti. Kazao nam je da se nada kako će počinioci platiti za svoja nedjela, koja nikada ne smiju i ne trebaju biti zaboravljena.
Autor: L. H.
Avaz