Željko Milićević: Zagrebu vratiti metlu
Pred našim se očima stvari, po cijelom svijetu, zakuhavaju sve više. Dvije neodrasle generacije muških Teksašana, George Stariji i George Mlađi, bili su opsjednuti dječakom iz Tikrita i na kraju su mu stavili omču oko vrata. U tom procesu su izazvali rat među muslimanima i usput pobili nekih milijun ljudi, kad se sve zbroji i sabere. Danas je ta njihova avantura izrasla u aždahu koja guta nekoliko zemalja istovremeno, i cijedi sline za još kojom, tek tako, nek’ se nađe. Divljanje njihove aždahe je probudilo drugu aždahu, koja je isto tako pokazala dobranu žeđ za krvlju muslimana. Silnici se još više osilili, obnapiti vjerovanjem u lažne pobjede, lažnu moć i lažnu nepobjedivost. Kako je došao kraj svim ovozemaljskim carstvima, tako će i njima doći kraj i ja ne bih želio biti živ kad do tog njihovog kraja dođe.
Na žalost, divljanje tih pravih, velikih, ubojitih silnika otvara vrata malim dušama da se i one mogu osjećati velikim silnicima. Kao, primjerice, Milan Bandić.
Naletio sam, prije dva dana, na članak u „Večernjem Listu“ koji me je i naljutio i razočarao. Članak opisuje sastanak, u Sarajevu, Vinka kardinala Puljića, s gradonačelnikom Zagreba, Milanom Bandićem. Sve je to lijepo i dobro, dok čovjek ne počne analizirati. Vinko kardinal Puljić je vrhunski predstavnik rimo-katoličkih vjernika Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici. To nije šala, ja to duboko poštivam. Svaku vjersku strukturu i temelje treba poštivati jer bez toga nema organiziranog vjerskog života. Milan Bandić je vrhunski predstavnik glasača izbornog tijela Grada Zagreba. I to ja poštivam. Međutim, razočaran sam javnim nastupima, kako ovim zajedničkim, tako i njihovim pojedinačnim, što se tiče Bosne i Hercegovine.
Vinko kardinal Puljić, po mom mišljenju, nije vjerski vođa Hrvata Bosne i Hercegovine nego rimo-katolika Bosne i Hercegovine. Nisu svi Hrvati rimo-katolici i nisu svi rimo-katolici Hrvati.
Milan Bandić, porijeklom iz Gruda, u Bosni i Hercegovini, je gradonačelnik Zagreba, a ne ministar vanjskih poslova Hrvatske.
Meni je bilo žalosno gledati kako Njegova Eminencija, Vinko kardinal Puljić, kuka nad sudbinom Hrvata u Bosni i Hercegovini. Bilo bi bolje, i ovo govorim s poštivanjem, kad bi Njegova Eminencija dala podstrijeka rimo-katolicima Bosne i Hercegovine da si ne traže mjesta u „hrvatskoj“ Bosni nego da se osjećaju kod svoje kuće u cijeloj svojoj domovini, Bosni i Hercegovini. Osim toga, Njegova Eminencija je napravila jedan veliki faux pas, time da se je srozala na nivo Milana Bandića da njemu kuka i plače.
Milan Bandić je spretan čovjek, isto kao što su bili Gojko Šušak, Mate Boban i drugi ini Hercegovci kojih je pun Zagreb. Međutim, Milan Bandić nema nikakva prava brinuti brigu o nekim vjernicima u jednoj drugoj zemlji. Njega su izabrali da bude glavna metla Zagreba, da se mi ne bi zavaravali. Osnovna dužnost grada, bilo kojeg, bilo gdje, je odvoz smeća. Potom dolazi snabdijevanje vodom, pa zdravstvo i higijena, pa izdavanje građevinskih dozvola, pa naplata kazni za nepravilno parkiranje, pa izdavanje ugostiteljskih dozvola, i tako dalje. Milana Bandića su građani Zagreba, da ne kažem purgeri, izabrali da odvozi otpad a ne da se predstavlja kumom, da ne kažem „godfather“, vjernika u drugoj zemlji. I sad se ta metla, izabrana od purgera da odvozi otpad, našla pozvanom i omnipotentnom da izjavi da mu purgeri nisu dali mandat da odvozi otpad iz glavnog grada Hrvatske, nego da brine o Hrvatima u Bosni i Hercegovini. I takvoj se metli Njegova Eminencija klanja?!
Dragi moji purgeri, uzmite natrag svoju podivljalu metlu i podsjetite ju što su joj dužnosti za koje ju plaćate svojim porezima. Uvažena Eminencijo, Sveti Otac poljubi tlo svake zemlje u koju dođe. Ima razloga za to – zove se poštivanje tla domovine u kojoj žive vjernici. Naglasak je na „tlu domovine“. Ja Vas pozivam da poljubite tlo domovine, Bosne i Hercegovine, u svakom njenom ćošku i time pokažete poštivanje svojoj domovini i isto tako pokažete svim rimo-katolicima Bosne i Hercegovine dokle sve seže njihova, a i moja, domovina Bosna i Hercegovina.
Dozvolite mi da objasnim zašto mislim da imam prava na ovu javnu kritiku. Moje hrvatstvo, u okviru Bosne i Hercegovine nitko ne može zanijekati niti uzeti. Međutim, radi se o načelu. Moji korijeni sežu od Hercegovine, preko središnje Bosne, do Krajine. Povijesno, do 1637. godine, a vjerovatno i dalje, jer sumnjam da smo tek tako kapnuli u Bosni. Pošto je to tako, vrijeme je da se počnemo osjećati Bošnjacima. Ja sam Bošnjak katolik. Ko hoće, ko neće. Mišljenja sam kad bi se mi svi malo zaustavili razmisliti tko smo, što smo i odakle smo, onda bi većina mirno prihvatila da smo svi većinom iz Bosne i Hercegovine. Zadržite svoje nacionalne korijene, ili po novome, izvadke, i čuvajte svoju vjeru, nema problema. Ali prvo načelo je načelo domovine, Bosne i Hercegovine.
U mojoj obitelji je bilo svećenika. Na majčinoj strani je bio, po njenim riječima, jedan od njenih stričeva, prezimenom Perkić, koji je u svoje vrijeme bio župnikom u Banjoj Luci. Po njenim riječima je fra. Mato Grgić, jedan od poznatih Franjevaca, bio u rodu po očevoj strani. Najbliži, po rodu, je bio don Frano Milićević, stric mog djeda Ivana. Don Frano je bio franjevački fratar koji je osnovao prvu komercijalnu tiskaru u Hercegovini, u kojoj se je tiskalo i u latinici i u ćirilici. Nije bilo problema, jer je sve to bilo u Bosni i Hercegovini, a ne u nehakim entitetima, da te Bog sačuva!!
Poruka rimo-katolicima Bosne i Hercegovine – žalosno je da ste spali na to da vam jedna purgerska metla obećaje, naglašavam – obećaje, pomoć.
A sad jedno pitanje onim pravim Hrvatima, u Hrvatskoj: zar vama nije čudno da već decenijama Hercegovci hrle buljukom u Zagreb i tamo se namlate para? Zar nema među vama dovoljno sposobnih da vodite vojsku i obranu kao Gojko, da vodite šverc kao Mate i da pometate Zagreb kao što ga pometa Milan?
Bošnjaci.net
