"Ni jedna izjava, napad niti prljavi plan neće me zaustaviti u borbi protiv onih koji misle da se mogu igrati ljudskim životima." Vrhovni sud SAD-a početkom ovog mjeseca donio je presudu da će se svi zatočenici Guantanama moći braniti na civilnim sudovima, što je osporilo legitimitet Guantanama. S druge strane, sarajevsko Kantonalno tužiteljstvo naložilo je istragu protiv Zlatka Lagumdžije, Tomislava Limova i N. N. lica za dio predmeta koji se nalazi u njihovoj nadležnosti. Sve to bio je povod za razgovor s Nađom Dizdarević, koja je jedna od najzaslužnijih za ove dvije sudske odluke
Nekoliko puta u zadnjih nekoliko godina, Nađu Dizdarević napadale su nepoznate osobe s ciljem da je likvidiraju ili zastraše. Nikad ti napadači nisu pronađeni pa se nisu saznala ni imena njihovih nalogodavaca. S istim žarom i snagom kao i one februarske noći kad su deportirali njezinog muža, zajedno sa još petericom bosanskih državljana alžirskog porijekla, i danas se Nađa bori. Za pravdu. Svi ti napadi kao da je samo ojačaju i razjare. Ovih je dana dobila jednu veliku bitku.
Gospođo Dizdarević, u posljednjem intervjuu koji ste prije tri godine dali za naš list obećali ste podići tužbu protiv Zlatka Lagumdžije. Evo neki dan je sarajevsko Kantonalno tužiteljstvo naložilo da se pokrene istraga protiv Lagumdžije, Limova… Pravda je u ovoj zemlji zaista spora…
Dizdarević: Da, pravda je na dunjaluku prespora, ali nekad se i dočeka. Ja sam obećala da ću uraditi sve što mogu da se prestane s kršenjem ljudskih prava u mojoj zemlji i da se “alžirska grupa” konačno vrati svojim porodicama, što i radim cijelo vrijeme. Što se tiče ovog pokretanja istrage, nakon odluke Doma za ljudska prava, tužitelj je bio dužan da pokrene istražni postupak i da utvrdi identitet osoba koje su zloupotrijebile ovlasti te učestvovale u nizu nelegalnih, protupravnih i nezakonitih radnji. Nakon što sam se uvjerila da Tužiteljstvo neće pokrenuti postupak, prije dvije i po godine odlučila sam da ga ja pokrenem, što sam i uradila putem opunomoćenika Ragiba Hadžića. Ove dvije i po godine pokušavala sam na različite načine navesti Tužiteljstvo da pokrene istragu protiv onih protiv kojih sam podnijela krivičnu prijavu (Zlatko Laumdžija, Tomislav Limov i više N.N. lica čiji identitet treba utvrditi Tužiteljstvo).
Kad se to nije dogodilo, obratili ste se Međunarodnom sudu u Strassbourgu…
Dizdarević: Sve ove godine bila sam izložena velikim pritiscima, prijetnjama, raznim diverzijama i podlim napadima, posebno u posljednje vrijeme. Prije tri sedmice odgovorila sam na jednu prijetnju obećanjem da će svaki novi napad rezultirati mojom novom akcijom i većom borbom. Istog dana sam sjela i sama napisala veliku apelaciju Međunarodnom sudu u Strassbourgu protiv BiH, Federacije i Tužiteljstva BiH, zbog opstruiranja moje krivične prijave i nemogućnosti korištenja pravnih lijekova u mojoj zemlji. Elhamdulillah, to je uz Allahovu odredbu i pomoć dalo rezultate, tako da se odmah nakon dvije sedmice konačno pokreće dio istrage koji se nalazi pred Kantonalnim tužiteljstvom, dok očekujem reakciju i Tužiteljstva BiH po pitanju predmeta koji se nalazi u njihovoj nadležnosti.
Kako predviđate da će se okončati ova istraga?
Dizdarević: Nadam se da će Tužiteljstvo biti nepristrasno i donijeti zadovoljavajuću presudu te time zaustaviti kršenja osnovnih ljudskih prava u BiH, koja su se nastavila nakon kidnapovanja tzv. alžirske grupe, na drugim licima i upravo sam o tome i pisala u svojoj apelaciji gdje sam navela i konkretne primjere gdje je Tužiteljstvo nemilosrdno i veoma brzo u donošenju presuda koje se tiču običnih građana, Bošnjaka, bez konkretnih dokaza sa maksimalnim kaznama. U slučaju da ne budem zadovoljna istragom, naravno da ću se žaliti i istrajati kako sam i obećala, uz Allahovu pomoć, dok zalimi ne budu adekvatno kažnjeni. Bez obzira koliko to bila teška borba i koliko je skupo plaćala, sigurno, inšaallah, neću odustati dok još na dunjaluku ne budu odgovarali. Za ahiret ne brinem, taj sud prepuštam Allahu, s.v.t. Nadam se da će ovom istragom biti podignuta optužnica protiv Lagumdžije i još puno drugih osoba, a kako sam obećala, ukoliko se to ne dogodi, naći ću onoga ko će je podignuti jer nepodizanje optužnice značilo bi korupciju Tužiteljstva. Ja posjedujem veliku količinu dokaznog materijala koji ću rado ustupiti Tužiteljstvu.
U medijima informiranja Zlatko Lagumdžija je ovu istragu prokomentirao predizbornom kampanjom. Čini mi se da se nije puno nasikirao.
Dizdarević: Moram naglasiti da su izjave Zlatka Lagumdžije o nekakvoj predizbornoj kampanji protiv SDP-a glupe i besmislene jer sam mu ja još prije šest i po godina obećala da će odgovarati. Prije dvije i po godine pokrenula sam krivičnu odgovornost, a prije tri sedmice obratila se Strassbourgu. Čija bi to predizborna kampanja mogla biti??? Odakle jednom takvom kriminalcu pravo da još uvijek učestvuje u predizbornim kampanjama ili da predstavlja zemlju čiji je Ustav već davno pogazio, a državu ocrnio u cijelom svijetu. Ili jedan Limov da sada negdje u Austriji predstavlja BiH. Da njih dvojica pričaju o ljudskim pravima ili pravima djece koju su lično oni osirotili, samovoljno bez imalo sažaljenja. Ne zanimaju me imena i prezimena niti kojoj stranci pripadaju. Ako se među N.N. licima protiv kojih će se voditi istraga nalazi moj babo ili moj brat, ima da odgovaraju. Niti jedna izjava, napad ili prljavi plan neće me zaustaviti u ovoj borbi da uz Allahovu pomoć kaznim i ponizim one koji su mislili da se mogu igrati ljudskim životima kako im se prohtije i da još budu ubijeđeni da neće odgovarati. Ne, tako mi Allaha, ne bojim se i znam da me nije moglo zaobići ono što me zadesi, a koliko god se oni trudili, ne mogu Allahovu odredbu promijeniti. Svaki novi napad daje mi novu snagu i dokazuje mi da sam, inšallah, na ispravnom putu jer da su mi prijatelji, ja bih samu sebe mrzila i nimalo ne bih bila zadovoljna.
Molim Vas da nas informirate u kakvom su stanju sada zatočenici u Guantanamu. Posebno naših šest građana. Kontaktirate li s njima?
Dizdarević: Stanje u Guantanamu je jako teško jer ljudi predugo borave u zatvorenom prostoru bez optužnice i šanse da se brane, posebno im je teško psihičko stanje jer su počeli gubiti strpljenje, što je i razumljivo jer su ostavljeni na milost i nemilost okrutnim stražarima, borave u malehnim prostorijama gdje je kretanje jako ograničeno. Hadž i Mohamed su u nešto malo boljem položaju u odnosu na druge, ako se u Guantanamu može bilo šta nazvati boljim položajem. Ali eto, sada mogu da trče i rade sklekove, više se kreću. Hadž je posebno ljut i nervozan što nikako ne dobiva moju poštu. Tačnije, ja sam ponovo kažnjena kao i prve godine zbog svoje borbe, tako da već dugo ne prima moju poštu, a i ja njegovu veoma rijetko i to veoma cenzuriranu. Video poziv na koji će imati pravo preko Crvenog krsta, preporučila sam da posveti svojoj majci koja nad njim ima najveće pravo, a posebno zbog njene starosti.
Koliko će, po Vama, na status zatočenika utjecati nedavna odluka Vrhovnog suda Amerike i koliko će utjecati američki predsjednički izbori? Neki predviđaju da će Guantanamo brzo biti zatvoren?
Dizdarević: Odlukom Vrhovnog suda SAD-a njihov status će, inšallah, biti znatno promijenjen jer će imati pravo na civilna suđenja, što je veliki uspjeh. Mada će to značiti možda sporiji proces, ali će uveliko olakšati našu budućnost, inšallah, jer to je jedinstvena prilika da ljudi dokažu svoju nevinost. S druge strane, SAD će jedva dočekati da neka zemlja zatraži oslobađanje svojih zatvorenika, jer će tako smanjiti broj optužnica protiv SAD-a, a opet neće imati šansu da dokažu svoju nevinost i krivicu Amerike.
Što se tiče izbora u Americi i najava da bi se moglo očekivati brzo zatvaranje Guantanama, nisam nikakav politički analitičar, ali mislim da to neće biti tako jednostavno i ne bi me nimalo iznenadilo da se do izbora u Americi dogodi još puno promjena.
U nekoliko navrata su građani BiH zajedno s Vama protestnim okupljanjem u Sarajevu iskazali svoje protivljenje neradu državnih institucija na pomoći ”alžirskoj grupi”. Interesantno je da ste dobili i veliku podršku iz drugih zemalja.
Dizdarević: U cijelom svijetu se vode akcije sakupljanja potpisa podrške, koju sam ja pokrenula u BiH, ali se akcija brzo proširila na cijeli Balkan, pa i Evropu. Evo sada i na cijeli svijet. To dovoljno govori o činjenici da je cijeli svijet upoznat sa zulumom koji je počinjen u BiH i kako mogu još uvijek ti zalimi sjediti u udobnim foteljama, pričati o ljudskim pravima a opstruirati povratak šest naših građana uprkos svim naredbama da se vrate. To je poniženje za BiH. Tvrdim da Bosna nema budućnosti dok oni ne budu odgovarali i bili adekvatno kažnjeni, kao pouka drugima. Što se tiče podrške, u Grčkoj se vodila velika akcija gdje su ljudi danima stajali u narandžastim uniformama i u rukama nosili transparente na kojima su bila ispisana imena šest naših sugrađana koji se nalaze zatočeni u Guantanamu. Prikupljali su potpise podrške za moju peticiju. Organizirali su i besplatne pozorišne predstave kako bi došao što veći broj ljudi te im predstavljali moj život i rad i potpisivali podršku. Isto to bilo je i u Njemačkoj, Austriji, Japanu, Sloveniji, Francuskoj… Trebalo bi mi puno vremena da prebrojim sve potpise koje su do sada poslali.
Ne mogu a da Vas ne upitam zna li se išta o identitetu napadača koji su vas pretukli u haustoru zgrade prije četiri godine. Ima li pomaka u toj istrazi?
Dizdarević: Eh, nakon tog napada i danas imam veoma ozbiljne posljedice. Navodno je policija otkrila identitet napadača nakon izrade fotorobota. Rečeno mi je da se radi o dvojici Britanaca i jednom Francuzu, ali zvanično nikakav dokument nisam dobila. Nakon posljednjih napada, Front za zaštitu boraca za ljudska prava započeo je istragu u vezi sa svim dosadašnjim dešavanjima i dali su mi dežurni broj u slučaju sličnih situacija. Obećali su da će oni od sada voditi istrage.
Prije nekoliko godina, u intervjuu našim novinama, rekli ste da pišete knjigu o svemu ovome što Vam se događa zadnjih šest-sedam godina. Dokle ste stigli s knjigom, nisam čuo da je objavljena?
Dizdarević: Moja knjiga trenutno miruje i u dilemi sam kako da je završim jer se bojim da zbog nje čitatelji ne promjene mišljenja o mnogim osobama koje su ranije cijenili pa se bojim da ja ne budem uzrok toga, što bi umanjilo moj iman. Opet, ako bih pisala preskačući neke važne dijelove iz svog života ili da pišem bez osjećaja, tada ne bi bilo poruke koju hoću knjigom da uputim, a to je da, uz iskren nijjet i Allahovu pomoć, sva iskušenja možeš prevazići, da Allah daje izlaze i onda kada misliš da ih nema i da je On zaista Najveći Zaštitnik… Klanjam istiharu i razmišljam u čemu je veći hajr: u iskrenom pisanju sa jakom porukom, koja bi sigurno mnogima olakšala iskušenja i otvorila put shvatanja Allahove veličine, ili u pokrivanju tuđih sramota. Allah će odrediti ono što je hajr.
Razgovarao: Ismail Ibrahim Saff