Mir koji održava stanje okupacije, i izbjeglištvo palestinskog naroda, nije pravi mir. – Šejh Ahmed Jasin.
Jasinov šehadet predstavlja novi početak za otpor, džihad i intifadu, i njegove posljedice bit će mnogo dalje i opasnije od onoga što je okupatorski režim dosad vidio. – Hasan Nasralah, Generalni sekretar Hezbolaha.
Tokom historije ratovi, revolucije i mirovni sporazumi su predstavljali nagovještaj društvenih i političkih promjena. Često su politički motivirani atentati bili podcjenjeni kao takvi. U mnogim slučajevima posljedice atentata na utjecajne lidere, daleko su premašile očekivanja atentatora. Sljedstveno ovome, moramo se prisjetiti kako je ubistvo predstolonasljednika nadvojvode Franca Ferdinanda, od strane Srbskih nacionalista, pokrenulo seriju nezaustavljivih događaja koji su za posljedicu imali Prvi svjetski rat – sukob u kojem su milioni poginuli.
Za milione muslimana, atentat na osnivača i vođu Hamasa Šejha Ahmeda Jasina ključni događaj, prekretnicu u arapsko-izraelskom sukobu kao i u Zapadno-muslimanskom sukobu koji je poprimio globalne proporcije američkom objavom “rata protiv terorizma”. Važno je napomenuti da su neki izraelski oficiri ovaj događaj uporedili sa Šaronovom posjetom džamiji al-Aksa što je pokrenulo sadašnju intifadu u septembru 2000.
Urednik Internatinal Herald Tribun-a piše: “Atentat na Šejha Ahmeda Jasina, ličnost čiji je ugled na obje strane arapsko-izraelskog sukoba daleko nadilazio stvarne mogućnosti njegovog paralizovanog tijela, prijeti da postane centralna tačka u kojoj se strast i mržnja sjedinjuju… Šejh Jasin je već bio ikona u Arapskom svijetu, sada je postao mučenik.”
Atentan na Šejha Jasina slijedili su palestinski pozivi na osvetu. Jedan od vođa Hamasa Abdul Aziz Rantisi je izjavio: “Sukob i rat između nas i njih su otvoreni. Oni su ubice poslanikaa i danas su ubili simbol islama.” Brigade mučenika Al-Akse (krilo Fataha) pozivale su na “rat, rat, rat i oko za oko.””Krvlju, mačem žrtvujemo se za tebe!”.
Arapske televizijske stanice prekinule su redovan program kako bi uživo prenosili Jasinovu dženazu. Dženaza je predstavljala najveći izlazak na ulice Gaze od Arafatovog triumfalnog povratka 1994. nakon mirovnog sporazuma s Israelom. Nekoliko sati kasnije na jednom islamskom web sajtu objavljena je poruka navodno od el-kaide koja prijeti Americi i njenim saveznicima odmazdom zbog ubistva Šejha Ahmeda Jasina. Međutim, najbrži vojni odgovor na izraelske zločine stigao je od strane Hezbolaha čiji su borci ispaljivali rakete na izraelske vojne položaje duž libanonsko-izraelske granice. U blizini Tel Aviva jedan Palestinac je sjekirom napao tri Izraelca, nanijevši im manje ozljede. U sukobima sa izraelskom vojskom pet palestinaca je poginulo, a desetine ih je ranjeno. Izraelsko ubistvo nepokretnog čovjeka dok je u ranim jutarnjim satima napuštao džamiju predstavlja najočitiji primjer državnog terorizma, čin kriminalaca, a ne države vođene odgovornim liderima. Međutim, ovo nije bio neočekivan potez krvi žedne vlade Arijela Šarona, koja na svoje zločine dobiva šutnju međunarodnih i regionalnih činilaca. Jako američko vojno prisustvo na Bliskom istoku i odgovor arapskih vlada na izraelske zločine daju Šaronu “zeleno svjetlo” da nastavi stazom terora.
Prvi komentar na ubistvo iz administracije predsjednika Buša došao je od strane Savjetnice za nacionalnu sigurnost Kondolize Rajs, koja je odbila da osudi ubistvo, već ga je pravdala Jasinovim vezama sa teroristima, dajući time do znanja da Amerika Šaronu nije postavila nikakve granice, nikakve crvene linije. Na kraju krajeva, Amerika je bila svjesna želje Izraela da eliminira Šejha Jasina, jer su već jednom prošle godine pokušali bezuspješan atentat.
Zanimljivo je da se napad desio samo par sedmica nakon što je Šaron objavio svoju namjeru da provede plan po kojem bi se izraelske snage trebale povući iz Gaze. Zapravo, grupa visokih izraelskih zvaničnika, uključujući Šaronovog šefa osoblja Dova Wejsglasa i šefa za nacionalnu sigurnost Giora Eilanda, otputovala je u Vašington kako bi sa američkim zvaničnicima raspravili plan povlačenja. Nedavni napad na vođu Hamasa vjerovatno je učinjen s ciljem da spriječi situaciju u kojoj bi Hamas tvrdio da su se izraelske snage povukle pod njegovim pritiskom, slično onome što je tvrdio Hezbolah nakon izraelskog bezuslovnog povlačenja iz Libanona u maju 2000. S tim u svezi, Jasinovo ubistvo može se promatrati kao dio izraelske ofanzive prije planiranog povlačenja. Nakon Jasinovog ubistva izraelski sigurnosni zvaničnici su objavili da će Izrael pokušati da eliminira cjelokupno vođstvo Hamasa. Izraelski ministar odbrane Saul Mofaz je Hamas proglasio “strateškim neprijateljem Izraela” , a glasnogovornik israelske vlade dodao je da “je veoma važno oslabiti Hamas prije sprovedbe plana razgraničenja.”
Važniji od toga bio je osjećaj Izraela da se Vašington neće protiviti takvoj akciji, jer je zajedno sa Pakistanom uključen u operaciju hvatanja vođa al Kaide u području Afganistansko Pakistanske granice. Šaron vjeruje da ako Amerikanci mogu ubiti, uhititi i mučiti stotine islamista i povrh svega poslati ih u kaveze na Gvantanamu, zašto bi se protivili ubistvu jednog čovjeka u Gazi. Zaista, ubistvo šejha Jasina posmatrano je u istom kontestu kao i ubistvo jednog od vođa al Kaide od strane CIA-e u Jemenu novembra 2002.
Jasin – Čovjek i Poruka
Možda jedan od najutjecajnijih vođa u historiji Palestinskog otpora, šejh Ahmed Jasin bio je izvanredan ideolog, motivator, strateg i inspiracija hiljadama Palestinaca željnih nezavisnosti. Jasin, sam oličenje fizičke nemoći, učinio je više nego iko drugi, utičući na svijest i shvatanje mladih Palestinaca da je smrt s ciljem uništenja neprijatelja uzvišena.
Vođa Hamasa bio je inspiracija kako iza ustanka 1987. tako i iza ustanka 2000. odbijajući da prihvati pesimističke opaske onih koji su to smatrali putem u kolektivno samoubistvo. Jasin je uvijek govorio da kako se Palestinci bore sa mnogo slabije pozicije, moraju biti spremni i za veće gubitke. U svojim predavanjima stalno je o samoubilačkim akcijama govorio kao o uzvišenim sredstvima nemoćnih i ugnjetavanih protiv moćnog agresora. Šejh je insistirao na tome da je Izrael vojni garnizon – država koja je potkopala liniju između civila i vojnika, objašnjavajući da Hamas ne cilja isključivo Izraelske “civile” izuzev kao odgovor na smrt palestinskih civila. Gledao je na ovo kao na neophodnu taktiku kako bi se “Izraelcima pokazalo kako ne mogu nekažnjeno proći zbog ubijanja našeg naroda.”
Sadašnja intifada, koja je otpočela u septembru 2000., predstavlja potvrdu Jasinovog razmišljanja. Islamisti, nacionalisti i sekularni palestinski pokreti natječu se u slijeđenju Hamasove taktike samoubilačkih akcija, pri čemu svaki pokret veliča svoje mučenike i svoju volju da žrtvuje vlastite sinove za viši cilj – nacionalno oslobođenje. Za većinu Palestinaca “mučenistvo” ostaje krajnji cilj – nešto što stalno možemo čuti na Palestinskim protestima ili kasetama koje iza sebe ostavljaju bombaši.
Rođen 1936. u Majdalu u blizini obalnog grada Askalana, na teritoriji koja je tada smatrana Palestinom pod Britanskim mandatom. Politička misao šejha Jasina oblikovala se u poniženja i poraza Palestinaca. Otac jedanaestoro djece, šejh pripada jednoj od mnogobrojnih porodica protjerani iz njihovih kuća i imanja od strane agresorskih izraelskih snaga tokom prvog arapsko – izraelskog konflikta. 1948. Nakon nesreće u djetinjstvu koja ga je ostavila nepokretnog, posvetio se islamskom obrazovanju i studirao je na univerzitetu al-Azhar u Kairu, rodnom mjestu Muslimanskog Bratstva. Tamo je razvio vjerovanje da je Palestina islamska zemlja “naslijeđe muslimana sve do sudnjega dana”, i da nijedan arapski ili muslimanski vođa nema pravo da da ijedan pedalj te zemlje.
Po povratku u Gazu Jasin je osnovao vlastitu organizaciju al-Mujama al-Islami 1970-ih i počeo da oko nje okuplja mlade aktiviste. Revolucija u Iranu 1979. jačanje islamske misli širom islamskog svijeta, i prisustvo vođstva sekularnog Fataha u Tunisu, dovelo je do toga da Jasin uspostavi još radikalniji islamski pokret Majd al-Mujahideen.
Jasin je prvi put uhapšen 1984. zbog nezakonitog posjedovanja oružja i eksploziva, oslobođen je godinu dana kasnije nakon čega je počeo raditi na osnivanju Hamasa, čije ime je akronim za “Islamski pokret otpora”. 1989. šejh Jasin je uhapšen i osuđen na doživotni zatvor zbog navodne naredbe ubistva Palestinaca koji su sarađivali sa izraelskom armijom. Pušten je na slobodu 1997. u zamjenu za dvojicu izraelskih agenata uhapšenih u Jordanu pri pokušaju atentata na drugog vođu Hamasa Halida Masala.
Hamas je stekao podršku kroz svoje humanitarne aktivnosti, fondove pomoći za škole, klinike, bolnice i pružanjem besplatnih usluga za siromašne obitelji.
Od svog osnutka u decembru 1987. Hamas je izveo većinu napada na Izraelske mete, postajući tako najsmrtonosniji neprijatelj Cionističke tvorevine. Hamas ne priznaje pravo Izraela na postojanje, i njegov dugoročni cilj je uspostava Islamske države na tlu Palestine. Šejh Jasin je bio oštar protivnik mirovnog sporazuma iz Osla između Izraela i Palestinaca, stalno ponavljajući protivljenje svoga pokreta svim zapadnim mirovnim inicijativama, koje Palestincima ne daju njihova puna prava.
Usprkos njegovim naporima da održi dobre odnose sa Palestinskim vlastima, bilo je nekoliko pokušaja od strane Palestinskih vlasti da ograniče njegove aktivnosti. U decembru 2001. jedan čovjek je poginuo u sukobu sa Palestinskom policijom, nakon što je šejh Jasin stavljen u kućni pritvor. Do pucnjave je došlo ponovo u junu 2002. kada je Palestinska policija opkolila njegovu kuću. U septembru 2003. Izraelska vojska pokušala je atentan na šejha Jasina dok se nalazio u kući jednog člana Hamasa u Gazi.
Živi Mučenik – Posljedice
Zasigurno, prva posljedica ubistva šejha Jasina bili su izražaji bijesa širom Islamskog svijeta i obnova uličnih protesta u mnogim arapskim i islamskim predstolnicama. Ubistvo se desilo samo nekoliko dana nakon međunarodnih protesta u povodu obilježavanja godišnjice rata u Iraku. Ovo je doprinjelo još jačem anti-izraelskom i antiameričkom osjećaju uz nastavak američke okupacije Iraka. Zanimljivo je da se čak i u Iraku, u kojem Amerikanci pokušavaju da uspostave proameričku vladu i da osvoje “srca i umove” javnosti, hiljade Iračana izašlo na ulice optužujući Ameriku i Izrael za ubistvo Šejha Jasina.
Protesti zbog ubistva šejha Jasina u Iraku nisu bili ograničeni samo na “Sunijski trokut” koji je predstavljen kao centar otpora protiv Amerikanaca i njihovih saveznika. Ajatolah Ali Sistani, duhovni vođa Šija, i najutjecajnija osoba u Iraku, pozvao je na jedinstvo muslimana protiv Izraela, dok je militantni šijski vođa Muktad al-Sadr ponudio Palestincima “moralnu i fizičku podršku”. U već napetoj situaciji, u procesu predaje vlasti izraelska akcija je od strane Amerikanaca viđena kao nešto što američkim vojnicima i zvaničnicima neće nimalo olakšati njihov zadatak.
Posljedice unutar Palestine mogu se ogledati unutar snaženja podrške Hamasu na ulicama i jednakom gubitku popularnosti palestinskih vlasti, koje su se pokazale nesposobnim da zaštite vođe otpora, usprkos svojim brojnim sigurnosnim organizacijama i međunarodnim vezama. Kao rezultat toga palestinske vlasti na protivljene sprovođenja akcija protiv Hamasa – kao što je prikupljanje oružja, uhićenja militanata, ili sprečavanje ispaljivanja raketa Kasam. Nastavak sprovođenja takvih akcija mogao bi se pokazati štetnim za palestinske vlasti.
Druga moguća posljedica ubistva bi mogla biti da se Hamas u nedostatku jasnog vođstva podijeli na još radikalnije frakcije, kao što se desilo sa Muslimanskim Bratstvom u Egiptu nakon Naserovog ubistva Sejida Kutuba. Takve frakcije obično stvaraju svoje vlastite idejne vodilje i način operiranja i on je obično, radikalniji i nezavisniji, od njihovih matičnih organizacija. Većina palestinskih pokreta je do sada izbjegavala bilo kakvo povezivanje od strane javnosti sa el Kaidom. Međutim, Abdul – Aziz Rantisi izjavio da je Hamas otvorio nove odnose sa Izraelom, nazivajući ubistvo Jasina objavom rata Islamu. Rantisijeva prijetnja bi se mogla ostvariti ako vođe Hamasa odluče da se povežu sa globalnim ciljevima al-Kaide i da napadnu izraelske i američke interese širom svijeta.
U svakom slučaju ubistvo Jasina će sigurno dovesti do radikalizacije Hamasa. Najočitija manifestacija radikalizacije pokreta jeste izbor Abdul – Aziza Rantisija – koji se smatra za najradikalnijeg od vođa Hamasa i koji odbija bilo kakav kompromis s Izraelom – kao novog vođe pokreta u Gazi.
Zaključak
Ubistvo Šejha Ahmeda Jasina bez sumnje predstavlja prekretnicu u historiji arapsko-izraelskog konflikta i većeg globalnog konflikta između Zapada i Islamskog svijeta. Okupacija muslimanskih zemalja, podrška prijateljskim diktatorima, i sada sistematsko i hladnokrvno ubijanje muslimanskih simbola otpora će sigurno utjecati na radikalizaciju Bliskog Istoka. Za milione muslimana šejh Jasin je bio i ostao simbol otpora, pobožnosti i samožrtvovanja. Možda je njegovo ubistvo bilo, jako potrebni, poziv za buđenje muslimanima iz njihovog sadašnjeg stanja. Prisjetimo se samo ubistva šejha Abdullaha Azzama u Pesavaru, Pakistanu.
Ovaj članak izražava mišljenje autora
Sa www.islamonline.net preveo Mirza