To su ljudi koje je Allah odabrao da budu u društvu sa Njegovim poslanikom, da potpomognu njegovu vjeru, da ga brane od napada mušrika, da ga pomažu u širenju Istine, da svojim tijelima i svojim imecima pomažu islam od njegovog početka. Svi Allahovi poslanici, neka je na njih salavat i selam, imali su svoje drugove i učenike koji su od njih učili vjeru, praktikovali je u životu i širili ljudima, nagovještajući im radosne vijesti o Allahovoj nagradi i upozoravajući ih na Allahovu kaznu.
Drugovi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., najbolji su drugovi i učenici koje poznaje povijest poslanika, neka je na njih selam.
Drug Allahovog Poslanika, ili ashab, je svaki onaj musliman koji je sreo Poslanika s.a.v.s i umro kao musliman. Najodabraniji od njih su četvorica ispravnih halifa, o kojima smo u protekla četiri dana već pisali: Ebu Bekr ibn Ebi Kuhafe, Omer ibn hatab, osman ibn Affan i Alija ibn Ebi Talib, a nakon njih su najodabraniji još šestorica ashaba koje je Poslanik s.a.vs. obradovao Džennetom, zatim učesnici Bitke na Bedru, pa učesnici na Uhudu, pa učesnici u BEJATUR-RIDVAN koji su dali prisegu Poslaniku s.a.v.s pod drvetom. Ashabi – drugovi – Muhammeda, s.a.v.s., bili su primjer pokornosti, povinovanja i predanosti Allahu, dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i to je poznato svakom ko je čitao njihove biografije, zabilježene u knjigama povijesti islama.
Tako su u Bici na Bedru, kada je Poslanik, s.a.v.s., tražio njihovo mišljenje, ashabi rekli: Nećemo ti reći kao što su Musaovi drugovi rekli Musau, a.s.: ‘Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite, mi ćemo ovdje sjediti’, nego ti kažemo: ‘Borite se ti i tvoj Gospodar, a i mi ćemo se s vama boriti.
Kada su nevjernici iz plemena Kurejš pitali Hubejba bin ‘Adijj: Da li bi volio da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti spokojan medu svojima u porodici?, on im je odgovorio: Tako mi Allaha, ne bih volio da Allahovog Poslanika ubode trn a da sam ja medu svojima u porodici! Hubejb je ovo rekao u trenutku kada se nalazio pred smaknućem i raspećem, dok su se mnogi drugovi drugih poslanika odricali svojih poslanika samim činom izlaganja iskušenjima. Ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dakle, ti su koji su povjerovali u njegovo poslanstvo i pomogli ga. Oni su ti koji su čuvali i sačuvali njegovu vjeru. Oni su ti koji su tu vjeru pronijeli na istok i zapad i oni su ti koji su u jednom vremenskom periodu radili na tome da ovu vjeru dostave nama. Zbog svega ovoga dužni smo:
1) poštovati ih
2) biti zadovoljni njima i spominjati ih hvaleći ih onako kako su zaslužili,
3) suprostaviti se svakom ko ih omalovažava, ogovara i loše o njima govori,
4) poznavati njihove biografije i našu djecu naučiti kako da se na njih ugledaju,
5) nastojati oponašati ih, jer je spas u oponašanju plemenitih ljudi.
Ničiji iman (vjerovanje) neće biti potpun bez ljubavi prema ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i članovima njegove porodice, kao i bez uvjerenja da su oni najbolji medu svim vjernicima, jer ih Poslanik, s.a.v.s., voli a voli ih i Allah, dž.š., a i oni Njega, o čemu Uzvišeni kaže: …pa, Allah će njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite. (EI-Maide: 54)
A Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
AIlaha se bojte, AIlaha se bojte u pogledu mojih ashaba. Nemojte ih, poslije mene, uzimati za cilj (predmet razgovora), pa ko ih zavoli, zavolio ih je iz ljubavi prema meni. Ko ih zamrzi, zamrzio ih je iz mržnje prema meni. A ko ih bude uznemiravao i mene je uznemirio -a ko mene uznemiri, uznemirio je time AIlaha, dž.š., a ko uznemiri AIlaha, dž.š., – On će ga brzo kazniti.
Mi vjerujemo da su oni bolji od svih vjernika (muslimana) zbog riječi Uzvišenog Allaha:
Allah je zadovoljan s onim prethodnicima – prvim muhadžirima i ensarijama, te onima koji su ih slijedili u dobročinstvu, a i oni su Njime zadovoljni, za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevba: 7 00)
Muhammed, s.a.v.s., rekao je:
Ne vrijeđajte moje ashabe. Tako mi AIlaha, kada bi neko od vas podijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao ono što su oni dostigli, dijeleći koliko pregršt ili pola pregršti!
Muslimani su danas bez pravih uzora životu. Njihovi uzori su sportaši, glumci, estradne ličnosti, zapadnjački filozofi – njih uzimaju kao primjere, njihove životopise poznaju, njihove postupke i riječi pamte, hvale i pokušavaju primjenjivati u svojim životima. Takav postupak je zasigurno krivac što je današnji muslimanski ummet pocijepan i slab, i što su muslimani poniženi, nejaki, nespremni na žrtvu, na rad za islam. Pružanje pravih uzora i primjera jeste dio borbe protiv ovakvog stanja muslimana u kojem se danas nalaze.
Govor o Poslanikovim s.a.v.s ashabima je zadivljujući govor o junaštvu, samilosti, neovisnosti o dunjaluku, ljubavi prema Ahiretu, istinskom bratstvu i lijepoj saradnji. Govor je to o ljudima koji se nisu bojali nikoga drugog sem Allaha dž.š, koji su dani i noći provodili na Allahovom putu. Na nivou pojedinca to je govor o najljepšim primjerima dobrog čovjeka, samilosne majke i djeteta koji lijepo postupa prema svojim roditeljima. ..govor je o darežljivim ljudima koji su volili više svome bratu nego samom sebi, pa uprkos života u siromaštvu i oskudici uvijek su bili spremni pomoći nevoljnika.
Priča je to o ljudima koji su zbog širenja islama ostavljali dunjaluk i svoje dane i svoje noći posvećivali sticanju znanja i njegovom širenju, ne tražeći nikavu ovodunjalučku plaću i nagradu za to. To je priča o hrabrim i neustrašivim junacima, od čijih tekbira i sablji su strahovale najjače sile toga doba, koje će oni srušiti imanom i džihadom. I neka ne bude čudno nikome kada sazna da je mali broj njih ukopan u Medini i da ih je velika većina ukopana van nje. Na taj način oni su u praksi potvrdili da su im život i smrt bili radi Islama, a ne radi zemlje, nacije, porijekla niti dunjaluka.
I kada pročitamo kratke životopise malog dijela ashaba postaće nam jasno. Postaće nam jasno koliko se muslimani danas žrtvuju za Islam, a koliko su se žrtvovali ashabi – i vidjeće ogromnu razliku između nas i njih. I vidjeće razloge naših današnjih neuspjeha.
U idućim blagoslovljenim danima mjeseca Ramazana, u sklopu ramazanskog programa Islambosne, zajedno ćemo se posjetiti na naše ashabe, drugove našeg Poslanika s.av.s.
I na kraju završiću ajetima Allahove knjige koji govore o našoj braći ashabima:
Muhamed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Alahovu nagradu i zadovoljstvo, na licima su im znaci –tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u tevratu. A u Indžilu oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci, pa ga onda učvrsti i on ojača, i ispravi se na svojoj stabiljci izazivajući divljenje sijača- da bi on s vjernicima najedio nevjernike. A oni koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku (El-Feth 29)
Molim Allaha s.v.t da učvrsti naše korake na putu islama, da živimo i umremo kao pravi muslimani, a kada preselimo da budemo u najodabranijem društvu – društvu poslanika, šehida i ashaba Allahovog poslanika s.a.v.s.
CrniLeptir