Kur’an se ženama obraća kao osobama od Boga stvorenim, propisima zaduženim i onima koje su odgovorne za svoje moralne i društvene aktivnosti.
Kur’an nas poučava da nijedna osoba neće nositi teret nijednog drugogo pojedinca ili grupe ili pak svoje pripadnosti određenom spolu. (El-Bekare, 233 i 286)
Svaka osoba je odgovorna za svoju vlastitu djelatnost (6:164, 40:17, 20.15); i svako dobro djelo će biti dato onome ko ga bude činio. (2:272)
Kur’anski primjeri
Kur’an poziva žene da uzmu aktivnog učešća u društvenom životu u ajetu 33:53. Ovaj ajet poziva ljudska bića da izraze svoje lične i društvene kvalitete za zajedničko dobro. On također obavezuje i muškarce i žene da daju svoj doprinos u izgradnji etičkih kvaliteta poput čestitosti, istinoljubivosti i strpljenja u ličnom i društvenom pogledu.
Zbog kur’anskih principa koji generalno vrednuju ženu u društvenom životu, konkretni primjeri kako žena može participirati u društvu veoma lahko se mogu naći u ranoj islamskoj civilizaciji kod naših dobrih prethodnika- es-selefu-s-saliha.
U ranim godinama islama, žena je imala veoma značajnu javnu ulogu u raznim poljima društvenog života, poput: ekonomije, prosvjete i odgoja, vjerskih nauka i učenja, vojske itd.
Iako je naprimjer, Hadidža b. Huvejlid r.a. prva Poslanikova a.s. supruga, bila poznata kao jedna od najboljih i najstručnijih osoba u trgovini tog vremena! Šta više, Poslanik a.s. nikada joj tu njenu djelatnost, savremenim rječnikom rečeno biznis, nije podcijenio niti omalovažio, nego je prihvatio da bude dio tog posla i bio joj je podrška u svemu tome.
U ratnim vremenima muslimanke su aktivno učestovale u vojsci. Sam Muhammed a.s. je svoje supruge vodio u bitke i na bojna polja. Tako je Aiša r.a. veoma često bila prisutna u bitkama i tu je naučila mnogo vojnih vještina, poput pregovaranja prije i u toku rata, vođstva, završavanja rata i bitke. Historija islama je puna priča o mnogim muslimankama ratnicama poput Husejbe r.a. (bitka na Uhudu 625 god.), Ummu Umere (bitka Ukraba 634 god.), El-Hansa (Bitka na Kadisijji, 636 god.), Hind b. Utba i Huvejra r.a. (bitka na Jermuku, 637 god.).
Sasvim se slobodno može zaključiti da u prvim stoljećima islama nije bilo bitke bez nekih istaknutih žena-boraca!
Žene su imale još veću ulogu u vjerskom poučavanju i edukaciji. Hazreti Aiša r.a. je jedan od najvećih autoriteta rane islamske nauke! Jedna je od najvećih prenosilaca hadisa Poslanika a.s., jedna je od najvećih pravnica među prvim muslinkama. Njeno poznavanje raznih problema i pitanja joj je donijelo naziv „muftija žena“. Da se razumijemo, ovo ne znači samo da je davala fetve i rješenja samo muslimankama, neprotiv često su je muškarci pitali za mišljenje i fetve.
Druga Poslanikova a.s. supruga h. Hafsa r.a. bila je prvi čuvar originalnog Mushafa tj. Prve cjelovite zbirke Kur’ana! Ovo joj je povjereno što iz počasti to iz njene stručnosti i sigurnosti u pogledu Kur’ana i njegovih sura i ajeta!
Poslanikova a.s. kćerka h. Fatima r.a. je također bila veliki učenjak i učitelj muslimanki i muslimana. Pouzdano se zna da su se prve muslimanke bavile i medicinom, posebno akušerstvom, poljoprivredom, pjesništvom, i svim drugim oblastima života.
Nije bilo ni jednog aspekta života – u prvim generacijama muslimana, gdje se je osjećala potreba za tim a da žene muslimanke to pitanje i aspekt nisu popunile svojim društvenim angažmanom!
Kasnije generacije
Vjerske znanosti, društvena potreba i lični kvaliteti su dozvoljavali prethodno spomenutim i drugim ranim muslimanskim ženama da se aktivno uključe u društveni život islamske zajednice. Također ćemo spomenuti i predstavnice drugih generacija muslimanki: Rabija el-Adevija (umrla 801 god.) je bila veoma poznata kao pobožnjak i učenjak, Sejjida Nefisa (u. 824 god.) – Poslanikov a.s. ženski potomak, je bila veoma ugledna zbog svog znanja i pobožnosti, kćerka Ebu Alija ed-Dekkaka je bila šejh u hadisu i veoma pobožna muslimanka.
Ipak, u kasnijim stoljećima- u 13., 14. i 15 stoljeću, muslimanka sve manje uzima učešća u društvenom životu. U tim stoljećima se bilježi pad ženskih prenosilaca i šejhova u hadisu. Ipak je vrijedno spomenuti Hadidžu b. Muhammed (u.1389 god.) B. Hatun (u. 1391 god.), Hadidžu bint Ali (u. 1468 god.) koje su bile istaknuti učenjaci hadisa.
Slabije učešće žena se posebno moglo i može vidjeti i osjetiti u pitanjima islamskog fikha. Tako je veoma malo ili nimalo istaknutih žena fekiha-pravnika u doba kodifikacije šerijatskog prava. Ta činjenica je doprinijela pogrešnom shvatanju brojnih fikhskih pitanja i propisa vezanih za žene a to je samo po sebi doprinijelo bezbrojnim razilaženjima među muslimanima, tih i sljedećih generacija. Nije pretrjerano kazati da i današnja muslimanka ispašta zbog malog učešća muslimanki u nauci fikha, kako u ranija doba tako i danas!
Tako se je veoma lahko dogodilo da se fekihi složiše da je najčasnije i najvrednije mjesto za ženu ono u kući a to je funkcija majke i supruge kao i kućepaziteljke. Manje vrijedno, ali prihvatljivo je bilo društveno angažovanje muslimanke kao učiteljice u vjerskim znanostima. Naravno i među muškarcima fekihima je bilo mišljenja i glasova koji su pozivali da žena treba da zauzme značajniju ulogu u društvenom životu. Tako se naprimjer, Ebu Hanife i Ibn Džerir et-Taberi slažu da žena može (i nerijetko treba) biti sudac.
Ipak, prevladala je strana i mišljenje koje je ženu muslimanku apsolutno isključilo iz javne sfere a u potpunosti potčinilo u privatnoj sferi. Nerijetko su se ovakva stajališta pravdala raznim pretpostavkama i predrasudama o tome kako bi veće učešće žene u društvu izazvalo zlo i donijelo socijalnu destrukciju cjelokupnog društva.
Moderni pokreti
Savremeno doba je donijelo brojna pitanja i dileme u muslimanski svijet i svijest muslimana i muslimanki. Jedno od glavnih pitanja je pitanje žene i njihovog položaja u društvu. Ovo pitanje traži odgovore u pogledu obrazovanja muslimanki, rada u privatnoj i društvenoj sferi, prava i odgovornosti žena i mnogo drugih pitanja.
Možemo konstatovati da od 1900 god. dolazi do poboljšanja statusa žena muslimanki (kao i statusa žene općenito u svijetu!). One sve više bivaju obuhvaćene edukacijom i obrazovanim sistemom. Poziv na obrazovanje žene se čuo u svim muslimanskim zemljama. Otvorene su brojne škole za edukaciju i odgoj žena i ženske djece, osnovane su brojne institucije i pokreti koji su sve više zahtijevali aktivnije učešće muslimanke u društvu.
Globalni trend globalizacije daje još veće prilike za ženu muslimanku da se aktivnije uključi i društveno angažuje. Tako je danas veliki broj muslimanki koje su učiteljice, nastavnice, profesorice, advokati, doktori, radnice, službenice itd.
Kako muslimanke zauzimaju sve veću ulogu u društvu tako se sve više osvrću na prvu generaciju muslimanki, čiji svijetao primjer nikada neće umrijeti i koji one same pokušavaju sve više oživjeti i po njemu živjeti.
Esmir M. Halilović, prof.