Prvi ajeti Objave, su pet ajeta Sure Alek, koje je melek Džibril prenio Poslaniku, s.a.v.s., u pećini Hira 610. g.p.Isa a.s.:
“Čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara.(1) Stvara čovjeka od ugruška!(2) Čitaj, Plemenit je Gospodar tvoj,(3) koji poučava peru,(4) koji čovjeka poučava onome što ne zna.”(5) (Suretu-l-Alek: 1-5)
Glagol Ikre se prevodi na razne načine: Čitaj, uči, izučavaj, proučavaj, naučavaj, razmišljaj, studiraj, recitiraj itd..
Ovo je ujedno i prva naredba od Gospodara svjetova Njegovu Poslaniku, s.a.v.s., kao i njegovu ummetu do Sudnjega dana. U Kur’anu se u više ajeta govori o vrijednosti nauke i razuma (na oko 750 mjesta). Sve naredbe, zabrane i upute, Allah, dž.š., je upućivao učenima (alimun), ili razumom obdarenima (pametnima – akilun).
U 28. ajetu Sure Fatir, Allah, dž.š., kaže:
“…A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista Silan i On prašta!” (Suretu Fatir: 28)
Muhammed, a.s., uhadisu kaže: Ulema (učenjaci) su nasljednici Allahovih poslanika!”
Prema tome, uloga i mjesto uleme je vrlo časna i odgovorna. Žena je kao i čovjek, biće koje je odgovorno za svoja djela, te je ujedno obavezna i da se podučava i podučava druge. To podučavanje podrazumijeva: porodicu, školu,ulemu i sl.
Mnogi neprijatelji islama žele kazati, a time i podmetnuti ummetu Muhammeda, s.a.v.s., da je žena biće koje je u Islamu bačeno u drugi plan, te da joj se ne dozvoljava traženje nauke, bilo da se radi o vjerskoj ili svjetovnoj nauci, što je notorna laž. 
Allah, dž.š., u 9. ajetu Sure Bekare kaže:
“Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajući, samo sebe varaju!” (Suretu-l-Bekare: 9)
Mnogi potvaraju Poslanika, s.a.v.s., da je kazao: Nemojte ih nastanjivati u udobne prostorije i ne podučavajte ih pisanju, a ovdje se radi o apokrifnom (izmišljenom) hadisu.
Prenosi se da je kod Poslanika, s.a.v.s., došla jedna grupa žena, pa rekoše: Allahov Poslaniče, muškarci imaju priliku da te svakodnevno slušaju, pa odredi i nama jedan dan u sedmici, da dođemo kod tebe, kako bi nas podučio od onoga čemu te je Allah podučio. On im rece: Dođite taj dan, na to mjesto! Pa su one došle, te ih je Poslanik, s.a.v.s., podučavao onome čemu je njega njegov Gospodar podučio.
Poslanik, s.a.v.s., je podučavao svoje ashabe da se trude naučiti, kako svoje žene tako i sluškinje, pa u hadisu kaže: Tri su vrste ljudi koje će imati udvostručenu nagradu: sljedbenik jedne od objavljenih knjiga koji je vjerovao u poslanika koji mu je poslat a potom povjerovao i Muhammedu, s.a.v.s., rob koji ispunjava obaveze prema Allahu, dž.š., i svome “vlasniku”, te čovjek koji bude imao robinju, koju poduči propisima, lijepo je odgoji, potom je oslobodi i oženi je.
Žene Poslanika, s.a.v.s, ne samo da su znale pisati i čitati, nego su bile i od onih koje su podučavale druge propisima islama, podučavale su Kur’anu, historiji, prenosile su hadise, pojašnjavale su propise vezane za žene (hajd, nifas, trudnoću, dojenje i propise oko tahareta – čistoće).
Samo Aiša, r.a., prenosi 1210 (hiljadu i dvije stotine deset) hadisa.Ona je diskutirala i sa ashabima koji su bili stariji od nje, kako po godinama tako i po druženju sa Poslanikom, s.a.v.s.
Njeno mišljenje u pogledu sa’ja izmedju Safe i Merwe i umre u Ramazanu sukobljava sa mišljenjem Omera, r.a., njegova sina Abdullaha, Urwe bin Ez-Zubejra i drugih ashaba.
Hafsa, r.a., je bila jedna od žena koja je vrlo lijepo učila Kur’an, kao što je lijepo i pisala, te je kod nje ostavljen napisani primjerak Mushafa, nakon što je ubijen njen otac Omer, r.a., pa ga je ona predala Osmanu, r.a. Mnogi ashabi su od učenih muslimanki (na prvom mjestu supruga Poslanika, s.a.v.s., – majki mu’mina), učilimnoge od propisa, iza zastora (min verai-l-hidžab).
Među prenosiocima hadisa se nalazi oko 700 (sedam stotina) žena. Naravno, žena muslimanka je obavezna da se obrazuje u oblastima koje će joj koristiti, kako njoj tako i njenoj porodici. Ona ne smije zaboraviti da je na prvom mjestu majka, pa potom odgajatelj, te ona koja održava i čuva kuću svoga muža i čuva svoju čast i čast svoje porodice.
Ona ne smije biti lošim primjerom svojoj djeci u pogledu besposlenog govora, gledanja onoga što je haram, slušanja harama i činjenja bilo čega sa čime naš Gospodar nije zadovoljan. Lični primjer u onome što je dobro, je najbolji način uticanja na bližu i daljnu rodbinu.
Žena mora da vodi računa o svome vanjskom izgledu, te je dužna da se pridržava islamskih propisa u pogledu hidžaba (pokrivanja), što je farz, oko čega nema dileme niti bilo ko ima pravo o tome raspravljati. Poslanik, s.a.v.s., odgovara na pitanje Ummi Seleme, koja ga pita o stvari koja se tiče određenog šeriatskog pitanja vezanog za ženu, pa u narednom hadisu stoji:
Prenosi Zejneba kćerka Ummi Seleme, da je Ummu Seleme došla kod Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekla: O Allahov Poslaniče, Allah se ne stidi od istine, pa da li je žena dužna da se okupa, kada sanja. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.,: Ako primijeti tekućinu (ako izađe). Pa je Ummu Seleme prekrila svoje lice i rekla: “O Allahov Poslaniče, da li žena može polucirati? Rekao je: Da, bila spašena tvoja desnica, pa kako se rađaju djeca!
Gospodaru, uputi nas na pravi put, učini nas od onih koje se podučavaju i podučavaju druge u Tvoje ime znanjem koje koristi, oprosti nam grijehe i budi nam Milostiv na Obećanom danu!
Predavač: Fatima Halilović