Je li ovo najbolji ramazan koji ste doživjeli do sada? Ovo su riječi ohrabrenja i podrške svima nama. Neka ovaj mjesec bude najbolji mjesec našeg života. Neka ova noć bude noć spasa od Vatre!
Danas ćemo govoriti o prve četiri godine nakon Objave. Poslanik, s.a.w.s., je nakon što je primio Objavu od Džibrila a.s. i razgovorao sa Verekom Ibn-Navfal (učenim kršćaninom koji mu je prvi otkrio da je on posljednji poslanik), bio spreman da započne svoje putovanje i širi svoju poruku. Ova poruka nije samo poruka o obožavanju Allaha i napuštanju kipova, već i o reformi na svijetu.
Koje je resurse Poslanik imao? Nikakve!
Bio je sam, bez ljudi koji će ga podržati, bez novca, bez sljedbenika; ali, imao je duboko vjerovanje u svoju poruku, visoke principe i 20 godina pripreme.
Štaviše, imao je četiri sure iz Kur’ana; imao je suru El-Alak koja je naglašavala značaj znanja; u kojem Allah kaže, Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara (96:1). Imao je i suru El-Muzzemmil koja ga je podsticala na noćni namaz u kojem Allah kaže, O ti, umotani! Probdij noć, osim maloga dijela (73:1-2).
Imao je i suru El-Muddessir koja mu je naređivala da ustane u kojoj Allah kaže, O ti, pokriveni! Ustani i opominji! (74:1-2).
Konačno, imao je i suru Fatihu koja je potvrdila da je on Poslanik milosti za cijelo čovječanstvo u kojoj Allah kaže, Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo (1:1).
Naš Poslanik je Poslanik milosti, a ne nasilja. Njegova poruka zasnovana je na reformi, ne destrukciji.
Mnogi ljudi misle da je širenje islama bio brz proces, da su ljudi prihvatali islam čim bi ih se pozvalo u vjeru. Nikako, to je bio proces zasnovan na inteligentnom i vremenski određenom planu.
Poslanikov plan se sastojao iz tempiranih faza; prelazio je iz fazu u fazu samo kada bi se uvjerio u uspjeh prethodne. Ova metodologija je najprikladniji pristup za svakog ko želi postići preporod. Sada su nam prijeko potrebni ljudi koji mogu slijediti ovaj pristup i učiti od Poslanika i njegovih ashaba.
Prva faza nije se sastojala od rušenja kipova ili primjene sile, već od ulaska u društvo i gradnje temelja za širenje poruke nalaženjem izuzetnih muškaraca i žena sposobnih da prenose poruku. Ovi ljudi morali su imati visok moral, veliku fleksibilnost i biti uspješni. Poslanik nije birao nasumice, nego je bio izbirljiv, jer dobiti najistaknutije mlade ljude u Kurejšu koji bi podržali islam bi ojačalo poruku i učinilo je nemogućom za pobijanje. Ova faza trajala je tri godine, a za to vrijeme je Poslanik prikupio 200 sljedbenika.
U nekim knjigama Poslanikovog životopisa, prve tri godine su pogrešno opisane kao tajne godine, što je daleko od istine. Najbolje ih je opisati kao mudro širenje poruke isključivo ličnim pozivom u vjeru.
Prvi sljedbenik bila je žena. Prva koja je ispunila sve kriterije kao sljedbenik u pogledu morala, snage i uspjeha, bila je Hatidža r.a. Svi učenjaci su potvrdili da je prva osoba nakon Poslanika koja je pala na sedždu Allahu bila Hatidža. Žene treba da budu ponosne na ovu činjenicu. Ako se žene današnjice osjete zlostavljenim, ako osjete da ih se uzima zdravo za gotovo ili naiđu na pogrešno tumačenje hadisa koji kaže, Žene su krnjave pameti i vjere[1], neka se sjete Hatidžinog utjecaja, koju možemo nazvati prvim vjernikom nakon Poslanika. Pozivam muškarce da ohrabruju žene i da shvate njihovu značajnu ulogu u islamu. Islamu je potreban svaki od nas pojedinačno: i muškarci i žene.
Ebu-Bekr r.a. bio je druga osoba koja je primila islam. On nije oklijevao niti je tražio vremena da razmisli kao drugi; naprotiv, čim je Poslanik razgovarao s njim o islamu, on je odmah prihvatio. Alija r.a. je primio islam kada mu je bilo deset godina, zatim Zejd Ibn-Haris. Poslanik je tada imao četiri sljedbenika.
Ebu-Bekr je shvatio da Poslanik traži izvanredne ljude. Stoga, u prvoj sedmici islama, on je prikupio šest drugih sljedbenika koji su bili među deset sljedbenika kojima je obećan Džennet[2]. To su bili: Osman Ibn-Affan (posljednji Halifa), Talha Ibn-Ubejdullah, El-Zubejr Ibnul-Avvam, Abdul-Rahman Ibn-Avf (uspješni trgovac), Saad Ibn-Abi-Vakkas (koji je osvojio Irak), i Ebu-Ubejda Ibnul-Džarrah (koji je osvojio Šam). Sva dobra djela ovih velikih ljudi će biti na Ebu Bekrovom tasu dobrih djela na njegovoj vagi na Sudnjem danu. Ebu Bekrova lojalnost i predanost poruci bila je ključ njegovog uspjeha u pridobijanju ovih velikih ljudi u prvoj sedmici njegovog života nakon primanja islama.
U narednih šest mjeseci, broj sljedbenika povećao se na 45; većina su bili mladi ljudi ispod 30 godina. Bilo je 27 muškaraca i 18 žena. Sastojali su se od 34 dobro stojećih i 11 siromašnih ljudi; za razliku od onog što se govori za prvih pet sljedbenika da su bili bogati, a ne siromašni. Ovi sljedbenici bili su iz 16 različitih plemena. To je bio dio Poslanikovog plana – da ima predstavnike iz svih plemena. U to vrijeme, bio je barem po jedan musliman u svakom domaćinstvu. Ovi ljudi bili su različitog društvenog porijekla: Ammar Ibn-Jasser i Belal Ibn-Rabah bili su robovi, a Osman Ibn-Ma’zum bio je bogati gospodar.
Svako dobro koje sada imamo počelo je sa ovih 45 velikih ashaba. Neka to bude lekcija svima nama. Ako želimo promijeniti loš imidž islama u očima ljudi i pokazati cijelom svijetu ljepotu islama, moramo biti dio društva i težiti da činimo dobra djela da bismo bili dobar primjer drugima. Nikada nećemo postići preporod sve dok ne dopremo do svake ulice i staze, svakog intelektualca i svakog nepismenog. Moramo zaustaviti ovo stanje propadanja! Moramo ustati i probuditi se iz dugog sna!
Dozvolite da ponovim svoje pitanje, da li biste vi bili među nekoliko izabranih?
Jučer sam pročitao nešto što me dirnulo. Djevojka od 26 godina napisala je da je naučila šest jezika da bi mogla širiti poruku Muhammedovu svijetu. Ona se pitala: da li bi je to kvalifikovalo da bude među onim koje je Poslanik izabrao?
Drugi mladić mi je pisao da mu je cilj uspjeha svake godine na medicinskom fakultetu taj da bude među izabranim. Biti izabran da pratiš Poslanika u Džennetu je privilegija ali to nije lahko postići. Šta ste vi uradili da zaslužite takvu čast?
Svako u Poslanikovom domaćinstvu je primio islam. Domaćinstvo se sastojalo od deset članova: Poslanik, Hatidža, četiri kćerke: Zejneb, Rukajja, Um-Kulsum i Fatima, zajedno sa dvije služavke i dvojicom mladića: Alija Ibn-Ebi-Talib i Zejd Ibn-Haris. Zavidimo tim prvim sljedbenicima!
Rekao je Saad Ibn-Abi-Vakkas, Bio je dan kada sam predstavljao četvrtinu islama! On je bio četvrti koji je primio islam.
Jedan od ashaba, El-Aš’at Ibn-Kejs prenosi da je jednog dana došao kao trgovac u vrijeme hadždža u Mekku da završi neki posao sa El-Abbasom r.a. (Poslanikovim amidžom). Dok su razgovarali, vidio je Poslanika kako izlazi iz jednog šatora. Poslanik je pogledao u sunce i počeo klanjati. Zatim je još jedan mladić došao i stao pored njega da klanja. Na kraju jedna žena izašla je iz šatora i pridružila im se u namazu. El-Aš’at je bio zadivljen i pitao je El-Abbasa šta oni rade. Odgovorio mu je da klanjaju. Pitao je ko su ti ljudi. El-Abbas je odgovorio: on je Muhammed, moj nećak, mladić je Alija, moj drugi nećak, a žena je Hatidža, Muhammedova žena. On tvrdi da je Poslanik i to su njegovi jedini sljedbenici.
Zatim je El-Abbas pitao El-Aš’ata da li želi da se upozna sa Muhammedom, ali je El-Aš’at odbio jer je želio da završi posao. El-Aš’at, koji je primio islam tek dvadeset godina nakon toga, žalio je što je imao priliku da bude treća osoba poslije Alije da primi islam, ali nije je iskoristio.
Ne dozvolite da vam prilike prolaze; dajte svoj doprinos preporodu. Otvorite vrata čim vam prilika pokuca na vrata, jer možete zažaliti poslije.
Tri godine poslije, broj muslimana povećao se na više od stotinu. Kurejši nisu znali za ovo povećanje, što je značilo da je Poslanikov plan uspio. Tri godine su prošle bez konfrontacija ili konflikta. Neki od elitnih Kurejšija već su bili na strani Poslanika. Postojao je musliman u svakoj kući u Mekki. To je označilo kraj prve faze.
Sada je Poslanik morao poduzeti idući korak; morao je hrabro iznijeti islam u javnost. Bilo je vrijeme da ta ideja dopre do svakog, svugdje.
Iako su muslimani bili još uvijek malobrojni, njihov cilj bio je veliki. Poslanikov stav odražavao je veliku fleksibilnost i mudro planiranje. On je bio taj koji je uzeo inicijativu, a Kurejšije su samo reagovali na njegove postupke. Nikada ga nisu mogli natjerati da preduzima određene radnje uprkos njihovoj moći.
Hajde da naučimo od Poslanika da nikada ne budemo zastrašeni u pitanjima poštenja i pravednosti.
Dva ajeta objavljena su Poslaniku u vezi sa ovim; prvi, Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani. (15:94), upozoravajući ga da će doživjeti protivljenje i nepravdu.
Drugi ajet kaže da je prva faza završena i da je vrijeme da se islam iznese u javnost: I opominji rodbinu svoju najbližu (26:214). Međutim, ajet nije rekao Poslaniku gdje i kako da počne. Planiranje je ostavljeno Poslaniku.
Poslanik je izabrao da počne sa vlastitom porodicom prije nego što nastavi sa Kurejšijama. Počeo je tako što je pozvao sve članove svoje porodice, i muškarce i žene, na gozbu. Nakon što su završili jelo, on je počeo pričati, ali ga je prekinuo Ebu-Džehl koji je rekao loše stvari o Muhammedovoj poruci i upozorio ostale prisutne na ozbiljne posljedice koje će ih snaći ako ne zaustave Muhammeda. Poslanik nije izgubio smirenost; umjesto toga, izabrao je da se povuče i ne nastavi sa tom temom u toj prilici.
Savjetujem ljude koji su oštri i razdražljivi da nauče od Poslanika koji nije želio da počne pozivati u islam uz prepirku sa svojim amidžom, nego je odlučio da sačeka novu priliku. Ebu-Džehlova reakcija nije bila zbog mržnje prema Poslanika; štaviše, njemu je Poslanik bio veoma drag. Zapravo, Ebu Džehlova dva sina (Utba and Utejba) bila su zaručena za Poslanikove dvije kćerke (Rukajja i Um-Kulsum). Međutim, Ebu-Džehl je bio zabrinut za svoj posao; znao da je će ova poruka okrenuti Kurejš protiv njih. Nova religija pozivala je na uklanjanje kipova sa Ka’be, što je značilo da će druga plemena tražiti osvetu napadom na trgovačke karavane Kurejša, ako bi se kipovi uklonili. Stoga, izabrao je da pokaže svima da je on protiv Muhammeda, da bi tako izbjegao probleme. Nikad ne smijemo izabrati svoj interes iznad onoga što je ispravno.
Poslanik je opet pozvao porodicu na drugu gozbu, ali ovaj put odlučio je da razgovara sa njima dok su jeli. Nije isključio Ebu-Džehla iz ovog poziva, jer je želio da i njega pridobije. Poslanik im je počeo govoriti o islamu i rekao im sda je on posljednji Poslanik, O potomci Hašimovi, spasite se od Vatre, O sinovi Abdul-Muttalibovi, spasite se od Vatre. O Fatima, spasi se od Vatre, jer ja te ne mogu zaštiti od Allaha.[3] Ebu-Džehl nije promijenio svoj stav; nastavio je da se protivi Poslaniku. S druge strane, Ebu-Taleb, njegov drugi amidža koji je bio obećao Muhammedovom ocu da će paziti na njega, zavjetovao se da pomogne i zaštiti Poslanika sve dok je živ.
Gozba je poslužila svrsi, Muhammed je dobio ono što je planirao: podršku i zaštitu svoje porodice. To ne umanjuje njegovo povjerenje u Allaha. Islam nas uči da se oslonimo na Allahovu zaštitu, ali i da preduzmemo sve neophodne mjere. Ali, Poslanik je želio da njegova porodica ne samo štiti njega, nego i vjeruje u njegovu poruku.
Hamza i El-Abbas su na gozbi odbili da prime islam, Ebu-Taleb je oklijevao da napusti očevo vjerovanje iako je duboko u sebi vjerovao da Muhammed govori istinu. Ostatak porodice je sjedilo u tišini. Niko ga tu nije podržao, osim jednog malog djeteta, Alije r.a. koji je također bio pozvan u islam. Dao je Poslaniku ruku i zavjetovao se na odanost.
Zašto mi ne slijedimo Poslanikov primjer; zašto ne okupimo svoju porodicu i planiramo neka dobra djela zajedno? Treba da učimo od Poslanika.
Bilo je došlo je vrijeme da se islam obznani. Poslanik je odabrao poznato mjesto u Mekki (planinu Safa), popeo se na vrh i hrabro počeo pozivati ljude da se okupe.
Pozivam vas čitaoce da vam Poslanikova snaga i predanost budu inspiracija. Nikada se nemojte stidjeti svoje vjere, uvijek budite jaki i hrabri. Sjetite se ajeta: Objavljuje ti se Knjiga – i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da njome opominješ i da vjernicima bude pouka. (7:2).
Poslanik je počeo dozivati, O Benu Fihr! O Benu ‘Adi!, obraćajući se raznim plemenima Kurejša. Svi su se okupili oko planine; a oni koji nisu mogli doći poslali su glasnike da vide šta se dešava. Bio je prisutan i Ebu Leheb.
Poslanik je tada rekao, Kada bih vam ja rekao da neprijateljska vojska čeka iza brda da vas napadne, da li biste mi povjerovali? Oni su rekli, Da, jer ne znamo da si ti ikad govorio išta osim istine.
Onda je Muhammed rekao, Ja sam Allahov Poslanik; došao sam da vas upozorim na tešku kaznu.
Ebu Leheb je rekao Poslaniku Proklet bio, zar si nas zbog toga okupio? [4] Tada je objavljeno iz Kur’ana: Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao (111: 1-2). Izdaja je najbolnija kada je od drage osobe. Ebu-Leheb je jedina osoba koja je spomenuta na ovaj način u Kur’anu, jer je on bio prvi koji je podsticao druge da prkose Poslaniku. Poslanik, čestit čovjek, nije mu ni odgovorio.
Nikada nemojte biti loš primjer drugom, nemojte prvi počiniti grijeh, jer je Poslanik rekao, Ko unese u islam loš običaj, snosit će njegov grijeh i grijeh onih koji ga budu praktikovali do Sudnjega dana, a drugima se neće umanjiti njihov grijeh. [5]
Tada je Poslanik sišao sa brda i počeo pričati o islamu – govorio je o spasu, da bi privukao ljude. Nije počeo riječima o džehennemskoj vatri, nego sa obećanjem Dženneta. Želio je da im se vjera dopadne, stoga nije ih odbio riječima o mukama i boli. Rekao je, Ljudi, recite da nema drugog boga osim Allaha, spasit će te se![6]
Nakon ovog incidenta, Kurejši su prestali biti neutralni prema njemu. Uprkos činjenici da su Kurejši počeli biti nasilni prema njemu i njegovim sljedbenicima, Poslanik, za razliku od njih, nikad nije pribjegao nasilju. On nije bio tip osobe koja bi se borila protiv ili ubijala svoj vlastiti narod.
Mekka je tada imala populaciju od oko 25.000 do 30.000 ljudi. Muhammedovih sljedbenika bilo je samo oko 200; ipak, bili su sposobni prodrmati čvrstu poziciju Kurejša jer su ti sljedbenici bili duboko ukorijenjeni u društvu.
Neka oni koji odaberu da se izoluju iz društva razmisle o ovom planu. Muslimani moraju biti fleksibilni; moraju naučiti obraćati se ljudima na njihovom jeziku bez da izgube svoj osjećaj za vjeru.
Kurejši su pokušavali zaustaviti Muhammeda na više načina. Počeli su širiti glasine o njemu. Ismijavali su ga. Pokušavali su mu nanijeti psihičku i fizičku bol. Bilo je čak pokušaja ubistva. Počeli su ga nazivati pjesnikom, čarobnjakom i ludim čovjekom, te su na kraju odlučili da ga nazivaju čarobnjakom, nakon diskusije sa El-Valid Ibnul-Moghirahom. Iako je El-Valid znao da je Muhammed iskren, bio je previše arogantan da to prizna. Allah je poslao neke ajete koji opisuju kako El-Valid spletkari. Allah kaže: Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom učinio i bogatstvo mu ogromno dao i sinove koji su s njim i čast i ugled mu pružio – i još žudi da uvećam! Nikako! On, doista, prkosi ajetima našim, – a naprtiću Ja njemu teškoće, jer je smišljao i računao – i, proklet bio, kako je proračunao! I još jednom, proklet bio, kako je proračunao!
– Zatim je pogledao pa se onda smrknuo i namrštio i potom se okrenuo i uzoholio, i rekao: ‘Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje, ovo su samo čovjekove riječi!‘ U Sekar ću Ja njega baciti.” (74:11-26).
Poslanik je razgovarao sa ljudima o islamu, a Ebu-Leheb je išao za njim i govorio ljudima da je njegov nećak Muhammed lud i da mu se ne smije vjerovati. Kurejši su čak poslali nekog od svojih, El-Nadr Ibnul-Harisa, u Perziju na godinu dana da nauči priče kao one za koje su rekli da ih Muhammed priča, u pokušaju da se sa njim nadmeću. Također, tvrdili su da je Poslanik tajni agent! U drugom pokušaju da ga diskredituju, rekli su da je imao nekog ko mu diktira te mitove, Oni koji ne vjeruju govore: ‘Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu‘– i čine nepravdu i potvoru i govore: ‘To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju.‘ (25:4-5).
Međutim, ništa nije moglo spriječiti Poslanika, koji je posvetio sve svoje vrijeme i trud u svoju poruku, toliko da je Allahu bilo žao Poslanika. Allah je rekao: Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju? (18:6).
Uprkos pokušajima Kurejšija da ga diskredituju, broj vjernika se povećavao, jer istina uvijek pobjeđuje. Dozvolite da vam dam jedan primjer: zamislite kada bi svi ljudi na svijetu uzeli metle da dignu dovoljno prašine da zaklone nebo i da ga isprljaju, da li bi ikad uspjeli? Prašina bi se prosula po njima, a nebo bi ostalo čisto i veličanstveno.
Danas imamo ovu lekciju: moramo posvetiti svoj život istini, slijediti Poslanika, i reformisati zemlju kao što je on učinio. Neka vas nikada ne bude stid istine.
Neka istina bude vodič vašim ciljevima u životu.
U narednoj epizodi ćemo, inš’Allah, govoriti o jednoj bolnoj temi. Govorit ćemo o povredama koje su Kurejši nanijeli Poslaniku, ali ćemo se radovati Omerovom i Hamzinom primanju islama – kao da ih je Allah poslao kao svjetlost koja izbija iz srca mraka.
———————————————————————————
[1]Autentičan hadis u Sahih Buhari, Tom 1, Knjiga 6, Broj 301. Prenosi Ebu-Said El-Kudri.
[2] المبشرين بالجنة
[3] Autentičan hadis u Sahih Muslim, Knjiga 001, Broj 0399. Prenosi Ebu Hurejre.
[4] Autentičan hadis u Sahih Buhari, Tom 6, Book 60, Broj 293. Prenosi Ibn-Abbas.
[5] Autentičan hadis u Sahih Muslim, Knjiga 005, Broj 2219. Prenosi Jarir Ibn-Abdullah
[6] Autentičan hadis u Sahih Buhari. 3/465. Prenosi Munejb Ebu-Ejub El-Ezdi El-Gamdi.
Iz ramazanskog ciklusa poznatog daije Amr Halida o životu Poslanika s.a.w.s
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba