Mogu zamisliti kako nam ramazan govori, ‘Ja ću doći i otići, bez obzira da li vi to htjeli ili ne, bez obzira da li ste se pokoravali Allahu ili ne. Ali kada odem, odnijet ću dio vašeg života sa sobom. Dolazit ću svake godine i nositi vam dio života sve dok ne umrete. Tada ću biti razlogom vašeg uspjeha ili kajanja.‘
Jedan mladi čovjek me je dirnuo do suza kada mi je napisao da osjeća kao da je ramazan posljednja prilika za njega. Rekao je da zamišlja kako je Allahu rekao da zna da je bio griješan, ali je zamolio još jedan mjesec kao posljednju šansu i da mu je Allah dao mjesec ramazana kao šansu. Zašto mi ne bismo zamislili isto? Možda nama jeste dat ovaj ramazan kao posljednja šansa da dokažemo da obožavamo Allaha kao što prije nikad nismo!
Danas ću vam govoriti o prvoj sedmici nakon Objave. Zamolio bih vas danas da koristite svoju maštu i vizualizirate šta je Poslanik radio u toj prvoj sedmici. Želim da ga vidite kako žuri nazad sa planine u strahu, hladan i tresući se. Stiže kući iscrpljen i oznojen i govori supruzi, ‘Pokrij me, pokrij me!’ Možete li zamisliti kako se Poslanik osjećao? Bilo mu je hladno i bio je uplašen. To dokazuje da on još nije znao da je Poslanik niti da je biće koje je sreo bio Džibril a.s. Nije čak znao ni je li to što mu se desilo dobro ili loše. Bio je uplašen jer mu je Džibril došao kao melek, a ne u ljudskom obliku. Mora da je bilo zastrašujuće za Poslanika naročito kada razmislimo o ajetu u kojem Allah kaže: Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. (59:21)
Kada ga je supruga upitala šta se desilo, on joj rekao ‚Uplašio sam se za sebe’ i ispričao joj šta se desilo. Kako je Hatidža reagovala? Njen odgovor bio je brz i odlučan. Rekla je; Ne, tako mi Allaha, Allah te nikad neće osramotiti. Ti si čovjek, koji posjećuje rodbinu, pazi sirotinju, nadoknadi izgubljeno, ugosti gosta i uvijek pomaže i ustrajava na istini. [1]
Poslanik se nakon njenih riječi smirio.
Postoji lijepo značenje usađeno u ove riječi. Želio bih ženama dati recept kako da sačuvaju svoje muževe u ovom dobu iskušenja; taj recept sastoji se od tri stvari. Ako žena želi da zadrži svog muža i želi da se on nikad ne udalji od nje, neka učini ono što je Hatidža učinila.
Hatidža nije u potpunosti razumjela njegov problem da bi mu mogla pomoći, ali je ostala čvrsta, uvjeravala ga i podigla mu moral. Čak se i jaki muškarci, kada su u problemima, okreću svojim suprugama za utjehu, iako i one same mogu biti slabe. Ako ona pruža svom mužu utjehu, ona njemu postaje njegovo utočište. Kada muž osjeća da ga supruga podržava, on dobije nevjerovatni val energije. Hvaljen neka je Allah koji je stvorio ovakvu harmoniju i ravnotežu. Allah kaže: O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio. (4:1)
Druga stvar koju je Hatidža učinila nakon što ga je obrabrila i ukazala mu na njegove lijepe osobine jeste to što ga je saslušala. Mnoge žene bi, u sličnoj situaciji, plakale i jadikovale nad nesrećom svojih muževa, što bi samo dodalo na muževe brige. Umjesto toga, žena treba da učvrste muževo povjerenje kao što je učinila Hatidža, a zatim da ga saslušaju.
Nakon napornog dana na poslu, mužu je potreban neko s kim će razgovarati. Ko mu je bliži od vlastite žene? Ako žena neprestano kritikuje svog muža, on će prestati dijeliti svoje probleme i osjećanja sa njom; tražit će utjehu negdje drugo, a znate čemu to može odvesti.
Hatidža ga je saslušala i nije ga kritikovala. To je razlog što je Poslanik otišao prvo njoj, a ne svom amidži ili najboljem prijatelju, kao što muškarci današnjice nekad čine. Naravno, ovo ponašanje je pogrešno, jer bi bilo bolje da privuku svoje supruge tako što će sa njima dijeliti probleme i emocije.
Treća stvar što je učinila Hatidža jeste što je pokazala veliki interes tome što je on govorio i činio. Bračni par se ne može zbližiti ako supružnici nemaju ništa zajedničko. Kada je Poslanik bio u pećini Hira, Hatidža je izabrala da sa njim dijeli to iskustvo, a nije mu samo slala hranu po robovima. Svakih deset dana, ona bi išla i ostajala sa njim dva ili tri dana. Nije željela da jaz među njima postane veći.
Ostajala je samo po par dana sa njim, a ne cijeli period; ona je željela da sa njim dijeli njegovo iskustvo i postane mu bliža, ali ne i da mu smeta. Neke žene ne shvataju da se njihovi muževi mogu mijenjati vremenom; one nastavljaju sa istim pristupom svom mužu kao i u periodu ranog braka. Ponekad, jaz postane toliko veliki da oni više ne mogu komunicirati.
To su tri sastojka ovog recepta. Čvrsto vjerujem da svaka žena treba slijediti našu majku Hatidžu; ohrabrujući svog muža, slušajući ga i pokazujući interes prema onome što on radi.
Uporedite Hatidžin pristup prema svom mužu sa svojim pristupom i ocijenite vlastito ponašanje. Možda ćete reći, “ali Hatidžin muž je bio savršeni Poslanik.” A ja vam kažem, ako prema svom mužu budete onakvi kakva je ona prema Poslaniku bila, onda će i vaš muž biti onakav kakav je Poslanik prema Hatidži bio. Mužu je uvijek potrebna njegova supruga; njemu treba neko ko će ga znati saslušati.
Poslanikova ljubav prema Hatidži je ostala ista dugo nakon njene smrti, upravo zbog njenih osobina. Ona je uvijek bila mudra. Primjetite kako je, dok ga je tješila, pohvalila Poslanikovo ponašanje, a nije spomenula religiju. Lijepo ponašanje je veoma važno.
Mnogi muslimani danas spadaju u 2 kategorije. Jedni su religiozni ali lošeg ponašanja, a drugi lijepog ponašanja ali nisu religiozni. Nijedna kategorija nije dobra. Religiozni ljudi mogu svojim lošim ponašanjem odbiti druge od religije. Druga kategorija daje ljudima pogrešan dojam – da je religija beznačajna sve dok je neko lijepog ponašanja. Muslimani treba da održavaju i religioznost i lijepo ponašanje istovremeno.
Postoje mnogi hadisi o lijepom ponašanju. Poslanik je rekao, Najvrijednije djelo koje će se staviti na vagu na Sudnjem danu je lijepo ponašanje (ahlak). [2]
U drugom hadisu on kaže, Najbolji musliman je onaj koji ima najbolje ponašanje (ahlak). [3]
U trećem kaže, Dvije stvari najčešće budu uzrok da čovjek uđe u Džennet: bogobojaznost i lijepo ponašanje (ahlak) (prenosi Tirmizi).
U još jednom kaže, Meni najdraži i najbliži na Sudnjem danu su oni koji imaju lijepo ponašanje (ahlak). [4]
Sada, pogledajte povjerenje koje je Hatidža imala u Allaha. ‘Ne, tako mi Allaha, Allah te nikad neće osramotiti’ rekla je ona. Odakle njoj toliko povjerenje? Ona je znala da se lijepa djela uvijek nagrađuju. Ako ikad budete imali teške periode u svom životu, sjetite se riječi majke Hatidže, jer Allah nikada neće osramotiti one koji čine dobra djela. Poslanik joj je rekao ‘Uplašio sam se za sebe’ a ona je odgovorila ‘Allah te nikad neće osramotiti’. Zašto? Jer je on bio čovjek lijepih osobina.
Takva je žena bila Hatidža. Šta je slijedeće što je uradila? Nije ga samo umirila, nego ga je uzela za ruku i rekla, ‘idemo se savjetovati sa nekim’. Vidite li kako je pozitivna bila?
Ali kome ga je odvela? ‘Imam rođaka, ime mu je Vereka bin Navfal, stari čovjek koji ima skoro 90 godina. On je učen čovjek koji je temeljito proučavao Tevrat i Indžil’, rekla je. Izgubio je vid od čitanja svetih knjiga. Bio je jedini kršćanin u Mekki. Nije bio zainteresovan u idole Kurejšija, vjerovao je u istinsko kršćanstvo. Možda mu je Allah dao da doživi toliku starost da bi mogao reći ono što je rekao Poslaniku. Hvaljen neka je Allah koji je dao Vereki da nauči toliko da bi znao istinu o očekivanom poslaniku i da bi rekao tu istinu. Slavljen neka je Allah koji je učinio da prvi čovjek koji je Poslaniku dao radosnu vijest o poslanstvu bude kršćanin.
Hajde da zastanemo malo i razmislimo o Hatidžinom izboru. Otišla je stručnjaku koji je bio pouzdan. Omladina današnjice traži savjete od ljudi koji nisu pouzdani; ljudi koji ih mogu odvesti na put propasti i nasilja. Želio bih pitati omladinu koja krene takvim putem: zašto se ne savjetujete sa pouzdanom osobom?
Naučite uzimati savjet, naučite od svoje majke Hatidže.
Hatidža je sa Poslanikom otišla Vereki i rekla, ‘O rođače, poslušaj svoju rodicu’. Poslanik je počeo pričati o tome šta se desilo. Ispričao mu je o čudnom stvorenju koje je vidio; nije rekao da je to bio melek jer u to vrijeme nije znao da je Džibril melek. Dok je Poslanik pričao, Vereka je slušao sa izrazom divljenja u jednom momentu i sa osmijehom u drugom. Ono što je čuo od Muhammeda je bilo u svetim knjigama o očekivanom posljednjem poslaniku koje je čitao. Kada je Poslanik završio, Vereka je odgovorio sa četiri rečenice samo! Sastanak je trajao 20 minuta, to je sve. To je bio kratak sastanak, tako da nijedan orijentalist ne može tvrditi da je Poslanik naučio o religiji od Vereke.
Možemo samo zamisliti kako se Poslanik osjetio kada je čuo Verekin odgovor. Ti si posljednji poslanik; ti si poslanik naroda, bilo je prvo što je Vereka rekao.
Druga rečenica je bila, Tebe je posjetio isti onaj koji čuva tajne (melek Džibril) kojeg je Allah poslao Musau. Volio bih da sam mlad i da mogu doživjeti vrijeme kada će te ljudi isključiti iz društva.
Treća rečenica, tvoj će narod slagati na tebe, povrijediti, tući, boriti se protiv tebe i prognati te.
Četvrta rečenica, Volio bih da sam mlad i da mogu doživjeti vrijeme kada će te tvoj narod prognati. Poslanik ga je tada prvi put prekinuo i pitao, ‘Da li će me prognati?’ Vereka je odgovorio, ‘Da, svaki čovjek koji je došao sa nečim sličnim onome što si ti donio bio je dočekan neprijateljstvom, a ako ja poživim ja ću ti od srca pomoći’.
Hajde da analiziramo ono što je rekao Vereka bin Navfal. Njegove riječi bile su veoma ozbiljne i zaslužuju da se prouče.
«Ti si posljednji poslanik; ti si poslanik naroda». Želim da zamislite Poslanika i kako se on osjetio kad je čuo ove riječi. Šta mu je moglo proći kroz misli: Ja!? Ja!? Ja sam taj koga je Allah izabrao da bude poslanik? Ja sam posljednji i najbolji poslanik? Ja! Ja ću biti odgovoran za reformu na svijetu?
Mora da se upitao, ‘zašto baš ja?’. Allah mu je dao u ajetu odgovor: A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje. (6:124) Ako vam se ikad desi da neko drugi napreduje bolje od vas na poslu ili bilo gdje drugo, nemojte se naljutiti ili frustrirati, samo se sjetite ovog ajeta.
Primjetite da mu Džibril nije bio rekao da je poslanik. Zašto? Jer Poslanik ne bi mogao podnijeti tu činjenicu ako bi je čuo od meleka. Moralo mu je to objasniti ljudsko biće da bi mogao u potpunosti shvatiti.
Druga rečenica je bila, ‘Onaj kojeg si vidio bio je Džibril.’ Onaj koga sam vidio i koji me je stisnuo tako jako bio je melek?! Da, to je bio melek i ovaj melek je komunicirao sa Poslanikom 23 godine.
Treća rečenica: ‘Tvoj će narod slagati na tebe, povrijediti, tući, boriti se protiv tebe i prognati te ‘. Zapravo, njegov narod će ga povrijediti i pokušati ubiti nekoliko puta. Da li znate koliko puta su pokušali ubiti Poslanika? 9 puta! Ali kako je Vereka mogao reći tako nešto sa velikom sigurnošću? Jer je znao da put istine prelazi preko interesa ugnjetača. Oni neće dozvoliti da istina i dobro prevagnu. Poslanik je donosi istinu, stoga će se protiv njega boriti.
Četvrta rečenica ‘Volio bih da sam mlad i da mogu doživjeti vrijeme kada će te ljudi prognati’. Poslanik je pitao ‘hoće li me prognati?’ Zašto bi me prognali iz rodne zemlje? Šta sam učinio? Vereka je odgovorio, ‘Da, svaki čovjek koji je došao sa nečim sličnim onome što si ti donio bio je dočekan neprijateljstvom’.
Omladini koja kaže da bi voljela vidjeti preporod, kažem da je put reforme pun žrtvovanja, strpljenja i davanja. To je pravilo i to je tačno ono što je Vereka rekao Poslaniku. On je poznavao historiju poslanika i shvatao kako politika funkcioniše. On je znao da su Kurejšije postavili 360 kipova oko Ka’be, ne iz vjerskih razloga nego zbog vlastitih interesa sa različitim plemenima. Kurejšije su imali ekonomski interes sa plemenima iz Jemena i Šama, pa su postavili kipove oko Ka’be, da bi zaštitili svoje karavane od plemena na putu u Šam i Jemen. Kada bi se ti kipovi uklonili, Kurejšije bi izgubili vjersko liderstvo i time svoje saveznike, što znači da trgovačke rute više ne bi bile sigurne. Iz tih razloga, Kurejšije nisu prihvatali da ne postoji bog osim Allaha.
Prije nego što su otišli, Vereka je Hatidži u tajnosti rekao, ‘Reci mu da ostane čvrst!’ To je on rekao njoj, a ne njemu, jer je znao da je ona sposobna pomoći mu da ostane čvrst. Uz to, on je znao da put koji ga čeka zahtijeva strpljenje i požrtvovanost.
Danas, ja imam poruku za vas sličnu Verekinoj poruci.
U vrijeme kada ja Vereka dao objašnjenje situacije Poslaniku, svijet je živio u potpunom mraku. Danas, mi živimo u sličnom mraku. Čuli ste za Prvi i Drugi svjetski rat. Da li mislite da su ljudi koji su tad živjeli znali da su u Prvom ili Drugom svjetskom ratu? Ne, oni su znali da se ponegdje vode bitke i ratovi, ali nisu bili svjesni da će ta vremena biti zapisana u knjigama. Historičari su kasnije to nazvali Prvim i Drugim svjetskim ratom. Možda mi doživljavamo Treći svjetski rat, a da nismo svjesni toga? Da li mislite da bi historičari nakon 20 godina mogli nazvati ovo Trećim svjetskim ratom; od 11. septembra do Iraka, itd? Sigurno je da prolazimo kroz težak period. Moramo raditi naporno za svoj preporod. Moramo se probuditi; vrijeme je da se probudimo. Treba da shvatimo da trud za reformu zahtijeva žrtvovanje i strpljenje. To su iste riječi koje je Vereka rekao. I vi treba da znate da je Allah izabrao vas za ovaj preporod. Želim da osjetite da i vi prolazite kroz težak period kao u vrijeme Poslanika, s.a.w.s.
Postoji mnogo problema kojima treba prići preuzimanjem odgovornosti i inicijative za reformom na svijetu. Naučite kako dati doprinos razvoju svog društva. Ma koliko sitan vaš trud izgledao, to je vaš doprinos koji će se osjetiti. Kada to učinite, moći ćete makar stati pred Allaha na Sudnjem danu i reći Mu da ste učinili sve što ste mogli. Poruka koju je Vereka prenosio Poslaniku jeste da ostane čvrst. Ja pozivam vas da ostanete čvrsti. Učinite sve što možete za svoju vjeru i svoju zemlju.
Kao da je Vereka govorio Poslaniku da su njegovoj poruci potrebni mladi ljudi koji će je podržati. Vereka je rekao, “Volio bih da sam mlad i jak.” Interesantno je to što je Vereka umro nekoliko dana nakon toga, kao da ga je Allah poživio dovoljno (90 godina) samo da bi objasnio Muhammedu šta ga čeka. On je ispunio svoju svrhu koju mu je dodijelio Allah, a bilo je neophodno da iza toga umre, tako da niko ne bi mogao tvrditi da je on naučio Muhammeda bilo čemu; oni su se susreli vrlo kratko.
Međutim, ne smijemo zaboraviti da je Vereka imao iskrenu namjeru da podrži Muhammedovu poruku, da je poživio dovoljno. On je rekao “ako ja poživim ja ću ti od srca pomoći.” Ova iskrena namjera je uzdigla Vereku na nivo Poslanikovih ashaba i muslimanskih šehida. Jedna iskrena riječ bila je dovoljna da on dostigne taj nivo. Stoga, ako vi sada imate iskrenu namjeru da pomognete Ummetu, svojoj zemlji ili islamu onako kako su ashabi pomagali Poslanika, i vi ćete dostići taj nivo. Ako kažete “ja ću ostati čvrst na pravom putu i živjeti za njega” a onda sutra umrete, vi ćete dostići taj nivo. Ali, ako poživite, morat ćete dokazati Allahu to što ste rekli jer je Allah jedini svjedok onoga što je u našem srcu.
Primjetite još jednu stvar. Vereka je proveo cijeli život učeći i tražeći istinu, a prva riječ koja je objavljena Muhammedu bila ‘Ikre!’ (‘Uči!’). To jasno pokazuje da je znanje visoko vrednovano u islamu.
Nakon što je Vereka umro, Muhammed je čekao Džibrila da mu ponovo dođe da bi potvrdio ono što mu je Vereka rekao. Još nije bio siguran da mu je Vereka dao tačno objašnjenje. Međutim, Džibril nije dolazio nekoliko dana. Allah je želio da Muhammed razmisli o tome što se desilo i odluči da li je voljan primiti ovu tešku misiju. Poslanik je žudio da vidi Džibrila. Jednu sedmicu kasnije, vidio ga je kako sjedi na prijestolju između zemlje i nebesa, ispunjavajući cijeli horizont. Džibril je rekao, Muhamede, ti si Allahov Poslanik i ja sam melek Džibril.
Primjetite kako ga je Allah postepeno pripremao da primi poruku! SubhanAllah. Džibril se tada spustio na zemlju i odveo Muhammeda izvan Mekke da mu da prvu lekciju. Udario je zemlju svojim krilom i izvor vode je potekao. Tada je uzeo abdest i počeo klanjati, dok je Muhammed gledao pa je počeo raditi isto. Poslije, Džibril mu je rekao da klanja dva rekata ujutro i dva rekata uvečer. Tako su počeli namazi na osnovu simulacije (imitacije). Nakon isre i miradža (noćnog putovanja Poslanika iz Mekke u Jerusalem i njegovo uzdizanje na sedmo nebo), Allah je naredio muslimanima da klanjaju pet puta na dan, ali i dalje po dva rekata. Tek nakon hidžre (preseljenja iz Mekke u Medinu) je broj rekata promijenjen (dva, četiri, četiri, tri i četiri).
Shvatate li važnost namaza? To je vrlo značajan stub islama, kao što je Poslanik u hadisu rekao:
Vrhunac svega je islam, a namaz (molitva) je njegov stub. [5]
Prenosi Ibn ‘Omer, da je Allahov Poslanik rekao;
Islam se zasniva na pet principa:
1. Da svjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik.
2. Da obavljaš namaz.
3. Da plaćaš zekat.
4. Da obaviš hadždž.
5. Da postiš tokom ramazana. [6]
To kažem jer kogod ne klanja mora shvatiti da ne poštuje stub koji ga veže za Allaha. Zamislite ovo: ako vam neko uđe u kuću i slomi vam par stvari ili prozora, to mu možete oprostiti. Ali, ako neko počne rušiti temelje, da li ćete mu oprostiti? Stoga, iako je Allah Milostivi, ipak postoji linija koju ne biste smjeli preći. Ko to učini, priziva Allahovu srdžbu na sebe. Linija koju ne smijemo preći uključuje:
-Neobavljanje namaza
-Neposlušnost prema roditeljima
Čak i ako činite neke druge grijehe, molim vas nemojte nikad preći ovu liniju. Ako ne obavljate namaz, to znači da odvajanje par minuta svaki dan za Allaha predstavlja teret za vas; iako i dalje nalazite vremena da gledate TV, izlazite sa prijateljima ili pričate na telefon. Ako ne obavljate namaze ili niste dobri prema roditeljima, i ako umrete prije nego što se iskrene pokajete, bit ćete u vrlo teškoj poziciji pred Allahom. Zato, obavljajte namaze čim čujete ezan.
Prenosi ‘Abdullah: Pitao sam Poslanika: Koje djelo je Allahu najdraže?
-Da klanjaš namaz u njegovom prvom vremenu, odgovori Poslanik.
-A šta nakon toga, upita Abdullah.
-Da budeš poslušan i dobar prema svojim roditeljima, odgovori Poslanik.
-A nakon toga?, upita Abdullah.
-Da se boriš na Allahovom putu, odgovori Poslanik.
Zatim je Abdullah rekao: Samo to sam ga pitao, a da sam ga nastavio pitati on bi mi odgovarao. [7]
Štaviše, prva tri ajeta objavljena Poslaniku nakon «Uči!», naglašavaju značaj namaza:
Sura Muzzemmil (Umotani): O ti, umotani! – probdij noć, osim maloga dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an pažljivo. (73:1-4) Sura Muddessir (Pokriveni): O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj držeći da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi! (74:1-7) Sura Fatiha (Pristup): Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg, Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali (1:1-7).
Ova tri ajeta opisuju uvjete za veliku reformu koju je Muhammed provodio: znanje (Uči), duhovna snaga (El-Muzzemmil), rad (El-Muddessir). One, također, pokazuju put kojeg se treba držati ako se želi dobiti spas na oba svijeta (Fatiha).
Nakon što su Muhammedu objavljeni ovi uslovi, Objava je stala dva mjeseca, da bi Muhammed smislio plan za svoju misiju; taj zadatak bio je njegov, a ne Džibrilov. Tokom ova dva mjeseca, Poslanik je bio zabrinut jer je mislio da je uradio nešto loše i da ga je Allah napustio. Zato su Allahove blage riječi objavljene da bi ga utješile u Suri Duha, u kojoj Allah kaže: Tako mi jutra i noći kada se utiša – Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta, a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti! Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio? Zato siroče ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodati Gospodara svoga kazuj! (93:1-11)
Poslanik je klanjao po cijele noći toliko da su mu noge naticale. Želio bih iskoristiti ovu priliku i savjetovati vas da pročitate cijeli Kur’an barem jednom tokom teravih namaza ovog ramazana. Pokušajte slijediti Poslanika i ispunjavati ista četiri uslova koja smo ranije spomenuli: traženje znanja, namaz, rad i slijeđenje puta pravih vjernika. Bez tih uvjeta nikad neće biti preporoda za Ummet. To su osnovni stubovi na kojima je baziran Muhammedov plan. Slično tome, ako nemate znanje, možete ga naučiti; planirajte dobro i radite naporno da ispunite svoje planove.
Da li znate kako je Poslanik počeo svoju misiju? Nije počeo rušenjem kipova oko Ka’be; znao je da će se kipovi srušiti kadtad. Niti je stao na vrh brda i vikao o islamu. Niko ga ne bi poslušao da je tako uradio. Njegov plan je bio izabrati od svake porodice od plemena Kurejš uspješne pojedince (posvećene ljude, ali ne i nužno bogate ili plemićke porodice), poznate po svom moralnom ponašanju, koji će ga podržati.
Sada bih volio da svako sebe upita: da ste bili tamo u to vrijeme, da li bi Poslanik odabrao vas?
Ukratko, njegov plan je bio da formira jezgro istaknutih ljudi koji će biti posvećeni poruci i koji će ga podržavati.
Jedan od tih ljudi bio je Ebu-Bekr, 38-godišnji uspješni trgovac, kojeg su Kurejši voljeli i koji je bio ekspert u genealogiji Arapa i arapskog poluotoka. Druga osoba bila je Hatidža, ne zato što je bila njegova supruga, nego zato što je bila istaknuta osoba. Treća osoba bila je Alija ibn Ebu-Talib, r.a., 10-godišnji pametni dječak, koji je u to vrijeme živio u Muhammedovoj kući.
Alija je pitao Poslanika o njegovoj religiji kada ga je vidio kako klanja. Poslanik je objasnio, pa je Alija zatražio da o tome razmisli prije nego što prihvati islam. Štaviše, slijedeći dan, kada ga je Poslanik upitao o odluci, Alija je odgovorio, ‚Ponovi ono što si jučer rekao’. Nakon što je razmislio o Poslanikovom pojašnjenju, Alija je primio islam i izgovorio šehadet.
Primjetite razliku između ovog istaknutog 10-godišnjaka i mnogih današnjih 20-godišnjaka, koji još uvijek ne znaju koji im je cilj u životu!
Dva dana kasnije, Ebu-Talib je vidio Aliju kako klanja i upitao ga o tome. Alija je rekao, Slijedim Muhammeda i posvetio sam se pravom putu. Ovo je pravi put. Ebu-Talib je rekao, Ostani kakav jesi. Muhammed ti ne bi nikad rekao da nešto uradiš osim onoga što je ispravno.
Islam je počeo sa Muhammedom, još jednim muškarcem, jednom ženom i jednim djetetom. Četiri osobe bile su jezgro ovog uspjeha. Sutra ćemo govoriti o poteškoćama i patnjama kroz koje su ovi ljudi morali proći zbog Kurejšija.
Sada bih volio da ponovite dva pitanja koja sam spomenuo u ovoj epizodi i da razmislite o tome:
1. Da li ste spremni prihvatiti isto ono što je Vereka obećao Poslaniku da je poživio?
2. Da ste bili tamo kada je Muhammed formirao jezgro, da li bi vas izabrao? Da li biste bili dovoljno istaknuti da bi vas on izabrao u te prve tri godine poslanstva? Drugim riječima, jeste li uspješni i moralni u svom praktičnom životu?
———————————————————————————
[1] Sahih Buhari, Tom 1, Knjiga 1, Broj 3
[2] Prenosi Buhari u El-Edeb El-Mufrad, također i Tirmizi, Ibn Hibban i El-Bejheki
[3] Prenosi Tirmizi
[4] Prenosi Tirmizi, 4/249, u Ebvabul-birr, 70.
[5] Autentičan hadis, Ibnul Kajjim.
[6] Autentičan hadis, Sahih Buhari. Tom 1, Knjiga 2, Br. 7.
[7] Autentičan hadis, Sahih Buhari, Tom 1, Knjiga 10, Broj 505.
Iz ramazanskog ciklusa poznatog daije Amr Halida o životu Poslanika s.a.w.s
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba