Postoje tri predaje koje daju vrlo precizan opis Poslanika, s.a.w.s. Prvu prenosi Abdullah Ibn-Selam, rabin koji je imao mnogo informacija o očekivanom posljednjem poslaniku. On je odlučio da ode do Poslanika, s.a.w.s., da ga testira tako što će mu postaviti deset pitanja. Na putu je vidio Poslanika, s.a.w.s., i prije nego što je postavio ijedno pitanje, rekao je, “Ovo je Poslanik Božiji, ovo lice nije lice lažljivca.”
Drugu predaju prenosi Džabir Ibn-Abdullah. Išao je Medinom gledajući u mjesec kada se Poslanik pojavio iz istog smjera. Dok je gledao čas mjesec čas Poslanikovo lice, na kraju je rekao, “Allaha mi, Poslanik je ljepši od mjeseca u mojim očima.”
Treću prenosi čovjek koji je došao Abdullahu Ibn-Ravvaha, arapskom pjesniku, kojeg su pitali da opiše Poslanika. Odgovorio je, “Kada vidiš Poslanika iz daljine, pomisliš da je sunce upravo izašlo.” Razmisli o toj uporedbi i zamisli Poslanika kako hoda ovdje među nama. Zamisli kako ga grliš na Sudnjem danu, a on te uhvati za ruku i kaže, “Ti si moj komšija u Džennetu.”
Abdullah Ibn-Ravvahov opis odražava Poslanikovo rođenje. Rođen je na izlazak sunca, 12. Rebi’ul-evvela; Allah je izabrao izlazak sunca da bi ukazao da je Poslanikovo rođenje donijelo svjetlost cijeloj zemlji.
Pitanje
U prethodnoj epizodi spomenuli smo da je Abrahino čudo bilo posljednje čudo. Možete se pitati šta je sa čudom rasijecanja mjeseca, kao i sa Isra i Mi’radžom (noćno putovanje Poslanika Muhammeda iz Mekke u Jerusalem i njegovo uzdizanje na sedmo nebo).
Ova čuda su se zaista i desila u toku Poslanikovog života, ali nisu promijenila tok događaja. Ova čuda nisu bila kao što su bili,
– Musaov, a.s., štap
– Abrahine ptice
– Nuhov, a.s., brod
Čuda koja su se desila za života Poslanikovog imala su za cilj ili da ohrabre Poslanika ili da podrže vjernike, ali nisu imala utjecaj na tok događaja. Naprimjer, silazak meleka u bici na Bedru bilo je čudo. Ali, njihova uloga bila je sporedna. Vjernici su bili ti koji su ostvarili pobjedu. Da je Poslanik bio stalno potpomognut čudima, mi ne bismo mogli da ga oponašamo. Štaviše, čudo svakog poslanika završilo je smrću tog poslanika, osim Poslanika Muhammeda.
Časni Kur’an mu je objavljen kao doktrina za čovječanstvo. Poslanik je planirao dobro i radio naporno u okviru ove doktrine da bi postigao pobjedu kroz pravilno planiranje. Cijelo čovječanstvo mora ići tim stopama.
Djetinstvo Poslanika Muhammeda, s.a.w.s.
Ljudi iz Kurejša su običavali davati svoju novorođenčad beduinskim dojiljama da ih odgajaju dvije godine u zdravoj atmosferi pustinje. Pozivam roditelje da vode svoju djecu na izlete u prirodi barem jednom sedmično da bi se razvile njihove fizičke i intelektualne sposobnosti. Kurejši su imali dogovor sa plemenom Banu-Sa`d da žene iz tog plemena doje i odgajaju djecu Kurejša do druge godine života, a zauzvrat su dobivale malo novca. Bilo je, također, uobičajeno da roditelji daju poklone porodici dojilje.
Dojilje su, dakle, pazile na djecu bogatog porijekla. Pošto je Muhammed bio siroče, odbile su da ga uzmu. Međutim, jedna od njih, Halima, nije uspjela naći bebu, pa je, umjesto da ide kući praznih ruku, odlučila prihvatiti Muhammeda da ga pazi. Ova je situacija slična priči o Jusufu a.s. Allah u Kur’anu kaže, I prodadoše ga za jeftine pare, za nekoliko groša; jedva su čekali da ga se riješe. Dakle, naučili smo da je Allah Svemogući i Gospodar koji ponižava ili uzdiže koga On izabere.
Halima prenosi, “Došla sam u Mekku sa drugim dojiljama tražeći bebu koju ću paziti. Pošto je Muhammed bio siroče, sve dojilje su odbile da ga uzmu, ali ja sam ga prihvatila jer nisam se htjela vratiti kući bez bebe. Moj muž ga je opisao kao mirnog i blaženog dječaka. Čim sam uzela Muhammeda u ruke, on je počeo da me doji, iako nisam imala mlijeka. Ubrzo nakon toga, moj sin je počeo da doji iz druge dojke.
“Prije toga moje pleme je živjelo u neplodnoj pustinji; naše stado je paslo, ali se vraćalo praznog stomaka. Kada je Muhammed stigao, naše stado je otišlo da pase i bilo je jedino od svih drugih stada koje se vratilo stomaka punog mlijeka. Bilo ga je dovoljno i za Muhammeda i za mog sina. Nakon toga, ostali čobani su počeli slijediti moje stado da bi dobili svoj dio blagoslova. Muhammed nam je donio blagostanje.”
Poslanik je živio sa Halimom dvije godine i ona je primjetila da on vrlo brzo raste. Nakon dvije godine, on se vratio majci.
Odanost je bila jedna od njegovih osobina. 55 godina nakon toga i nakon osvajanja Mekke, Halima je došla i stala pred Poslanika sa osmijehom. On je nije odmah prepoznao, ali kada su mu rekli da mu je to majka po mlijeku, on ju je dočekao radosno nazvavši je «majko moja» i ponašao se ljubazno i pristojno prema njoj.
Još jedan znak njegove velike odanosti pokazao se nakon bitke na Hunejnu kada su muslimani pobijedili pleme Havazin i dobili mnogo plijena. Poslanik je saznao da se među plijenom nalaze i stvari čiji je vlasnik njegov brat po mlijeku, te je zatražio od svojih ashaba da vrate te stvari. Međutim, neki ashabi se nisu složili. Poslanik je tada posudio nešto novca da otkupi te stvari, te ih je vratio svom bratu, iz zahvalnosti prema svojoj majci po mlijeku. Pouka ovoga je odanost koju pokazujemo u svom životu. Učenici treba da budu zahvalni svojim učiteljima, a svi mi treba da budemo odani i poslušni svojim roditeljima i rodbini.
Život siročeta
Dva ili tri mjeseca nakon što je oženio Aminu bint-Vehb, Poslanikov otac Abdullah je otputovao u Šam (Sirija) poslom, a nije znao da mu je žena u to vrijeme bila trudna. Na putu kući, odlučio je da svrati u Medinu da bi posjetio daidže. Tu se naglo razbolio, umro pa je u Medini i ukopan. Na taj način je predodređeno da Poslanik ima korijene u Medini i da se njegova poruka širi tamo.
Iako je Poslanik bio lišen očeve ljubavi, on je sam bio pun ljubavi i milosti. Govorio je svojim ashabima: “Ja sam vam poput oca.”[1]
Evo drugog primjera njegove ljubavi. Jednog dana, sjedio je Poslanik kod kuće bez ogrtača, kada je neko pokucao na vrata. Čim je saznao da je gost Zejd Ibn-Harisa, toliko ga je radost obuzela da je zaboravio obući ogrtač. Zagrlio je Zejda i ljubio ga u čelo. Možemo se upitati čime je Zejd zadobio toliku ljubav. Ipak, Zejd je sigurno zaslužio ovu naklonost.
Enes prenosi da su kod Poslanika došle male djevojčice ensarijke i pjevale: Mi smo djevojčice iz Benu Nedždžara, lijep li je Muhammed komšija. Na to je Poslanik upitao: Da li me volite?
-Da, odgovoriše.
-Allah zna da vas moje srce voli, odgovori Poslanik.[2]
Poslanik je živio do svoje šeste godine sa svojom majkom i služavkom po imenu Ummu Ejmen. Njegova majka odlučila je da ga povede iz Mekke u Medinu da posjeti očev grob i da se upozna sa očevom rodbinom. Takva je bila njena odanost prema mužu! Nakon što su putovali 500 km, konačno su stigli do očevog groba. Ta posjeta je ostala u Poslanikovom pamćenju zauvijek.
Kada je Poslanik imigrirao u Medinu, svako pleme željelo je da ga ugosti. Da bi riješio spor, rekao je im je da će prihvatiti gostoprimstvo onih pred čijom kućom klekne njegova kamila. Kamila je stala ispred kuće očevih daidža. To je drugi znak odanosti. Sigurno je Poslanik postao odan Halimi kada je vidio majčinu odanost ocu. Roditelji treba da budu primjer djeci vlastitom odanošću prema svojim roditeljima.
Na putu iz Medine u Mekku, na sušnom području zvanom El-Ebva’, Poslanikova majka Amina se razboljela i umrla pred Poslanikovim očima. Umm Ejmen ju je morala ukopati sama. Zamislite dječaka od šest godina kako gleda svoju voljenu majku dok je ukopavaju! Poslanik je volio svoju majku toliko da je dugo godina poslije, kada je prolazio pored majčinog groba na putu u osvajanje Mekke, stao i plakao toliko da su i njegovi ashabi počeli plakati. Kada mu je majka umrla, on je imao samo šest godina, ali se živo sjećao svega što se desilo.
Šta mislite zašto se ovo dešavalo Muhammedu (s.a.w.s)? Allah mu je pokazivao stvarnost smrti i života. Allah nije želio da se Muhammed zavede kratkim životom na ovoj planeti, već da ga pripremi da radi za svoju misiju. Allah nije bio okrutan kada mu je oduzeo roditelje. Ustvari, Allah je volio Poslanika Muhammeda toliko i htio je da ga dobro pripremi da bude lider čovječanstva. Postoje ljudi koji ne shvataju vrijednost života i smrti do svoje 30. godine i shvate tek kada izgube nekog bliskog. Postoje i ljudi od 20 i 25 godina koji nisu svjesni smrti, ali je Allah izabrao da pripremi Poslanika tako da ga svijet ne bi obmanuo poslije. Pogledaj njegov status sada. Allah kaže, I spomen na tebe visoko uzdigli (94:4). Kada je objavljen ovaj ajet, Poslanik je rekao, “Šta će meni ovaj život. Ja sam poput čovjeka koji prilikom putovanja u vrućem danu se skloni određeno vrijeme u hlad drveta, a zatim nastavi svoje putovanje.”[3]
Nikad nemoj biti zaveden slavom ili novcem.
Mnogo godina poslije, kada je Poslanik postao jedan od najbogatijih ljudi, došao mu je jedan čovjek i tražio stado ovaca koje bi pokrilo razdaljinu između dva brda, Poslanik mu je dao ono što je tražio. Čovjek se vratio svojim ljudima i rekao, «O ljudi, primite islam! Kunem se Allahom, Muhammed daruje ljude kao čovjek koji se ne boji siromaštva.» Zato je Enes rekao, “Prije nego čovjek primi islam želi samo ovaj svijet, ali čim primi islam, islam mu postane draži i od života i svih ljepota.”[4] Poslanik je vidio da je život kratak i da je smrt neizbježna. Smrti roditelja, a oboje su umrli daleko od svoje zemlje, su učinile Poslanika jačim i omogućili mu da postane vođa muslimana
Je li moguće da ljudi koji danas imaju moć shvate ovu univerzalnu istinu? Zamislite jednog novinara, ili političara, ili biznismena, koji radi za dobrobit čovječanstva! Poznajem jednu bogatu ženu koja je izgubila svog malog sina. Kada sam je upitao šta je naučila iz tog iskustva, rekla je, “Naučila sam stvarnost života,” a imala je 50 godina. Onda sam je pitao koja je svrha njenog života sada. Rekla je, “Živim da radim dobro u ovom kratkom životu.”
Primjeri iz Poslanikovog života dovode nas do veoma korisne spoznaje da: ponekad Allah daje nešto što nam u tom trenutku izgleda štetno i bolno, ali često iz toga izađe dobro i velika korist i obratno. Allah kaže,…Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate. (2:216)
Kada je Poslanik stigao u Mekku, Umm Ejmen ga je odvela njegovom djedu, Abdul-Muttalibu, koji je imao oko 90 godina. Poslaniku nije bilo nelagodno živjeti sa svojim djedom, jer je njegova majka bila lojalna svom mužu i usadila je u Poslanikovo srce ljubav prema očevoj porodici. Za razliku od toga, mnogi roditelji danas odvajaju djecu od rodbine, iako im ta rodbina može trebati poslije u životu. Ako volite svoju djecu, ojačajte njihovu vezu sa rodbinom, jer niko ne zna šta budućnost nosi.
Abdul-Muttalib je bio vrhovni vođa Kurejša. Svaki dan se sastajao u Ka’bi sa ostalim prvacima da bi razgovarali o dešavanjima bitnim za Mekku. Na ovim sastancima se razgovaralo o politici, novostima i ekonomiji Mekke. Abdul-Muttalib bi vodio Poslanika na ove sastanke. Sam Poslanik je više volio da sjedi pored djeda i sluša razgovore odraslih, nego da se igra sa vršnjacima. Zato je Abdul Muttalib okupljenim s pravom rekao, “Ovaj moj sin će biti veliki čovjek!”
Iz ovog primjera učimo da je potrebno da mladi budu prisutni prilikom razgovora odraslih. Ti razgovori će obogatiti njihovo iskustvo, kao što je bio slučaj sa Poslanikom Muhammedom koji je sticao znanje i širio spoznaje u ranom dobu.
Pozivam današnju omladinu da komunicira na lijep način sa drugima i da koristi to iskustvo da bi bolje razumjeli svijet u kojem živimo.
Poslanik je živio sa djedom do svoje osme godine, a iznenadnom smrću Abdul-Muttaliba postaje siroče treći put. Zamislite nekoga ko prolazi kroz sve ovo! Kakav je on mogao postati? Mogao je postati nemilosrdan ili psihički poljuljan. Zadivljujuće, desilo se sasvim suprotno. Muhammed s.a.w.s. je postao izrazito milostiv.
Poslanik je pokazivao milosrdnost cijelog svog života. Kada mu je lice bilo ozbiljno ozlijeđeno u Bici na Uhudu, on je odbio da zamoli Allaha da kazni neprijatelje, uprkos molbi svojih ljutih ashaba; rekao im je da je on poslan kao milost čovječanstvu. Jednom mu je poslan melek koji je pitao Poslanika da li želi da se dva brda oko Mekke sruše na Kurejš. Poslanik je opet odgovorio da je poslan kao milost čovječanstvu, zatim je podigao ruke i zamolio Allaha da oprosti njegovom narodu (koji mu se protivio) jer oni nisu svjesni istine!
Postojao je čovjek u Medini poznat po svojoj ružnoći, koji se zvao Zahir, a s kojim čak ni ashabi nisu voljeli sarađivati. Jednog dana Poslanik je došao na trg i vidio da ashabi pričaju međusobno, dok Zahir stoji sam. Poslanik mu je prišao i zagrlio ga s leđa. Zahir je pomislio da se neko šali s njim, pa je viknuo, “pusti me”, te se okrenuo i vidio da je to Poslanik koji ga je uzeo za ruku i prišao ashabima, pa se našalio, “Ko želi da kupi slugu?” Zahir je odgovorio, ” Bojim se da na meni ne bi zaradio.” Poslanik je odgovorio, “Ali ti si vrlo skup i vrijedan kod Allaha.”
Drugi primjer: Umejru, mlađem bratu Poslanikovog sluge (Enesa Ibn Malika), uginula je ptica. Poslanik je otišao u njegovu kuću da ga utješi. Igrao se sa dječakom na ulici da bi dječak zaboravio pticu. Uvijek je pokušavao tješiti ljude. Nedostatak ljubavi u djetinjstvu učinio je Poslanika sijačem ljubavi i milosrđa.
Prije nego što je umro, njegov djed je zamolio svog sina Ebu-Taliba da pazi na Muhammeda nakon njegove smrti. Izabrao je Ebu-Taliba jer je on bio brat Abdullahov, očev Poslanikov i sa očeve i sa majčine strane. Abdul-Muttalib je smatrao Muhammeda svojim sinom, jer je rekao Ebu-Talibu, “Ostavljam ti odgovornost za mog sina.”
Primjetite kako se Muhammed selio pet puta; prvi put, bio je u kući svoje majke i onda dvije godine u Haliminoj kući. Nakon toga se vratio u majkinu kuću opet i bio tu do šeste godine. Četvrta kuća bila je kuća njegovog djeda, gdje je bio do osme godine. Na kraju je završio u amidžinoj kući. Pet kuća u samo osam godina! Sve kuće, u kojima je živio Poslanik, bile su drukčije, a ipak, on je uspio da se s tim nosi i da se adaptira. Njegov amidža je imao desetero djece, tako da nije imao mnogo vremena za Muhammeda pa je Muhammed ostao nepismen. Ko ga je naučio moralu i etici? Allah ga je naučio! Zašto se on selio iz kuće u kuću? Da bi naučio da bude nezavisan, odgovoran, ozbiljan, jak i da posjeduje čvrstu volju. Ova iskustva su mu pomogla u njegovoj misiji poslije u životu.
Tako ga je Allah pripremio. Allah ti ponekad oduzme neko dobro da bi ti poslije dao bolje. Ono što Poslanik nije imao ranije, dobio je poslije.
Interesantno je da je kroz sve ove poteškoće uvijek tu bio neko ko mu je pružao ljubav i privrženost. Allah je od njega oduzeo jedan izvor ljubavi, da bi ga naučio iskustvu, a dao mu drugi izvor. Uzeo mu je majku i dao mu dedu i njegovu ženu Halu, koja je bila Aminina (Poslanikova majka) rodica. Onda mu je uzeo dedu i dao mu amidžu Ebu-Taliba, koji ga je mnogo pazio. Ebu-Talib nije prihvatio islam, ali je uvijek podržavao Poslanika. Pored toga, Ebu-Talibova žena, Fatima Bint-Esed, uvijek se lijepo i nježno ponašala prema našem Poslaniku. Allah kaže, Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio? (93:6).
Ako neko prolazi kroz težak period, treba se sjetiti da je, možda, Allah pripremio nešto bolje za njega, posebno ako je taj neko mlad. Allah voli sve Svoje poslanike, ali On ih je morao pripremiti. Naprimjer;
– Nuh, a.s., kojeg je njegov narod prezirao,
– Ibrahim, a.s., koji je bačen u vatru,
– Jakub, a.s., koji je oslijepio od tuge za sinom, Jusuf, a.s., koji je bio bačen u bunar i u zatvor,
– Musa, a.s., koji je morao napustiti svoju zemlju,
– Isa, a.s., kojeg je povrijedio njegov narod, i na kraju Muhammed, s.a.w.s., koji je na početku imao poteškoće, a onda je uspio nakon mnogo poteškoća.
Poslanik je živio sa Ebu-Talibom 25 godina. Rastao je zajedno sa još desetero djece od kojih je Akil poslije postao jedan od njegovih najvećih neprijatelja, dok je Džaffar Ibn-Ebi-Talib postao jedan od njemu najbližih. Ebu-Talib bio je siromašan, te nije imao mnogo hrane niti novca. Kada je Ebu-Talibov sin, Alija, imao 8 godina, Poslanik ga je odgojio iz zahvalnosti prema svom amidži.
Nakon 30 – 50 godina, Fatima bint-Esed je ukopana u mezarju El-Beki’. Ona je bila majka Aliji, a poslije svekrva Fatimi el-Zehra. Zato je Poslanik skinuo svoj ogrtač koji je bio jedini što je imao, iako je bila zima, i umotao je u njega. Prije nego što ju je spustio u grob, on je sišao dole i legao u grob, pa je zatim uzeo nju i stavio u grob. Zašto? Želio je da Allah blagoslovi njen grob Svojom milošću. To je, dakle, priča o odanosti i zahvalnosti, počev od Amine bint-Vehb koja je bila odana svom mužu, Ebu-Taliba koji je bio odan svom ocu i Poslanika koji je bio odan ženi koja ga je pazila. Ljudi treba da budu vjerni onima koji su im pomogli.
Poslanik je odlučio da radi, da bi pomogao svom amidži Ebu-Talibu koji je bio siromašan, sa željom da olakša teret svog amidže. Zato je Poslanik radio kao čoban za malo novca. Zašto je izabrao baš ovaj posao? Jer bi okupljanjem ovaca i koza naučio biti miran, strpljiv i naučio bi vještinu okupljanja ljudi. Zašto ovce i koze, a ne krave i kamile? Ovce i koze imaju tendenciju da se udaljavaju jedni od drugih, dok se krave i kamile drže zajedno kao grupa. Zbog toga okupljanje ovaca zahtijeva posebne vještine.
Poslanik je radio kao čoban od svoje 8. do 15. godine. Nakon toga, odlučio je promijeniti posao. Želio je postati trgovac, pa je pitao amidžu da li mu se može pridružiti na trgovačkom putu do Sirije. Nezaposlena omladino! Vidiš li kako je Poslanik tražio poslove svuda i vidiš li njegovu želju za radom i uspjehom?
Radio je kao trgovac od 15. do 35. godine. Trgovina ga je naučila umjetnosti komuniciranja, kao i razumijevanja različitih ličnosti drugih ljudi. Trgovci su dobri u ocjenjivanju ljudi samim pogledom u oči. Može li naša omladina slijediti Poslanikovu školu? Sjećaš li se priče o Jusufu (a.s.), koji je od kralja Egipta naučio mudrost i druge vještine koje su mu pomogle kasnije u životu? Ovo je najvažnija lekcija danas. Poslanikovo iskustvo je stečeno kroz naporan rad!
Poslanik je naučio mnoge vještine iz svojih poslova, ali ipak je bilo još nešto što je trebalo da nauči. Borbene vještine! Allah je i to planirao za njega. Kada je Poslaniku bilo 15 godina, dogodio se rat između Kurejša i drugog plemena u toku svetih mjeseci, pa su rat nazvali Bitka Fidžar (Griješni rat). On se borio u tom ratu i tako naučio i borbene vještine. Ubrzo nakon rata, ova dva plemena su potpisali mirovni sporazum pod nazivom Hilful-Fudul, pa je naučio i pregovarati za mir.
Moćna generacija ljudi se ne može izgraditi misleći da se religija sastoji samo od toga da idemo u džamiju, niti pak da je život samo zabava. Poslanik je bio dobro pripremljen da vlada i vodi čovječanstvo. Bio je trgovac koji je bio dobro upoznat sa svim aspektima života. Također, shvatao je pitanja rata i mira.
Pozivam svu omladinu koja želi da izgradi svoju zemlju, da se pripremi učenjem, napornim radom, čitanjem, upoznavanjem ljudi i upoznavanjem sa svim aktuelnim pitanjima.
———————————————————————————
[1] Sahih Muslim, knjiga 31
[2] Sahih Buhari, knjiga 58
[3] Prenosi: Abdullah Ibn-Massud – Al Alabani zbirka vjerodostojnih hadisa
[4] Prenosi: Anas Ibn-Malik, vjerodostojan hadis, Izvor: Sahih Muslim, al-masnad as-Sahih
Iz ramazanskog ciklusa poznatog daije Amr Halida o životu Poslanika s.a.w.s
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba