Na putu voljenog 2, Rođenje Poslanikovo

1. Oprost grijeha.
2. Oslobađanje od džehennemske vatre.
3. Povećava se riznica dobrih djela (pomnožite svako dobro djelo sa 70).
4. Prima se dova postača u vrijeme iftara.
5. Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci (97:3), a mi se moramo pripremati za tu noć već od danas.
6. Allahovo zadovoljstvo. 

Dogovorili smo se da naš moto bude: “Obožavat ću Allaha kao što prije nikad nisam.”

Također, napravili smo tabelu sa šest tačaka koje je Poslanik primjenjivao u ramazanu, te se nadam da će supruge pomoći muževima da ih se pridržavaju. 

Te tačke su slijedeće:

1. Namaz u džematu pet puta na dan.
2. Poštovanje prema roditeljima i održavanje rodbinskih veza.
3. Davanje sadake svaki dan.
4. Posebna dova svaki dan, moleći spas od džehennemske vatre i preporod našeg naroda.
5. Čitanje cijelog Kur’ana.
6. Činiti nešto pozitivno svaki dan (kao upućivati nekoga na pravi put ili pomaganje potrebnima ili društvu).

Današnja epizoda sastoji se iz 3 dijela. U prvom dijelu govorit ćemo o veličini Poslanika da bismo oživjeli našu ljubav prema njemu. U drugom dijelu govorit ćemo o svijetu prije Poslanika. Kakav je bio svijet kada se Poslanik rodio? Kao treće, govorit ćemo o Poslanikovom rođenju i njegovom imenu. 

Hajde da počnemo sa nekoliko primjera veličine Poslanika. Ima jedan ajet koji mi se naročito dopada i koji je vrlo dirljiv. Allah kaže, I znajte da je među vama Allahov Poslanik. (49:7)

Da li je Allahov vjerovjesnik među nama sada? Allahov vjerovjesnik je umro i postoji njegov grob. Ovaj ajet ne obraća se samo Poslanikovim ashabima; Kur’an važi za sva vremena. Šta je onda značenje ovog ajeta? On je među vama sa svojim sunnetom, svojim vrlinama, sa onim što je ostavio u vama, sa velikim nasljedstvom koje je vama prenio i koje će ostati do Sudnjeg dana. I znajte da je među vama Allahov Poslanik; ajet nije ograničen samo na malu grupu ljudi u određenom historijskom periodu. Ovaj ajet je konstantan u svim vremenima jer je ostavio čovječanstvu veoma bogato nasljedstvo.

Da vam dam jedan primjer: poznatim ljudima se uvijek savjetuje da se ne pojavljuju previše u javnosti. Zašto? Što su više izloženi javnosti, to više njihove mane postaju očiglednije, a njihov blistav imidž blijedi, jer su samo ljudska bića.  

To važi osim za jednu osobu, Poslanika, s.a.w.s.  On je pozivao ljude da mu dođu i upoznaju se s njim i budu s njim što je više moguće, jer što više kontakta imate s njim, to ga više zavolite. Jedina osoba na svijetu koja je to radila je Poslanik; svi smo mi ljudi, a i on je bio ljudsko biće, ali je bio najbliži savršenstvu. Što ga više upoznajete, to se više divite njegovim vrlinama i poštujete ga. Dao je siromašnim da žive blizu njega, a ne daleko od njega, pa su ga upoznali za deset godina, a njihova ljubav i naklonost prema njemu se povećala. Islamska vojska koja je s njim išla da osvoji Mekku – deset hiljada ljudi – živjelo je s njim mjesec dana, samo da bi ga više zavoljeli, jer nisu našli mane u njemu. Vojska koja je išla na Tabuk, trideset hiljada ljudi, bilo je s njim u direktnom kontaktu, pa su ga samo više zavoljeli i poštovali i cijenili.  Sto hiljada muslimana ga je upoznalo na Oproštajnom hadždžu; on je jahao na kamili tako da ga ja svako mogao vidjeti, i kako prenosi ‘Abdullah bin ‘Amr: Poslanik je rekao,
‘Prenesite ljudima od mene, pa makar to bio jedan ajet.‘[3]  Također, rekao je,
‘Prenesite od mene kako se obavljaju obredi’[4] 
‘Neka onaj koji je prisutan ovo prenese odsutnima’[5]  
‘Ko namjerno na mene slaže neka sebi pripremi mjesto u Džehennemu’[6]

Čak i kod kuće, znamo da kakogod se trudili da izgledamo pred ljudima, naši supružnici znaju kakvi mi uistinu jesmo. Poslanika su najviše hvalile njegove supruge. Hatidža je o njemu rekla, Allah te nikada neće poniziti, jer ti održavaš rodbinske veze, ugošćavaš gosta i pomažeš siromaha [7]   Deset godina poslije, Aiša je rekla, Njegovo ponašanje je bio Kur’an [8]

Čak su ga i neprijatelji samo mogli pohvaliti. Herakle, rimski imperator, otkrio je da je jedan čovjek iz Muhammedove zemlje prisutan na rimskoj teritoriji.  To je bio Ebu-Sufjan, Poslanikov najžešći neprijatelj. Imperator je pozvao Ebu-Sufjana da ga upita o Muhammedu. Oko njega su bili bizantijski velikodostojnici, pa je pozvao Kurejšije i prevodioca, te upitao: “Ko je od vas najbližeg roda sa ovim čovjekom, koji sebe smatra Poslanikom?”
Ebu Sufjan odgovori: “Pa rekoh, ja sam mu najbliži”.
On reče: Udaljite ga od mene i privedite njegove drugove, neka stoje njemu iza leđa”.
Zatim reče prevodiocu: “Ja ću ovoga ovdje (Ebu Sufjana) pitati za onog čovjeka (Poslanika, s.a.w.s), pa ako mi zataji istinu, neka oni reaguju.
Ebu Sufjan reče: “Tako mi Boga, da me nije sramota da od mene čuju laž, ja bih o njemu lagao”.
Zatim Ebu Sufjan reče: “Prvo što me je upitao glasilo je: “U kakvoj ste vezi?” Odgovorih mu: “U najbližoj”.
Herakle: “Da li je ikada iko od vas, prije njega, govorio takve slične stvari?”
Ebu Sufjan: “Nije”.
Herakle: “Je li neko od njegovih očeva bio kralj?”
Ebu Sufjan: “Ne.”
Herakle: “Da li ga slijede ljudi od položaja ili siromašni?”
Ebu Sufjan: “Siromašni”.
Herakle: “Da li se njihov broj povećava ili smanjuje?”
Ebu Sufjan: “Povećava”.
Herakle: “Da li je iko od njih napustio njegovu vjeru iz srdžbe, nakon što ju je primio?”
Ebu Sufjan: “Nije”.
Herakle: “Da li je prije ovoga bio lažov?”
Ebu Sufjan: “Nije”.
Herakle: “A da li je vjerolomnik?”
Ebu Sufjan: “Nije, – ali otkako nismo s njim ne znamo šta sad radi (i više mi nije dozvolio da i jednu riječ dodam od sebe)”.
Herakle: “Da li ste se borili protiv njega?”
Ebu Sufjan: “Jesmo”.
Herakle: “Kako ste se borili?”
Ebu Sufjan: “Vodili smo međusobni rat, rat nadmetanja, nekad on pobijedi, a nekada mi”.
Herakle: “Šta traži od vas?”
Ebu Sufjan: “Govori nam: vjerujte samo jednog Boga, i pored Njega ne vjerujte u druga božanstva, napustite vjeru svojih djedova i očeva, naređuje nam da se Bogu molimo (da klanjamo), da iskreno govorimo, da pošteni budemo, da rodbinske veze održavamo…”
A on reče prevodiocu: “Prevedi mu: pitao sam te za rodbinske odnose s njim, pa si rekao da ste jednog roda, a isto su tako poslanici prvo pozivali svoju rodbinu i svoj narod. Pitao sam te da li je ikada iko od vas ovako govorio prije njega, pa si odgovorio da nije, pa sam pomislio da je neko prije njega nešto slično govorio, pomislio bih da čovjek oponaša druge. Pa sam te upitao da li su mu roditelji i djedovi bili vladari, pa si odgovorio da nisu, pa sam pomislio: da mu je neko od starine bio kralj, čovjek traži kraljevstvo. Pa sam te upitao da li ga optužujete da je prije ovoga bio lažov, pa si odgovorio da nije, a ja znam da on nije mogao biti iskren prema ljudima, a lagati na Boga. Pa sam te pitao da li su njegovi sljedbenici velikodostojnici ili obični narod, pa si odgovorio da je to obični nezaštićeni narod, a oni su sljedbenici svih Poslanika, pa sam te pitao da li im se broj povećava ili smanjuje, a ti si odgovorio da se sljedbenici Poslanika brojem povećavaju. Takvo je inače stanje s vjerom dok se objava ne upotpuni. Pa sam te pitao da li neko od njegovih sljedbenika napusti njegovu vjeru iz mržnje prema njoj nakon što ju je primio, pa si odgovorio da nije, a tako se dešava kada ljudi vjeru prihvate srcem. Pa sam te pitao da li je vjerolomnik ili izdajnik, pa si rekao da nije, a također poslanici ne izdaju svoju vjeru. Pa sam te pitao šta naređuje od vjere, a ti se rekao, da vam naređuje da vjerujete Allaha i da uz Njega druga božanstva ne vjerujete, što znači da vam zabranjuje vjerovanje kipova, a naređuje da obavljate namaz, dijelite sadaku i čestitost, pa ako je to tako kako kažeš, on će brzo zavladati ovim područjem gdje sam ja. Ja sam znao da će on doći, ali nisam znao da je od vas (Arap).

Kad bih znao da ću moći do njega doći, učinio bih sve da se sretnemo. Da sam uz njega, noge bih mu prao”.[9]  Nijedan od njegovih neprijatelji nije nikad dao takvo svjedočenje. 

Jedan dječak je jednom upitao svog oca: Zašto se ime Poslanika Muhammeda uvijek spominje iza riječi Allah u Kur‘anu, iako su ga i svi drugi poslanici obožavali?  Otac je odgovorio, Zato što nijedan drugi čovjek nije donio takvu reformu na svijetu kao što je Poslanik, s.a.w.s.

Hajde da sad počnemo sa drugim dijelom. Da vidimo svijet, pa arapski poluotok i na kraju Mekku.

Svijet je bio pod vladavinom dvije velike imperije – perzijske i rimske imperije. To su bile dvije imperijalističke države, a nepravda je bila raširena. Porezi su bili visoki, rasni i vjerski progoni uobičajeni.  Ljudi su živjeli u nevjerovatnom siromaštvu dok su vladari živjeli u bogatstvu. U rimskoj imperiji, to je odvelo do okrutnih oblika zabave, kao što su borbe gladijatora sa lavovima. Perzijanci, s druge strane, bili su odgovorni za najgori klasni sistem koji je ikad postojao u historiji, sa ogromnim jazom između najbogatijih i najsiromašnijih; plemstva, sveštenika, kao i obespravljene mase.

Evropa je prolazila kroz najcrnje doba. Neznanje je bilo rašireno, a čak je postojalo djelo u kojem se diskutovalo da li je žena ljudsko biće ili životinja, da li je imala pravo na nasljedstvo ili na vlastitu imovinu. Poligamija je bila uobičajena. Engleski historičar Wells kaže, “Svijet u svojoj historiji nikad nije vidio crnje, gore, očajnije doba od 6. stoljeća. Svijet je bio u potpunosti paralizovan, a Evropa je ličila na truhli leš ogromnog mrtvog čovjeka.”

Takav je bio svijet kada se rodio Poslanik. Wells završava svoje pisanje riječima, “sve dok se Muhammed, Poslanik muslimana, nije pojavio.”

Dakle, nikad ne smijemo izgubiti nadu. Ne smijemo očajavati u svojoj situaciji; moramo se potruditi. Svijet je bio nasilnije mjesto u njegovo vrijeme; a mi imamo mnogo stvari na koje se možemo osloniti. Poslanik je počeo sam i za 20 godina je promijenio svijet. 20 godina planiranja, rada, učenja i žrtvovanja. Razumijete li sada značenje ajeta: A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. ( 21:107)?

Ovdje bih volio napomenuti da je ovo način na koji sve knjige opisuju ovo doba. Međutim, nemoguće je da je tako bilo, jer se ove imperije ne bi uzdigle. Činjenica je da je propadanje trajalo generacijama, što je sobom donijelo i pad ovih imperija. Svaka civilizacija ima svoj početak i svoj kraj. A 570. godina bila je kraj.

Poredak ovih imperija se raspadao, pa im je Allah poslao čovjeka iz pustinja da im donese reformu baziranu na istini i pravdi. Rimljani i Perzijanci su pali zbog nepravednosti, a mi smo se uzdigli zbog pravednosti. Onda se točak historije okrenuo, pa smo mi pali kada smo napustili pravednost, a Evropa se uzdigla jer se držala nekih principa. To ne znači da ja odobravam sve što oni rade. Poenta je, ako želimo reći da je sve pogrešno i da smo mi u pravu, naša reforma bi zahtijevala konstantu borbu sa Zapadom. Međutim, to ne mora biti tako. Vi nećete naći riječ «borba» u Kur’anu, već «takmičenje». Mi želimo zdravo takmičenje bazirano na reformi i samopoštovanju.

Hajde da sad pogledamo arapski poluotok. On se tad sastojao od različitih plemena koje su se borile protiv jedne druge: pljačka, kidnapovanje radi ropstva, itd. Što se vjere tiče, postojalo je 360 kipova na vrhu Ka’be. Neki ljudi su obožavali kamen u obliku kvadrata, a kada bi putovali, ponijeli bi mali oblutak kao božanstvo.  Drugi bi napravili božanstvo  paste od hurme ako bi im bilo previše hladno da idu na mjesto obožavanja. Ali, kada bi bila glad, pojesti božanstvo je bilo jedina opcija! Čak je Omer ibn Hattab uradio nešto slično i kada su ga upitali «Zar niste imali tada mozak?» On je odgovorio «Imali smo mozak, ali nismo imali uputu».

Žene nisu imale bilo kakvih finansijskih prava na nasljeđe niti na posjedovanje imovine. Žena je čak bila dio nasljedstva, osim onih iz nekih plemićkih porodica, kao što su Hatidža ili Amina bint Vehb. Štaviše, običaj zakopavanja živih djevojčica bio je raširen. Neki Poslanikovi ashabi su zakopali do sedam kćerki prije islama, a poslije nisu mogli plakati dovoljno zbog onog što su učinili. Neke su djevojčice zakopane po rođenju, a druge kad su imale 6 godina. Allah kaže, I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju! (16:58-59).

Možda ima mudrosti u smrti Poslanikovih sinova, a ne kćerki.

Kada bi on vidio svoju kćerku Fatimu, on bi je zagrlio i poljubio u čelo između očiju. Na samrtnoj postelji, ona je prije svih znala da on umire jer nije mogao da se podigne da je poljubi.

Vidite li kakve je promjene Poslanik donio? Ima nade za preporod ako se držimo njegovog puta. 

Hajde da sad pogledamo Mekku. Mekka je bila međunarodni trgovački grad. Sve karavane su prolazile kroz nju. Šta su bile zimske i ljete karavane? Roba je dolazila iz Kine u Jemen kroz arapski poluotok i trgovci Kurejšije su tada stizali u Šam (Siriju). Kurejšije su bile veza između Rimljana i Perzijanaca. Dakle, to je bio bogat grad, a neki od njegovih trgovaca bili su od najbogatijih na svijetu. 

Mekka je, također, bila centar vjerskih odredišta, zbog Ka’be. To je donijelo kulturalnu razmjenu i više trgovine i bogatstva. Mekka je bila i centar medija. Pjesnici su se okupljali u sajmu zvanom ‘ukaz’ da recituju poeziju. Štaviše, Mekka je bila najsigurnije mjesto na poluotoku jer je to bio glavni grad Arapa. Allah kaže, Zar ne vide da smo Harem svetim i sigurnim učinili, dok se svuda okolo njih otima i pljačka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim blagodatima su nezahvalni? (29:67),  i također, Eto tako Mi tebi objavljujemo Kur’an, na arapskom jeziku, da bi opominjao Mekku… (42:7)

Postojao je i parlament u Mekki koji se zvao Darun-Nedve, gdje su se sastajale vođe plemena da bi zajedno odlučivali.

Bilo je 360 kipova božanstava na Ka’bi, ali ne zato što su Mekkelije obožavali sve njih. To je više bio finansijski sporazum sa okolnim plemenima. Plemena bi garantovala siguran prolaz trgovačkih karavana iz Jemena u Šam (Siriju); a zauzvrat bi bili nagrađeni prestižnim mjestom za svoja božanstva na Ka’bi. To je sve šejtanovo djelo, jer on zna da će vas instinkti odvesti na pravi put.  Ljudi bi na kraju shvatili da je božanstvo samo kamen. Stoga je on to povezao sa njihovim finansijskim interesima. 

Zato, kada je Poslanik rekao ljudima da ne obožavaju nikog osim Allaha, on je izložio opasnosti njihovu trgovinu, profit, vjersko vodstvo i prestiž. Šejtan je to radio ranije, a radi i sad: stavlja vaše interese na jednu ruku, a istinu na drugu. Stoga, nikad nemojte staviti svoje interese prije istine. Prepisivanje na ispitima je jedan primjer.  Nema ustupaka u pitanjima dobra i zla.

Pozivam nove generacije da im pravednost bude prioritet nad svemu drugom. Neslaganje između Kurejšija i Poslanika bilo je samo da bi ovi prvi zadržali svoje interese.

Razmislite malo da li ste ikad stavili svoje interese prije istine.

Univerzum je zasnovan na pravdi. Nikad nemojte reći da smo primorani na nešto jer moramo zaraditi za život. Gdje je onda pravda?

Uprkos svemu tome, Poslanik će se fokusirati na tri stvari i pretvoriti ih u povoljne prilike:

• Iskoristit će period hadždža da se sastane sa svim plemenima i prezentuje im svoje ideje. Postoji nešto što se zove SWOT analiza u nauci o upravi, gdje se procjenjuju snage i prilike. Poslanik je iskoristio priliku. Emigrirao je u Medinu jer je upoznao Ensarije u toku hadždža.
• Jezik Kurejšija su mogla razumjeti sva druga plemena.
• Arapi su bili slobodni ljudi; nikad nisu bili okupirani. Bili su hrabri, nisu znali za poniženja. Stoga, bili su sposobni za preporod. Oni koji nikad nisu okusili slobodu nikad neće imati hrabrost, odlučnost i snagu.

Pozivam vas da učite svoju djecu da budu slobodni, ponosni, da imaju vlastito mišljenje, tako da možemo ostvariti preporod. Ne pričam vam ovdje priče o siri: ovo je arterija naše nacije. Poslušajte ovu priču pažljivo: 

Poslanik je sjedio među važnim ličnostima iz Kurejša, a jedno je dijete sjedilo desno od njega. Bili su žedni pa je Poslanik uzeo posudu s vodom. Po sunnetu je trebao da počne sa desne strane. Poslanik se okrenuo dječaku i pitao ga, “Daješ li mi dozvolu da ponudim vodu starijim ljudima prvo?” Dječak je odgovorio, “Ne, neću dozvoliti da neko uzme moj dio tvoje velikodušnosti prema meni.”  Poslanik je pogledao u ljude i rekao im, “Ovo je njegovo pravo, počet ću od njega.”

Ovo je način na koji treba da odgajamo djecu.

Kada je Omer Ibnul-Hattab hodao ulicom, djeca su bježala od njega, osim jednog djeteta, Abdullaha Ibn-Zubejra. Omer ga je pitao, “Zašto nisi pobjegao kao tvoji prijatelji?”  Dijete je odgovorilo, “Ulica nije tako uska da se moram skloniti, a nisam uradio ništa loše da moram pobjeći.” Omer ga je pogledao i rekao, “Ovaj dječak imat će visok status” i postao je muslimanski halifa. Naša treća lekcija danas je samopoštovanje; neće biti preporoda bez ponosa.

Hajde da počnemo sa rođenjem Poslanikovim (s.a.w.s).  Lični podaci: ime mu je Muhammed, njegov djedo je izabrao ime za njega. Kada se rodio, djedo ga je osunnetio kad mu je bilo sedam dana, priredio gozbu i nazvao ga Muhammed. [10]  Ljudi su ga pitali, “Kako ćeš mu dati ime?” Odgovorio je, “Muhammed”  Zaprepašteno su rekli, “Zašto si odstupio od imena naših predaka?”  Odgovorio je, kao da je znao, “Želio sam da mu na Zemlji zahvaljuju stanovnici Zemlje i u nebesima stanovnici nebesa.”

Šta je značenje imena Muhammed?
To je hiperbola riječi hvaljen, za osobu koja se hvali mnogo puta. Ime mu je bilo i Ahmed, što je superlativ, jer niko nije hvalio Allaha više od njega. Njegovo ime u objavama je Ahmed, a ne Muhammed, jer zahvala Allahu dolazi prije zahvale čovjeku.  

Allah ga je darovao El-Fatihom, prvom surom u Kur’anu, Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo (1:2).  

Poslanik kaže da će se zalagati na Sudnjem danu riječima veličanja koje niko prije nije izgovorio. Mi završavamo svaki zadatak riječima veličanja. Pouka je da Allah voli da se sve završava riječima veličanja, a pošto je Muhammed posljednji Poslanik, onda će njegovo ime prizivati riječi veličanja. Njegovo ime je dokaz istinitosti.  

S druge strane, veličanje je povezano sa preporodom. Mentalitet čovjeka koji želi stvoriti preporod je pozitivan i zahvalan. Neki pobožni ljudi danas uvijek su namršteni i lahko se naljute. To nije stav koji je potreban za pozitivnu promjenu. Zahvalan čovjek je miran i zadovoljan. On mora da ima mentalitet kao što je imao Muhammed s.a.w.s.   

Koje je njegovo puno ime? 

Muhammad Ibn-Abdullah, Ibn-AbdulMuttalib, Ibn-Hašim, Ibn-AbduZanat, Ibn-Abdul-Kusay, Ibn-Kilab, Ibn-Murra, Ibn-Kaab, Ibn-Luej, Ibn-Galib, Ibn-Fihr. Fihr je bio otac Kurejšija i bio je potomak Ismaila, čiji je otac bio Ibrahim. 

Poslanikov pradjedo bio je Kusaj, koji je ujedinio Kurejš. Riječ Kurejš dolazi iz riječi «takuarruš», što znači približiti se. On je, također, bio onaj koji je izgradio Darun-Nedve An-Nadwa, i predvodio pleme Kurejš. Poslije njega došao je Hašim. On je otišao Perzijancima i Rimljanima, da s njima pregovara šaljući im trgovačke karavane Kurejša. On je također sklapao sporazume sa arapskim plemenima. Donio je bogatstvo Kurejšu. Njegov djedo, Abdul-Muttalib, iskopao je bunar Zemzem da bi ponudio vodu Arapima. Liderstvo je bilo u krvi porodice Poslanikove. Uprkos plemstvu i statusu vođe, porodica nije bila bogata. Poslanik je, dakle, bio blizak sa siromašnim jer nije imao bogatstva, i blizak bogatim jer je imao plemićko porijeklo.  Allah je pripremio svijet, kontinent, poluotok, Mekku, čak i porodicu i pravo ime za Poslanika. 

Benu-Umejje, druga grana porodice, bili su bogati, ali nisu bili popularni. S druge strane, Benu Abdul-Muttalib nisu bili bogati, ali su ih ljudi voljeli jer su im pomagali.  

Stoga, pozivam našu srednju klasu da se ne odriče svojih vrlina i vrijednosti samo zato što nisu bogati, jer Poslanik je bio poput vas. A bogate pozivam da ne idu putem Benu-Umejje koji nisu služili zajednici. 

Mi svi znamo veličanstvenu priču o Abdul-Muttalibu. On je bio taj koji se usprotivio Abrahi kada je ovaj došao da osvoji Mekku. Prva stvar koju je Abraha uradio bilo je da zaplijeni bogatstva ljudi. Abdul-Muttalib otišao je da ga vidi i uzme nazad svoje kamile. Abraha se nasmijao i rekao, “Mislio sam da si došao da pregovaraš o Ka’bi koju namjeravam uništiti.”   Abdul-Muttalib je odgovorio, “Kamile su moje, a Ka’ba ima svog Gospodara i On će je zaštititi.”   

Još jedan lijep aspekt rođenja Poslanikovog nalazi se u ovom ajetu: Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (9:128). 

Šta znači ‘I znajte da je među vama Allahov Poslanik’?  Poslanik iz vaše okoline. To također znači da smo svi mi povezani sa Poslanikom na neki način. Njegov pradjed dedo, Kinana, bio je iz Jemena, a njegov predak dedo Ibrahim bio je iz Iraka; njegova nana Hadžer bila je iz Egipta. On je bio iz Mekke, a živio je u Medini. Daidže njegovog oca bili su iz Medine. Njegov djed Hašim bio je sahranjen u Gazzi (zato se još uvijek zove Hašimova Gaza). Njegovi potomci živjeli su u Jordanu i sjevernoj Africi, a on je živio na arapskom poluotoku. Njegova majka po mlijeku, Ummu Ejmen, bila je iz Sudana, a njegova druga majka po mlijeku, Halima es-Sa’dijja, bila je iz pustinje. 

Poslanik je rođen u ponedjeljak ujutro, 12. Rabi’ul-evvela Al-Awwal, što odgovara 20. aprilu 570. godine.

Abraha je krenuo da uništi Ka’bu, a stanovnici Kurejša su potražili utočište u planinama. Onda su se pojavile ptice noseći kamenje u kljunovima. Kada bi ovo kamenje dotaklo vojnika, uzrokovalo bi kožnu bolest koja bi izgorila kožu, a vojnik bi pobjegao u bolovima. Allah kaže, Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio! Zar lukavstvo njihovo nije omeo i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio? (105:1-5).

Činjenica da se ovaj događaj desio 50 dana prije rođenja Poslanikovog je od krucijalne važnosti. Kada su ljudi prenosili priču poslije, rekli su, “Gospodar je zaštitio Svoju kuću.”  Kada bi Amina pričala sinu Muhammedu o Božijem čudu i pticama, te kako se njegov djedo usprotivio Abrahi, on bi je pitao o kipovima na Ka’bi, ali ne bi dobio odgovor. Kada su Poslanika upitali jednom dok je bio mlad, «Zaklinješ li se Latom i Uzzom?» on je odgovorio «Nikad ih nisam obožavao da bi se njima kleo». Još jedna važna stvar je da veliki događaji prave velike ljude. Mi kao narod prolazimo kroz težak period i nema sumnje da će veliki ljudi izaći iz ovoga. Veliki ljudi koji neće uništiti nego vratiti mir i harmoniju svijetu.  

Na kraju, rođenje Poslanikovo. To je bilo prirodno, obično rođenje, za razliku od Musaovog, a.s., i Isaovog, a.s., rođenja. Nakon čuda sa pticama, nije više bilo nadnaravnih čuda jer je to vrijeme prošlo. Sad je bilo vrijeme naučnog planiranja.

Radite puno i imajte čvrstu vjeru, pa će vam Allah prirediti načine da promijenite stanje i donesete prosperitet na svijet.  

Neki ljudi koji slave Poslanikovo rođenje kažu neprikladne stvari kao “To je bila tako dobra godina, da su sve žene rađale mušku djecu.”  Kako mogu tako govoriti kada je sam Poslanik naglašavao važnost žena?  

Neki čak kažu, “tokom porođaja, Merjem i Asja su došle da pomognu Amini.”To se nije desilo. To je bio normalan porođaj tako da možemo shvatiti značenje ajeta gdje Allah kaže, Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje. (33:21).

Došli smo do kraja današnje epizode, pa hajde da je sumiramo. Dotakli smo se slijedećih stvari:

1. I znajte da je među vama Allahov Poslanik. (49:7)
2. Svijet prije Poslanika: 
   – Kolaps civilizacija kad je nestalo pravednosti
   – Ne odbijamo cijelu zapadnu civilizaciju; mi želimo koegzistenciju, a ne konflikt
   – Odbijamo očaj: treba imati nadu i postići ćemo preporod
   – Poslanik je uvažavao položaj žene
   – Nikad ne stavljajte svoje interese u jednu ruku i pravednost u drugu ruku, pa da onda slijedite samo interese
   – Kako pretvoriti svoje prednosti u povoljne prilike.

 Onda smo razgovarali o rođenju Poslanikovom i naučili slijedeće: 

1. Oni koji donose preporod su ljudi koji mnogo slave Allaha.
2. Plemenite ali siromašne porodice treba da sačuvaju svoj ponos i samopoštovanje.
3. Veliki događaji stvaraju velike ljude.
4. Vrijeme čuda (mudžiza) je prošlo.    

Iz ramazanskog ciklusa poznatog daije Amr Halida o životu Poslanika s.a.w.s
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba