Ebu Hurejre, radijallahu anhu, priča da je Alejhisselam rekao: “Ko vjeruje u Boga i Zadnji dan neka govori što je dobro ili neka šuti. Ko vjeruje u Boga i Zadnji dan neka počasti susjeda. Ko vjeruje u Boga i Zadnji dan neka počasti gosta.”
Ovaj se hadis nalazi u Buhariji i Muslimu.
U njemu Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje i preporučuje svojim sljedbenicima tri stvari. Prva je da čovjek zrelo misli i pazi šta će govoriti. Pa ako vidi da će od tog govora biti dobre i korisne posljedice, onda neka govori, a ako vidi da u tom govoru nema dobra onda neka šuti. Arapi kažu: “Ako je govor srebren, šutnja je zlatna.” Prvi halifa Ebu Bekr uhvatio bi se za jezik, pa bi rekao: “Ovo me je dovelo u teške prilike.” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bi mnogo šutio, a šutnju mu je ispunjavalo duboko razmišljanje.
Mjesto beskorisnog govora musliman treba da se prihvati korisnog djela. Ustade jedmput hazreti Osman da drži govor, pa ugledavši pred sobom veliku svjetinu, zbuni se i govor mu ne ispade kako je želio. Zatim reče: “Vi ste danas potrebniji vođi radinu nego vođi govorniku.” Ovom riječi je rekao mnogo i popravio pogrešku koju je učinio usljed zbunjenosti. Držao je Omer ibnu Abdul-Aziz govor i savjetovao slušaocima i toliko uspio da su svi plakali, a on u polovici govora presjeće govor. Slušaoci mu rekoše: “Da si završio govor, mnogo bi se svijeta njim okoristilo” a on im odgovori: “Govor je smutnja i kušnja; preče je muslimanu djelo od govora.
Druga i treća stvar je počastiti i lijepo se vladati sa susjedom i gostom. Zaista je to pravo ljudstvo. Kako god treba paziti susjeda i gosta muslimana, tako treba i nemuslimana. U ovom se ogleda veličina i krajnja tolerancija uzvišenog islama.