Ibnu Mes’ud, radijallahu anhu, veli da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije dozvoljeno proliti krv jednog muslimana osim u tri slučaja: 1) ako jedna muslimanska osoba koja je jednom u bračnoj vezi bila, izvrši prostituciju 2) duša za dušu 3) kad musliman (ili muslimanka) ostavi svoju vjeru i napusti islamsku zajednicu.”
I ovaj se hadis nalazi u Buhariji i Muslimu.
Iz ovog se hadisa da razumjeti u koliko slučajeva islam propisuje smrtnu kaznu svojim sljedbenicima i kod kojih pogreški.
1) Za prostituciju pod uvjetom da dotična osoba bude u bračnoj vezi za vrijeme prostitucije ili da je u pomenutoj vezi bila prije. Ako se ovaj uvjet ne nađe, smrtne kazne nema.
2) Kad musliman izvrši umorstvo nad drugim muslimanom. Tako je kod jednih pravnika a kod drugih makar i nad nemuslimanom, ako je ovaj od ehli-zimmeta, s tim uvjetom da rodbina ubijenog ne oprosti ili ne bude zadovoljna sa otplatom.
3) Kad musliman napusti islamsku vjeru na bilo koji način.
Eto, to su slučajevi u kojima islam propisuje smrtnu kaznu.